Zakon i zaklon blagodati

Jedan od osjetljivijih predmeta s kojim ćemo se neminovno susresti u istraživanju biblijske religije tiče se odnosa Zakona i blagodati (Božje dobrote i milosti). Naravno ne možemo kriviti Sveto Pismo da nije dovoljno jasno ukoliko izvedemo pogrešno zaključke, jer Biblija zaista jeste veoma jasna o svim bitnim pitanjima Božjeg Plana spasenja. Ovaj predmet je zapravo „osjetljiv“ zbog tendencije pale ljudske prirode da se riješi odgovornosti pred Bogom i lažira jevanđelje prikazujući ga kao „gotovu stvar“ ako prihvatimo vjeru. Čak i površna analiza stanja u hrišćanskom svijetu pokazaće koliko je ovo tačno, ako jednostavno uzmemo u obzir broj nominalnih hrišćana koji vjeruju da crkva ima vlast da preinači Božji Zakon, onih koji vjeruju da je Zakon ukinut i da je važio samo za Jevreje (od Mojsija do Hristove žrtve), do raznih i mnogobrojnih harizmatskih grupa koje vjeruju da su ekskluzivno pod milošću i vođeni Duhom.

Segmentacija Biblije neminovno će nas odvesti u zabludu. Zanemarivanje primjene opštih načela tumačenja Svetog Pisma kao i insistiranje na metodologiji koja je protivna zdravoj logici i razumu takođe će nas odvesti na stranputicu. Da ne pominjemo povođenje za različitim popularnim „jevanđelistima ljubavi“.

 

Jednostavni biblijski dokazi

Biblijska nauka nema nikakvih kontradikcija. Bog ne može biti nedosledna i kontradiktorna ličnost. Božji karakter se NIKADA ne mijenja (Malahija 3:6; Jakov 1:17). Božji odnos prema ljudima takođe nije podložan promjenama. Kakav bi to Bog bio koji ima različite kriterijume za različite grupe ljudi u različitim vremenskim razdobljima? Bog kompromisa nije biblijski Bog. Zbog toga Plan spasenja nema alternativu. Alternative postoje samo u izopačenom ljudskom rezonovanju.

Nemoguće je da Bog ukine bilo koji atribut svog karaktera i uspostavljenog poretka života. To je prosta logika. Kao što u zakonima upravljanja i održavanja univerzuma postoji precizni i savršeni balans, tako balans postoji i na višem duhovnom nivou. Taj koncept predstavljen nam je u Psalmu 85:10:

„Ljubav i istina srešće se, pravednost i mir poljubiće se.“

Ljubav i duhovnost ne isključuju pravednost, naprotiv! Zapazite šta Bog obećava kao rezultat djelovanja Njegovog Duha:

„Dok se na nas ne izlije duh s visine, pa će se pustinja pretvoriti u voćnjak, a voćnjak će biti kao šuma. U pustinji će pravda prebivati, u voćnjaku će pravednost stanovati. Mir će biti djelo pravde, a plod pravde biće spokojstvo i sigurnost dovijeka.“ (Isaija 32:15-17)

„Jer Zakon je bio dat preko Mojsija; blagodat i istina došle su kroz Isusa Hrista.“ (Jovan 1:17)

Ova izjava NE govori da drugo ukida prvo, već da se prvo dopunjuje drugim, da postoji savršeni balans između Zakona i blagodati.

 

Zakon i blagodat i naši grijesi

Od ključne je važnosti da razumijemo Plan spasenja onako kako je prikazan u tipskoj službi pod Starim savezom. Ukoliko propustimo da to uradimo ili zanemarimo neki segment ili fazu Plana spasenja, neminovno ćemo biti izmanipulisani. Zbog nerazumijevanja osnovnih stvari, novoobraćeni vjernici padaju kao lake žrtve harizmatičnih „jevanđelista“, dok stariji vjernici slijepo vjeruju svojim ustanovama i lažnim autoritetima.

Ako kažemo da jevanđelje odnosno Hristova misija na zemlji i žrtva kompletiraju spasenje grešnika, mi pronosimo lažno jevanđelje (vidi Galatima 1:6-12), jer to jednostavno nije tačno. To je isto kao kad bi neki Izraelac u staro doba kazao da je dovoljno što je prinio žrtvu i ispovijedio grijehe nad njom te da nema nikakve potrebe da sudjeluje u službi jesenjih praznika, posebno Dana očišćenja. To bi bila pogubna zabluda, jer proces spasenja za njega ne bi bio kompletiran. Isti slučaj je primjenjiv na nas ukoliko odbijamo istinu o antitipskom Danu pomirenja i STVARNOJ Hristovoj službi u nebeskoj Svetinji ili Istražnom Božjem sudu.

Ali vratimo se onom što je za nas bitno da shvatimo vezano za Zakon i blagodat. Prikazaćemo to i kroz nekolike ilustracije.

Kroz cijelu Bibliju, kako u starosaveznim tako i novosaveznim spisima provlači se jedan posebno značajan termin.

Kad je Gospod davao Mojsiju upute o izgledu i inventaru zemaljskog svetilišta, predmet od najvećeg značaja u Svetinji svakako je bio Kovčeg sa pločama moralnog Zakona. U 2. knjizi Mojsijevoj 25:10-22 nalazi se detaljan opis Kovčega. Obratimo pažnju na 17. 21. i 22. stih:

„Napravi poklopac od čistog zlata, dva i po lakta dug, i lakat i po širok… Postavi poklopac odozgo na kovčeg, a u kovčeg stavi svjedočanstvo koje ću ti dati. Tu ću se sastajati s tobom i odozgo iznad poklopca, između dva heruvima koja su na kovčegu svjedočanstva, govoriću ti sve upute za Izraelove sinove.“

Riječ prevedena kao „poklopac“ u originalu znači „zaklon milosti“ – izraz koji se na mnogo mjesta koristi vezano za obredne žrtvene službe ili svešteničko posredovanje za grešnika koji se kaje, gdje god se pominje očišćenje ili pomirenje.

Zapazite da je upravo to mjesto gdje je Bog kazao Mojsiju da će se sastajati sa Njim. Drugim riječima, grešnik mora da se nađe pod zaklonom milosti da bi mogao uspostaviti spasonosni odnos sa Bogom koji je prekinut zbog grijeha. Grijeh je bezakonje (1. Jovanova 3:4), prestup Zakona i poretka života. I pošto smo svi sagriješili, nama je neophodna Božja priprava spasenja.

Vrlo je važno ne dozvoliti špekulantima da izvlače grijeh izvan ove biblijske definicije, jer ako to uspiju, sledeći korak je pravljenje apstrakcije od grijeha i apstrakcije od Zakona.

Adam i Eva su neposredno po Padu u grijeh uspostavili odnos sa Bogom zasnovan na obećanju o spasenju i Spasitelju kroz žrtvu. Oni su morali da uđu pod zaklon milosti. I to je obrazac koji se ponavlja u bukvalno svakom posredovanju i službi za grijehe pod Starim savezom, uključujući i Hristovu antitipsku službu!

Nije postojalo vrijeme kad se Zakon mogao ukloniti iz Kovčega u zemaljskoj Svetinji da bi „zavladala milost“, kako to popularni jevanđelisti predstavljaju. To nije moglo biti ni u vrijeme prinošenja žrtve ni na Dan očišćenja niti u bilo koje drugo vrijeme. Ali grešnik je kroz Hrista tipski i opet kroz Hrista antitipski mogao da se nađe pod zaklonom milosti kako bi za njega spasenje postalo primjenljivo i efektivno.

Postupak je jednostavan i lako razumljiv. Naime, opšta Božja blagodat je raspoloživa svim ljudima, čitavom čovječanstvu, zahvaljujući Božjoj inicijativi kroz proaktivni Plan spasenja. Svi ljudi mogu da budu spaseni ako to hoće (Jovan 3:16; Titu 2:11). Uslov je pozitivan odgovor na Božji poziv ljubavi i milosti (1. Jovanova 4:8-10; Ezekijel 33:11; Zaharija 1:3), te da se pokajemo (promijenimo um, napravimo radikalni zaokret na Njegovu stranu) i obratimo kako bi naši grijesi mogli biti tretirani u službi pomirenja (Rimljanima 2:4; Djela 3:19).

Zaklon spasonosne blagodati je u funkciji od pada u grijeh i ostaće u funkciji do završetka Hristove posredničke službe ili vremena milosti. Da li ćemo koristiti zaklon blagodati ili ne zavisi isključivo od našeg voljnog izbora. Kad prihvatimo uslove pod kojima se staje pod zaklon blagodati, to naravno ne znači da je Zakon prestao važiti za nas, već prosto da smo sačuvani od prokletstva (jurisdikcije) Zakona koji traži smrt grešnika. To znači da smo opravdani vjerom – da smo pomireni sa Bogom – i da se nalazimo na putu spasenja. Nekorištenje spasonosne Božje blagodati istovremeno znači i zloupotrebu opšte blagodati.

Osnovni problemi savremenog čovjeka jesu što neće da zna i ne mari za Boga, što ni izbliza nije svjestan važnosti Biblije – Božje Riječi – i što živi u pogubnoj zabludi da ima život sam od sebe i da je sam „krojač svoje sudbine“. Ljudi, na žalost, nijesu svjesni da takvim životima samo zloupotrebljavaju opštu Božju blagodat i ignorišu poziv na spasenje. Oni čak prave ugovor sa smrću (vidi Isaija 28:15-19) i smatraju dobrim željama kad nekom čestitaju rođendan riječima „Sto godina napunio/la“. Ako je smrt konačno ishodište, onda nema bitne razlike koliko godina ćemo napuniti. Život bi u tom slučaju bio kao kazna, a reprodukcija života sadizam, kao što je to kazao nedavno preminuli glumac Nebojša Glogovac u jednom filmskom dijalogu.

S druge strane, osnovni problemi pseudo vjernika su što neće da prihvate Božju objavu onakvu kakva jeste nego žele svoje „jevanđelje“ koje gravitira u dva glavna smjera: 1) spasenje sopstvenim zaslugama (lažna predstava o Božjem Zakonu), i 2) spasenje u grijesima (lažna predstava o Božjoj blagodati).

Biblija jednostavnim jezikom izlaže dvije mogućnosti:

„A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život.“ (1. Jovanova 5:11,12)

Kroz Sina Božjeg možemo da primimo posinjenje i prijem u nebesku porodicu. Ako to odbijamo, ne postoji alternativa, nema Plana B, koliko god to moglo zvučati isključivo.

Spasonosna blagodat postaje primjenljiva za nas kad prihvatimo kroz vjeru (Rimljanima 5:1,2) Božju pripravu za nas (Efescima 1:5-14). Mi tada stajemo pod zakon milosti. Imajte na umu da je vjera sredstvo za povezivanje sa Bogom. Mi se opravdavamo kroz vjeru, a spasenje realizuje naš Spasitelj – Isus Hrist – kroz Božju pripravu i blagodat.

Zaklon milosti (hebr. kipur, od kafar u množini; eng. propitiatory shelter ili atonement) je pojam koji u sebi podrazumijeva kajanje, pomirenje, izmirenje, zadovoljenje, a najprije „zaklon nad“ ili „pokrivalo nad“.

Zaklon milosti možemo figurativno porediti sa kišobranom. Kad, dakle, pristanemo na Božju ponudu spasenja, kad se upoznamo sa Bogom i sarađujemo sa Njim prema uputima Njegove Riječi, tada se nalazimo pod „kišobranom blagodati“. Međutim, Bog nam nikada ne oduzima našu slobodu i mi se u svakom momentu možemo „predomisliti“ i prestati da koristimo taj „kišobran“. Jedna od težih zabluda u koju možemo upasti je da pomislimo kako, što se nas tiče, „kiša“ više nikad ne može pasti, jer smo trajno i bezuslovno zbrinuti. Ovdje pod „kišom“ podrazumijevamo prokletstvo ili osudu Zakona zbog grijeha (vidi Galatima 3:10-13). To što nas je Hrist iskupio od prokletstva Zakona nipošto ne znači da je Zakon prestao da važi. To jednostavno nije nemoguće. Hristovo iskupljenje takođe ne znači da je prestala potreba za daljom borbom protiv grijeha i za kajanje zbog ličnih grijeha. Jutarnja i večernja žrtva prinosile su se u kontinuitetu u zemaljskoj svetinji, uključujući i Dan pomirenja (osim večernje žrtve)! Stoga u Božja Riječ na više mjesta naglašava istrajnost, trpeljivost do kraja, do konačnog oslobođenja. To je veoma teško prihvatiti instant generacijama koje su navikle da sve dobijaju sada i odmah. Stoga su vaspitanje i disciplina u tom aspektu veoma važni.

U Rimljanima 7. glava, apostol Pavle, ekspert za Zakon, objašnjava u jednom poređenju koje se tiče mogućnosti sklapanja drugog braka bez učinjene preljube da mi, da bismo postali Hristovi, moramo umrijeti Zakonu KROZ HRISTA, poistovjetivši se sa Njegovom smrću i životom da bismo imali pravo na blagodat. Jer Zakon očigledno nije taj koji umire niti može da umre.

Zakon je duhovan, pravedan, istinit i dobar, i on nije smetnja, naprotiv Zakon je zaštita poretka, života i odnosa Boga i čovjeka, ali ono što jeste naš realni problem je prokletstvo Zakona zbog grijeha. Otuda je Zaklon milosti ili Šekina na hebrejskom, ključno mjesto gdje se može spustiti i pokazati Božja slava i gdje možemo dobiti milost, vođstvo i smjernice za Put u život. Nema druge opcije.

Pavle Simović