Prilikom stvaranja planete Zemlje i univerzuma, ljudima je darovan život – život koji ima trajni ili vječni kontinuitet i potencijal. Bog, Izvor života, koji postoji od vječnosti i svoje postojanje ne duguje nikome (samopostojeći entitet ili prauzrok), stvorio je čovjeka po svom obličju kao moralno biće sa slobodnom voljom sposobno za ljubav. Pojam ljubav je sveobuhvatan, međutim, u osnovi ona se usmjerava u dva pravca: prema Stvoritelju i ka drugim stvorenjima, u savršenom skladu sa okruženjem. Da bi ljubav mogla da se ispoljava, uslov je postojanje slobodne volje i izbora. Takvo ustrojstvo života, sa Stvoriteljem i slobodnim moralnim bićima, otvara mogućnost rizika da neko nekada izabere alternativni put i otkaže poslušnost i ljubav Bogu. Stoga je vječni život stvorenja morao biti uslovnog karaktera, u protivnom, ostala bi otvorena mogućnost da se zlo ovjekovječi.
Prvi pobunjenik bio je Lucifer, koji je zatim pridobio za svoju stvar čak trećinu nebeskih anđela, čije podrivačko djelovanje je na kraju izazvalo njihovo zbacivanje iz Božjeg okruženja, da bi novo uporište našli na mladoj planeti Zemlji, obmanuvši ljude da prihvate koncept mješavine dobra i zla.
Kad je čovjek pao u grijeh, jedini osnov za produžetak njegovog zemaljskog života bio je Božji Plan spasenja koji je omogućio neku vrstu popravnog ispita. Ukoliko čovjek „položi ispit“, odnosno prihvati Božji dar spasenja koji se može primiti isključivo prema uslovima obznanjenim u Riječi Božjoj, dobiće opet vječni život prilikom ponovnog stvaranja ili vaskrsenja, dok će oni koji budu živi dočekali Drugi Hristov dolazak biti preobraženi. Prema vizijama koje su date u proročkim knjigama, ljudi će opet imati pristup drvetu života i uslove koji će čak nadilaziti one prvobitne u Edenskom vrtu.
Važno je napomenuti da Biblija govori o vječnom životu u kontekstu ključnih eona u Planu spasenja, te da se taj život naziva eonski, i to naravno nije isto što i vječni život Tvorca koji nema početka i kraja (vidi Bibliju NRP). Čovjek i stvorena moralna bića, dakle, mogu potencijalno imati život koji ima svoj početak ali ne mora imati kraj, ukoliko ostanu vjerni Božjem poretku i konceptu održivosti života. Ujedno, to predstavlja najveći domet i najveću sreću svakog stvorenog bića. Alternativni izbor, moguć zbog slobodne volje, donosi samo ono čemu smo svi svjedoci na našoj planeti.
Međutim, mi ne treba da služimo Bogu zbog nagrade vječnog života ili straha od vječne smrti, već zato što je to ispravno, pošteno, pravedno, u skladu sa pravom ljubavi, dobrotom i savješću, i jedini život vrijedan življenja. Odvajanje od Stvoritelja, Izvora života, donosi bijedu, propadanje, prvu smrt, i konačnu drugu i vječnu smrt. To je neumitna stvarnost, koju demonizovani svijet pokušava prikriti raznim narkomanskim užicima, hedonizmom i udovoljavanjem niskim strastima, a opravdati pogubnim iracionalnim ideologijama, uključujući i lažne religije koje, između ostalih pogrešnih učenja, navode ljude da vjeruju u urođenu besmrtnost, zagrobni život, reinkarnaciju i sl.
Pred svima nama, dakle, stoji izbor dva različita puta sa ishodom koji u oba slučaja važi za vječnost, put u život ili put u smrt. Oba imaju svoju cijenu. I dok onaj uski zahtijeva povjerenje, poslušnost i isčekivanje ispunjenja obećanja, drugi je širok i otvoren za sva lažna učenja, ideologije i prakse.
BOŽJA OBEĆANJA O VJEČNOM ŽIVOTU (pdf)
DA LI JE USKRSENJE REALNOST? (članak)