Percepcija o grijehu i bezakonju vrlo je relativizovana u savremenom svijetu. Da bismo stekli ispravne pojmove o težini grijeha, neophodno je konsultovati biblijsko otkrivenje o tom predmetu.
Postoje li različiti stepeni grijeha? Da li je gore činiti preljubu nego krasti? Ili ubiti nego lagati? Ili činiti idolatriju nego prekršiti Subotu? Pravi li Bog razliku između različitih tipova grijeha?
U Rimljanima 6:23 jasno nam je rečeno da je „plata za grijeh smrt“. Premda svaki grijeh zahtijeva čišćenje Hristovom krvlju pomirenja, Božja Riječ otkriva da su neki grijesi zaista gori od drugih. Određeni grijesi imaju veće konsekvence kako na počinitelja tako i na one na koje njegov grijeh utiče. Iz sudova koje je Bog određivao u pogledu pojedinih grijeha nije teško zaključiti da neki grijesi iziskuju strožu kaznu i donose veću osudu.
Na primjer, kad su Izraelci napravili zlatno tele dok je Bog Mojsiju govorio na Sinaju, to je bio klasičan primjer idolatrije (2. Mojsijeva 32. glava). Kad se vratio, Mojsije je to okvalifikovao kao „veliki grijeh“ (stihovi 21, 30, 31), toliko strašan da počinilac može zbog njega biti izbrisan iz Knjige života (stih 33), što znači smrt za vječnost. Naravno, okolnosti ovog događaja, Božje vidljivo vođstvo i Njegova neposredna blizina u odnosu na glavne aktere idolatrije, čine grijeh posebno teškim.
Jakov je pisao da ko sagriješi u jednom Uputu, kriv je za sve. Jedan grijeh krši cijeli kod Moralnog zakona. Grijeh izaziva lančanu reakciju ili lavinu drugih grijeha. Izraelci su pod Sinajem ustvari prekršili sve Upute koje regulišu odnos Boga i čovjeka, uključujući i četvrti jer su služili lažnom Bogu. Mi možemo uzalud da svetkujemo Subotu ako služimo lažnom bogu (dobar primjer za ovo je tzv. „trojedini bog“). Pod Sinajem Izraelci su prekršili i drugih šest Uputa, navodeći bližnje na idolatriju, nemoralno i lakomisleno ponašanje.
U sledećem primjeru razmotrićemo Davidov slučaj nevjerstva i neposlušnosti kad je pravio popis u Izraelu nasuprot Gospodnjem uputu (2. Samuelova 24:1-17). David je priznao Bogu da je veoma pogriješio (24:10) jer je bio sklon da se prije osloni na vojnu snagu nacije nego na Božju silu, što je koštalo života 70.000 ljudi (stih 15). Ipak, David zbog ove trenutne slabosti nije izostavljen iz spiska heroja vjere (vidi Jevrejima 11:32-34).
Konačno, sam Isus potvrdio je postojanje različitih stepena grijeha u odgovoru Pilatu: „Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dato odozgo. Zato je veći grijeh onoga koji me je predao tebi.“ (Jovan 19:11)
Vrednovanje težine grijeha adekvatnom kaznom
Građanski zakon u Izraelu, koji je bio produžena ruka Moralnog zakona u uslovima grijeha, za otmicu ljudskog bića je propisivao smrt (2. Mojsijeva 21:16), dok je za krađu stoke kazna bila višestruka naknada štete (2. Mojsijeva 22:1).
Ova načela ukazuju da kazna mora odgovarati zločinu. „Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, opekotinu za opekotinu, ranu za ranu, udarac za udarac.“ (2. Mojsijeva 21:24,25) Ali ovakve odredbe građanskog zakona u Izraelu bile su striktno limitirane da se ne bi pretvorile u lične obračune ili osvetničko djelovanje.
U Bibliji su takođe jasno istaknuti prioriteti i najvažniji osnovni principi u Zakonu. Isus je kazao da je nepodijeljena potpuna ljubav prema Bogu prvi i najveći nauk (Matej 22:37,38). On je sveštenicima ukazao da su pravda, milosrđe i vjera pretežniji u Zakonu od pukih odredbi (Matej 23:23). Čovjeku u grijehu je uvijek lakše da ide linijom manjeg otpora i radi na spoljašnjem pokazivanju i formi nego na izvorima grijeha. Ali nijedan Božji uput ne smije se olako uzimati. „Ko, dakle, omalovaži i najmanji od tih uputa – i druge uči da tako čine – zvaće se najnižim u Kraljevstvu nebeskom.“ (Matej 5:19) Neposlušnost Adama i Eve takođe se može činiti kao „mali“ i „nebitan“ grijeh, ali čovječanstvo je tada skrenulo sa Puta života a naša planeta dobila novog gospodara.
Smrtni grijesi i grijesi koji nijesu na smrt
„Ako neko vidi svog brata kako čini grijeh koji ne vodi u smrt, neka moli, i Bog će mu dati život, naime, onima koji ne čine grijeh koji vodi u smrt. Postoji grijeh koji vodi u smrt. Za taj grijeh mu ne kažem da moli. Svaka nepravednost je grijeh, ali postoji grijeh koji ne vodi u smrt.“ (1. Jovanova 5:16,17)
Kako ovo razumjeti? U istoj poslanici Jovan piše: „Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha,’ sami sebe zavaravamo i istina nije u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravednosti. Ako kažemo: ‘Nijesmo sagrešili,’ činimo ga lažljivcem i njegova riječ nije u nama.“ (1. Jovanova 1:8,9)
Samo nepokajani grijeh uporne hule na Duha Božjeg je onaj koji vodi u smrt. Iskrenim pokajanjem, grešnik se vraća na stazu života. „Zato vam kažem: biće oprošten ljudima svaki greh i hula, ali im neće biti oproštena hula na Duha. I ako neko kaže nešto protiv Sina čovječijega, biće mu oprošteno. Ali, ako kaže protiv Duha svetoga, neće mu biti oprošteno ni u ovom dobu niti u onom koje dolazi.“ (Matej 12:31,32) Do stanja hule na Duha Božjeg najčešće se dolazi ignorisanjem i odbacivanjem istine i njenim namjernim izvrtanjem (vidi Rimljanima 1:18-32). Svjesno odbacivanje primljene svjetlosti od Boga stavlja grešnika u poziciju sličnu Sotoninoj. „Jer one koji su jednom prosvijetljeni i koji su okusili nebeski dar i bili sudionici Duha Svetoga, i koji su okusili dobru riječ Božju i sile svijeta koji dolazi, a zatim su otpali, nije moguće opet dovesti do pokajanja, jer sami ponovo razapinju Sina Božjeg i izvrgavaju ga ruglu.“ (Jevrejima 6:4-6) Pavle se dalje nadovezuje na ovu misao: „Jer ako namjerno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtve za grijehe, već strašno očekivanje suda i plameni gnjev koji će proždrijeti protivnike.“ (Jevrejima 10:26,27)
Međutim, do stanja hule na Duha svetoga dovode konkretni grijesi koji vode u smrt. I Jovan savjetuje hrišćane da se ne mole za takve slučajeve. Hotimično otpadništvo u cilju relativizacije grijeha i Božjeg Plana spasenja je stvarni uzrok mnoštva religijskih pravaca i jeresi na zemlji. Zbog toga su se svi biblijski vjernici tako snažno borili protiv jeresi i devijacija u vjeri.
Grijeh se takođe može ignorisati i zanemarivati na pasivan način, što većina ateista i radi, sa istim ishodom koji je vječna smrt. Mnogi ljudi su pomireni sa smrću, apatični u moralnom pogledu i jednostavno ih nije briga. Stanje među vjernicima u Laodikeji opisano u Otkrivenju 3:15-19 vrlo je blizu ovom tipu grijeha.
Svaki grijeh razdvaja
Iz Svetog Pisma je jasno da postoje veći i manji grijesi sa različitim stepenima kazni i duhovnih posledica koje nose sa sobom. Ali činjenica je da svaki grijeh ima funkciju razdvajanja i otuđenja čovjeka od Boga i međusobnog otuđenja. „Prestupi vaši postali su ono što vas razdvaja od Boga, i zbog vaših grijeha on je okrenuo svoje lice od vas da ne čuje.“ (Isaija 59:2) Logično, ako se ne pokajemo i ostavimo svoje grijehe, naše razdvajanje od Boga postaće trajno i na kraju ćemo primiti trajnu smrt. Obraćenje je moguće samo i isključivo u Hristu (Filipljanima 4:13; Jovan 15:5).
Grijesi protiv Božjeg Zakona i obredna sagrešenja
Interesantno je da Božja Riječ definiše obje ove kategorije kao prestup, iako je očigledno da u nekim slučajevima obredno sagrešenje nema veću težinu od neispunjavanja ceremonijalnog propisa. Ali iza svakog takvog prestupa stoji nevjerstvo i neposlušnost Bogu (vidi 1. Samuelova 15:22). Iz ranijih proučavanja tipologije mogli smo shvatiti koliko je to ustvari važno. Nijedan Božji propis ni odredba nijesu se smjeli olako uzimati ili preinačavati po nahođenju praktikanta, baš kao što nije dozvoljeno narušavati jedinstvenost Božje objave u doktrinarnom smislu (vidi Efescima 4:3-6; Galatima 1:8,9). Samo čista biblijska religija ispunjava uslove da se zove istinom koja oslobađa (Jovan 8:32).
Da bismo stekli širi uvid u težinu grijeha pred Bogom, napravićemo spisak prestupa navedenih u 3. Mojsijevoj knjizi.
1) Uskislo tijesto ili med bili su zabranjeni kao žrtva paljenica pred Gospodom (2:11).
2) Prinos od žita nije smio biti bez soli (2:13).
3) Obaveza spaljivanja sala od žrtve pomirnice (3:17).
4) Jedenje krvi zabranjeno (3:17).
5) Propuštanje svjedočenja protiv javnih prestupa koje ste vidjeli (5:1).
6) Propuštanje svjedočenja protiv pogrešnih stvari koje ste sami iznijeli, nepažljivo zaklinjanje (5:4,5).
7) Kontakt sa strvinom neke nečiste životinje (5:2).
8) Kontakt sa ljudskom nečistoćom (5:3).
9) Varanje bližnjeg u pogledu nečeg što mu je povjereno (6:2).
10) Nalaženje izgubljenje imovine i laganje o tome (6:3).
11) Zabrana odlaganja konzumiranja mesa od žrtava pomirnica za sjutradan (3. Mojsijeva 7:15).
12) Zabrana učešća u konzumiranju žrtve pomirnice ako je prinosilac u kontaktu sa bilo kakvom nečistoćom i gadošću, po cijenu istrebljenja iz naroda (3. Mojsijeva 7:20).
13) Unošenje tuđeg ognja u Gospodnju svetinju, nerazlikovanje svetog i nesvetog (10:1-11).
14) Ispoljavanje neprimjerenih znakova žalosti zbog Božjih pravednih kazni prestupa koji omalovažaju poslušnost Njegovim zapovijestima (10:6).
15) Pijenje opojnih i alkoholnih pića pri bavljenju svetim dužnostima (10:9).
16) Korišćenje nečistih životinja za ishranu, kopnenih, morskih ili pernatih (11. glava). Kao i kod brojnih zdravstvenih zakona, bez obzira što to ne dovodi do obredne nečistoće pod Novim savezom, mi kao živi hram Božji bivamo jednako onečišćeni (2. Korinćanima 6:16-18; 10:31).
17) Kontakt sa strvinom ili lešinom neke od nečistih životinja, kopnenih (11:8, 29-31) ili pernatih (11:13-19).
18) Nečistoća stvari, posuđa, hrane, vodenih izvora i sl. koje bi došle u kontakt sa lešom neke nečiste životinje (11:32-38).
19) Nečistoća od strvine ili leša uginulih čistih životinja (11:39,40).
20) Nečistoća žene koja rodi muško dijete u trajanju od sedam dana (12:4), plus dodatnih 33 dana nakon obrezanja djeteta osmog dana (12:3,4).
21) Nečistoća žene koja rodi žensko dijete u trajanju od četrnaest dana, plus dodatnih 66 dana (12:5).
22) Nečistoća žene za vrijeme mjesečnog ciklusa (12:2,5; 15:19-28).
23) Nečistoća nekontrolisanog izliva iz polnog organa (ejakulacija), koja može biti u vezi sa bludnim maštanjem i masturbacijom (15:2-18).
24) Zabrana seksualnog opštenja sa majkom ili ocem po cijenu smrtne kazne (18:7).
25) Zabrana seksualnog opštenja sa ženom svog oca (moguće maćehom) po cijenu smrtne kazne (18:8; 20:1).
26) Zabrana seksualnog opštenja sa sestrom, takođe po cijenu istrebljenja iz Božjeg naroda (18:9; 20:7).
27) Zabrana seksualnog opštenja sa unukom (18:10).
28) Zabrana seksualnog opštenja sa polusestrom (18:11).
29) Zabrana seksualnog opštenja sa biološkom tetkom po ocu ili majci (18:12,13; 20:19).
30) Zabrana seksualnog opštenja sa strinom (18:14; 20:20).
31) Zabrana seksualnog opštenja sa snahom, sinovljenom ženom (18:15; 20:12).
32) Zabrana seksualnog opštenja sa snahom, ženom svog brata (18:16; 20:21).
33) Zabrana seksualnog opštenja (bludničenja) sa majkom i ćerkom ili unukom iz iste porodice (18:17; 20:14).
34) Zabrana ženidbe sa svastikom (ženinom sestrom) dok je supruga još živa (18:18).
35) Zabrana seksualnih odnosa tokom ženinog mjesečnog ciklusa (18:19; 20:18).
36) Zabrana seksualnih odnosa sa ženom svog bližnjeg (18:20; 20:10).
37) Zabrana žrtvovanja djece demonima (18:21), po cijenu kamenovanja na smrt (20:2).
38) Zabrana homoseksualnih odnosa (18:22), po cijenu smrtne kazne (20:13).
39) Zabrana seksualnih odnosa sa životinjama – zoofilija (18:23), u kom slučaju su pogubljivani i čovjek i životinja (20:15).
40) Zabrana obraćanja idolima i livenim „bogovima“ (19:4).
41) Uredba o žetvi da se ostavi nešto na njivi, u vinogradu ili voćnjaku, čime bi se mogli poslužiti siromasi i nevoljnici (19:9,10).
42) Zabrana krađe, varanja ili nepoštenja prema bližnjem (19:11).
43) Zabrana lažnog zaklinjanja Božjim imenom (19:12).
44) Zabrana obmanjivanja bližnjeg, prisvajanja tuđeg i zadržavanja plate radniku (19:13).
45) Zabrana proklinjanja gluvog ili spoticanja slijepog (19:14).
46) Zabrana izvrtanja pravde na sudu zbog društvenog statusa okrivljenog ili iz drugih razloga (19:15).
47) Zabrana širenja kleveta (19:16).
48) Zabrana dovođenja bližnjeg u smrtnu opasnost vlastitom akcijom (19:16).
49) Obaveza na ukor bližnjeg zbog grijeha (19:17).
50) Zabrana traženja zadovoljenja lične osvete (19:18; uporedi sa Jevrejima 10:30).
51) Zabrana ukrštanja različitih vrsta životinja (19:19).
52) Zabrana uzgajanja različitih vrsta sjemena na istoj njivi – hibridi (19:19).
53) Zabrana miješenja različitih vrsta tkanine za odjeću (19:19).
54) Zabrana spavanja sa sluškinjom drugog čovjeka (19:20,21).
55) Zabrana jedenja plodova sa „neobrezanih“ voćki, mlađih od četiri godine (19:23).
56) Zabrana bavljenja vračarstvom i pretskazanjima po cijenu smrtne kazne kamenovanjem (19:26; 20:6; 20:27).
57) Zabrana ekstremizma u frizurama i brijanju brade po uzoru na pagane (19:27; uporedi sa Jeremija 9:26).
58) Zabrana tetoviranja po tijelu (19:28).
59) Zabrana sakaćenja ili rezanja tijela za mrtvacem (19:28).
60) Zabrana navođenja na prostituciju svojih bližnjih (19:29).
61) Zabrana obraćanja spiritističkim medijumima i vračarima (19:31).
62) Obaveza ukazivanja poštovanja starijim (19:32).
63) Obaveza poštenog tretmana stranaca (19:33,34).
64) Obaveza preciznosti u poslovanju, mjerenju i prosuđivanju (19:35,36).
65) Zabrana proklinjanja oca ili majke po cijenu smrtne kazne (20:9).
66) Zabrana sveštenicima u Božjoj službi da ulaze u brak sa bludnicama, obeščašćenim ženama ili raspuštenicama (21:7,13-15).
67) Zabrana svešteniku da pristupa mrtvacu, čak i ako se radi o najbližim srodnicima (21:11; vidi takođe 4. Mojsijeva 19:13,14,16).
68) Zabrana klanja domaćih životinja i njihovih mladunčadi u isti dan (22:28).
69) Zabrana obavljanja poslova u sedmi dan, Subotu (22:3; uporedi sa 2. Mojsijeva 31:13-17).
70) Zabrana bogohuljenja po cijenu smrtne kazne (24:13-16).
71) Zabrana udaranja drugog čovjeka na smrt po cijenu smrti počinioca (24:17).
72) Adekvatna naknada zbog smrti udarene životinje (24:18).
73) Pravične i analogne naknade za nanošenje različitih povreda (24:19,20; vidi takođe 2. Mojsijeva 21:24; 5. Mojsijeva 19:21; Matej 5:38,39).
74) Zabrana trajnog prodavanja zemlje, jer ona pripada Gospodu (25:23).
75) Zabrana robovlasništva među Izraelcima (25:35-43).
76) Pravo na otkup podjarmljenog Izraelca od strane srodnika (25:47-55).
77) Zabrana idolatrije, rezanih likova, obrednih stubova, obožavanja slika i sl., što se poistovjećuje sa službom lažnim i bezvrijednim bogovima – demonima (26:1).
78) Zabrana posvećivanja prvjenaca od životinja, jer sve prvine pripadaju Gospodu (27:26,27).
79) Zabrana prodaje ili otkupljivanja imovine posvećene Gospodu (27:28).
Percepcija grijeha pod Novim savezom
Pod utiskom predivnog ispunjenja tipologije i simbolike Starog saveza, mnoge religiozne osobe koje se izjašnjavaju kao hrišćani stiču pogrešnu predstavu o grijehu i obaveznosti poslušnosti Božjem Zakonu. Tome uveliko doprinose izostanak neposrednih konsekvenci kakve su postojale u drevnom Izraelu, kao i usvajanje sekularnog liberalizma i relativizacije grijeha i zla.
Da li zaista novosavezni spisi umanjuju težinu grijeha i bezakonja?
Počećemo sa tekstom u Galatima 5:19-21: „A djela tjelesna su očigledna. To su: preljubočinstvo, blud, nečistota, besramnost, idolopoklonstvo, vračarstvo, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdnje, prepirke, podjele, jeresi, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično. To vam unaprijed kažem, kao što sam vam već i rekao, da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Božje kraljevstvo.“
U uvodnom poglavlju Rimljanima poslanice Pavle objašnjava do čega dovodi namjerno odbijanje istine i izvrtanje znanja o Bogu: „Zato ih je Bog, po strastima njihovog srca, predao nečistoti da sami obeščašćuju svoje tijelo. Oni su Božju istinu promijenili u laž, pa su poštovali i obožavali ono što je stvoreno umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u svu vječnost. Amin. Zato ih je Bog prepustio sramnim strastima: njihove žene su prirodne odnose zamenile protivprirodnim, a tako su i muškarci ostavili prirodne odnose sa ženom i u svojoj požudi uspalili se jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima čine ono što je sramno i primaju zasluženu platu za svoje pokvarene postupke. I pošto nijesu željeli da znaju za Boga, Bog ih je predao umnoj pokvarenosti, i da čine ono što je nedolično, ispunivši se svakom nepravdom, bludom, zloćom, lakomstvom, pokvarenošću. Puni zavisti, ubistva, svađe, prevare, zlonamjernosti, šire glasine, kleveću, mrze Boga, drski su, oholi, umišljeni, smišljaju zlo, neposlušni su roditeljima, nerazumni, ne poštuju dogovore, bezosjećajni su prema drugima, nemilosrdni. Iako dobro poznaju Božju pravednu odredbu – da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt – oni ne samo da tako postupaju nego i odobravaju takve postupke onima koji ih čine.“ (Rimljanima 1:24-32)
Ovim dolazimo do spiska od 38 smrtnih grijeha.
„Oni koji su odlučili da se obogate upadaju u iskušenje i zamku i u mnoge nerazumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast. Jer je ljubav prema novcu korjen svakog zla i zbog nje su neki odlutali od vjere i nanijeli sebi mnoge patnje.“ (1. Timoteju 6:9,10; uporedi sa Matej 6:24)
„Znamo da je Zakon dobar ako ga čovek primjenjuje kako treba, svjestan toga da zakon nije namijenjen pravedniku, nego bezakonicima i nepokornima, bezbožnima i grešnima, nevjernima i onima koji skrnave ono što je sveto, ubicama očeva, majki i drugih ljudi, bludnicima, muškarcima koji liježu s muškarcima, trgovcima ljudima, lažovima, onima koji se lažno zaklinju, i svima drugima koji čine ono što se suproti zdravom učenju.“ (1. Timoteju 1:8-10)
Laganje je grijeh koji je pokriven u prethodnim citatima, ali to je veoma suptilna vještina gdje neko može biti prevarant a ne lagati otvoreno, i da to bude nasuprot zdravom učenju. Postoji mnogi prikriveni grijesi.
„A kukavice, bezvjerni, izopačeni, ubice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završiće u jezeru koje gori ognjem i sumporom, koje je druga smrt.“ (Otkrivenje 21:8)
„Čuli ste da je objavljeno precima: ‘Ne počini zločin ubistva! Ko ubije, odgovaraće pred sudom.’ A ja vam kažem da će svaki onaj ko se ljuti na svoga brata bez razloga odgovarati pred sudom. I ko god svome bratu kaže ‘raka’ biće odgovoran Sanhedrinu. I ko god kaže ‘budalo’, odgovaraće za to u geheni ognjenoj.“ (Matej 5:22)
Zapazite koliko je zločin ubistva ovdje produbljen. Logično je da nova i veća svjetlost prodire dalje i demaskira prikrivene grijehe manipulativne prirode.
„Čuli ste da je rečeno: ‘Ne učini preljubu!’ A ja vam kažem: ko god požudno pogleda ženu, već je u svom srcu s njom učinio preljubu… Ko se razvede od svoje žene – osim zbog bluda – navodi je da učini preljubu. I ko se oženi razvedenom, čini preljubu.“ (Matej 5:28,32)
Gledanje žena sa požudom u srcu i razvod bez stvarnog razloga takođe su prekršaj Božjeg moralnog zakona, te prema tome grijesi koji zaslužuju smrt.
„Isus reče: ‘Ne počini zločin ubistva, Ne učini preljubu, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca i majku, i Voli bližnjega kao samoga sebe’.“ (Matej 19:18,19; vidi takođe Rimljanima 13:9,10)
„Neka se blud i svaka nečistota ili pohlepa i ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima, a tako ni sramotno ponašanje ni bezuman govor ni prostačke šale, što je nedolično. Radije zahvaljujte Bogu. Jer ovo znate i dobro razumijete da niko ko je bludnik ili nečist ili pohlepan – što znači da je idolopoklonik – nema nasledstva u kraljevstvu Hrista i Boga. Niko da vas ne obmanjuje ispraznim riječima, jer zbog svega toga Božji gnjev dolazi na sinove nepokornosti. Zato nemojte imati ništa s njima… I ne opijajte se vinom, u kome je razuzdanost, nego se ispunjavajte Duhom.“ (Efescima 5:3-7,18)
„Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva, preljube, lakomstvo, zloba, prevara, besramnost, zavidno oko, hula, oholost, nerazumnost. Sva ta zla izlaze iznutra i čovjeka čine nečistim.“ (Marko 7:21-23)
„Jer se bojim da vas, kad dođem, možda neću naći onakve kakve bih želio i da ja prema vama neću biti onakav kakav biste htjeli da budem, nego da ću možda zateći svađu, ljubomoru, gnjev, prepirke, klevetanja, ogovaranja, oholost, nered.“ (2. Korinćanima 12:20)
Dakle, došli smo do brojke od oko sedamdesetak različitih ili srodnih vrsta grijeha koji, u slučaju nepokajanja, vode u smrt. Crkva je to u svojoj dogmatici svela na sedam smrtnih grehova, čak se i ne služeći Biblijom, već listom od osam „strašnih iskušenja ljudske duše“ izvedenih prema kodifikaciji monaha po imenu Evagrije Pontijski koji je živio oko tri vijeka posle Hrista. Kasnije 590. godine papa Grigorije Veliki suzio je spisak na sedam i proglasio ih „smrtnim“.[1]
Pali čovjek je u savezu i nagodbi sa zlom i, ukoliko ne preda svoje grijehe njihovom velikom Nosiocu, osuđen je na konačno uništenje zajedno sa njima.
„Ali ništa nesveto i niko ko čini gadosti i služi se lažima neće ući u njega [Novi Jerusalim], već samo oni koji su zapisani u Jagnjetovoj knjizi života.“ (Otkrivenje 21:27)
________________________
[1] Wikipedija: Sedam smrtnih grehova.
