Imamo članak pod naslovom Argumenti koje kreacionisti ne bi trebali koristiti. Pa, kako se kaže, „Što je dobro za gusku, dobro je i za gusana.“ Evo argumenata za koje mislimo da evolucionisti ne bi trebali koristiti u svojoj potrazi da dokažu da je evolucija istinita.
(1) Evolucija znači promjenu (ili promjenu učestalosti gena/alela) tako da je evolucija činjenica. – Ovo je primjer logičke greške dvosmislenosti ili mamac-i-prekidač. Evolucija od mikroba do čovjeka – ono što je zaista sporno – znači da se moraju dodati hiljade novih gena – oko 3.000 miliona DNK ‘slova’; ne radi se samo o promjeni učestalosti postojećih gena.
(2) Prirodna selekcija = evolucija, dakle evolucija je istinita. – „Evo primjera prirodne selekcije… dokaza evolucije!“ Međutim, prirodna selekcija ne može stvoriti nikakve nove gene za napredak evolucije. Prirodna selekcija može samo sortirati postojeće genetske informacije, tako da njene demonstracije nisu demonstracije evolucije.
Evolucija treba da objasni dolazak najsposobnijih, a ne samo opstanak najsposobnijih. Evolucijski biolog Džon Endler je rekao: „Prirodna selekcija se ne smije poistovjećivati s evolucijom, iako su to dvoje blisko povezani“ i „prirodna selekcija ne objašnjava porijeklo novih varijanti, već samo proces promjena njihove učestalosti.“ Biolozi kreacionisti su prepoznali ulogu prirodne selekcije u uništavanju ‘nepodobnih’ još prije Darvinovog vremena, pa kako prirodna selekcija može biti ista stvar kao evolucija? Jesu li kreacionisti evolucionisti?!
(3) Mutacije koje uzrokuju (npr.) otpornost na antibiotike ili otpornost na insekticide ‘dokazuju evoluciju’. – Da bi to bili dokaz evolucije, potrebno je demonstrirati mehanizam za takvu rezistenciju na molekularno biološkom nivou kao rezultat novog enzima ili metaboličkog puta, a ne samo prilagođavanja postojećeg. Međutim, mnogi mehanizmi otpora više su slični politici spaljene zemlje koja gubi informacije. Na primjer, uništavanjem sposobnosti proteina kanala za unos da transportuje antibiotik u ćeliju, ili uništavanjem kontrolnog sistema za proizvodnju enzima koji razgrađuje antibiotik tako da se proizvodi mnogo više enzima, čime se stvara otpor. Koncept ‘proteinskih familija’ pokazuje da postoji mnogo proteina koji se toliko razlikuju od drugih proteina da nisu mogli proizaći iz drugog proteina (porodice) nasumičnim promjenama postojećih gena (tzv. mutacije). Ljudi imaju hiljade porodica proteina kojih nema u mikrobima, a mutacije postojećih gena kod mikroba ne objašnjavaju njihovo porijeklo. Mutacije su zapravo ogromni problem za evoluciju od mikroba do čovjeka, zbog nemilosrdnog genetskog propadanja koje mutacije uzrokuju.
(4) Adaptacija = evolucija; npr. papreni moljci ili Darvinove zebe. – Još jednom, nema novih genetskih informacija. Čak i takozvane mutacije ‘pojačanja funkcije’ nisu ono što izgledaju i ne daju podršku evoluciji.
Darvinove zebe, koje su samo varijeteti/vrste unutar stvorene vrste, ne daju nikakvu podršku evoluciji mikroba u čovjeka.
(5) Speciacija = evolucija. – Ovo se često vezuje za tvrdnju da kreacionisti vjeruju u ‘fiksnost vrsta’; to jest, da su sve vrste koje danas imamo prvobitno stvorene od Boga, da danas ne nastaju nove vrste. Ričard Dokins promoviše ovog slamnatog čovjeka.[1] Evolucionista zatim daje primjer specijacije (izolacije uzgoja), kao što je gubitak leta kod buba i uzgojna izolacija letećih i neletećih buba, i gle: evolucija dokazana! Ovo je primjer logičke greške lažnih alternativa jer pobijanje pojma fiksnosti vrsta ne bi pokazalo da su se mikrobi promijenili u čovjeka evolucijskim procesima. Nažalost, neki dezinformisani kreacionisti su podržali ovaj lažni pojam fiksnosti vrsta, koji je na našoj listi argumenata za koje mislimo da kreacionisti ne bi trebali koristiti. Specijacija je važan dio snažne kreacionističke biologije. Čak je i Linius (Linnaeus, 1707–1778), poznati biolog kreacionista koji je bio pionir u klasifikaciji živih bića, dok je proučavao hibridizaciju biljaka, prepoznao da su se nove vrste formirale od prvobitno stvorenih vrsta. S druge strane, Darvinov dugogodišnji mentor Čarls Lajel, antihrišćanski deista, promovisao je fiksnost vrsta, Darvinovu metu čovjeka od slame. Današnji biolozi kreacionisti isto tako tvrde da je Bog stvorio različite osnovne vrste organizama sa sposobnošću prilagođavanja i da su se nove vrste formirale od prvobitno stvorenih vrsta. Arktički vukovi i afrički vukovi potiču od izvorno stvorene vrste vukova (uključujući adaptaciju i specijaciju). Postoji kreacionistički voćnjak, gdje svako drvo predstavlja potomke izvorno stvorenih vrsta, za razliku od evolucijskog stabla ili ‘travnjaka’, pri čemu je ovo drugo pogrešno gledište kreacionističkog pristupa biologiji. Varijacija unutar vrste potpuno je drugačiji koncept od evolucije od mikroba do mikrobiologa.
Za pretvaranje crva u ribu potrebno je više od obične specijacije; potrebno mu je dodavanje novih genetskih informacija, i to mnogo toga.
(6) Postoji naučni konsenzus da je evolucija istinita. – Što se tiče pozivanja na konsenzus, Majkl Krajton je rekao sledeće: „Ne postoji takva stvar kao što je naučni konsenzus. Ako je konsenzus, to nije nauka. Ako je u pitanju nauka, to nije konsenzus. Tačka.“[2] Godine 2008, 16 vodećih svjetskih evolucionista sastalo se, po pozivu, u Altenbergu, Austrija. Njihova namjera je bila da raspravljaju o krizi u evolucijskoj biologiji jer su mnogi od njih uvidjeli da navodni mehanizmi mutacija i prirodne selekcije ne objašnjavaju raznolikost života. Jedini konsenzus je bio da postoji veliki problem.
Istorija je prepuna primjera ‘naučnih konsenzusa’ za koje se kasnije pokazalo da su pogrešni. Nadalje, kada ispitamo način na koji se postiže ‘konsenzus’ o evoluciji, možemo vidjeti da to nije mjera istine. U stvari, svakome ko se usudi da dovede u pitanje preovlađujuću evolucijsku paradigmu uskraćeno je mjesto uticaja među naučnim bratstvom. Nijedan naučnik koji želi da napreduje u akademskoj zajednici neće se usuditi da istupi iz reda. Ima dosta primjera šta se dešava sa svojeglavim pojedincima koji su htjeli da ‘upozore’ sve potencijalne neistomišljenike. Postoje čak i organizacije koje djeluju kako bi zaštitile evoluciju od bilo kakve kritike! Konačno, veliki dio ovog ‘konsenzusa’ je postignut prebrojavanjem glava koje su same postigle ‘konsenzus’ prebrojavanjem glava.
(7) Homologija dokazuje evoluciju. – Za odabrane sličnosti između organizama se kaže da su dokaz zajedničkog porijekla (evolucije). Ove sličnosti mogu biti vidljive karakteristike ili na nivou proteina/DNK, ali argument je isti. Ovo je primjer logičke greške afirmacije konsekventnog.[3] Prožimajući obrazac homoplazije, što je izraz koji evolucionisti koriste za sličnosti koje se ne mogu objasniti nikakvim zamislivim obrascem zajedničkog porijekla, potkopava logiku argumenta. Zajednički dizajn objašnjava sve sličnosti, i homologije i homoplazije, ali evolucija ne može objasniti sveprisutne homoplazije.[4] Oko kamere, kažu evolucionisti, moralo je da evoluira nezavisno šest puta! Označavanje takvih stvari kao posledicu ‘konvergentne evolucije’ je čisto kružno rezonovanje i nema nikakvu moć objašnjenja.
Evolucionisti tvrde da Bog ne bi stvorio stvari sa sličnostima, ali ovo je teološki argument koji pretpostavlja da poznaje Božji um. Ali govoreći ovo očigledno nisu mnogo razmišljali o tome. Evo četiri prilično očigledna razloga zašto je Bog stvorio sličnosti: 1) Jedan obrazac ukazuje na jednog Stvoritelja (Rimljanima 1:18–20); 2) Ekonomija dizajna; zašto ‘izmišljati točak’?; 3) Moramo biti slični (hrana); 4) Ekološki razlozi (npr. reciklaža nutrijenata). Istorijski gledano, kreiranje sa sličnostima (ponovno korišćenje dobrih dizajnerskih karakteristika) je bio znak kreativnog umijeća; ideja da je ‘novo/drugačije bolje’ je vrlo moderna ideja. Homoplazije pobijaju naturalističke pokušaje da se objasne sličnosti bez Boga.
(8) Sličnosti embrija dokazuju da je evolucija istinita. – Ovo je podskup argumenta o homologiji koji se stalno pojavljuje u školskim, pa čak i univerzitetskim biološkim tekstovima. Ideja je bila da ljudski embrion prolazi kroz različite faze svog navodnog životinjskog porijekla tokom razvoja embrija, kao što je faza ribe sa ‘škržnim prorezima’, itd. Ovo je nazvano kao ‘ontogenija rekapitulira filogenezu’. Ideja je bez ikakvih naučnih zasluga i zasnovana je na lažnim dijagramima iz 1800-ih (prema Ernstu Hekelu). To što se nastavlja pojavljivati u udžbenicima nauke može biti samo zbog njegove moći kao alata za indoktrinaciju za učenike koji ne znaju dovoljno da shvate da su prevareni.
(9) Fosili dokazuju evoluciju. – Ne dokazuju. Sve što fosili dokazuju je da su nastali u globalnim katastrofičnim uslovima, baš kakav je bio Potop iz Postanja i promjene koje su uslijedile za tim. Prožimajući obrazac je iznenadna pojava i zastoj/izumiranje, a ne evolucija jedne vrste u drugu. Brojni evolucijski paleontolozi su to priznali. Nedostatak prelaznih fosila natjerao je paleontologa s Harvarda dr Stivena Džej Gulda da razvije teoriju ‘isprekidane ravnoteže’ kod koje se evolucija odvijala na tako brz i lokalizovan način da nisu ostali fosili koji bi pokazali da se to dogodilo! Naravno, paleontolozi željni pažnje neprestano promovišu ovaj ili onaj novi fosil koji pokazuje da je ‘ovo evoluiralo u ono’. Međutim, dajte najnovijem modernom fosilu nekoliko godina i on će biti odbačen jer daljnje studije pokazuju da je ogoljen do koske. Treba se samo sjetiti one priče o kitu, o tome kako je četvoronožna kopnena životinja evoluirala u kitove/delfine.[5] To se brzo razotkrilo. Takođe, kada se to dogodi, mnoge od navodnih ‘homologija’ na koje se pozivaju kao dokaz moraju biti reklasifikovane kao homoplazije.
(10) Gubitak osobine x dokazuje evoluciju — kao što je gubitak vida kod riba u tamnim pećinama. – Mnogi evolucionisti, poput Ričarda Dokinsa i Kristofera Hičensa, obaraju čovjeka od slame da kreacionisti vjeruju da je Bog stvorio tu ribu slijepu. Ne, evolucija treba da izmisli vid, a ne da ga uništi. Mutacije mogu lako uništiti postojeću osobinu, ali ne mogu stvoriti potpuno nove stvari kao što su vid, perje ili koštani kostur, itd., gdje prije nisu postojale.
(11) ‘Zakržljali’ organi dokazuju evoluciju. – Ovo se odnosi na prethodnu tačku i predstavlja podskup argumenta o homologiji. Zakržljali organ je dugo bio definisan kao sada nefunkcionalni ostatak evolucijskog porijekla. Za ljudsko slijepo crijevo se uobičajeno tvrdilo da je zakržljali organ. Međutim, ono ima važnu funkciju kao ‘sigurna kuća’ za korisne bakterije. Nadalje, obrazac pojavljivanja slijepog crijeva kod raznih stvorenja ne odgovara nijednom mogućem evolucijskom obrascu porijekla (‘filogeneza’) i tako je u stvari problem za evoluciju. Još jednom, gubitak funkcije nije dokaz evolucije od mikroba do čovjeka. Ako ništa drugo, to bi bio dokaz devolucije. Napomena: nedavno je postojao trend u pokušaju da se promijeni definicija ‘zakržljalog organa’ tako da znači da zakržljali organ može imati smanjenu funkciju ili čak drugačiju funkciju. Ovaj revizionizam je očito pokušaj spašavanja neuspjelog argumenta, jer se oko 180 ljudskih organa za koje se smatralo da su beskorisni prema izvornoj paradigmi pokazalo funkcionalnim.
(12) ‘Loš dizajn’ je dokaz evolucije. – Argument glasi ovako: ‘Ova osobina je nesavršena, pa je nije stvorio Bog, te je stoga morala evoluirati’. Ovo je još jedan primjer logičke greške lažnih alternativa. Ako bi se loš dizajn mogao dokazati, to bi bio samo dokaz lošeg dizajna, a ne da bi ‘evolucija’ mogla dizajnirati neku osobinu. Argument je zapravo teološki argument (opet) gdje evolucionista pretpostavlja da zna kakav dizajn bi bio u skladu s Bogom koji ga stvara. Evolucionisti su obično tvrdili da je oko kičmenjaka loše dizajnirano jer su nervna vlakna ispred svjetlosnih receptora, navodno ometajući svjetlost (ne rade, zbog elegantnog sistema optičkih vlakana – vidi sliku). Ričard Dokins koristi ovaj argument već decenijama. Međutim, Dokins nije pokazao da oko kičmenjaka ima nedostatak u kvalitetu vida (orlovi imaju dizajn oka kičmenjaka!) i njegov argument je ozbiljno pogrešan. Nadalje, popularna evolucijska priča o tome kako je mjesto osjetljivo na svjetlo postalo oko u stilu kamere ne funkcioniše za oko kičmenjaka. Dakle, oko kičmenjaka je zapravo veliki problem za evoluciju i čini se da argument ‘lošeg dizajna’ predstavlja taktiku odvraćanja kako bi se izbjeglo ispitivanje bankrota evolucije kao objašnjenja za porijeklo očiju, a posebno očiju kičmenjaka. Takođe, ne postoji obrazac zajedničkog porijekla koji može objasniti nasleđivanje vida od univerzalnog zajedničkog pretka, pa su evolucionisti predložili da je vid nastao nezavisno najmanje 40 puta! Jedno podizanje bi trebalo biti preveliko čudo za prirodnjaka, a kamoli preko 40 puta? Vid je još jedan primjer homoplazije (sličnost koja je neobjašnjiva zajedničkim porijeklom, aka evolucijom).
(13) Globalna distribucija organizama (biogeografija) podržava evoluciju. – Ričard Dokins, obraćajući se na Globalnoj konvenciji ateista u Melburnu, Australija, 2010., rekao je: „Obrazac geografske distribucije [biljki i životinja] je upravo ono što biste očekivali da se evolucija dogodila“ i nije u skladu s njihovom distribucijom nakon Nojevog potopa.[6] Dokins nije u pravu; obrazac ne podržava evolucijsku priču. Možda on očekuje da bi trebalo, ali ništa od toga. Kao što je primijetio Dominik Stejtam nakon dubinske analize materije: „Dakle, kada detaljno pogledamo biogeografsku distribuciju biljaka i životinja, otkrivamo da to nije ‘baš ono što biste očekivali da se evolucija dogodila’. Umjesto toga, da bi objasnili iznenađujuće distribucije koje su otkrivene, evolucijski naučnici neprestano izmišljaju sekundarne ad hok priče. S druge strane, distribucija biljaka i životinja u skladu je s biblijskim izvještajem o istoriji Zemlje,“ koji uključuje potop i rasijanje iz Vavilona.[7]
(14) Porijeklo života nije dio evolucije. – Oni koji su obučeni u naukama o životu, kao što je molekularna biologija, znaju da je porijeklo života izgubljeni uzrok, pa neki žele da ga ostave po strani kao da ‘nije dio evolucije’ jer je to zjapeća rupa u argumentima naturalista. Međutim, gotovo svaki veliki univerzitet uključuje nastanak života kao dio evolucije u uvodne kurseve biologije. Često se naziva „hemijska evolucija“. Evolucionisti visokog profila kao što je Ričard Dokins se slažu. Ovo ‘izmicanje’ je čista zabluda jer materijalista ipak mora objasniti porijeklo života kako bi predstavio koherentan pogled na stvarnost, bez obzira na to mogu li se igrati riječima s tom materijom.
(15) Život bi se formirao negdje u tako ogromnom svemiru. – Ne bi se formirao ni jedan funkcionalni protein prosječne veličine da je svaki atom u svemiru eksperiment sa svim pravim aminokisjelinama za svaku moguću molekularnu vibraciju njegove pretpostavljene starosti od 14 milijardi evolucijskih godina.
Teoretičar informacija visokog profila Hjubert Joki (Univerzitet Berkli) shvatio je ovaj problem:
„Slučajni nastanak života u iskonskoj supi nemoguć je po vjerovatnoći na isti način kao što je vjerovatnoća mašine sa vječnim pogonom. Izuzetno male vjerovatnoće izračunate u ovom poglavlju ne obeshrabruju prave vjernike… [međutim] praktična osoba mora zaključiti da se život nije dogodio slučajno.“[8]
(16) Uz dovoljno vremena sve je moguće. – Ah, ‘Vrijeme je heroj’ – zaista? Ne, postoje mnogi događaji koji se jednostavno nikada neće dogoditi u svemiru ograničenom vremenom i materijom, na primjer porijeklo života. Nemoguće ne postaje sigurno dodavanjem vremena. Voda ne teče uzbrdo, bez obzira koliko je vremena dozvoljeno. Porijeklo života i nastanak novog DNK programiranja slični su pokretanju vode da teče uzbrdo; prirodni procesi idu u pogrešnom smjeru da bi stvorili kodirani sistem za obradu informacija kao i sva stvarna kodirana uputstva. Vrijeme nije prijatelj evolucije! Međutim, duboko vrijeme evolucije (milijarde godina) je ionako fiktivno.
(17) Kreacionisti tvrde da je stvoreni poredak koji vidimo danas savršen jer je Bog savršen. – Naravno, današnji svijet je daleko od savršenog i stoga evolucionistima nije teško opovrgnuti ovaj argument o slamnatog čovjeka. Međutim, takav pogled dolazi iz antičke grčke filozofije (Aristotel), a ne iz hrišćanstva. Hrišćani vjeruju da je Bog stvorio savršen svijet, ali da je od tada pokvaren; sada živimo u palom svijetu (Postanje 3, Rimljanima 8). Stvoren je savršen, ali to više nije zbog pobune čovječanstva protiv njegovog Stvoritelja.
(18) Nauka bi propala bez evolucije – evolucija je neophodna za naučni napredak (npr. da bi se razumjela otpornost na antibiotike i izliječila ljudska bolest). Neki čak tvrde da bi se cijela moderna nauka, uključujući fiziku i hemiju, srušila bez evolucije, ali to je očito ništa drugo do propagandistička pompa. Ne samo da evolucija mikroba do čovječanstva ne doprinosi razumijevanju rezistencije na antibiotike, već je evolucijsko razmišljanje zapravo ozbiljno ometalo naučni napredak; vidi, na primjer, zakržljale organe, kao gore, i ‘DNK smeće’. Čak su se i neki evolucionisti žalili na nedostatak praktične korisnosti evolucije.
Nekadašnji istraživač raka, „opsjednut“ evolucijom, tvrdio je da je novi pristup liječenju raka prostate inspirisan evolucijom.[9] Međutim, primijenjeni principi bili su u suprotnosti s evolucijskim razmišljanjem.
(19) Inteligentni dizajn/stvaranje nije naučno jer se ne može ‘testirati’. – Nakon tvrdnje o tome, antikreacionista često nastavlja da predstavlja neki ‘dokaz’ (kao što je ‘loš’ dizajn; vidi gore) da je stvaranje pogrešno! Ili se ne može provjeriti i ne možete reći da je pogrešno, ili je provjerljivo, u kom slučaju se na osnovu toga kvalifikuje kao nauka; ne možete imati oba načina. Kriterijumi koji su predloženi da isključe stvaranje kao nenaučno, kada se dosledno primjenjuju na evoluciju takođe je smatraju nenaučnom. Dakle, ako stvaranje nije naučno, nije ni evolucija; ako evoluciju treba uključiti kao nauku, trebalo bi i stvaranje. I jedno i drugo je stvar istorije, gdje eksperimentalno testiranje nije moguće. Vidite, to nije nauka!
(20) Inteligentni dizajn ili stvaranje nisu naučni jer su ‘religijski’. – Sva gledišta o porijeklu imaju religiozne implikacije i religiozne (ili filozofske, ako želite) pretpostavke ovog ili onog oblika su u njihovoj srži. ‘Priroda je sve što postoji, bez obzira na dokaze’ (naturalizam) je isto toliko religijski stav kao i vjerovanje da postoji i natprirodno carstvo. Vodeći antikreacionistički filozof priznao je da je evolucija religija.[10] Zaista, naturalistička filozofija ograničava naše porijeklo samo na materijalne uzroke, dok hrišćanski pristup dopušta i prirodne i natprirodne uzroke, prema dokazima. Prvi stoga mora biti uskogrudan pristup. Kako su ‘pravila’ nauke sada definisana, stvaranje je zabranjeno kao zaključak – čak i ako je istinit. I evo nevjerovatnog priznanja da su bez obzira na dokaze dozvoljena samo materijalistička objašnjenja.
(21) Evolucija je kompatibilna s ‘religijom’. – Ako je to istina, zašto ‘novi ateisti’, u svojoj revnosti da iskorijene vjerovanje u Boga, provode toliko vremena promovišući i braneći evoluciju s njenim milijardama godina zamišljenog vremena? A zašto evolucionisti visokog profila nisu ‘religiozni’, i tačnije, hrišćani koji priznaju autoritet Biblije u svim pitanjima o kojima ona govori? Zašto su organizacije osnovane da spriječe kritiku evolucije toliko antihrišćanske? Čak je i navodni hrišćanin kao što je fizičar dr Karl Giberson prećutno priznao da je hrišćanska vjera koja je bila kompatibilna s evolucijom za njega bila svedena na ‘prolazak kroz pokrete’ samo zbog očekivanja porodice i hrišćanskog koledža. Ateistički biolog sa Univerziteta Kornel Vilijam Provajn priznao je da se vjera koja je kompatibilna s evolucijom „ne bi razlikovala od ateizma“.[11] S druge strane, dr Albert Mohler, predsjednik uticajnog Southern Baptist Seminary, u Kentakiju, rekao je: „Nema sumnje da se evolucija može uskladiti s vjerom u neko božanstvo, ali ne i Boga koji se otkrio u Bibliji, uključujući prva poglavlja Postanja.“[12] Ne, evolucija je mit o stvaranju ateista, zamjena za hrišćanstvo, kako je priznao evolucioni filozof nauke, dr Majkl Ruse; nije u skladu s biblijskim hrišćanstvom.
Zaključak
Dakle, ima li argumenata za evoluciju? Zaista postoji samo jedan: „Ne želim vjerovati u Boga Stvoritelja, ne želim nikome odgovarati za to kako živim, a evolucija je jedina alternativa, tako da ću vjerovati u to, šta god bilo.“ Dodatni motiv crkvenih evolucionista je u osnovi: „Želim da steknem društveni status i da me ti ljudi poštuju“, iako niko ne bi trebao htjeti ugled kod onih koji vjeruju da smo preuređeni barski talog i koji tvrde da su vaši preci majmuni, a to je ionako uzaludni oslonac (vidi: Jovan 12:43).
Ne čini li se da čitava ogromna struktura modernog naturalizma ne zavisi o pozitivnim dokazima već jednostavno o apriornoj metafizičkoj predrasudi? Da li je sve to bilo zamišljeno ne da bi se ulazilo u činjenice, nego da bi se izbjegao Bog?
Jasno, evolucija se odnosi na izbjegavanje Boga, a ne na otvoren pristup dokazima.
__________________________
[1] Anthony, A., Richard Dawkins: “I don’t think I am strident or aggressive”, The Observer, 15 September 2013.
[2] Crichton, Michael, Aliens cause Global Warming, 17 January 2003 speech at the California Institute of Technology.
[3] „Ako je evolucija istinita, tada će postojati obrazac sličnosti u skladu sa zajedničkim porijeklom. Postoji obrazac sličnosti koji je konzistentan sa zajedničkim porijeklom, stoga je evolucija istinita.“
[4] U knjizi o homoplazijama, predgovor (str. xv) kaže: „… homoplazija je povezana s dugotrajnim nerazjašnjenim nesuglasicama oko porijekla sličnosti među organizmima.“ Sanderson, M.J., and Hufford L. (Editors), Homoplasy: The Recurrence of Similarity in Evolution, Academic Press, 1996.
[5] Ključ za ovu priču je fosil stvorenja po imenu Rodhocetus, koje je prikazano kao prvo stvorenje s nogama koje se pretvaraju u peraje i s repom koji se razvija u kitov rep. Vidi: Werner, C., Evolution: the Grand Experiment, Vol. 1, New Leaf Press, pp. 139–143.
[6] Zwartz, B., Dawkins delivers the sermon they came to hear, The Age (Melbourne), 15 March 2010.
[7] Dominic Statham, Biogeography, Journal of Creation 24(1):82–87, April 2010.
[8] Yockey, H., Information Theory and Molecular Biology, Cambridge University Press, 1992, p. 257.
[9] Khamsi, R., A clever new strategy for treating cancer, thanks to Darwin, 25 Mar 2019.
[10] Ruse, M., How evolution became a religion: creationists correct? National Post, pp. B1,B3,B7 May 13, 2000.
[11] Provine, W.B., ‘No free will’ in Catching up with the Vision, Margaret W Rossiter (Ed.), Chicago University Press, p. S123, 1999.
[12] Mohler, A., Evolution is Most Certainly a Matter of Belief – and so Is Christianity, 15 January 2014.