Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti. Pisac ovih redova nema lično ništa protiv Miroljuba Petrovića, ali imam pravo i ozbiljne razloge za bavljenje njegovom koncepcijom i javnim radom jer se tiču fundamentalnih životnih pitanja. Ukazati na zablude nije neprijateljstvo, premda bih vrlo vjerovatno završio „pod mač“ u njegovoj „teokratiji“ koju istrajno obećava i najavljuje svojim sledbenicima. Takođe ne očekujem da se njegova popularnost smanji nakon ove sažete analize. „Ciljna grupa“ su oni koji bi htjeli iskreno stati na Božju stranu. Petrović godinama „talasa žabokrečinu“, i, bez obzira na kakvoću njegovog rada, to ima svoje dobre strane. Jedan od najpametnijih ljudi 1. vijeka apostol Pavle je pisao da „treba da bude i jeresi među vama, da se pokaže ko je prokušan među vama“ (1. Korinćanima 11:19). Ovo „prokušan“ označava one koji su izašli iz svih tih iskušenja kvalifikovani za Božje djelo. U Karadžićevom prevodu stoji „pošteni“, odnosno ispravni. Biti pošten je od ključne važnosti za spoznaju istine i stajanje u istini. Petrović je u javnosti poznat i kao „doktor“ za sve i svašta. Najčešća dijagnoza koju postavlja ljudima za svakojake moguće probleme ili nedostatke je „demonizovan“. Pošto se poziva na Boga i Bibliju, da bismo znali da li je dobro ili loše slijediti Miroljuba Petrovića i graditi našu vjeru i karakter po njegovom modelu, jedini način je podvrgavanje standardima Svetog Pisma. Naravno ukoliko sami ne poznajemo te standarde, završićemo kao mnogi oponenti Petrovića koji pokušavaju da ospore njegov rad i uticaj sa neke pozicije koja poriče biblijske standarde – bilo vjerske ili sekularne. Kako on sam voli da kaže, napravićemo mu reklamu i dodatno podići njegovu popularnost i autoritet.
Činjenice koje opovrgavaju učenja Miroljuba Petrovića i razlozi zašto je opasno da postanete njegov sledbenik
- Petrovićeva kontradiktorna vjerska uvjerenja. – On za sebe kaže da zapravo i nije vjernik, već da se njegovi stavovi zasnivaju na nauci. Iako je ovo donekle tačno u smislu potvrđivanja vjerodostojnosti Biblije kroz kreacionizam, nauku i logiku, poznatu istoriju, ljudske prakse i iskustva, sociologiju i druge oblasti, formiranje vjere na osnovu nauke Svetog Pisma je neophodnost (Jovan 8:32). Petrović pogrešno i kontradiktorno predstavlja religiju zbog kompromisa sa različitim međusobno nepomirljivim pozicijama, kao što su judaizam, protestantizam, učenja mesijanskih Jevreja, pravoslavlje, islamski šerijat… Drugim riječima, Petrovićeva vjerovanja su esktremna, nekompletna, spekulativna i prilagodljiva njegovoj propagandi i trenutnim interesima.
- Pogrešna teologija o Božjem identitetu. – Petrović je trinitarac, pristalica jedne od najvećih obmana u istoriji hrišćanstva. Kakve su sve konotacije i posledice tog učenja, čitalac se može detaljno informisati u knjizi Trojstvo i promjena Božjeg identiteta. Apsurd je utoliko veći što Petrović potencira judaizam i svoje „jevrejstvo“, dok istovremeno promoviše „tuđe bogove“ zbog čega bi bio izbačen iz svake sinagoge. Moguće da je to jedan od razloga za neuspjeli gjur – konverziju u judaizam koja podrazumijeva i odricanje od Hrista – iako se jedno vrijeme svim silama trudio da isposluje selidbu u Izrael. To su jasni pokazatelji da je Petrovićeva „vjera“ podređena njegovim interesima i služi mu samo za vlastitu samopromociju, oko čega se vrti čitava njegova „karijera“.
- Pogrešna primjena biblijskih proročanstava. – Petrović je žrtva i pronosilac zabluda o futurističkim ispunjenjima proročanstava, posebno vezano za Izrael, treći hram i uspostavljanje teokratije prije Drugog Hristovog dolaska. To znači da on ne poštuje istoricizam kao jedinu validnu metodu tumačenja biblijskog proroštva, i da pronosi obmane koje su uglavnom lansirane u paketu jezuitske kontrareformacije (za detalje vidi: Božji narod i poslednji događaji: Čekajući obraćenje Jevreja i teokratiju u Izraelu, Valter Fajt: Treći hram i Ostavština Izraela, Dispenzacionalizam – ostavljena teologija, 22 razloga zašto je dispenzacionalizam pogrešan). Od presudne je važnosti sa kojim očekivanjima i znanjem ulazimo u poslednje događaje. Ako uđemo sa obmanama, pašćemo kao lake žrtve istih obmana i promašiti cilj. Satanističkim religijskim manifestacijama i radnjama pripisaćemo Božju silu i vođstvo, a istinsku Božju poruku ignorisati, dok ne bude kasno za promjenu strane.
- Pogrešna predstava teokratije. – Prema Petroviću, uspostavljanje teokratije u Izraelu ili čak u Srbiji koju naziva „obnovom Dušanovog carstva“ (klasičnog srednjovjekovnog despotizma) biće najveće svjedočanstvo za Boga pred Hristov dolazak. Njegova vizura teokratije je vrlo nalik islamskom šerijatu kroz primjenu krivično-pravnog sistema propisanog u Tori. Ovaj koncept je direktna negacija Hristovih učenja i jevanđelja. Za neke detalje pogledajte tekst Lažna i prava teokratija. Nijedan Božji čovjek nikada nije silom nametao teokratiju niti je to u skladu sa Božjim karakterom i planom. Petrović zagovara religijski fašizam.
- Podsticanje ljudi na pobunu i raspirivanje fanatičnih pobuda ljudske prirode. – Kroz gore pomenuta gledišta, Petrović vješto kanališe fanatične motive ljudske prirode i preusmjerava mase mladih ljudi kao njegove sledbenike. To, između ostalog, postiže preko raspirivanja nacionalizma, pričama o „junačkim precima“, pokretanjem motiva samopravednosti, radikalizmom i podsticanjem na bunt (laganje i neposlušnost roditeljima, napuštanje škole – „debilane“). Ovdje leži tajna njegovog „uspjeha“, posebno kod mlade populacije.
- Laskanje nacionalnom ponosu. – Nakon uporne promocije judaizma i jevrejske nacije kao superiorne na zemlji koja nije naišla na željeni odziv, Petrović je posegao za veličanjem velikosrpskog nacionalizma i nacionalne gordosti. U suštini on pridobija ljude na isti način kao kleronacionalisti. On promoviše alternativne verzije istorije o Srbima (slično kao Jovan Deretić) kao navodnim starosjediocima Balkana i poistovjećuje ih sa Ilirima jevrejskog porekla. Pri tome se ne libi da spaja i prisvaja različite nacije i maše sa više zastava odjednom. Tu se lako pronalaze mase mladih koji se da bi zadovoljili potrebu za sopstvenom vrijednošću identifikuju sa vrijednostima nacije i vrijednostima predaka. Lični grijeh i neodgovornost tako ostaju pokriveni pod idolopoklonstvom nacionalizma. Odgovornost za sopstvene nevolje i probleme prebacuje se na druge koji su „protiv“ njihove nacije (Vatikan, Amerika, EU…). „Junacima nacije“ je sve dozvoljeno i oprošteno, dok se protivnicima ne prašta nijedna greška (na toj premisi održava se i sam Miroljub). Poznata Petrovićeva terapija za „dovođenje u red“ (liječenje, selidba ili odlazak pod mač) uvijek je namijenjena drugima, nikad sebi.
- Petrović pogrešno predstavlja Božji Zakon. – Suština njegove propagande o teokratiji je da se primjenom nasilja uspostavlja Božji poredak. Na taj način on uzdiže krivično-pravne i građanske zakone date Izraelu iznad moralnih principa Dekaloga koji se baziraju na ljubavi prema Bogu i bližnjima umjesto na nasilju nad savješću. Koliko je opasno takvo izvrtanje prioriteta i dokle to može zloupotrijebiti pala ljudska priroda, najbolje svjedoči istorija tradicionalne crkve koja se obračunavala sa „jereticima“ ili razni oblici tiranije sa „oboženim“ vladarima i „predstavnicima Boga na zemlji“ (klerom).
- Petrović nipodaštava i negira vjerodostojnost Novog Saveza i Hristovog jevanđelja. – Da bi podržao svoju priču, Petrović ima „potrebu“ da baca sjenku sumnje na validnost spisa Novog Saveza ili da pogrešno predstavlja Hristova učenja kao iznuđena u uslovima okupacije Judeje od Rimljana. Na taj način se suptilno omalovažava autoritet Isusa Hrista kao savršene, utjelovljene, a samim tim i konačne neprikosnovene Božje Riječi (Jovan 1:14) i obznane Božjeg karaktera. To otkriva duh Miroljuba Petrovića koji bi, izvjesno, bio među Hristovim oponentima da je živio u to vrijeme.
- Predstavljanje Hrista kao legaliste i promocija legalizma. – Kad govori o Hristu, Petrović ističe kako je On bio legalista, obrezan, živio po Zakonu, nije jeo svinjetinu, svetkovao je Šabat, itd. To je način za skretanje pažnje sa suštinskih učenja na jevrejski legalistički umni sklop. Istu stvar Petrović čini sa interpretacijom učenja apostola Pavla i drugih novosaveznih pisaca.
- Dodvoravanje masovnim religijama, što guši i neutrališe spoznaju o neophodnosti da se napravi potpuna promjena pravca prilikom obraćenja (ostavljanje u stanju poluobraćenosti). – Naučeni da posmatraju stvari kroz ovu izopačenu perspektivu, većina njegovih sledbenika zadržava svoju staru religiju i staru prirodu koja je sada samo podstaknuta nekim fanatičnim motivima religioznosti ili umišljajem o moralnoj ispravnosti. To isto važi za okultiste i sataniste koji se „obrate“ preko njega ili čak dobiju diplomu „doktora“ preko njegovih „fakulteta“.
- Navođenje na zaključak da Bog laže i manipuliše. – Petrović sve otvorenije podstiče i uči svoje sledbenike da se služe lažima i obmanama radi nekih „dugoročnih ciljeva“ ili prikrivanja stvarnog stanja stvari. Kako se često voli izraziti, „Bog radi sa najmanje lošim ljudima na terenu“, pri čemu kao dobre primjere navodi različite kriminalce, ratne zločince i druge krajnje problematične ličnosti. To implicitno navodi na zaključak da je sam Bog manipulant ili da odobrava takve metode.
- Petrovićevo pogrešno shvatanje morala. – On moral posmatra kroz vršenje Božjeg Zakona, što je tačno u domenu definicija morala. Ali on propagira moralnost u ljudskoj sili ili nametanje morala kroz primjenu sile, što je potpuno suprotno otkrivenju koje nalazimo u Bibliji. Biblija uči da je ljudima zbog grešne prirode neophodna promjena karaktera i unutrašnjih motiva ili duhovno novorođenje. Srž obmane u Petrovićevom konceptu nalazi se u ideji da čovjek svojom silom u službi zakonu može izaći kao pobjednik i staviti se u favorizovan položaj pred Bogom. Upravo to je bila i na žalost ostala jedna od osnovnih zabluda Jevreja (dominacija Izraela). Postoje neki sledbenici Miroljuba Petrovića koji su se, indoktrinirani njegovom pričom, konvertovali u judaizam i odbacili Hrista kao irelevantnog za svoje spasenje jer oni mogu da drže „613 zapovijesti“.
- Rodovi Miroljuba Petrovića otkrivaju pogrešnost njegovog koncepta. – „Prepoznaćete ih po njihovim plodovima.“ (Matej 7:16) Petrovićev problematičan karakter oličen u ekstremizmu, oholosti, nedoličnom ponašanju, sklonosti manipulacijama, vrijeđanju drugih i ratobornim stavovima navode ga da izvrće biblijski koncept. On očigledno nudi svoje učenje koje nije utemeljeno na Bibliji kao posledicu svojih karakternih nedostataka i teoloških zabluda. Svi poznavaoci njegovog javnog rada saglasni su u jednom – s godinama on je duhovno nazadovao i postajao sve gori u svakom pogledu. To je siguran pokazatelj nepostojanja stvarne veze sa Bogom, pogrešnosti religije i izostanka posvećenja neophodnog za spasenje (vidi: Efescima 4:12-15; Rimljanima 6:22).
- Neadekvatno pozivanje na život u prirodi i jaku porodicu. – Ovo je veoma jako uporište u konceptu koji promoviše Petrović, ali opet pogrešno zbog izvrtanja prioriteta i predstavljanja stvari na način kao da će to riješiti sve probleme. U osnovi Petrović navodi ljude na akcije tipa „suprotstavite se sistemu, tako što ćete graditi svoj paralelni sistem“, „preselite se na selo i bavite se proizvodnjom organske hrane“, „oženite se Jevrejkom“, „idite u Izrael, kao jedino sigurno utočište na zemlji“ i sl. Zdrav život i kvalitetna porodica svakako su veoma bitni za naše tjelesno i duhovno zdravlje i integritet, ali suština poruke Biblije je da je zemaljski život prolazan i prilika za pomirenje sa Bogom koji nudi i daruje vječni život kao ispunjenje kompletnog smisla Plana spasenja – Zakona i jevanđelja. Petrović takođe voli da izigrava bračnog savjetnika i provodadžiju (menadžera), pri čemu predstavlja kriterije za brak na način da se mladi koji ga pitaju za takve savjete obavezno osjećaju nesposobnim, nedovoljno uspješnim, opsjednutim demonima i sl., što on koristi za izrugivanje. U tom paketu nalazi se i set savjeta kako se postaje „vitez“, „vojvoda“, „princeza“, ili rob i kućna pomoćnica. „Vitezovi“ su povlašćena klasa jer mogu da se žene kad hoće i koliko hoće puta. Sam Petrović ima dvije žene (drugu možete vidjeti od 9:28 na ovom linku).
- Laž i manipulacija kao sredstva za postizanje vlastitih ciljeva. – Petrović je nebrojeno puta pravio preokrete, lagao i manipulisao ljude u cilju sticanja materijalne koristi, promocije svojih zabluda ili „projekata“ koji mu donose profit, kao što su „selidbe“ u Izrael i nekoliko lažnih „online“ fakulteta. Njemu ne predstavlja nikakav problem da sarađuje sa prevarantima svih vrsta sve dokle rade na istom cilju. Kad im se interesi sukobe, Petrović ih odmah „otkači“. Petroviću takođe nije problem da napravi plagijate od knjiga drugih autora i potpiše fiktivna imena pisaca, ili da sam piše za druge ljude ako mu je to u interesu. On često izmišlja potpuno neodržive konstrukcije kojima povezuje Bibliju i svoje laži, kao na primjer teoriju o jevrejskom poreklu Srba i Ilira (koje poistovjećuje kao narod), bogohulnu tezu da stari paganski simbol dvoglavi orao (Feniks ili Sotona) koji se nalazi u heraldici raznih država zapravo predstavlja anđela nad Kovčegom saveza u Svetinji (???!!!), i slično.
- Nesklad u teoriji praksi. – Petrović je dokazano osoba koja jedno priča, drugo misli, a treće radi. Ovo i sam potvrđuje i to javno jer tako uči i sledbenike. On to zove „diplomatija“.
- Korišćenje nezrele kritike kao zamajca za vlastitu samopromociju. – Zdrava javna kritika koja se upućuje Petroviću faktički ne postoji i to je ono što on zna i osjeća, sa čime vješto manipuliše i što mu daje snažan vjetar u leđa. On je za većinu svojih oponenata i sagovornika praktično nedodirljiv i može ih potući argumentima prosto zato što oni ne stoje na platformi istine, dok Petrović posjeduje veliko iskustvo i znanje koje je takođe mješavina istine i zablude, ali takve prirode da se ne može uspješno raskrinkati osim pomoću cjelovitog stajanja u istini Svetog Pisma. Takvih ljudi je najmanje, i to je ono što Petroviću podiže autoritet u očima neadekvatno informisanog i izmanipulisanog mnoštva njegovih sledbenika. Time se takođe hrane i rastu njegov vlastiti ego, samouvjerenost i oholost.
- Nametanje nasilnog i lažnog autoriteta. – Da bi očuvao svoju neprikosnovenost i „nepogrešivost“, Petrović pod izgovorom da samo on ima pravo da odgovara na pitanja na svom forumu i da se brani od navodnih provokatora, konstantno cenzuriše i banuje sve one od kojih se osjeti intelektualno i teološki ugrožen. Tako gradi lažni autoritet nametanjem sile, pravljenjem distance između vođe i podanika i hvalisanjem. „Potreba“ da održava tako stečeni autoritet tjera ga na ispoljavanje istog duha koji je imala jevrejska nacija ili srednjovjekovna crkva.
- Individualizam lažnog svjedoka. – Iako je sve korisno što zna uglavnom kopirao od protestanata, Petrović to pakuje kao svoj individualni učinak i znanje, navodeći sledbenike da ga posmatraju kao jedini nepogrešivi autoritet za sva moguća pitanja i savjete. Ali praksa pokazuje da se ništa od toga ne pretače u Božje djelo, već se zadržava na nivou jedne vrste kulta ličnosti i neobraćenosti sledbenika. Dakle, nema ništa loše u tome ako ste se informisali o Bogu i stvaranju od Miroljuba Petrovića, ali je zlo ako postanete žrtva njegovih manipulacija i zapleteni u njegove zablude. Petrović evidentno ne pripada udovima Hristovog tijela koji se u kolektivnom duhu izgrađuju na spasenje (vidi 1. Korinćanima 12:18-30), niti mu je glava Hrist, već je samom sebi glava.
- Neprihvatanjem jevanđelja i neobraćenošću, Petrović sam sebe diskvalifikuje iz Božjeg kraljevstva. – Petrović je očito neobraćena osoba, koja nikad nije shvatila ili prihvatila jevanđelje. Prihvatiti jevanđelje Isusa Hrista znači umrijeti sebi (Galatima 2:20) i ne oslanjati se na sopstvena djela za spasenje (Galatima 2.16). Poenta je da se sami nikad nećete obratiti Bogu prateći neobraćenu osobu. Zbog nabrojanih (svjesnih) zabluda i manipulacija, kao i otvorenog promovisanja korišćenja laži i drugih metoda suprotstavljenih načelima Hristovog kraljevstva, Petrović se, prema jasnim učenjima Svetog Pisma, nalazi izvan okrilja Božjeg spasenja. „Ali ništa nesveto i niko ko čini gadosti i služi se lažima neće ući u njega, već samo oni koji su zapisani u Jagnjetovoj knjizi života.“ (Otkrivenje 21:27; vidi takođe 1. Korinćanima 6:9,10; Galatima 5:19-21)
Ako ste kao svjetovna osoba „fan“ Miroljuba Petrovića, to znači da vas on zabavlja i udovoljava vašoj grešnoj prirodi. Međutim, ako ste kao deklarisani hrišćanin njegov „fan“, to je pokazatelj da ni sami nikad niste razumjeli Bibliju i primili jevanđelje. Da li i dalje želite biti sledbenik ili podržavalac takvog vođe? Ili je neophodno da postanete učenik i sledbenik Isusa Hrista? Izbor je veoma jednostavan.
Pavle Simović
Ono sto je sustinski bitno je da ga je sama crkva “diskvalifikovala” a kao vjest manipulator se bio infiltritao i u njene krugove. Omladina trazi autoritativne ljude koji ce im pokazati put kroz dzunglu besmislenih, stetnih i moralno problematicnih znanja i smjernica. Bogu hvala, po malo se i crkva budi pa omladina ima alternativu.
Crkva se nikad ne može “probuditi” na istinu jer sama počiva na obmani i viševjekovnim zastranjenjima svih vrsta. Tako da je teško reći šta je veća pošast, Miroljub ili crkva.
Brate, dvaput sam pročitao ovaj tekst, ali mislim da me nisi mnogo uverio u to da MP nije Bogu ugodan… tvoja analiza nije netačna, ali je u smislu njegovog navodnog odstupanja od Svetog pisma preterana, bar za mene…
On sam svjedoči za sebe koliko je u skladu sa Svetim Pismom, to su očigledni rodovi, čak i za površne poznavaoce teologije.