Kao što biblijska religija predstavlja koncept za stvaranje dobrih ljudi, proces suprotan tome zove se „satanizam“ – koji predstavlja proces uništenja čovjeka.
Teško je zdravom ljudskom umu da zamisli da postoji neko kome je zadovoljstvo da ljude muči i ubija na najsuroviji način, da postoji neko ko uživa u ljudskoj patnji, i ko funkcioniše po principu – „što veća ljudska patnja i bol, i što suroviji zločin – to veće zadovoljstvo“.
Bog nas u Bibliji obavještava o postojanju velikog broja bića koja su toliko moralno degradirala, da su se pretvorila u čudovišta kojima je glavni cilj da izazovu što veću ljudsku patnju i bol. U pitanju su duhovna bića, odnosno anđeli koji su u pobuni protiv Boga. Sotona i demoni prosto uživaju da povrijede Boga tako što će povrijediti i poniziti Njegova stvorenja – ljude.
Kao što smo rekli, ljudi su potpuno zaštićeni od djelovanja demona ukoliko se drže Božjih zakona. Kršenjem Božjih zakona demoni polažu pravo na čovjeka i mogu da ga povrijede ili da manipulišu sa njim. Ukoliko se čovjek ne vrati sa zlog puta, postaje sve više pod uticajem demona tako da u jednom trenutku može da postane potpuno opsjednut demonima i moćno oruđe u njihovim rukama za uništavanje drugih ljudi, i da mu to postane zadovoljstvo (zapazimo da čovjek može da se navikne na svaki oblik destruktivnog ponašanja ako ga više puta ponavlja).
Bog je privremeno dopustio djelovanje Sotone i demona zbog mnogih ljudi koji se još nisu opredijelili na koju će stranu (Božju ili onu drugu), tako da pošto još postoji šansa za mnoge da se okrenu na Božju stranu, Bog dopušta da istorija zla traje još jedan kratak period.
Vrlo je važno istaći da Sotoni i demonima nije cilj da oni lično ubiju čovjeka, ili da ga ubiju preko svojih ljudi – jer na taj način Sotona i demoni bivaju pobijeđeni. Sotona će pobijediti čovjeka ako uspije da ga nagovori, ili ako uspije da ga prisili da živi nemoralno i da ga odvoji od Boga, odnosno da ubijedi čovjeka da sam sebi oduzme život nezdravim i destruktivnim životom. U tom slučaju čovjek je sam odgovoran za svoje odvajanje od Boga i biće uništen za vječnost, a Sotona i demoni neće imati odgovornost pred Bogom za njihovo stradanje.
Veoma je važno da razumijemo pravni poredak u svemiru, i zakone po kojima će Bog suditi (ti zakoni su dati u Bibliji). Sotona i demoni će na kraju istorije izaći na Božji sud i odgovarati samo zbog onih ljudi koji su pretrpjeli bol i patnju, a koji su prešli na Božju stranu i ostali na njoj sve do svoje ovozemaljske smrti. Na osnovu Božjeg Plana Spasenja Isus je svojom smrću dao otkup za sve grijehe, ali taj otkup je djelotvoran samo za one ljudi koji stanu na Božju stranu. Generalno, Bog je preko Isusa ponudio otkup od grijeha i smrti svim ljudima, ali neće svi to prihvatiti.
Matematički govoreći, Božja kazna za Sotonu i demone će biti onoliko velika koliko se ljudi okrene na Božju stranu. Iz tog razloga Sotona primjenjuje posebne tehnike manipulacije ljudima. Ukoliko vidi da ne postoji mogućnost da čovjeka pridobije za sebe i ukoliko takav pojedinac svojim životom pozitivno djeluje na društvo, Sotona će najprije pokušati da ga kompromituje. On neće pokušati da odmah ubije takvog čovjeka jer zna da bi to izazvalo opravdan gnjev velikog broja ljudi sa kojima manipuliše, a koji još nisu u potpunosti pod njegovom kontrolom. Sotona pokušava sa likvidacijom pojedinaca ili čitavih naroda samo kada zaključi da ne postoji mogućnost da ih kompromituje, niti da izoluje njihov uticaj u društvu.
Razvoj satanizma tokom istorije
Istorija ljudskog društva je pokazala da su ljudi tokom vremena postajali sve gori i gori, tako da je broj onih koji prihvataju sotonske zakone postajao sve veći. Pojedini ljudi, koji su se na poseban način povezali sa Sotonom i demonima, osnovali su tajna društva preko kojih su uspjeli da stave pod kontrolu sve uticajne svjetske institucije u skoro cijelom svijetu, i da preko njih nametnu sotonske zakone skoro cijelom čovječanstvu preko državnih institucija.
U nastavku ćemo analizirati život čovjeka koji živi po satanskim zakonima, odnosno prikaz života kakav bi Sotona i demoni željeli da pruže svakom čovjeku, i oko čega ulažu sve svoje napore.
Odrastanje u neprirodnom ambijentu. – Čovjek nastaje začećem u utrobi majke. U velikom broju slučajeva djeca se začinju neplanirano. Naime, mladi ljudi, koji nisu u braku, željni tjelesnog zadovoljstva bez obzira na posljedice, začnu dijete koje se veoma često ubije u procesu abortusa kao oblik „neželjene trudnoće“, koji je na žalost zakonom dozvoljen u skoro svim zemljama svijeta.
Ako se dijete ne ubije abortusom, Sotona i demoni se trude da mu stvore što neprijatniji ambijent u majčinoj utrobi. Svjedoci smo bezbrojnih primjera trudnih žena koje puše duvan, konzumiraju alkohol i druge narkotike, nezdravo žive, tako da je broj oboljelih beba u dramatičnom porastu. Ako tome dodamo veliku nebrigu očeva o majkama svoje djece, onda dobijamo sliku bolesne majke o kojoj niko ne brine. Upravo je to ono što Sotona želi i što se trudi da prikaže kao nešto pozitivno, kao oblik „ženine slobode“ (da radi šta hoće). Krajnji cilj Sotone je da ubije što više beba, i da što manje ljudi živi na našoj planeti.
U isto vrijeme, pobožne djevojke koje ulaze u brak pažljivim odabirom bračnog druga, i uz konsultovanje starijih i iskusnijih, sa željom da imaju puno djece, prikazuju se od strane Sotone i demona (i njihovih sledbenika) kao primitivne i zaostale osobe, ili kao „mašine za rađanje djece“, pošto su odbacile „karijeru“ i „uživanja“ u robovlasničkom sotonskom društvu.
Ukoliko dijete preživi u majčinoj utrobi i dođe na ovaj svijet, Sotona ga dočekuje sa svojim „dželatima u bijelom“, takozvanim „ljekarima“, koji djetetu, odmah nakon rođenja, ubrizgavaju otrove napravljene od gnoja bolesnih krava, svinja i drugih životinja. Ovaj oblik trovanja djece Sotona je nazvao „imunizacija“ ili „vakcinacija“, uz objašnjenje da kada razblažen otrov preko vakcine uđe u ljudski organizam on podstiče rad imunog sistema i stvara antitijela za odbranu u slučaju da izazivači bolesti napadnu organizam.
Posljedice vakcinacije su stravične. Bolesti kod djece, kao što je autizam, nisu postojale dok se vakcine nisu uvele u masovnu upotrebu sredinom 20. vijeka. Broj autistične djece, i druge djece oboljele od raznih degenerativnih bolesti, rapidno raste kako se povećava broj vakcina koje djeca dobijaju. Tako je u Americi 1989. godine bio jedan slučaj autizma na 2500 djece. Danas u Americi imamo jedan slučaj autizma na 166 djece, dok u isto vrijeme svako šesto dijete ima neki poremećaj blizak autizmu, kao što su mucanje i hiperaktivnost.
Dakle, uvođenjem vakcinacije u masovnu upotrebu rapidno je skočio broj raznih oboljenja kod djece, dok u isto vrijeme, populacije koje žive u prirodi i koje ne vakcinišu svoju djecu, kao što su Amiši u Americi, nemaju slučajeve autizma i drugih oboljenja kod djece.
Zaglupljivanje i trovanje čovjeka od malih nogu
Ukoliko dijete preživi porođaj i vakcinaciju, Sotona priprema čitavu paletu metoda za duhovno i fizičko trovanje. Čest je slučaj da majka ostavi dijete državi na brigu, uz nezainteresovanost oca, tako da dijete odrasta u sirotištu. Pošto je jedna od glavnih fizioloških potreba djeteta roditeljska ljubav, dijete u ovakvim slučajevima često odrasta lišeno prave ljubavi, što se negativno odražava na njegovo zdravlje.
U slučaju da dijete živi sa roditeljima, Sotona se trudi da roditelje odvuče što dalje od djeteta, a da se djetetom bavi obdanište ili neko drugi ko za novac glumi roditelja. Takođe, u konceptu uništenja čovjeka veoma je važno da se dijete u početku ne hrani majčinim mlijekom, nego vještačkom hranom punom štetnih aditiva i konzervanasa.
Većina djece danas odrasta u gradovima, gledajući po cio dan televizor, koji je postao najpopularnija dadilja u savremenom svijetu. Istraživanja pokazuju da se najviše nasilnih scena prikazuje upravo u programima za djecu.
Kako odrastaju, djeca se odmah uključuju u neki od takmičarskih sportova gdje se pod plaštom fizičkog zdravlja narušava njihovo duhovno zdravlje. U okviru takmičarskog sporta Sotona je uključio fizičko i mentalno iscrpljivanje i konzumiranje štetnih stimulativnih sredstava.
Takođe, čim djeca postanu polno zrela, agresivno se podstiču da ulaze u predbračne seksualne odnose. Satanistički simbol muškosti je da se promijeni što veći broj žena, a satanistički simbol ženstvenosti je da se bude što pohotniji i izazovniji seksualni objekat, po ugledu na prostitutke iz izloga javnih kuća. Na taj način se ponašanje iz javnih kuća prenijelo na ulice i u svakodnevni život.
Istraživanja kod mladih ljudi pokazuju da je raskid sa partnerom jedan od najtežih oblika povređivanja čovjeka, a upravo takav vid stresa i duhovnih povreda nastaje kao posljedica satanističkog koncepta „seksualne revolucije“, odnosno nepoštovanja institucije braka.
Satanistički sistem obrazovanja je na žalost ozakonjen u skoro svim zemljama svijeta, a prema tim zakonima roditelji su obavezni da svoju djecu šalju u ateističke državne škole gdje se djeca uče svim oblicima nemorala i poroka. Glavne osobine savremenih ateističkih škola su potpuno odsustvo discipline, bezosjećajnost nastavnika za pitanja morala, i maltretiranje djece da uče napamet (bubaju) informacije koje im nikada neće trebati u životu. Takođe, temeljna doktrina koja uče sva djeca u školama jeste da Bog ne postoji, preko teorije evolucije, i da je svijet nastao slučajno, što dalje znači da ne postoje apsolutna moralna načela i da se pitanje morala utvrđuje „glasanjem na izborima“.
I dok bi se božanski koncept obrazovanja i vaspitanja mogao sažeti u riječima „Biblija i rad“, sotonsko obrazovanje karakterišu upravo suprotno teze: „Bog ne postoji, budi nesposoban da radiš.“
Na kraju završenog školovanja (zaglupljivanja), Sotona organizuje dugotrajne aplauze i mnoštvo pohvala svršenim đacima, iako sa stečenim diplomama ne mogu ništa da rade, jer ništa nisu naučili da rade. Ostaje im mogućnost da nastave da se zaglupljuju na nekom od ateističkih fakulteta ili da kao prosjaci mole po biroima za zapošljavanje da ih neko zaposli da rade za bijednu platu.
Oni koji nastave zaglupljivanje na ateističkim fakultetima najviše što mogu jeste da dostignu status „visoko razvijenog roba“ i da možda dobiju posao kao „stručnjaci“ u nekoj firmi – posao koji na poseban način oduzima dušu čovjeku – posao na određeno vrijeme (dok ne nastupi „kriza“), u sistemu koji uništava čovjeka i porodicu, i gdje se nema vremena ni za spavanje.
Ne treba zaboraviti da je dio svakog ateističkog fakulteta i „studentski klub“ u kojem se mladi podstiču na konzumiranje alkohola i droge, ulaženje u predbračne odnose, slušanje destruktivne muzike i druge oblike duhovnog i fizičkog sakaćenja. Takođe, za mlade se svakodnevno organizuju „rok koncerti“ i „muzički festivali“, koji predstavljaju najvulgarniju promociju satanizma, narkomanije i destrukcije.
Onesposobljavanje za brak
Kao što smo rekli, proces zaljubljivanja i ulaska u predbračne odnose je jedan od najmoćnih sotonskih mehanizama za razaranje čovjekovog bića i uništavanje njegovog zdravlja. Kroz takav destruktivan način ponašanja, osoba se duhovno ponižava i onesposobljava da jednog dana bude dio zdrave porodice i dobar roditelj zdrave djece.
U sotonskom sistemu vrijednosti brak i porodica su nazadne pojave koje treba izbjeći po svaku cijenu, dok su razvrat, kurvarstvo i seksualne perverzije svih vrsta vrlo poželjne i predstavljaju jedan od vodećih izvora (satanskog) zadovoljstva. U tom smjeru razvijene su posebne tehnike uništenja čovjekovog duhovnog bića kroz pornografiju, koja je sada dostupna na svakom kiosku i putem interneta, a koja predstavlja promociju satanističkih rituala koji su sastavni dio svake satanske crkve. Prinošenje žrtava, konzumiranje droge i orgije predstavljaju glavne djelove svakog „bogosluženja“ u satanskim crkvama, a to je upravo ono što se promoviše cijelom čovječanstvu kao napredan stil života.
Razorenje braka
U slučaju da dvoje mladih odluči da uđe u brak i formira porodicu, Sotona se trudi da uništi takvu zajednicu da bi što više povrijedio oba supružnika, kao i da bi djecu ostavio bez jednog ili oba roditelja. Takođe, kod supružnika se podstiče svaki mogući oblik sukoba sa svojim roditeljima, tako da roditelji supružnika bivaju razdvojeni od svoje dece jer „ne odgovaraju drugom supružniku“. Kao što smo napomenuli, istraživanja pokazuju da se više od polovine savremenih brakova raspada, a veliki procenat preostalih brakova teško funkcioniše.
Nebriga o djeci
U slučaju da roditelji ostanu na okupu, Sotona ih podstiče da što više vremena provedu u sticanju materijalnih bogatstava, tako da se skoro i ne viđaju sa svojom djecom. Djeca tako bivaju prepuštena na milost i nemilost ulici, televiziji, ateističkom sistemu obrazovanja, pa se vremenom kidaju veze između roditelja i djece, i jedni i drugi postaju bezosjećajni jedni za druge. Na taj način djeca odrastaju u surovom svijetu okružena satanističkom propagandom, tako da Bogu preostaje da se bori za njih u neprijateljskom okruženju djelujući na njihovu savjest koliko god je to moguće, kao i stvaranjem okolnosti kojima će ih uputiti na pravi put i sačuvati od propasti.
U najvećem broju slučajeva ovakva djeca postanu klasični robovi koji misle da je ispravno ono što Sotona objavi preko svojih medija i svojih „autoriteta“ koje Sotona promoviše kao „ljude od znanja“.
Nebriga o roditeljima
Zato što su propustili priliku da vaspitaju i obrazuju djecu na dobar i pravilan način, roditelji doživljavaju samoću na posebno težak način jer ih djeca napuštaju. Najveće poniženje za roditelje je kada život završavaju u staračkom domu, u samoći, što je neminovna posljedica prihvatanja pogrešnog (satanskog) sistema vrijednosti.
Bezosjećajnost i nemilosrdnost
Ulagati u ljude – u porodicu i prijatelje, danas se smatra činom primitivizma i zaostalosti. „Žrtvovati se za nekog može samo budala“, moto je velike većine ljudi u ovom svijetu, što pokazuje da su vođeni demonskim duhom. Ateistički sistem obrazovanja je ubijedio ljude da je „čovjek čovjeku vuk“ i da „samo najjači preživljavaju“, tako da su „sva sredstva dozvoljena u borbi za preživljavanje“. Ljudi su prihvatili sotonsko objašnjenje nastanka svijeta predstavljeno u Darvinovoj teoriji evolucije, tako da prihvataju da se ponašaju kao „visoko-razvijene životinje“.
Smrt u mukama
Rijetki su ljudi koji završavaju ovozemaljski život na prirodan način, bez velikih patnji, bolova i muka. Prihvatanjem sotonskih zakona čovjek je stalno bolestan, depresivan, nervozan, nezadovoljan, a izlaz iz problema traži u sotonskim proizvodima – drogama – koji samo trenutno otklanjaju osjećaj bola i patnje, a u isto vrijeme još više narušavaju zdravlje.
