Kao što smo mogli da vidimo u prethodnom proučavanju, za vrijeme milenijuma zemlja ostaje pusta sa Sotonom i demonima kao jedinim stanovnicima. Iako je obećavao mnogim svojim direktnim obožavaocima kroz vjekove da im može dati život, ili da je „u paklu ekipa“ za veliku žurku, pokazaće se da od toga nema ništa. „Ekipa iz pakla“ moraće čekati na treći Gospodnji dolazak i uskrsenje suda (vidi Jovan 5:29), jer samo Bog ima životodavnu silu.
Događaji na kraju milenijuma
Događaji koji će se zbivati na kraju milenijuma opisani su u Otkrivenju 20:5,7-10 i Otkrivenju 21. glava.
i) Sveti grad se spušta na Zemlju. Da bi moglo da dođe do drugog uskrsenja, mora da bude prisutan Životodavac. I zato se razložno može pretpostaviti da je prvi događaj posle isteka milenijuma Hristov povratak na ovu Zemlju. On će doći zajedno sa svetima da pripremi lokaciju Novom Jerusalimu (Zaharija 14:4) koji će se potom spustiti s Neba na zemlju (Otkrivenje 21:2).
ii) Drugo uskrsenje. Tekst u Otkrivenju 20:5 potvrđuje da „ostali mrtvaci nisu oživjeli dok se nije navršilo hiljada godina.“ Bezakonici se, dakle, vraćaju u život i to je uskrsenje suda (Jovan 5:29). To je ono isto uskrsenje koje je opisano i u Otkrivenju 20:13. Ovo uskrsenje pruža Sotoni novu priliku da vara i zavodi (Otkrivenje 20:8).
iii) Sotona se oslobađa iz tamnice. Prilikom drugog uskrsenja, „Sotona će biti „nakratko“ (Otkrivenje 20:3) pušten iz svoje tamnice“ (Otkrivenje 20:7). Bog svakako nije skinuo neke stvarne lance ili otvorio stvarna tamnička vrata; umjesto toga, uskrsenje bezakonika omogućilo je Sotoni da opet stekne podanike s kojima može da radi.
Napad izbezumljenih očajnika na Novi Jerusalim
„A kad se navrši hiljadu godina, Sotona će biti pušten iz svoje tamnice, pa će izaći da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih sakupi za rat. A biće ih kao morskog pijeska. I vidio sam kako su napredovali širom zemlje i okružili logor svetih i voljeni grad.“ (Otk. 20:7-9)
Sotona ponovo kreće da radi ono što najbolje zna. On počinje „zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih sakupi za rat“ (Otkrivenje 20:8). Globalno područje ove prevare treba da bude zapaženo. Gog i Magog su simboli sveopšte pobune protiv Boga na Nebu (Ezekiel 38:2). Broj obuhvaćenih bezakonika iz svih vremena upoređen je sa pijeskom na obali mora (Otkrivenje 20:8). Sotona sada oduševljava pokvarene narode svijeta da osvoje Božji Grad, koji se spustio sa Neba (Otkrivenje 21:2). Odrednica „logor svetih i voljeni grad“ (Otkrivenje 20:9) ukazuju ko se nalazi u njemu. Vojske bezakonika kreću prema Gradu i opkoljavaju ga (Otkrivenje 20:9). Činjenica da su i dalje neprijateljski raspoloženi prema Bogu ukazuje koliko je bila pravedna božanska odluka da im uskrati nagradu svetih.
Pogled na ogromno mnoštvo uskrslih mrtvih, silnih ljudi koji su živjeli prije Potopa, velikih vojskovođa i ratnika, bude želju u Sotoni da ih opet okrene protiv Boga u odsudnu bitku. Nije teško pretpostaviti kako ih ubjeđuje da je on zaslužan za njihovo uskrsenje i nagovara da mogu osvojiti Novi Jerusalim, jer su neuporedivo brojniji, i da ova planeta njima pripada.
Zašto Bog ovo dopušta? To je živa demonstracija da se zli ne bi promijenili ni da im se dâ još jedno vrijeme milosti. Oni su se nepovratno sjedinili sa zlom i pobunom, baš kao Sotona i demoni.
I ta ogromna ujedinjena vojska kakvu svijet nikad nije vidio, svrstava se i kreće na Novi Jerusalim. Oni opkoljavaju Božji grad i spremaju se za napad.
Sud sa velikog bijelog prestola
„Vidio sam i veliki bijeli presto i onoga koji sjedi na njemu. Pred njim su pobjegli zemlja i nebesa, i za njih se više nije našlo mjesta. I vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred Bogom, i svici su se otvorili. I otvorila se druga knjiga, koje je [knjiga] života. I mrtvima je bilo suđeno prema njihovim djelima na temelju onoga što je napisano u svicima. I more je predalo mrtvace koji su bili u njemu, i smrt i grob predali su mrtvace koji su bili u njima. I svakome je bilo suđeno prema njegovim djelima.“ (Otk. 20:11-13)
Tekst u Otkrivenju 20:11-13 opisuje sliku velikog završnog suda. Sam Bog je sudija, pred Njime bezakonici drhte i priroda se grči: „I vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred Bogom, i svici su se otvorili. I otvorila se druga knjiga, koje je [knjiga] života. I mrtvima je bilo suđeno prema njihovim djelima na temelju onoga što je napisano u svicima.“ (Otkrivenje 20:12) Oni koji su ustali iz mrtvih sada bivaju osuđeni po svojim djelima, koja su zapisana u nebeskim svicima. Na ovom sudu se ne spominje blagodat, ne govori se o Zastupniku. Oni koji su propustili da Hrista proglase svojim posrednikom suočavaju se sa strašnom stvarnošću suđenja po djelima, suđenja koje ne mogu da izbjegnu.
Posle izvršnog suda pred velikim bijelim prestolom na kraju milenijuma, bezakonici bivaju uništeni. To uništenje je opisano u Otkrivenju 20:9: „Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih.“ Ista misao se ponavlja u 14. i 15. stihu: „A smrt i had bili su bačeni u ognjeno jezero. Ovo je druga smrt. I ko se god nije našao zapisan u Knjizi života, bio je bačen u ognjeno jezero.“ U cijeloj knjizi Otkrivenja druga smrt se opisuje kao strašni i neizbježni kraj zlih (Otkrivenje 2:11; 20:6; 21:8).
U Otkrivenju 20:14 druga smrt je izjednačena sa „ognjenim jezerom.“ U Otkrivenju 19:20 i 20:10, jezero gori ognjem i sumporom. Prema vijesti trećeg anđela, oni koji prime žig zvijeri biće „mučeni ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom“ (Otkrivenje 14:10).
U svojim pričama i propovjedima Isus je opisivao oganj Gospodnjeg suda (Matej 13:40-42). Hristova izjava u Mateju 10:28 o geheni koja uništava i tijelo i dušu ukazuje na potpuno uništenje.
Prema tekstu u Otkrivenju 20:10, Sotona će biti bačen u jezero ognjeno. To je konačno uništenje, porečeno još u Starom savezu. Prorok Malahija kaže: „Jer gle, dolazi dan koji gori kao peć, i svi oholi i svi koji zlo čine postaće kao strnjika. I proždrijeće ih dan koji dolazi, kaže Gospod nad vojskama, i neće im ostaviti ni korjena ni grane.“ (Malahija 4:1) I ovdje je naglasak na potpunom uništenju. Korjena – Sotone – i grana – njegovih sledbenika – više neće biti.
Za mnoge je pitanje trajanja ovih kazni vrlo problematično. Grčka fraza koja je prevedena kao „u vjekove vjekova“ u Otkrivenju 14:11 glasi u originalu „eis aionas aionon.“ „Eon“ se odnosi na trajni vremenski period, koji može da bude kratak, dugačak ili beskrajan. Njegovo značenje se djelimično izvodi na osnovu imenice uz koju je dodat, pa tako pridjev „eonski“ znači da nešto traje onoliko koliko i imenica koju opisuje. Prema tome, Sotonina vječna kazna mora da bude ograničena na Sotoninu ograničenu trajnost. On je stvoreno biće, i nema urođene, prirodne besmrtnosti. Posledice njegovog kažnjavanja biće konačne i vječne. Jezero ognjeno u koje će Sotona, zvijer, lažni prorok, zajedno sa smrću i hadom (smrt i had su sinonimi), biti bačeni, na kraju će ispuniti svoj zadatak. Ono donosi drugu smrt svima i onda se gasi.
Iz pepela ovog uništenja Bog će stvoriti novu Zemlju u kojoj će vladati samo pravednost (Otkrivenje 21:1,5; 2. Petrova 3:13). Bog stvara obnovljenu Zemlju i svemir potpuno očišćene od svih tragova grijeha i prokletstva, što svakako ne bi bilo moguće uporedo sa „vječnim ognjem“ uništenja.
Kako će izgledati Treći Hristov dolazak? Starosavezna proročanstva poznata su po uzimanju lokalne slike ili događaja koja ima primjenu od globalnog značaja. Tako na mnogim mjestima možemo naći opise velikih Božjih intervencija, kao što su Drugi i Treći dolazak. Da bismo ispravno shvatili gdje šta pripada, neophodno je dobro poznavanje osnovnih biblijskih istina, a posebno glavnih faza Plana spasenja.
„Gospod će izaći i ratovaće protiv tih naroda kao u dan rata svoga, u dan boja. Noge će njegove tog dana stajati na Maslinskoj gori koja je nasuprot Jerusalima, na istoku. I Maslinska gora će se razdvojiti po sredini, od istoka do zapada. I nastaće vrlo velika dolina, polovina gore pomjeriće se na sjever, a polovina na jug… I doći će Gospod, moj Bog, i svi sveti s njim.
Tog dana neće biti svjetlosti, niti tame. Biće to dan poznat kao Gospodnji. Tada neće biti ni dana ni noći. U večernje sate biće svjetlosti. Tog dana iz Jerusalima će poteći žive vode, pola prema istočnom moru, a pola prema zapadnom moru. I Gospod će biti kralj nad svom zemljom. Tog dana Gospod će biti jedan i ime njegovo jedno. Sva zemlja postaće kao ravnica… Narod će živjeti u njemu i prokletstvo uništenja više ga neće snaći. Jerusalim će spokojno živjeti.“ (Zaharija 14:3-11)
U ovom odjeljku preklapaju se opis lokalne kazne Jerusalimu i Trećeg Hristovog dolaska i konačnog primanja nasleđa Božjeg naroda. Kako znamo? Prvo što možemo zapaziti je da se Gospod sada spušta na zemlju, što neće biti slučaj prilikom Drugog dolaska. Ko je ovoga puta s Njim? Svi sveti, odnosno svi spaseni koji su proveli hiljadu godina na Nebu! Šta Gospod radi? On priprema teren, ravni vrlo veliki dio zemlje. Zašto? Odgovor na to pitanje nalazimo nešto dalje u Otkrivenju. „I ja Jovan vidjeh sveti grad, Novi Jerusalim, kako silazi s neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog muža.“ (Otk. 21:2) Dalji tekst u Zahariji govori nam o obnovljenoj zemlji, što je dodatna potvrda ispravnosti datog tumačenja.
Druga smrt znači prestanak postojanja, zbogom životu zavijek
Eho Sotonine obmane iz Edena „nećete vi umrijeti“ ako prestupate Božji Zakon života, vjekovima se ponavljao u raznim oblicima u otpalim religijama i filozofijama. Ali Božja Riječ je jasna: „Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih. A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se već nalaze i zvijer i lažni prorok. I biće mučeni dan i noć, u vjekove vjekova… A smrt i had bili su bačeni u ognjeno jezero. Ovo je druga smrt. I ko se god nije našao zapisan u Knjizi života, bio je bačen u ognjeno jezero.“ (Otk. 20:10, 14, 15)
Svoje konačno ispunjenje u ovim strašnim događajima nalazi i proročanstvo u Ezekielu 28:17, 18 o uništenju Sotone, začetnika grijeha.
Važno je zapaziti da su u 15. retku pojmovi „smrt“ i „had“ sinonimi. U dualističkoj filozofiji „had“ je „pakao“. Ovdje vidimo da „had“ takođe biva uništen u ognjenom jezeru, na Zemlji. Pojam „had“ odgovara hebrejskoj riječi „šeol“ i odnosi se na podzemni svijet mrtvih, što simbolički predstavlja zajedničku grobnicu čovječanstva. Had je sinonim za smrt i grob, što jasno vidimo iz citiranog teksta. „Kao poslednji neprijatelj biće uništena [anulirana, ukinuta] smrt.“ (1. Korinćanima 15:26)
Izraz „vjekovi vjekova“ (eoni na grčkom) ima vječne konotacije po učinku a ne trajanju. To smo ranije objasnili.
Da bismo otklonili svaku sumnju, obratite pažnju na kratku rekonstrukciju izvršnog Božjeg suda. Izvršni sud se događa nakon milenijuma. Spaseni se nalaze u Novom Jerusalimu koji je prethodno spušten na Zemlju na teritoriji koja odgovara lokaciji današnjeg Izraela i Jerusalima. Bog uskrsava nepokajane zle iz svih vjekova. Sotona ih podstiče na poslednji očajnički pokušaj da zauzmu Božji sveti grad. Bog ih, međutim, suočava sa sudom. Izvršna presuda uključuje oganj koji silazi s neba. Dakle, sve to se događa na Zemlji u neposrednoj blizini Novog Jerusalima. Kad oganj suda obavi svoje djelo nad nepokajnim ljudima i palim anđelima i sama zemlja biva očišćena od svih tragova prisustva zla. Nakon toga, Bog vrši obnovu Zemlje i univerzuma. Odatle slijede jednostavni zaključak: ako je „pakao“ vječan, kako tvrde dualisti, ako oganj „pakla“ vječno gori, onda se to događa na ovoj Zemlji i to u blizini Novog Jerusalima. U takvoj apsurdnoj situaciji Zemlja zapravo nikad ne bi mogla biti obnovljena, druga smrt ne bi bila kazna za grijehe, pali anđeli i zli ljudi bi vječno egzistirali u apsolutno nemogućim uslovima za egzistenciju. Sve to je potpuno apsurdno i dijametralno suprotno Božjim najavama: „Još malo, i zloga više neće biti; pogledaćeš na mesto njegovo, a njega neće biti.“ (Psalam 37:10) „Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Ono što je pre bilo neće se u sjećanje vraćati niti će se u srcu javljati.“ (Isaija 65:17)
Kao što je Bog najavio, plata za grijeh je smrt (Rim. 6:23), ne prva, već druga u vrijeme konačnog obračuna koji se s pravom može nazvati Strašni sud.
Samo nad onima koje je Bog podigao u prvom uskrsenju, druga smrt nema vlast (Otk. 20:6). Spaseni nasleđuju život na Zemlji, prema prvobitnoj Božjoj namjeri, samo u neuporedivo slavnijim uslovima. Vidjećemo kako i zašto!
