Umirući polarni medvjedi. Okeani u porastu. Ogromni klimatski izbjeglički kampovi puni gladnih i raseljenih porodica. Ove krize i mnogi drugi strahovi su naša budućnost ako nešto ne učinimo – i to sada (možda je čak i prekasno!). Uostalom, „nema planete B“. Komentatori često tvrde da se ekstremni vremenski događaji, kao što su suše, poplave, uragani (cikloni) i tornada povećavaju zbog klimatskih promjena. Ovo je postalo dio ‘klimatske hitne situacije’ ili ‘klimatske krize’. Međutim, istorijski podaci ne potvrđuju ove tvrdnje. Uzbunjivači klimatskih promjena često, hitno, pa čak i ljutito, lupaju po ovim tačkama kako bi izazvali paniku i podstaknuli građane na akciju. Ali trebamo li se pridružiti panici?
Najprije, moramo zapitati koji pogled na svijet pokreće plan klimatskih promjena – odakle dolaze ovi ljudi? Bez sumnje, pogled na svijet koji pokreće alarmizam nije hrišćanski; humanistički je i neomarksistički. Veliki dio dezinformacija (npr. argumenti da su suše i šumski požari u Australiji i drugdje uzrokovani ‘klimatskim promjenama’) dolazi od političara koji koriste zaštitu okoline kao sredstvo za guranje za sveobuhvatne društvene i političke promjene. Koriste strah kako bi generisali podršku javnosti kako bi svoje ideje implementirali. Kao što je istaknuti državni službenik u eri britanske politike Tonija Blera rekao o zastrašivanju zbog klimatskih promjena: „Da biste upravljali rizikom, morate uplašiti ljude.“[1] Pristup radikalnijih stranaka ‘spasavanju zemlje’ je da se ona depopulizuje. Oni se zalažu za politiku koja ubija ljude: abortus do termina bez ograničenja, čedomorstvo, eutanazija, besplatne droge, transrodnost i politika duge. Sve će to stvoriti bijedu, ubijati ljude i smanjiti razmnožavanje ljudi.
Drugo, Koliko je naučna „nauka o klimi“? U nauci o klimi, uočeni fenomen je da globalna površinska temperatura raste, kao i CO2 u atmosferi. Hipoteza je da je povećanje temperature uzrokovano CO2 koji se ispušta u atmosferu ljudskom aktivnošću. Međutim, nije moguće osmisliti ponovljiv eksperiment za testiranje ove hipoteze zbog veličine, složenosti i jedinstvenosti ‘sistema’ (postoji samo jedna planeta Zemlja i prilično je komplikovana). Shodno tome, ostaju nam nagađanja i predviđanja. Nauka je često zarobljena vladajućom paradigmom. Tvrdnja da se 97% naučnika slaže da će CO2 koji stvaraju ljudi izazvati katastrofalno zagrijavanje planete Zemlje je lažna vijest. Čak i da je tačno, to ne bi dokazalo da je tačno. To je pogrešan ‘argument iz konsenzusa’. Samo u 2016. godini objavljeno je preko 500 radova u recenziranim naučnim časopisima koji su ozbiljno doveli u pitanje navodni ‘konsenzus’ o klimatskim promjenama.
IPCC UN-a je 2001. godine izjavio: „Klimatski sistem je spojeni nelinearni haotični sistem i stoga dugoročno predviđanje budućih klimatskih stanja nije moguće.“[2]
Dakle, trebamo li biti ispunjeni zebnjom, strahom od budućnosti i tjeskobom? Za hrišćanina koji poznaje Božju Riječ, odgovor na to pitanje trebao bi biti lak – Ne! Bez obzira na stvarne ili uočene okolnosti, nikada ne bi trebalo da nas karakterišu strah ili anksioznost.
Četiri biblijska razloga zašto nema mjesta panici
1) Bog ima konačnu kontrolu. Sveto pismo je jasno da je Bog suveren nad svime (Psalam 115:3), uključujući i vremenske prilike (npr. Psalam 148:8). Mi svakako možemo uticati na životnu sredinu, i to činimo, ali mi nismo „sve i kraj svega“ onoga što se dešava ovdje na zemlji; Bog jeste, i njegov plan će trijumfovati. I on je otkrio kraj – život na zemlji neće se završiti klimatskim promjenama koje je uzrokovao čovjek! On će se završiti sudom Božjim zemlji i zatim obnovom nebesa i Zemlje (2. Petrova 3:1–13; Otkrivenje 21:1, 5).
Ali, ovdje je potrebna riječ opreza. Mnogi hrišćani zauzimaju bezbrižan stav prema okolini zbog biblijske istine da Bog kontroliše stvari. Sliježu ramenima i kažu da nije važno šta radimo sa zemljom jer Bog ima kontrolu. Ali u cijelom Svetom pismu vidimo ravnotežu između čovjekove odgovornosti i Božjeg suvereniteta. One se međusobno ne isključuju; idu zajedno. Uprkos konačnom Božjem suverenitetu, mi imamo obavezu – koju nam je dao naš Stvoritelj u Edenskom vrtu (Postanje 1:28) i koju nikada nije opozvao – da imamo vlast nad Božjom tvorevinom kao njegovi upravitelji.
Bog brine za ono što je napravio. To je jasno kroz Sveto pismo (Postanje 1:31; Psalam 104). Kao oni koji su stvoreni na Njegovu sliku i koji imaju zadatak da brinu o onome što je On napravio, trebali bismo pokazati jednaku brigu za sva Božja stvorenja, bez obzira koliko su skromna, mala ili naizgled nepotrebna. Naša odgovornost se može sažeti na ovaj način: mi brinemo o stvaranju za naše dobro i za Božju slavu. Bog je proslavljen kada pokazujemo istu brigu i zadovoljstvo prema Njegovoj tvorevini kao i On.
2) Bog nas je uputio da se ne plašimo. Mnogi drugi su ranije istakli da nam Biblija nalaže da se ne bojimo više od 365 puta — više nego za svaki dan u godini. Ako nam je Bog nešto rekao toliko puta, valja da obratimo pažnju!
Naslovi vijesti puni su razloga za strah – glasine o ratu, izvještaji o prirodnim katastrofama, strahovi od globalnih pandemija, nekontrolisane klimatske promjene koje dovode do miliona očajnih klimatskih izbjeglica i još mnogo toga. Bog je znao da ćemo imati mnogo razloga za strah, baš kao što je to učinila prvobitna publika koja je čitala spise Svetog pisma. Ipak, on nam i dalje nalaže da se „ne bojimo“. Zašto? Pa, zato što on ima kontrolu i što konačan ishod za naš život zavisi od prihvatanja Plana spasenja, a ne od okolnosti.
Još jedan razlog zbog kojeg se trebamo „ne bojati“ trebao bi biti očigledan. Živimo u vremenu „lažnih vijesti“, naslova s mamcima za klikove i politički vođenih odluka koje mediji rado predstavljaju kao jedinu opciju za sprječavanje predstojećeg sudnjeg dana. Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju i postoji mnogo tumačenja koja se odnose na nauku o klimatskim promjenama (zbog čega su modeli, češće nego ne, jednostavno pogrešni). Stoga, uvijek trebamo biti oprezni kada nas mediji mole da paničimo i osjećamo se beznadežno.
„Ne govorite ‘zavjera’ kad god ovaj narod kaže ‘zavjera!’ Ne bojte se onoga čega se oni boje i nemojte drhtati pred tim.“ (Isaija 8:12)
3) Bog je obećao da će se godišnja doba nastaviti. Nakon potopa, Bog je dao obećanje Noju i njegovom potomstvu (što uključuje i sve nas!). Čitamo:
„Dokle god bude zemlje neće nestati ni sjetve ni žetve, ni hladnoće ni vrućine, ni ljeta ni zime, ni dana ni noći.“ (Postanje 8:22)
Bog je obećao da ćemo i dalje imati godišnja doba i da ćemo i dalje moći uzgajati hranu. Hoće li se klima promijeniti? Apsolutno. To je bilo u prošlosti, i to će se promijeniti u budućnosti. To može zatvoriti neka područja za poljoprivredu, ali može otvoriti nova područja koja trenutno ne možemo koristiti. Ali čak i kako se klima mijenja, možemo znati da će se predvidljiva godišnja doba nastaviti, čak i ako ne izgledaju baš onako kako su izgledala prethodnim generacijama koje žive na određenom području.
4) Naš primarni fokus uvijek treba biti na ljudima. Postanje 1:27 nam govori da su samo ljudi stvoreni na Božju sliku. Imamo jedinstven status koji nema nijedno drugo stvorenje. Zato je Isus rekao:
„Zar se dva vrapca ne prodaju za jedan asarion? A nijedan od njih ne pada na zemlju bez [znanja] vašega Oca. Pa vama je i sva kosa na glavi izbrojana. Ne bojte se, dakle; vi više vredite od mnogo vrabaca.“ (Matej 10:29–31)
Zapazite da vrapci nisu nevažni za Oca – nijedan ne pada na zemlju bez Božjeg božanskog suvereniteta. Božja kreacija je bitna, ali mi smo u Božjim očima daleko vredniji od vrabaca. Dakle, uvijek treba da imamo pristup „ljudi na prvom mjestu“ u pitanjima životne sredine.
Kako to utiče na to kako gledamo na klimatske promjene? Pa, mnoge radikalne politike koje predlažu uzbunjivači će imati štetne efekte na siromašne. Na primjer, jedan od najboljih načina da se nacije izvuku iz siromaštva je obezbjeđivanje pristupa jeftinoj energiji. Ali sa globalnim pritiskom samo na obnovljivu (i stoga skupu i često nepouzdanu) energiju, zemlje u razvoju će imati teže vrijeme da napreduju, a siromašno stanovništvo će vjerovatno ostati u siromaštvu. To je jedan od izazova koje trebamo razmotriti dok se temeljito bavimo pitanjem klimatskih promjena.
Opet, to ne znači da samo bezobzirno uništavamo Božju tvorevinu za našu upotrebu ili komercijalnu korist. Ali uzmite u obzir ovo: pojedinci koji se jedva snalaze neće vjerovatno biti fokusirani na životnu sredinu ili uticaj svojih akcija (npr. spaljivanje djelova prašume, zagađivanje rijeka smećem, itd.). Njihov glavni fokus, i razumljivo, biće odakle će doći njihov sledeći obrok. Ovo ne znači da ne postoji niko koji živi na nivou egzistencije koji brine o životnoj sredini (srećom, ima ih) ili da sve razvijene nacije dobro obavljaju svoj posao (sigurno ne čine to uvijek).
Ovo je kompleksno pitanje. Ali, to nas podsjeća da ako želimo ohrabriti druge da budu dobri upravitelji onoga što nam je Bog povjerio, to uključuje i pokoravanje još jednom Božjem uputu za nas – brizi o siromašnima i potrebitima. To uključuje nedonošenje politika koje bi se mogle smatrati dobrima za životnu sredinu, ali koje će imati negativne posledice na siromašne. Umjesto toga, na prvo mjesto stavljamo siromašne, a vjerovatni rezultat takve politike bi bio da će, kada se zadovolje osnovne potrebe, ti pojedinci moći više usmjeriti svoju pažnju na to da budu dobri upravitelji tvorevine. Kada stvari održavamo u biblijskoj ravnoteži – prvo ljudi, a drugo tvorevina – trebalo bi uslijediti sve bolje upravljanje.
Naravno, uvijek moramo imati na umu da smo svi pali grešnici, a sebičnost, pohlepa i apatija uvijek će uticati na to koliko dobro ispunjavamo Stvoriteljev mandat. Zato konačni odgovor na pitanja životne sredine nije više zakona, veće kazne ili veće ovlasti za vladu. Odgovor je jevanđelje Isusa Hrista! Dok mu se ljudi obraćaju za spasenje, oni postaju novi i snagom Duha svetoga umrtvljuju grijeh i hodaju na način koji je ugodan Gospodu, a to uključuje i način na koji se odnose prema njegovoj tvorevini.
S druge strane, sa sekularnim umnim sklopom i vjerovanjem u evoluciju od molekula do čovjeka, pogled na klimatske i druge probleme biće neminovno izopačen, i oni koji odlučuju sa takvim svjetonazorom donosiće opasne odluke. I upravo tu se nalazi stvarna opasnost!
Napokon, treba napomenuti da biblijska proročanstva predviđaju dramatične pošasti pred sam drugi Hristov dolazak, uključujući prženje od vreline sunca (Otkrivenje 16:8-9) u vrijeme izlivanja sedam poslednjih zala, ali tada će svakako biti nesvrsishodno i kasno za bilo kakve protivmjere sa ljudske strane.
Naučni razlozi zašto treba da ostanemo mirni na alarmiranje o klimatskim promjenama
1) Fosilna goriva izvlače nacije iz siromaštva. Fosilna goriva pružaju jeftinu, pouzdanu energiju. Ali vlade širom svijeta podržavaju skupe klimatske politike koje smanjuju upotrebu fosilnih goriva. Obećanja o „neto nultim emisijama ugljenika do 2050. godine“ mogu zvučati kao podsticaj koji daje nadu, ali ono o čemu se ne govori je učinak ove politike na zajednice pogođene siromaštvom.
Mnoge zemlje uvoze naftu i druge resurse potrebne za proizvodnju energije. To uzrokuje zavisnost o stranim zemljama i fluktuirajuće troškove uvoza. Kada se cijena energije poveća, povećavaju se i računi za potrošnju i komunalije. Ovo ima direktan uticaj na siromašne jer siromašni troše veći dio svog finansijskog budžeta na kućne potrepštine i veće račune za komunalije nego bogata osoba. Uvoz ovih resursa takođe znači manje radnih mjesta ako ih zemlje ne proizvode same – dodatno smanjujući ekonomsku ekspanziju. SAD trenutno uvozi oko 72% svoje sirove nafte iz stranih zemalja.
Iako SAD možda imaju zaštitu životne sredine za vađenje fosilnih goriva na američkom tlu, mnoge strane zemlje nemaju. Stoga bi neki američki proizvođači energije mogli tvrditi da smanjuju svoje emisije ugljenika jer povećavaju korišćenje „zelene energije“, ali zapravo povećavaju svoje globalne emisije vađenjem i isporukom fosilnih goriva iz drugih zemalja izvan vidokruga.
Kada su zemlje u stanju da proizvode sopstvenu energiju, to ima pozitivan uticaj na ekonomiju te zemlje. Ako su klimatski alarmisti istinski zabrinuti kako faktori okoline negativno utiču na ljude, trebali bi postojati dosledni podsticaji koji će pomoći siromašnim nacijama da dobiju pristup čistoj vodi za piće i energiji za grijanje svojih domova umjesto da se zalažu za politike koje održavaju ekonomsku stagnaciju zbog straha od potencijalnog emisije fosilnih goriva.
Čak i najgori scenariji za klimatske promjene iz Međunarodnog panela Ujedinjenih nacija za klimatske promjene navode da su siromašne nacije svijeta danas bogatije do kraja ovog stoljeća od bogatih zemalja svijeta danas (pod pretpostavkom da im dozvolimo da nastave da razvijaju, što znači da im je potreban pristup jeftinoj, pouzdanoj energiji iz fosilnih goriva).[3]
Realno, čak i ako se projekcije klimatskih promjena koje je stvorio čovjek i ostvare (više o tome u nastavku), ljudi mogu napredovati u bilo kojoj klimi ako oni i njihova nacija imaju ekonomske resurse za to, ali ne mogu preživjeti u „klimatskom raju“ za 1 euro dnevno. Dakle, koja je veća prijetnja? Klimatske promjene ili siromaštvo?
2) Toplije je bolje! Geološki dokazi i nezavisni podaci ukazuju na to da je Zemlja bila znatno toplija i da je u prošlosti imala više razine CO2, te da su sve vrste života napredovale. To je, naravno, bilo prije globalnog potopa prije nekoliko hiljada godina koji je radikalno promijenio geografiju i klimu planete. Ali postoje i dokazi koji ukazuju na to da su djelovi Zemlje nakon potopa bili topliji nego danas. U stvari, istorijski zapisi pokazuju da je postojalo nekoliko toplih perioda, uključujući srednjovekovni topli period (MWP) između 300. i 1900. godine kada su ljudi mogli da se bave poljoprivredom na Grenlandu – oblasti koja je trenutno prekrivena ledom.
Toplije temperature mogu produžiti sezonu rasta, što omogućava povećanu poljoprivrednu proizvodnju. Niže temperature mogu osakatiti poljoprivrednu proizvodnju o čemu svjedoči „malo ledeno doba“ koje se dogodilo 1400. godine ubrzo nakon MWP-a. Tokom „malog ledenog doba“, rijeka Temza u Londonu se zaledila i veliki dio Britanije je iskusio nestašicu hrane.[4]
Kada ljudi imaju pristup jeftinoj, pouzdanoj energiji, oni takođe mogu grijati svoje domove kako bi se zaštitili od hladnoće. Istraživanja pokazuju da je veća vjerovatnoća da će hladni udari uzrokovati ljudsku smrt nego toplotni talasi.[5] Dakle, ako se svijet zagrijava, nagle hladnoće će se smanjiti, pa čak i da se broj toplotnih talasa udvostruči, i dalje bismo imali neto smanjenje ljudske smrtnosti — i to je dobra stvar!
3) Panika pokreće loše odluke. Kao hrišćani, razumijemo da Bog ima kontrolu nad svojim stvaranjem i da trebamo primjenjivati razlučivanje. Kada vlade pokušavaju uvjeriti ili naložiti klimatske politike, trebali bismo biti oprezni i brzi da pitamo zašto. Na kraju krajeva, neke od ovih promjena prijete da preurede sadašnje ekonomije i političke sisteme, što bi imalo dalekosežne posledice (i stavilo mnogo više moći u ruke vlade, posebno globalnih centara moći, što, istorijski gledano, često ima loš ishod).
Kao primjer loše odluke vođene panikom, razmotrite Pariski klimatski sporazum. Pariski klimatski sporazum (PCA) je pravno obavezujući međunarodni ugovor koji je usvojilo 196 zemalja i ima za cilj smanjenje emisije CO2 i globalnog zagrijavanja na 2°C ispod nivoa prije industrijske revolucije do sredine dvadeset prvog vijeka. Postoje dva relevantna broja koja treba razmotriti u vezi sa implementacijom ovog sporazuma. Prvo, količina zatopljenja spriječenog do kraja vijeka i, drugo, trošak za globalnu ekonomiju. Pod pretpostavkom da su projekcije ovog klimatskog sporazuma tačne, potpuna usklađenost bi smanjila globalnu prosječnu temperaturu za samo 0,17°C do 2100. godine.[6] Realno, tako mali broj nema nikakav uticaj na životnu sredinu i dobrobit ljudi. Sada je trošak PCA, prema onima koji ga podržavaju, jedan do dva biliona dolara godišnje od 2030. do kraja stoljeća (ukupno 70–140 biliona dolara). To znači trošak od 23,3–46,6 biliona dolara po 1/10°F u smanjenju zagrijavanja.[7] Prednosti ne opravdavaju troškove!
Ili šta je sa predloženim Green New Deal-om? Green New Deal (GND) je rezolucija američkog Kongresa za borbu protiv klimatskih promjena koju je predstavilo nekoliko američkih predstavnika. Američki institut za preduzetništvo procijenio je da će trošak samo aspekata GND-a koji su direktno povezani sa smanjenjem emisije CO2 (preuređenje zgrada, prebacivanje izvora energije na vjetar i solarnu energiju, itd.) koštati 490 milijardi dolara godišnje.[8]
Ali to ne bi bio ukupni trošak implementacije GND-a jer je malo vjerovatno da će sam proći kroz Kongres. Umjesto toga, trebaće mu koalicija podrške različitih grupa sa svojim vlastitim planovima (koji sve koštaju više novca). Ispunjavanje ovih vjerovatnih zahtjeva dovelo bi do procijenjenih troškova na 9 biliona dolara godišnje,[9] što je skoro polovina godišnje ekonomske proizvodnje SAD (20-22 biliona dolara).
I da li bi upalilo? Ne, uticaj na temperaturu bi bio toliko mali[10] da se u osnovi ne može detektovati, a samim tim nema pozitivan uticaj na ekosisteme ili ljudsko blagostanje.
4) Modeli su… pogrešni! Modeli koji se odnose na potencijalno zagrijavanje često imaju velike temperaturne raspone. Kreatori klimatskih politika, uključujući Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), koriste kompjuterski generisane klimatske modele da informišu svoje odluke o klimatskim promjenama. Na osnovu kompjuterski generisanih modela, IPCC procjenjuje osjetljivost na klimu – iznos u kojem će se prosječna globalna temperatura površine atmosfere povećati kao odgovor na udvostručenje atmosferske koncentracije CO2 – s visokom pouzdanošću na 1,5–4,5°C ili 2,7–8,1°F.[11] Međutim, empirijski podaci pokazuju da je zagrijavanje uzrokovano CO2 ili znatno ispod ili malo iznad raspona modela.[12] Generalno, ovi modeli predviđaju dva do tri puta više od onoga što je uočeno u relevantnom periodu.
Studija koja je upoređivala 38 kompjuterski generisanih modela sa podacima iz stvarnog svijeta u periodu od 1979. do 2014. godine pokazala je da je svih 38 kompjuterskih modela predviđalo više zagrijevanja od onoga što je stvarno primijećeno.[13]
Naravno, takođe ne znamo da je svo uočeno zagrijavanje došlo od CO2! U prošlosti, Zemlja se zagrijala zbog drugih faktora osim CO2 koje je stvorio čovjek (na primjer, prethodno spomenuti srednjovjekovni period zagrijavanja koji se dogodio prije industrijske revolucije kada su se globalne temperature zagrijale dovoljno da je poljoprivreda bila moguća na Grenlandu).
Budući da se čini da klimatski modeli koje koriste kreatori politike naduvaju ukupne trendove zagrijavanja, ne postoji racionalna osnova za predviđanja o budućim temperaturama ili za odgovor politike na takva predviđanja.
5) Toplije = zelenije. Atmosferski CO2 je ključan za život i doprinosi raznim ekološkim prednostima – uključujući povećanu produktivnost biljaka.[14] Kako koncentracija CO2 u atmosferi raste, raste i rast biljaka. Oplođujući učinak veće koncentracije CO2 u atmosferi je koristan za ljude i inače jer znači više hrane.
Kada raspravljaju o osjetljivosti na klimu, kreatori klimatskih politika dosledno ističu negativne implikacije koje bi udvostručenje atmosferskih koncentracija imalo za život na planeti Zemlji. Ali istraživanja su pokazala da udvostručenje koncentracije CO2 može povećati efikasnost rasta biljaka.[15] Povećani CO2 takođe smanjuje stres za zdravlje biljaka i povećava zadržavanje vode u biljkama i prinos usjeva.[16] Rezultat je više hrane za sve što jede biljke i sve što jede nešto što jede biljke. Za nas to znači obilniju, a time i jeftiniju hranu.
Glavni pregled literature iz 2012. o efektu CO2 na povećanje usjeva zaključio je da je CO2 koji smo dodali u atmosferu tokom 50-godišnjeg perioda od 1961. do 2011. povećao globalni prinos usjeva za vrijednost od 3,2 biliona dolara.[17] Predviđeno do 2050. godine, ovo povećanje CO2, a time i prinosa usjeva, dodalo bi još 9,8 biliona dolara u vrijednosti hrane.
Hrišćanski pristup – završne misli
Suština je da ne moramo preduzimati nikakve drastične mjere da ograničimo zagrijevanje usled CO2 koje stvaraju ljudi na manje od 1,5 stepeni C.
Ukratko,
- Politizacija nauke o klimi dovela je do korupcije nauke.
- Tokom poslednjih 100 godina, nivo CO2se povećavao. Međutim, temperature tokom tog vremena nisu bile u skladu s hipotezom da je CO2 koji stvaraju ljudi glavni uzrok povećanja temperature.
- Nauka o klimi nije ‘uspostavljena’, ili bi postojao jedan model, a ne više od sto, koji pokušava da predvidi globalnu temperaturu. Nadalje, službeni klimatski modeli koji su predviđali globalno zagrijavanje do 4,5°C uz udvostručenje CO2pali su na svih pet primijenjenih testova. Treba ih odbaciti.
- Budući da pozitivna povratna informacija ne djeluje, zagrijavanje od udvostručenja CO2će vjerovatno biti manje od 1°C, što bi bilo korisno za život na Zemlji. Zaista, ovo je manje od 1,5°C zagrijavanja koje su drakonske politike formulisane za ograničavanje proizvodnje CO2 trebale postići, na osnovu neuspjelih modela.
- Uticaj globalnog zagrijavanja na razne prirodne katastrofe je naglašen i nije potkrijepljen dokazima.
- Ne postoji klimatska vanredna situacija.
- Ekonomski uticaj radikalnih politika ograničavanja CO2najozbiljnije će naštetiti najsiromašnijim ljudima.
- Budući da su ljudi inteligentni i marljivi, možemo primijeniti naše Bogom date sposobnosti za rješavanje mnogih (stvarnih) ekoloških problema, posebno ako smo vođeni hrišćanskim pogledom na svijet.
Ideja o opasnim klimatskim promjenama zbog sagorijevanja fosilnih goriva je neutemeljena u zdravoj nauci i odvojena od biblijske istorije.
Ne trebamo se plašiti političke prisile, klimatskih alarmista ili senzacionalističkih medijskih tvrdnji koje alarmiraju klimatske promjene. Trebali bismo kritički ispitati podatke koji se nalaze iza klimatske politike i zapamtiti da Bog ima kontrolu nad svojom tvorevinom. Ali, na žalost, to razmišljanje ne dijele sekularni kreatori politika, a posebno ne globalistički centri moći koji „klimatske promjene“ imaju u svojoj agendi kao jedno od sredstava za ostvarivanje sve veće i potpunije kontrole nad stanovnicima zemlje. I tu se nalazi jedini pravi razlog za zabrinutost. No šta god ljudi planirali, problemi naše planete na kraju će se riješiti kako jedino i mogu – prema Božjem planu!
____________________________
[1] Lawson, N., An appeal to reason: The economics and politics of climate change, Centre for Policy Studies, 1 Nov. 2006.
[2] IPCC 3rd Assessment Report (‘TAR 2001’).
[3] Indur Goklany, “Is Global Warming the Number One Threat to Humanity?” WIREs Climate Change 3, no. 6 (October 3, 2012): 489–508,
[4] Andrew B. Appleby, “Epidemics and Famine in the Little Ice Age.” The Journal of Interdisciplinary History 10, no. 4 (Spring 1980): 643–663.
[5] Dr. Antonio Gasparrini et al., “Mortality risk attributable to high and low ambient temperature: a multicountry observational study,” The Lancet 386, no. 9991 (July 25, 2015): 369–375.
[6] Bjorn Lomborg, “Impact of Current Climate Proposals,” Global Policy 7, no. 1 (November 9, 2015): 109–118.
[7] E. Calvin Beisner, “Was Exiting Paris Wise or Unwise?” Cornwall Alliance, June 6, 2017.
[8] Benjamin Zycher, The Green New Deal: Economics and Policy Analytics (Washington, DC: American Enterprise Institute, 2019).
[9] Zycher, The Green New Deal.
[10] Isto.
[11] Valérie Masson-Delmotte et al., “Summary for Policymakers,” in Global Warming of 1.5°C. An IPCC Special Report on the impacts of global warming of 1.5°C above pre-industrial levels and related global greenhouse gas emission pathways, in the context of strengthening the global response to the threat of climate change, sustainable development, and efforts to eradicate poverty (Cambridge, UK: Cambridge University Press; New York, NY, USA, 2018), 3–24.
[12] R. McKitrick and J. Christy, “Pervasive Warming Bias in CMIP6 Tropospheric Layers,” Earth and Space Science 7, no. 9 (July 15, 2020) e2020EA001281.
[13] McKitrick and Christy, “Pervasive Warming Bias.”
[14] Peng Li et al., “Quantification of the response of global terrestrial net primary production to multifactor global change,” Ecological Indicators 76 (May 2017): 245–255.
[15] Craig D. Idso, “The Positive Externalities of Carbon Dioxide: Estimating the Monetary Benefits of Rising Atmospheric CO2 Concentrations on Global Food Production,” Center for the Study of Carbon Dioxide and Global Change, October 21, 2013.
[16] Idso, “The Positive Externalities of Carbon Dioxide.”
[17] Isto.
