Stvoreni po Njegovom obličju

Definicija obličja

„Zatim Bog reče: ‘Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama, i neka vlada nad morskim ribama, nad stvorenjima koja lete po nebu, nad stokom, nad svom zemljom i nad svim drugim životinjama što se miču po zemlji.’ I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“ (1. Mojsijeva 1:26,27)

Bog je stvorio čovjeka po svojom obličju. Pogledajmo ova dva stiha da vidimo šta još možemo da naučimo. Riječ obličje, na hebrejskom „cehlem“, znači: (1) sjena; kao sjenka figure; (2) sličnost; (3) i stoga predstavlja figuru ili idola.

Bog je stvorio čovjeka nalik ili po obličju Boga. Druga riječ koja se koristi je sličnost (na našem jeziku takođe „obličje“). Ova riječ, na hebrejskom „dmut“, znači: sličnost, model, oblik, ili je priloška odredba: u stilu, na način, sličnost.

Tako je čovjek načinjen po modelu, obličju ili nalik na Boga. Pogledajmo kroz Sveto Pismo da vidimo kako se ove dvije riječi koriste. Riječ slika se koristi 15 puta u Starom Savezu. Riječ sličnost se pominje 26 puta u 23 stiha.

 

„Da načinimo čovjeka po svom obličju“ – Otac govori Sinu

Kada Bog kaže „Da načinimo čovjeka po svom obličju,“ ko je govorio, a ko je slušao?

Otac je govorio svom Sinu. Šta, dakle, znamo o Ocu i Sinu?

Otac i Sin imaju obličje. Kako se ovo odnosi na čovjeka?

Zapazite da u Postanju 1:26 Otac kaže Sinu, „da načinimo čovjeka po svom obličju.“ Onda kaže „koji će biti gospodar/i“ (u originalu stoji množina), što ukazuje da je obličje uključivalo množinu i da je množina dvoje. Bog nije rekao „gospodar“, već „gospodari“. Ovo je značajno i prošireno je u 27-om stihu.

„I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“

Ova formula nam govori dvije stvari:

1. „Po obličju Božjem stvori ga je“:

Adam je stvoren po istom obliku ili tjelesnom liku kao Bog, kao i u karakteru i umu; sa sposobnošću da misli, stvara, voli i osjeća.

2. „Muškarca i ženu stvorio ih je“:

S obzirom da u Postanju 1:26 Bog govori svom Sinu, On je u stvari govorio, „Hajde da (Ti i Ja) stvorimo (Adama i Evu) po (mojem i tvojem) obličju.“ Dakle, imamo dva božanska bića koja razgovaraju i slažu se da stvore dva bića po Njihovom obličju.

 

Odnos muža i žene je načinjen po obličju odnosa Oca i Sina

Dakle, Postanje 1:27 nam govori da je čovjek stvoren po Božjem obličju u jednini (karakter, tijelo i sposobnost razmišljanja) kao i po obličju Oca i Sina. Na taj način su Adam i Eva kao cjelina načinjeni po obličju Oca i Sina. Zapazite pažljivo kako je odnos između Adama i Eve bio takođe dio Božjeg obličja.

Ne samo da su Adam i Eva bili stvoreni po Božjem liku individualno, nego je njihov odnos bio refleksija koja je nalik na odnos između Oca i Sina. Pošto je ovo slučaj, onda nam zaista odnos između Adama i Eve daje ključ da razumijemo odnos između Oca i Sina.

Sekvenca stvaranja otvara nam tok života:

1. Hrist proizilazi od Oca i posjeduje Njegov život – Otac je Njegova Glava.
2. Adam proizilazi od Hrista i prima Njegov život – Hrist je Glava.
3. Eva proizilazi od Adama i prima njegov život – Adam je njena Glava.

Upravo to Pavle opisuje u 1. Korinćanima 11:3:

„Ali želim da znate da je svakom mužu glava Hristos, a ženi je glava muž, a Hristu je poglavar Bog.“

 

Otac i Sin	Adam i Eva
Sin proizilazi iz Oca (Jovan 8:42; Izreke 8:22-30).	Eva proizilazi od Adama (1. Moj. 2:21-23).
Hrist je bio slika Oca i od Njega je naslijedio sve što posjeduje. On je Saradnik koji može razumjeti sve Očeve namjere. (Jev. 1:2-4).	Eva je bila pomagač i društvo Adamu koja je bila slična njemu. Sve što je imala naslijedila je od Adama. Ona je načinjena od njegove kosti, ne od zemlje (1. Moj. 2:20-24).
Otac je glava Hristu (1. Kor. 11:3).	Čovjek je glava ženi (1. Kor. 11:3).
Hrist je primio Očevo ime (Jev. 1:4).	Eva je primila Adamovo ime (1. Moj. 5:2).
Hrist je jednak sa Ocem kroz Njihov odnos (Jovan 5:18; Fil. 2:6).	Eva je bila jednaka sa Adamom kroz njihov odnos. Bili su jedno tijelo (1. Moj. 2:24).
Otac je sve stvorio kroz Hrista. Očev izvor života je kanalisan (njegovan) od Hrista i kroz Hrista je postao cio univerzum (1. Kor. 8:6; Kol. 1:17, Ef. 3:9).	Adamovo sjeme (život) je njegovala Eva i od Eve je izašao cio ljudski rod (1. Moj. 4:1; 1. Moj. 5:3).

 

Bez Sotonine laži o urođenoj moći, gornji tekst daje divan tok Božjeg života. Ono nije lista ko je superioran nad kim! To je satanistički model razmišljanja.

 

Božanstvo se može razumjeti

Pavle u Rimljanima poslanici 1:20 ukazuje da se Božanstvo može razumjeti kroz stvorenja koja su stvorena od postanja.

Nasuprot pokušaju da pronađemo Boga tako što ćemo Ga tražiti, mi možemo poznati Boga kroz ono što nam je otkriveno. Pavle naglašava da se Božanstvo može razumjeti kroz stvaranje.

Stvaranje Edena je bila minijatura neba. Eden je bio zamišljen kao udžbenik vasione koji ukazuje na red i organizaciju neba. Najznačajniji dio stvaranja „minijature neba“ je bio onaj koji je stvoren po Božjem obličju. Zapazite da je ovo obličje mnogo više od samog karaktera, to je bila jedinstvena kreacija po Božjem obličju.

Jedini način razumijevanja ovog posebnog poretka koji je „jedini stvoren po Božjem obličju“ jeste uparivanje Adama i Eve u uniju muža i žene koja reflektuje uniju odnosa Otac/Sin. Anđeli reflektuju Božji karakter i individualno su bliži u tome što su duhovna bića kao Bog. Jedina karakteristika koja nas čini „jedinima“ nalik Bogu je odnos muž/žena, dvojni autoritet – gdje je čovjek izvor autoriteta a žena je autoritet njegovatelja. Ni jedno drugo stvorenje nije tako stvoreno.

Sposobnosti koje muž treba da ima da bi funkcionisao ispravno, zavise direktno od njegovog poznavanja Oca i Sina.

 

Odnos muž-žena je odgovor na Sotonin izazov Hristu

Sotonina pobuna je počela prije stvaranja ovog svijeta.

Velika borba je usredsređena na odnos koji je Božji Sin imao sa Ocem. Stvaranje ljudskog roda će biti pouka za cio svemir, ne samo kao pouka Božje kreativnosti, već i da se bolje otkriju elementi Božanstva. Rimljanima 1:20 jasno naglašava da je Božanstvo otkriveno u stvaranju.

Moramo se zapitati zašto se Bog upustio u interesantan metod stvaranja čovjeka i žene. Zašto je Eva uzeta kao rebro od Adama? Zašto je Eva primila svu svoju suštinu od Adama i zašto je Eva jedina u vrtu koja je mogla razumjeti Adama? Zar nas ovo ne uči nešto o odnosu Oca i Sina?

Osim ovoga, zar nije to pouka cijelom svemiru što je Eva imala ulogu pomoćnika i njegovatelja u odnosu na Adamov položaj vođstva? Zar Evina uloga ne uči svakoga o kritičnoj ulozi autoriteta i podređenih struktura? Pažljivo zapazite sledeće:

„A muž ne treba da pokriva glavu, jer je Božja slika i slava, a žena je mužu slava. Jer nije muškarac nastao od žene, nego žena od muškarca. I nije muškarac stvoren radi žene, nego žena radi muškarca. Zato, a i zbog anđela, žena treba da ima vlast nad glavom.“ (1. Korinćanima 11:7-10)

Ovi stihovi su u najmanju ruku intrigantni. Pavle ne koristi argumente posle pada za muževljevo vođstvo, već poziciju prije pada. Važnost toga što žena ima vlast ili autoritet na svojoj glavi joj omogućuje da bude ključni činilac koji demonstrira kako se odgovara na izvor autoriteta – njenog muža. Ova ilustracija otkriva anđelima i vasioni Hristovu ključnu ulogu u ostvarivanju autoriteta Oca kroz Hristovo podređivanje Njemu. Stoga žena ima simbol autoriteta na svojoj glavi – zbog anđela. Ovo značajno pomaže našem razumijevanju Božje uprave zasnovane na porodici i zašto Sotona mrzi porodicu.

 

Izobličavanje božanstva je reflektovano u izobličavanju muško/ženskog odnosa koji izobličava jevanđelje

Kao što smo vidjeli, Božanstvo se spoznaje kroz stvari koje su stvorene, kao što je to stvaranje Adama i Eve. Dalji dokaz o ovome dolazi iz činjenice da ostatak poglavlja opisuje odbijanje slavljenja Boga koje pritom izobličava odnose između muškarca i žene što vodi do rđavog ponašanja.

„Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni i zamijenili su slavu neraspadljivog Boga likovima načinjenim po obličju raspadljivog čovjeka i ptica i četvoronožaca i gmizavaca. Zato ih je Bog, po strastima njihovog srca, predao nečistoti da sami obeščašćuju svoje tijelo. Oni su Božju istinu promijenili u laž, pa su poštovali i obožavali ono što je stvoreno umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u svu vječnost. Amin. Zato ih je Bog prepustio sramnim strastima: njihove žene su prirodne odnose zamijenile protivprirodnim, a tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženom i u svojoj požudi uspalili se jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima čine ono što je sramno i primaju zasluženu platu za svoje pokvarene postupke.“ (Rimljanima 1:21-27)

Proučimo gornje stihove:

1. Poznavali su Boga – odnos Oca i Sina (stih 21).
2. Način razmišljanja im se izopačio – vjerovali su zmijinoj laži da pojedinci imaju urođeni izvor moći i to je pomjerilo njihov sistem vrijednosti od vrijednosti odnosa do urođene moći. Stoga je odnos između muža i žene shvaćen kao odnos dva posebna bića sa posebnim urođenim moćima. Ovo poništava razumijevanje toka života, a u izmijenjenom odnosu muškarca i žene je izgubljen pravi odnos između Oca i Sina. (Stih 21)
3. Tako su promijenili slavu nepromjenjivog Boga u sliku onoga što su ljudi umislili – nezavisna bića jednaka po sili sa sopstvenim pravima. Pošto je biće sa urođenim moćima bilo načelo po kojem su se vladali, nije prošlo mnogo dok ljudi nisu počeli da obožavaju moćne zvijeri i moćne ptice i druge životinje koje iskazuju moćne karakteristike. (Stihovi 22,23)
4. Ovo je uništilo ispravne odnose među muškarcima i ženama, što je dovelo do ogromnog seksualnog izopačenja. Što su izobličeniji bili odnosi između muškaraca i žena, to je bila veća laž koju su imali o Bogu. (Stihovi 24,25)
5. Sa uništenim poimanjem Boga u životima muškaraca i žena, postali su otvoreni ka homoseksualnosti koja potpuno uništava sliku o Bogu. (Stihovi 26-28)

Sekvenca u prvom poglavlju Rimljanima je vrlo značajna.

1. Diskusija o jevanđelju kao Božjoj sili za spasenje vjerom (Rim. 1:16-18).
2. Gušenje istine od strane bezbožnika (Rim. 1:19).
3. Ova referenca je pojačana utiskom o poznavanju istine o istinitom Bogu otkrivenom kroz stvaranje. Najviše otkrivenje je stvaranje čovjeka po Božjem obličju (Rim 1:20).
4. Diskusija o izobličavanju Boga je reflektovana u izobličavanju muško ženskih odnosa, koje je izobličenje slike o Bogu (Rim. 1:21-27).
5. Plod grešnosti i pokvarenosti (Rim. 1:28-31).

Gornja sekvenca podržava naglašavanje ponovne uspostave porodičnih odnosa kako je najavljeno u proročanstvu o (simboličnom) povratku Ilije:

„Evo, ja vam šaljem proroka Iliju prije nego što dođe veliki i zastrašujući Gospodnji dan. On će obratiti srce očeva ka sinovima i srce sinova obratiće ka očevima, da ne dođem i ne udarim zemlju uništenjem.“ (Malahija 4:5,6)

1. Obnavljanje pravih porodičnih odnosa će dovesti do ispravnih uloga muškaraca i žena u braku.
2. Obnavljanje slike o Bogu u muško/ženskom odnosu će dovesti do ispravnog razumijevanja odnosa Oca i Sina.
3. Ispravno razumijevanje odnosa Oca i Sina će obnoviti kanal blagoslova kao što je otkriveno u 1. Kor. 11:1-3.
4. Obnovom će se vidjeti da je Otac izvor „od koga je sve“ i da je Hrist pokretač i njegovateljski autoritet „kroz koga je sve“ 1. Kor 8:6.
5. Povratak Oca na mjesto izvora svih blagoslova će pripremiti put da Božji narod dobije pečat Očevog imena na čelima. Otk. 14:1.

Ove istine daju kritičnu važnost muško-ženskom odnosu koji podržava ispravno shvatanje opravdanja vjerom. Stoga:

Kad god se odnos između muškarca i njegove žene opisuje terminima jednakosti po moći, jednakosti u sposobnosti, jednakosti po inteligenciji, a ne jednakošću u odnosu, uništava se Božja slika i kanal blagoslova je prekinut.

Kad god muž odbije da hrani i zaštiti svoju ženu i djecu, Božja slika u čovjeku je uništena i kanal blagoslova je prekinut.

Kad god žena daje naređenja ili želi da dominira nad svojim mužem, Božja slika u čovjeku je uništena i kanal blagoslova je prekinut.

Ovo su jako bitne stavke. Koliko porodica zaista reflektuje Božju sliku u svojim domovima?

Da li razumijete zašto Pavle daje sledeće instrukcije?

„Isto tako, starije žene… da poučavaju druge dobru, kako bi mogle učiti mlađe žene da vole svoje muževe, da vole svoju djecu, da budu mudre, čestite, uzorne domaćice, dobre, poslušne svojim muževima, kako se o Božjoj riječi ne bi pogrdno govorilo.“ (Titu 2:3-5)

Da li ste se ikada zapitali kako učenje mladih žena da vole i slušaju svoje muževe i vole svoju djecu i učine njihove domove prijatnim mjestom, može spriječiti huljenje? Ako se žene ne nauče da se pokoravaju vođstvu svojih muževa, već su naučene da im izigravaju majku ili da vladaju nad njim, tok života je uništen i Božja slika je uništena. Otac se nikada ne pokorava Sinu – On je izvor, sjeme koje se njeguje u Hristovom tijelu – U njemu [Hristu] živimo i naše biće postoji! (Djela 17:28) Da li vidite ozbiljnost ovih stvari?

 

Razumijevanje božanstva je suštinski bitno za razumijevanje jednakosti, autoriteta i osnove za odnose

Kada uporedimo strukturu božanstva Otac/Sin sa trojstvom, vidimo značajne promjene u tome kako razumijemo autoritet, jednakost i prirodu odnosa.

U trojstvu je primarni autoritet Oca pretpostavljen autoritet. Po standardima trojstva, Sin je jednostavno mogao zauzeti poziciju koju Otac ima. Sin zauzima ulogu sekundarnog autoriteta, ali u stvari nije sekundaran zbog svoje jednakosti i suvječnosti kroz urođenu moć. Ovo je kontrast apsolutnom autoritetu Oca u modelu Otac/Sin i delegiranom autoritetu Sina. Struktura autoriteta je jasna; ona nije pretpostavljena i ustanovljava direktan kanal strukture blagoslova. Model trojstva remeti pitanje autoriteta i ova zbrka je vidljiva u slici o Bogu kroz zbrku koju vidimo u ulogama muškaraca i žena danas.

U trojstvu je primarni autoritet Oca pretpostavljen autoritet. Po standardima trojstva, Sin je jednostavno mogao zauzeti poziciju koju Otac ima. Sin zauzima ulogu sekundarnog autoriteta, ali u stvari nije sekundaran zbog svoje jednakosti i suvječnosti kroz urođenu moć. Ovo je kontrast apsolutnom autoritetu Oca u modelu Otac/Sin i delegiranom autoritetu Sina. Struktura autoriteta je jasna; ona nije pretpostavljena i ustanovljava direktan kanal strukture blagoslova. Model trojstva remeti pitanje autoriteta i ova zbrka je vidljiva u slici o Bogu kroz zbrku koju vidimo u ulogama muškaraca i žena danas.

U modelu Otac/Sin, priroda odnosa je veoma jasna, dok je u trojstvu priroda jedinstva između Oca, Sina i Duha potpuna misterija. Jedinstvo osoba baca veo preko koncepta jedinstva. Neki teolozi su već počeli da prihvataju stav o „jednoj supstanci“ da bi spriječili optužbe o troboštvu, ali je vjerovanje o jednoj suštini još veća misterija iako će zadovoljiti prohtjeve jedinstva jasnije nego unija tri osobe iste vječnosti.

Rezime ove misli o materiji (suštini) je da je priroda odnosa misterija i nije shvaćena kroz stvari koje su stvorene. Pošto je priroda odnosa potpuna misterija, da li je čudno da su ljudski odnosi postali tako izvitopereni i pokvareni da rezultuju potpunom misterijom?

Jedina stvar koja je jasna u modelu trojstva jeste stavka o jednakosti; jednakosti zasnovanoj na moći i urođenim karakteristikama. Stavovi o autoritetu i prirodi odnosa su poremećeni i tajanstveni.

Karakteristike	Model Otac/Sin	Model Trojstva
Autoritet	Jasan i apsolutan	Pretpostavljen i nejasan
Jednakost	Zasnovana na odnosu	Zasnovana na moći
Priroda odnosa	Shvaćena	Misterija

Još jednom postavljamo pitanje, zašto je ime Jagnjetovog Oca ono koje je na čelima 144.000? Jasne poruke koje Božji narod prima o Bogu vode do zaključka da je Otac izvor svega i izvor blagoslova koji se tada kanališe i uvećava kroz Sina. Žena koja jaše zvijer se drži jednakosti zasnovane na moći i održava nejasnu strukturu autoriteta i misteriozni osnov odnosa, od kojih neće doći do potpunog ispoljavanja Božje sile (izvor života) na spasenje.

 

Zaštita izvora života zavisi od ispravne porodične strukture

Očev život teče kroz Sina ka cijelom univerzumu. U tom životu je ljubav, radost, mir, strpljivost, nježnost, dobrota, vjera, krotost i umjerenost. Božji Duh teče ka nama i daje nam život, kako duhovni, tako i fizički; neprekidni tok blagoslova za koji moramo vratiti radost i hvalu za sve što Bog radi za nas. Izostanak zahvalnosti i slavljenja Boga uništava zakon života u univerzumu. Zaštita ovog toka života zavisi o ispravnog razumijevanja strukture Božanstva i strukture porodične cjeline koja je zasnovana po Božjoj slici.

Ako se držimo stava da Isus posjeduje samostalni život, nezavisan od Oca, onda je porodična jedinica podložna gravitiranju ka istom shvatanju jednakosti muškarca i žene koja je zasnovana na njihovim sposobnostima. Ideja o jednakosti u trojstvu, zasnovana na mjerenju moći i učinka, uništava tok života Božjih blagoslova. Da li vidite kako trojstvo utiče na brakove svugdje u hrišćanskom svijetu?

Dijagram sa lijeve strane čuva tok života održavanjem činjenice da je čovjek stvoren po Božjem obličju. Na desnoj strani vidimo da je tok života poremećen i da je odnos između muškarca i žene promijenjen. Ako je čovjek zaista stvoren po Božjem obličju u FORMI i ODLIKAMA, onda trojstvo nije održivo. Treća osoba neke vrste bi morala biti stvorena pored muškarca i žene da bi čovjek bio po Božjem obličju. Još jedna poenta vrijedna spomena jeste da je u dijagramu sa desne strane predstavljeno naglašavanje stvaranja života od majke. Ovaj sistem dozvoljava svakakve stilove bogosluženja usmjerenog ka proslavi ženskog pola.

Ako smo počeli da uviđamo važnost porodične strukture i Božanske strukture u obezbjeđivanju Božjih blagoslova, na pravom smo putu povratka Božjeg obličja.