Ova zastrašujuća apokaliptička riječ „Armagedon“ odnosi se na poslednju bitku na Zemlji koja se uopšteno naziva Armagedonska bitka. Ali ko su učesnici ove velike bitke kod Armagedona? Prilično uobičajen odgovor bi bio „Rusija, Sirija ili Iran protiv Izraela“, što bi dovelo do velikog rata između Zapada i Istoka. Dok Bliski istok ključa prema tački kulminacije i dok američki, britanski i izraelski obavještajci pomno prate potragu Irana za nuklearnom bombom koja bi čak mogla biti upotrijebljena protiv Amerike. Milioni hrišćana, Jevreja, muslimana, pa čak i sekularista razmišljaju: „Da li je bitka kod Armagedona blizu?“ Vjerujemo da je tako. Takođe je izvjesno da haraju masovne iluzije o Armagedonskoj bici. Objasnićemo to u nastavku.
Riječ „Armagedon“ pojavljuje se samo jednom u cijeloj Bibliji i nalazi se u Otkrivenju 16:16. Ako otvorite Božju Riječ i sami pročitate ovaj odlomak zajedno sa stihovima neposredno prije i posle njega, bićete zapanjeni onim što ćete naći, a šta nećete naći u vezi s bitkom kod Armagedona. Pogledajte sami.
„I šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku reku Eufrat. I voda joj je presahnula kako bi se pripremio put za kraljeve sa sunčevog istoka. I vidio sam kako tri nečista duha, kao žabe, izlaze iz usta aždaje i iz usta zvijeri i iz usta lažnog proroka. To su demonski duhovi koji čine znake i odlaze kraljevima cijelog svijeta, da ih sakupe za bitku na veliki dan Boga Svemoćnog. ‘Evo, dolazim kao lopov! Srećan je onaj ko bdi i čuva svoje haljine, da ne bi hodao go i da se ne bi vidjela njegova sramota.’ I sakupili su ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Armagedon.
I sedmi anđeo je izlio svoju čašu po nebu. Tada je snažan glas došao iz hrama nebeskog, od prijestola, i rekao: ‘Izvršeno je!’ I nastale su munje i glasovi i gromovi i desio se strahovit zemljotres kakvog nije bilo otkako je ljudi na zemlji – tako je silan bio taj zemljotres, tako jak. I veliki grad se raspao na tri dijela i gradovi naroda srušili su se. I sjetio se Bog Vavilona Velikog, da ga napoji čašom vina svog žestokog gnjeva. I sva su ostrva nestala i gore su iščezle. I veliki grȁd, težine oko jedan talant, spustio se s neba na ljude. I ljudi su hulili na Boga zbog zla koje je nanio taj grȁd, jer je to zlo bilo veoma veliko.“ (Otkrivenje 16:12-21)
Zanimljivo je da nijedno mjesto na zemlji zapravo ne nosi ime Armagedon, a gornji odlomak je jedino spominjanje toga u Svetom pismu i stoga se pretpostavlja da je to ono na što se Sveto pismo odnosi, ali da li je tako? Za grčki se najčešće misli da je transliteracija hebrejskog har megido, doslovno, „gora Megido“. Evo šta Strong ima za reći o toj riječi:
G717 Armageddōn ar-mag-ed-dohn Hebrejskog porijekla [H2022] i [H4023]; Armagedon (ili Har-Megidon ), simboličko ime. – Armagedon.
Strong predlaže da grčka riječ Armagedon potiče od dvije sledeće hebrejske riječi:
H2022 har Skraćeni oblik od H2042; planina ili lanac brda (ponekad se koristi u figurativnom smislu): – brdo (zemlja), planina (-ain).
H4023 megiddôn megiddô meg-id-done’ ‘meg-id-do’ Od H1413; susret; Megidon ili Megido, mjesto u Palestini: – Megido, Megidon.
Planina Megido nalazi se u ravnici Ezdrelon ili Jezrael, dolini veličine dvadeset sa trideset dva kilometra koja se nalazi jugozapadno od Nazareta (istaknuta slika). Ovdje mnogi misle da će se velika konačna Armagedona bitka voditi na kraju vremena. Da li je moguće da je ova bitka simbolična? Da bismo to pravilno shvatili, prvo da obavimo osnovni posao.
Razumijevanje biblijskih proročanstava
Postoje na stotine tumačenja biblijskih proročanstava, a posebno o pitanju antihrista i bitke kod Armagedona, a ključna riječ je „tumačenja“. Ovo je prva greška većine jer nam nije dozvoljeno i uopšte nam nisu potrebna privatna tumačenja. Božja Riječ nam daje sve što treba da znamo bez ikakvih spekulacija. Obratite pažnju na sljedeći stih koji bismo trebali duboko utisnuti u svoje umove.
„A najprije znajte ovo: Nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg vlastitog tumačenja.“ (2. Petrova 1:20)
Takođe, knjiga Otkrivenja se završava strogim upozorenjem koje nam govori da ne dodajemo ili oduzimamo proročanstva napisana u ovoj knjizi ili će doći do vrlo ozbiljnih posljedica.
„Svjedočim svakom ko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako neko nešto doda ovome, Bog će njemu dodati zla koja su zapisana u ovoj knjizi. A ako neko oduzme nešto od riječi koje su u knjizi ovog proroštva, Bog će mu oduzeti njegov dio od drveta života, i od grada svetog, i od onoga što je zapisano u ovoj knjizi.“ (Otkrivenje 22:18-19)
Ako se pridržavamo ova dva upozorenja onda ne bismo trebali ići predaleko i pogriješiti. Ovi stihovi nas obavještavaju da će sve što trebamo znati o događajima poslednjeg vremena biti navedeno u Bibliji i da nećemo morati dodavati dodatnu doktrinu ili vlastita tumačenja ili izmišljati vremenske šeme i scenarije, jer nam je rečeno da to ne činimo. Ako moramo da dodamo ili oduzmemo iz onoga što nam Biblija kaže, onda smo već pogriješili. U stvari, kada jednom shvatite principe za razumijevanje biblijskih proročanstava, to je mnogo jednostavnije nego što možete zamisliti.
Ključ za razumijevanje biblijskih proročanstava izlaže se u principu sledećeg stiha:
„Jer uput po uput, uput po uput, načelo po načelo, načelo po načelo, ovdje malo, ondje malo.“ (Isaija 28:10)
Na primjer, u Otkrivenju 13 nalazimo hibridnu zvijer koja izlazi iz mora sa deset rogova. Da li počinjemo da nagađamo šta je zvijer ili šta je značenje mora ili vode? Izvan dosega ovog rada je da se ovdje detaljnije upuštamo u to, ali je u određenoj mjeri neophodno, tako da ćete znati da će ono što ćemo podijeliti s vama o bici kod Armagedona biti biblijska istina, a ne privatno tumačenje.
Veliku količinu onoga što trebamo znati možemo pronaći pozivanjem na Danilovu knjigu. U stvari, dvije trećine knjige Otkrivenja može se naći u Starom savezu i to je vrlo veliki ključ za pronalaženje naših odgovora, „uput po uput, uput po uput, načelo po načelo, načelo po načelo, ovdje malo, ondje malo.“ Obratite pažnju na sledeća dva stiha, koja su značajna za razumijevanje mnogih ključnih biblijskih proročanstava, na primjer, riječ „zvijer“ se pojavljuje više od 55 puta u Otkrivenju. Ovaj stih nam govori o značenju vode ili mora u ovom slučaju.
„I rekao mi je: Vode koje si vidio, na kojima bludnica sjedi, predstavljaju narode i mnoštva i narodnosti i jezike.“ (Otkrivenje 17:15)
„A on je ovako rekao: Četvrta zvijer predstavlja četvrto kraljevstvo koje će nastati na zemlji i koje će se razlikovati od svih drugih kraljevstava. Ono će proždrijeti svu zemlju, zgaziće je i satrti.“ (Danilo 7:23)
Prethodni stih koji je božanski dat Danilu nas nepogrešivo informiše o tome šta je zvijer u biblijskom proročanstvu. Nema potrebe nagađati, samo neka Biblija sama po sebi objasni.
Uvijek postoji toliko nagađanja o tome šta je Žig zvijeri ili još više ko je ova antihristova zvjerska sila. Mnogi vjeruju da je to jedna osoba na kraju vremena. Je li ovo istina? Ne! Za one koji žele da malo istražuju i proučavaju istoriju, biće šokirani kada saznaju šta je prava istina. Pitaćete se zašto više ljudi ne zna ovu istinu, ali tako Sotona radi. Počinje s malom laži i nadograđuje je sve dok ne postane toliko velika da niko neće pomisliti da je ikada bila pogrešna. Čak i neki teolozi koji prvi put čuju Sotoninu trajnu laž u tradicionalno prihvaćenom učenju, a da ga ne dovode u pitanje, imaju tendenciju da na kraju uspostave svoju teologiju oko te laži koja postaje način razmišljanja.
Zbog važnosti identiteta moći antihristove zvijeri i da bi vidjeli kako se sledeća istina ne bi mogla utvrditi bez upotrebe knjige proroka Danila, pozabavićemo se ovom temom. Razumijevanje kako Danilo i Otkrivenje rade zajedno je ključni dio razumijevanja velike bitke kod Armagedona koja se nalazi u Otkrivenju. Dakle, hajde da identifikujemo iz Biblije i istorije ko je ova antihristova sila.
Šta Biblija kaže o „Antihristu“?
Neki su iznenađeni kada saznaju da se riječ antihrist ne pojavljuje nigdje u knjizi Otkrivenja. Riječ antihrist se pojavljuje samo pet puta i to samo u 1. i 2. Jovanovoj knjizi.
1. Jovanova 2:18-22 – Onaj ko poriče da je Isus Hrist je antihrist. U Jovanovo vrijeme bilo je mnogo antihrista.
1. Jovanova 4:1-3 – Testirajte duhove. Svaki duh koji poriče da je Isus došao u tijelu je duh antihrista.
2. Jovanova 1-11 – Oni koji poriču da je Isus došao u tijelu su varalice i antihristi.
Antihrist = „protiv Hrista“ ili „na mjesto Hrista“, napadajući Hristov karakter (gnosticizam), posebno u pogledu ljubavi izražene u poslušnosti Deset Božjih Uputa.
Koju metodu Sotona koristi da bi „porekao“ Hrista?
2. Korinćanima 11:3-4, 13-15 – Pojavljuju se kao „Hristovi apostoli“, ali propovijedaju „drugog Isusa“.
Da li nam Biblija daje način da prepoznamo antihristovu silu?
Pregledajte Danilo 2. glava da biste dobili proročki nacrt istorije: Vavilon → Medo-Persija → Grčka → Rim → razdijeljeni Rim u 10 djelova → Kraljevstvo Stijene.
Sada primijenite princip ponavljanja i uvećanja na Danilovu sledeću viziju.
Proročki simboli
Zvijeri – Kraljevi/kraljevstva (političke sile). Danilo 7:17, 23
Rogovi/glave – Podjele političkih sila. Danilo 7:24; 8:21-22
Krila – Brzina ili okretnost.
Vjetrovi – Rat/Sukob. Jeremija 49:35-37
More – Mnoštvo ljudi. Otkrivenje 17:1, 15
Danilo 7:1-8 – Danilova vizija četiri zvijeri
Lav – Vavilon. Krila predstavljaju brzinu osvajanja kralja Nebuhadnezara.
Medvjed – Medo-Persija. Jedno rame podignuto iznad drugog predstavlja dominaciju Međana nad Persijancima. Tri rebra predstavljaju tri kraljevstva koje je srušilo ovo kraljevstvo – Egipat, Lidiju i Vavilon. (Danilo 8:20)
Leopard – Grčka. Četiri krila predstavljaju veliku osvajačku brzinu. Četiri glave predstavljaju četiri generala Aleksandra Velikog koji su vladali Grčkom nakon njegove smrti – Seleuka, Ptolomeja, Lizimaha i Kasandra. (Danilo 8:21-22)
Drugačija zvijer – Rim. Deset rogova – podjele Rima (isto kao prsti na nogama u poglavlju 2) Deset rogova su 10 podjela Rimskog carstva kako se raspalo. To su bili Anglosaksonci (Engleska), Alemani (Njemačka), Heruli (do 493), Vandali (do 534), Ostrogoti (do 538), Vizigoti (Španija), Svevi (Portugal), Langobardi (Italija), Burgundi (Švajcarska) i Franci (Francuska).
Kojih devet karakteristika nam pomaže da prepoznamo silu „malog roga“?
Lokacija: od četvrte zvijeri i među deset rogova (stih 8) – Papstvo je nastalo iz Rima među deset plemenskih podjela Rima.
Vrijeme: nakon uspostavljanja deset „rogova“ (stih 8) papstvo je postalo politička sila dekretom rimskog cara Justinijana 538. godine, što je bilo nakon pojave deset plemenskih podjela koje su se pojavile kako se Rimsko carstvo raspalo 476. godine.
Iskorijenjena tri od deset rogova (stih 8) – Kad je papstvo postalo istaknuto, uticalo je na paganske rimske vojske da unište tri plemena koja su se suprotstavljala njegovim doktrinama. Ta tri naroda su bili Vandali, Ostrogoti i Heruli. Poslednji od njih je uništen 538. godine kada je Justinijanov dekret stupio na snagu.
Oči i usta čovjeka (stih 8) – Papstvo ima čovjeka kao svoju vidljivu glavu.
Progoni svece (stihovi 21, 25) – Da li ste ikada čuli za papski progon tokom mračnog doba – Inkviziciju, itd. Više od 50 miliona protestantskih hrišćana mučeno je i ubijeno od strane Katoličke crkve.
Drugačiji od ostalih deset rogova (stih 24) – Papstvo je bilo religijsko-politički entitet drugačiji od kraljevstava prije njega.
Govori protiv Boga (stihovi 8, 11, 20, 25) – Stih 8 kaže da će govoriti ohole ili bogohulne stvari. Zbog svojih naročitih bogohulnih aktivnosti i karakteristika, u teologiji „mali rog“ se identifikuje kao Antihrist. Jedan citat od mnogih poput njega iz Prompta Bibliothea Canonica Juridicia Moralis Theologica koji se pojavljuje u Katoličkoj enciklopediji, tom VI, str. 25-29, kaže: „Papa je tako velikog dostojanstva i tako uzvišen da nije običan čovjek, već kao da je Bog i Božji zamjenik. Papa je, takoreći, Bog na zemlji, glavni kralj kraljeva, koji ima izobilje moći.“
Mali rog pokušava promijeniti Božja vremena i zakon (stih 25) – Papstvo je izbrisalo drugi Uput Dekaloga o idolopoklonstvu, promijenilo subotu u nedjelju u korist obožavanja sunca i podijelilo deseti Uput o žudnji na dva dijela kako bi ostalo Deset uputa.
Ima moć jedno vrijeme, vremena i pola vremena (ili tri i po godine, četrdeset dva mjeseca ili 1260 dana – vidjeti Otkrivenje 12:6, 14) (stih 25) – Primjenom proročkog principa dana za godinu, utvrđenom u Brojevima 14:34 i Ezekielu 4:6, ovaj period iznosi 1260 doslovnih godina. Papska supremacija je trajala od 538. do 1798. godine kada je Napoleonov general Bertije umarširao u Rim, svrgnuo Papu i odveo ga u izgnanstvo gdje je umro.
Kako se Danilova vizija može uporediti s Jovanovom vizijom u Otkrivenju 13?
Tabela u nastavku takođe pokazuje kako se mnoga biblijska proročanstva mogu razumjeti upoređujući Otkrivenje sa Starim savezom i posebno Danilovom knjigom. Opet, ovo je veoma važno za razumijevanje Armagedonske bitke jer je zvijer misterijski Vavilon ta koja je glavni akter u ovom proročanstvu.
| Antihristova sila: Danilo 7 | Antihristova sila: Otkrivenje 13 |
| Četiri zvijeri iz mora (st. 3) | Četiri zvijeri u jednoj iz mora (st.1, 2) |
| Lav (st. 4) | Lav (st. 4) |
| Medvjed (st. 5) | Medvjed (st. 2) |
| Leopard (st. 6) | Leopard (st. 2) |
| Desetoroga zvijer (st. 7) | Desetoroga zvijer (st. 1) |
| Usta koja govore velike stvari (st. 8) | Usta koja govore velike stvari (st. 5) |
| Ratuje sa svecima (st. 21) | Ratuje sa svecima (st. 7) |
| Ima moć 3,5 godine = 42 mjeseca (st. 25) | Ima moć 42 mjeseca (st. 5) |
Gore navedene paralele nisu slučajnost. Bog je namjerno sakrio mnoge ovakve stvari da se ne vide do vremena kraja. Ovo se odnosi na većinu proročanstava koja uključuju Danilovu knjigu.
„A ti, Danilo, zatvori ove riječi i zapečati svitak do vremena kraja. Mnogi će pretraživati i pravo znanje će se umnožiti.“ (Danilo 12:4)
Postojala je samo jedna sila koja je progonila hrišćane 1260 godina i samo je jedna sila imala privilegiju da oduzme tri od deset kraljevstava od raspada Rimskog carstva. To ne može biti niko drugi do papstvo samo na ove dvije tačke, a kao što smo vidjeli postoji mnogo više identifikacijskih tačaka.
Koja je bila Sotonina prvobitna namjera?
„Kako pade s Neba, Svjetlonošo, zorin sine! Kako se obori na zemlju, ti što si gazio narode! A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvijezda podići ću svoj prijesto i sješću na zbornu goru na krajnjem sjeveru. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Najvišim.’“ (Isaija 14:12-14)
Sotona je od početka svoje pobune želio da ga obožavaju kao Boga, ali kako je mogao postići taj cilj u hrišćanskom dobu kada nijedan hrišćanin pri zdravoj pameti to ne bi učinio. Kada je Sotona (Aždaja) papstvu dao svoju moć, njegovo sjedište i veliki autoritet, Sotona je postigao svoj cilj i dobio obožavanje koje je želio na svoj dan preko svog predstavništva obožavatelja sunca, jer to je ono što Bog mrzi i što Sotona zna i sam. Veliki problem je koga obožavamo i na koji dan bogoslužimo. Dajemo li Sotoni našu odanost i obožavanje na njegov dan koje provodi papstvo, ili stavljamo našu odanost tamo gdje treba da pripada i bogoslužimo na dan koji je Bog blagoslovio i posvetio?
„Zvijer koju sam vidio bila je nalik leopardu, ali noge su joj bile kao u medvjeda, a usta kao u lava. Aždaja je dala zvijeri njenu moć i njen prijesto i veliku vlast.“ (Otkrivenje 13:2; ref. za identitet Aždaje: Otkrivenje 12:9)
Šta je sada Sotonina namjera?
„Zato veselite se, nebesa, i vi koji prebivate na njima! Teško vama stanovnici zemlje i mora, jer je Đavo sišao k vama, veoma gnjevan, znajući da ima malo vremena.“ (Otkrivenje 12:12)
„Jer, pojaviće se lažni hristosi i lažni proroci i činiće velika znamenja i čuda da bi, ako mogu, čak i izabrane obmanuli.“ (Matej 24:24)
„Budite trezveni, budno pazite! Vaš protivnik, Đavo, ide unaokolo kao ričući lav i traži koga da proždere.“ (1. Petrova 5:8)
Protestantska reformacija
Pred vrijeme kraja, kada je Biblija počela da se štampa, skoro svi rani reformatori su počeli da shvataju ova proročanstva, a posebno ono koje uključuje antihristovu silu zvijeri. Sotona očito ne želi da iko razumije biblijsko proroštvo, a posebno ko je sila zvijeri iz 13. glave Otkrivenja jer bi to hrišćanima dalo prednost u razumijevanju 666 i Žiga zvijeri, bitke kod Armagedona i drugih važnih pitanja. Dakle, prirodno, Sotona uvijek ima mnogo laži protiv ove istine.
Protestantska reformacija 1500-ih bukvalno je promijenila tok istorije. To je pomoglo da se Evropa izvuče iz mračnog doba i dovelo do uspona istinske vjerske slobode. Njeni izvorni principi na kraju su našli izraz u Prvom amandmanu Ustava Sjedinjenih Američkih Država koji uči da kada je u pitanju religija, zemaljske vlade nemaju pravo kontrolisati savjest.
Pravi protestantizam naučava spasenje po milosti kroz vjeru u Isusa (Efescima 2:8) i nadmoć Biblije (2. Timoteju 3:16) nad tradicijama, pastirima, sveštenicima, papama i kraljevima. Takođe uči o svešteništvu svih vjernika (2. Petrova 2:9-10) i da svi ljudi posvuda mogu biti spašeni dolaskom direktno našem nebeskom Ocu punom ljubavi preko Njegovog jedinog Sina, Isusa Hrista (Jovan 14:6). „Jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, Čovjek Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5)
Šta su glavni protestantski reformatori naučavali o Antihristu? Sledeći citati nisu usmjereni na podsticanje zle volje prema bilo kojem ljudskom biću, jer bi to bilo u suprotnosti s učenjem Isusa Hrista, ali istina je istina i to je sve što ovdje možemo predstaviti. Evo komentara koje su iznijeli neki od najuticajnijih hrišćanskih vođa koji su ikada živjeli i šta su vjerovali o „malom rogu“ (Danilo 7:8), „zvijeri“ (Otkrivenje 13:1), „čovjeku grijeha“ (2. Solunjanima 2:3) i o Antihristu.
Džon Vesli (1703-1791): Govoreći o papstvu, Džon Vesli je napisao: „On je u naglašenom smislu, Čovjek grijeha, jer povećava sve vrste grijeha iznad mjere. I on je, takođe, ispravno nazvan Sinom Propasti, jer je izazvao smrt bezbrojnog mnoštva, kako njegovih protivnika tako i sledbenika… On je… koji se uzdiže iznad svega što se zove Bog, ili što se obožava… tražeći najvišu moć i najvišu čast… tražeći prerogative koji pripadaju samo Bogu.“ (Antichrist and His Ten Kingdoms, by John Wesley, p. 110.)
Martin Luter (1483-1546): „Luter… je dokazao, otkrivenjima Danila i Svetog Jovana, poslanicama Svetog Pavla, Svetog Petra i Sv. Jude, da je vladavina Antihrista, predviđena i opisana u Bibliji, bila papstvo… I svi ljudi su rekli, Amin! Sveti užas je obuzeo njihove duše. Antihrista su vidjeli kako sjedi na pontifikalnom prijestolu. Ova nova ideja, koja je crpila veću snagu iz proročkih opisa koje je Luter lansirao među svoje savremenike, nanijela je najstrašniji udarac Rimu.“ (Preuzeto iz J. H. Merle D’aubigne’s History of the Reformation of the Sixteen Century, book vi, chapter xii, p. 215.) Na osnovu proročkih studija, Martin Luter je konačno izjavio: „Mi smo ovdje uvjereni da je papstvo sjedište pravog i stvarnog Antihrista.“ (18. avgust 1520.).
Džon Viklif: „Kada je zapadna crkva bila podijeljena oko 40 godina između dvojice rivalskih papa, jednog u Rimu i drugog u Avinjonu u Francuskoj, svaki je papa nazvao drugog papu antihristom – a Džon Viklif je vjerovao da su obojicu bili u pravu: „dvije polovine Antihrista, koje čine savršenog Čovjeka grijeha između njih.“ (Ibid)
Tomas Kranmer (1489-1556): „Iz čega slijedi Rim da bude sjedište antihrista, a papa da je sam antihrist. Isto bih mogao dokazati mnogim drugim spisima, starim piscima i jakim razlozima.“ (Odnosi se na proročanstva u Otkrivenju i Danilu.) Djela Kranmera, Vol. 1, str. 6-7.
Žan Kalvin (1509-1564): „Neke osobe smatraju da smo previše strogi i osuđivački kada rimskog pontifeksa nazivamo Antihristom. Ali oni koji su ovakvog mišljenja ne smatraju da istu optužbu za drskost iznose protiv samog Pavla, po kome govorimo i čiji jezik usvajamo… Ukratko ću pokazati da (Pavlove riječi u 2. Sol. 2) nisu moguće za bilo koje drugo tumačenje osim onog koje ih primjenjuje na papstvo.“ (Preuzeto iz Instituta za hrišćansku religiju, Žan Kalvin)
Džon Noks (1505-1572): Džon Noks je nastojao da se suprotstavi „onoj tiraniji koju je sam papa toliko vjekova vršio nad crkvom.“ Kao i kod Lutera, on je konačno zaključio da je papstvo „isti antihrist i sin propasti, o kome Pavle govori“. Pisma iz Ciriha, John Knox, str. 199.
Rodžer Vilijams (1603-1683; Prvi baptistički pastor u Americi): Pastor Vilijams je govorio o papi kao o „tobožnjem Hristovom namjesniku na zemlji, koji kao Bog sjedi nad Božjim hramom, uzdižući se ne samo iznad svega što se zove Bog, već nad dušama i savjestima svih njegovih vazala, nad Duhom Hristovim, nad Duhom Svetim, pa i samim Bogom… govoreći protiv Boga nebeskog, misleći da promijeni vremena i zakone; ali on je sin propasti (II Sol. 2).“ Proročka vjera naših otaca, Froom, Vol. 3, str. 52.
Vestminstersko ispovijedanje vjere (1647): „Ne postoji drugi poglavar crkve osim Gospoda Isusa Hrista. Niti rimski papa u bilo kom smislu može biti glava toga; već je to Antihrist, čovjek grijeha i sin pogibelji koji se uzdiže u crkvi protiv Hrista i svega što se zove Bog.“ (Preuzeto iz Philip Schaff’s, The Creeds of Christendom,With a History and Critical Notes, III, p. 658, 659, ch. 25, sec. 6.)
Koton Mader (1663-1728): „Božja proročanstva su prorekla podizanje antihrista u hrišćanskoj crkvi: a u rimskom papi, sve karakteristike tog antihrista su tako čudesno odgovorene da ako je neko čitao Sveto pismo a to ne vidi, nad njima je čudesno sljepilo.“ (Preuzeto iz The Fall of Babylon by Cotton Mather in Froom’s book, The Prophetic Faith of Our Fathers, Vol. 3, pg. 113.)
Veliki oblak svjedoka: „Viklif, Tindal, Luter, Kalvin, Kranmer; u sedamnaestom vijeku, Banjan, prevodioci Biblije kralja Džejmsa i ljudi koji su objavili Vestminstersku i Baptističku ispovijest vjere; Ser Isak Njutn, Vesli, Vitfild, Džonatan Edvards; i nedavno Spurdžon, biskup J.C. Rajl i dr Martin Lojd-Džons; ovi ljudi, među bezbroj drugih, svi su u papskoj službi vidjeli antihrista.“ (Preuzeto iz All Roads Lead to Rome, by Michael de Semlyen. Dorchestor House Publications, p. 205. 1991.)
Molimo vas da pažljivo razmotrite sledeće pitanje. Zašto su skoro sve ove crkve zaboravile ono što su znali njihovi rani crkveni oci i svi ovi drugi ljudi koji nisu imali problema s razumijevanjem onoga što Biblija o tome uči? Jeste li ozbiljno razmislili o ovome? Postoji samo jedan odgovor.
Nikada ne potcjenjujte neprijatelja! On je danas u crkvama posijao više laži i obmana nego što se može zamisliti. Nemojte samo pretpostavljati da zato što vaša crkva to ne uči da to nije istina. Upravo ovaj mentalitet pomaže Sotoni da održi svoje laži. Većina hrišćana nije pročitala svoju Bibliju od korice do korice, a još manje njih je obratilo pažnju na doslovnost velikog broja ključnih tekstova za razumijevanje osnovnih učenja, iz razloga što su prošli, i još uvijek prolaze, kroz sistematsku indoktrinaciju ili ispiranje mozga u svojim crkvama. Mi bismo trebali slijediti primjer Berejaca kako bismo lično mogli razumjeti o čemu se zapravo radi u Armagedonskoj bici i vezano za žig zvijeri.
„Ovi su imali plemenitiji stav od onih u Solunu, jer su revnosno primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.“ (Djela apostolska 17:11)
Kao što ste upravo pročitali, svi ti veliki ljudi su shvatili da je antihristova sila niko drugi do papstvo. Istorijska istina je da je papstvo progonilo i ubilo oko 70 miliona hrišćana koje su nazivali jereticima kroz mračno doba zbog čitanja Biblije i čuvanja Božje istine, dana bogosluženja itd., zbog čega je započela protestantska reformacija. Kao dio kontrareformacije papstva u onome što se zvalo Tridentski sabor, papstvo je zadužilo neke jezuitske sveštenike da naprave lažna proročanstva koja bi skrenula pažnju s njih da su antihristovska zvjerska sila. Svrha ove kontrareformacije je bila da se skrene pažnja na nekoga prije njihovog vremena ili na nešto/nekoga u eshatološkoj budućnosti.
Kontrareformacija
Sa dolaskom štamparije u 15. vijeku i posledičnom eksplozijom Biblija dostupnih na narodnom jeziku iz protestantskih izvora, onima koji su sada mogli proučavati proročanstva Danila i Otkrivenja, postalo je jasno da je biblijsko proroštvo identifikovalo putem simbola otpadnički entitet koji progoni, opšte poznat kao antihrist.
U ovom „istorijskom“ tumačenju, antihrist očigledno nije bio samo pojedinačna osoba, to je bio sistem otpadništva i progona koji će držati kontrolu tokom više od dvanaest vjekova. Neizbježan zaključak onih koji su proučavali ova proročanstva u Svetom pismu, prije i za vrijeme protestantske reformacije, bio je da postoji samo jedan entitet koji odgovara svim gore navedenim karakteristikama: papska dinastija Rimokatoličke crkve. Je li ikakvo čudo što se Katolička crkva tako žestoko protivila tome da sveti spisi budu dostupni svakome za sebe? Tokom reformacije nastala je takva pometnja da je Peti lateranski sabor (1512-17. n.e.) pribjegao strogoj zabrani bilo kome da objavi knjigu bez prethodne cenzure, a takođe je zabranio bilo kome da propovijeda na temu antihrista.
Rezultat je očigledan iz gornjeg grafikona, koji ilustruje tri škole tumačenja antihrista. Riberin futurizam stavlja antihrista u buduće tri i po doslovne godine. Alkazarov preterizam identifikuje antihrista kao Nerona. I jedan i drugi stavljaju antihrista izvan srednjeg vijeka i perioda reformacije, koji su protestantski istoricisti identifikovali kao antihristovu vladavinu od 1260 proročkih godina.
Zaista nevjerovatan dio svega ovoga je da futuristička teorija (u nekoj interpretaciji) danas dominira protestantskim učenjem. Sve što danas čujete ili čitate je antihrist koji će se tek pojaviti, koji će biti otkriven u poslednje 3 i po godine Danilove 70-e sedmice, kada se proglasi Bogom u obnovljenom hramu u Jerusalimu. Taj scenario, kao što sada možete vidjeti, direktno se može pratiti do pera jezuite Francisca Ribere koji je proizveo ovu teoriju s jedinom svrhom da skrene pažnju s papstva. Obratite pažnju na ono što je jedan protestantski pisac imao da kaže prije više od sto godina:
„U skladu s tim, pred kraj vijeka reformacije, dva od njenih najučenijih doktora postavili su se na zadatku, svaki nastojeći na različite načine postići isti cilj, naime, odvratiti umove ljudi od opažanja ispunjenja proročanstava o Antihristu u papskom sistemu. Isusovac Alkazar se posvetio isticanju preterističkog metoda tumačenja, koji smo već ukratko zapazili, i na taj način nastojao pokazati da su se proročanstva o Antihristu ispunila prije nego što su pape ikada vladale u Rimu, te da se stoga ne mogu primijeniti na papstvo. S druge strane, isusovac Ribera je pokušao odbaciti primjenu ovih proročanstava na papsku silu izvodeći futuristički sistem, koji tvrdi da se ova proročanstva ispravno ne odnose na karijeru papstva, već na onu nekog budućeg natprirodnog pojedinca, koji će se tek pojaviti i vladati tri i po godine. Stoga, kako Alford kaže, jezuita Ribera, oko 1580. godine nove ere, može se smatrati osnivačem futurističkog sistema u moderno doba.
Za duboko je žaljenje što oni koji drže i zagovaraju futuristički sistem u današnje vrijeme, protestanti kakvi jesu uglavnom, tako zaista igraju na ruku Rimu i pomažu da se papstvo zaštiti od otkrivanja kao antihrista. Dobro je rečeno da ‘futurizam teži da uništi oznaku koju je Sveti Duh stavio na papstvo.’ Ovo je posebno za žaljenje u vrijeme kada se čini da Papski Antihrist ulaže napore da povrati svoju nekadašnju vlast nad ljudskim umovima.“ (Iz Daniel and the Revelation: The Chart of Prophecy and Our Place In It, A Study of the Historical and Futurist Interpretation, by Joseph Tanner, published in London by Hodder and Stoughton, 1898, pp. 16, 17.)
U onome što bi se moglo opisati samo kao zapanjujući preokret, protestanti su vremenom zapravo postali najveći saveznik papstva šireći njegovu jezuitsku propagandu. Kakva ironija da su protestanti, koji su se prvobitno odvojili od onoga što su jasno prepoznali kao bludnicu iz proročanstva predvođenu antihristom, sada zagovaraju futurističko tumačenje. Futurizam je bez sumnje bio uspješan iznad najluđih snova njegovih jezuitskih autora. U međuvremenu, razvijeni su i drugi futuristički modeli, ali svima je zajedničko da se vladavina antihrista očekuje u budućnosti, te se vezuje za hram u Jerusalimu, obraćenje Jevreja kao nacije i sl. Sličan „uspjeh“ postiglo je i preterističko tumačenje Luisa De Alkazara, iako u manjem stepenu. Naravno postoje i druge preterističke teorije, da je Antioh Epifan bio prorečeni antihrist, itd.
Većina vas je vjerovatno čula za navodni sedmogodišnji period nevolja i tajno odvođenje (uznesenje na nebo). Trebalo bi vas totalno šokirati kada znate da ne postoji stih u kojem se posebno spominje sedam godina nevolje! To jednostavno ne postoji. To je zapravo dio kontrareformacije iz papstva i proizveo ga je jezuita Francisco Ribera koji je bio odgovoran za futuristički pogled koji je upravo objašnjen gore.
Provjerite sve što vam je rečeno s Biblijom i gdje god je relevantno s istorijom. Nemojte koristiti pristrasne hrišćanske izvore. Moraju biti bez predrasuda, nepristrani istorijski izvori ili će vas Sotona i dalje uspješno odvoditi od istine. Na primjer, Sotona ima mnogo protivobmana koje se mogu suprotstaviti istini, uključujući laž da su deset rogova zvijeri iz Danila 7 i Otkrivenja 13 deset uzastopnih kraljeva. Sve ovo je sračunato da vas odvoji od prave istine ovih biblijskih odlomaka. Deset rogova su deset kraljeva i ovo je biblijska istina kao što smo već vidjeli i nepogrešivo je jasno iz spisa ispod.
„A deset rogova znači da će se iz tog kraljevstva podići deset kraljeva. Nakon njih podići će se još jedan, i on će biti drugačiji od prethodnih, i poniziće tri kralja.“ (Danilo 7:24)
Ali što se tiče istih kao deset uzastopnih kraljeva, to jednostavno nije moguće.
„Posmatrao sam rogove, i gle, jedan drugi, mali rog, izrastao je među njima, i tri prethodna roga bila su iščupana pred njim. I gle, na tom rogu bile su oči kao oči ljudske i usta koja su govorila velike stvari.“ (Danilo 7:8)
Primijetićete da stih kaže: „mali rog izrastao je među njima“. Da bi se drugo kraljevstvo pojavilo MEĐU njima, svi oni moraju postojati u isto vrijeme. Ovo savršeno odgovara istoriji. Opet, kao što smo već vidjeli, papstvo je iskorijenilo Vandale, Herule i Ostrogote jer su im se suprotstavljali da uspostave potpunu kontrolu. Kao rezultat toga, nijedno od ovih kraljevstava ili ekvivalenata ne postoji danas.
Danilo 7:25 nam takođe govori da je papstvo namislilo da promijeni Božja vremena i zakone što su, kao što smo vidjeli, uradili i otvoreno priznaju, a istorija to takođe dokazuje. Oni imaju svoju verziju Dekaloga gdje je 2. uput izbrisan a Božja subota promijenjena u nedjelju u čast obožavanja sunca, što prihvata ogroman broj hrišćana danas. Naći ćete dokaze obožavanja sunca posvuda u papskoj službi i katoličkim crkvama. Zašto je ovo nepoznato tolikom broju hrišćana? Sotona je stvoren kao veoma mudar i moćan anđeo i on postoji hiljadama godina. Da li neko misli da bi on mogao biti sposoban da uradi dobar posao u obmani? Istinu nikad, nikad nije lako vidjeti. Neki kažu da „istina nije uvijek popularna i ono što je popularno nije uvijek istina.“
„Laž može obići pola svijeta, dok istina obuva cipele.“ (Mark Tven, 1835-1910)
Mnogo biblijskih proročanstava vrti se oko Božjih Uputa jer je njihovo kršenje grijeh, a ovaj grijeh je ono što Bog mrzi i što mu je odvratno. „Jer ovo je ljubav prema Bogu: da držimo njegova uputstva, a njegova uputstva nisu teška.“ (1. Jovanova 5:3) Bog voli grešnika, ali mrzi grijeh. To je borba između onoga što je od Boga, što je dobro i ljubav i poslušnost naspram onoga što je od Sotone, što je zlo i grijeh i neposlušnost. Kada spomenete subotu mnogim hrišćanima, dobijate mnoštvo različitih razloga zašto je Bog dao devet uputa koji su očito vječni, ali je očigledno napravio veliku grešku jer je dodao jedan koji nije bio nalog iz ljubavi ili vječan. Da li je Bog zaista pogriješio ovdje? Ako zaista volite Boga svim svojim srcem i želite odgovor na pravu istinu, pažljivim proučavanjem istorije i Biblije, naći ćete odgovor na ovo pitanje. Štaviše, dovoljno je da otvorite knjigu Postanja i već iz izvještaja o Stvaranju od 6 dana i posvećenom sedmom danu odmora shvatite stvar.
Na kraju ćemo uspostaviti vezu s Armagedonskom bitkom i onim što Biblija naziva „Misterijskim Vavilonom“ ili duhovnim Vavilonom koji je papstvo i sve lažne religije koje su potekle od njega.
Obnovljeni jevrejski hram – činjenica ili fikcija
Mnogi od vas će primijetiti u komentarima naših ranih reformatora i prevodilaca Biblije da čovjek grijeha o kojem se govori u 2. Solunjanima, poglavlje 2, nije niko drugi do papa.
„Koji se protivi i uzvisuje se iznad svega što se naziva ‘bog’ ili se obožava, tako što će sjesti u Božjem hramu kao bog, prikazujući se da je bog.“ (2. Solunjanima 2:4)
Iz ovog stiha dolazi zaključak da se jevrejski hram mora obnoviti tako da antihrist može sjediti u hramu Božjem. Pa evo još malo one šokantne istine. Ovo je bilo lažno izmišljeno proročanstvo jezuite Francisca Ribere da navede protestante da misle da će antihristova sila biti neka osoba na kraju vremena. Činjenica da je ovo napravljeno kao dio papske kontrareformacije i da su svi rani reformatori znali da se to odnosi na papu trebala bi biti dovoljna. Ali opet, veliki postotak hrišćanskog stanovništva vjeruje u ovu neprekidno ponavljanu laž.
Papa tvrdi da je Bog na Zemlji i stavlja sebe na mjesto Hrista što odgovara definiciji antihrista; protiv ili umjesto. Evo nekoliko citata iz Rimokatoličke crkve.
„Papa nije samo predstavnik Isusa Hrista, već je i sam Isus Hrist, skriven pod velom ljudskog mesa.“ – Catholic National, jul 1895.
„Mi na ovoj zemlji držimo mjesto svemogućeg Boga.“ – Papa Lav XIII, Enciklika, 20. juna 1894.
„Papa ima moć da promijeni vremena, ukine zakone i odbaci sve stvari, čak i Hristove propise.“ – Decretal De Translat. Espiscop. Cap.
„Autoritet Crkve stoga nije mogao biti vezan za autoritet Svetog pisma, jer je Crkva promijenila… subotu u nedjelju, ne po Hristovoj zapovijesti, nego po svojoj vlasti.“ – Cannon and Tradition, p. 263.
„Crkva može po božanskom pravu konfiskovati imovinu jeretika, zatvoriti njihovu osobu i osuditi ih na vatru. U naše doba, pravo na izricanje najstrožih kazni, pa i smrti, pripada crkvi. Nema teže uvrede od jeresi, stoga se mora iskorijeniti.“ – Public Eccliastical, Vol. 2, p. 142.
Grčka riječ koju je Pavle koristio za hram u 2. Solunjanima 2:4 je „nah-os“. Evo nekih drugih spisa koji koriste istu grčku riječ.
„Zar ne znate da ste vi Božji hram i da Božji Duh prebiva u vama?“ (1. Korinćanima 3:16)
Mi smo sada Božji hram. To je Zajednica ili Skupština Hristova (vidi: Matej 16:18). Evo još stihova koji koriste istu grčku riječ.
„Zar ne znate da je vaše tijelo hram svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga, i da niste svoji?“ (1. Korinćanima 6:19)
„I rekoše: ‘Ovaj je rekao: Mogu da porušim Božji Hram i da ga ponovo sagradim za tri dana.’“ (Matej 26:61)
Isus očigledno ne govori o zemaljskom hramu u gornjem stihu (vidi: Jovan 2:21). Ima i drugih stihova, ali ovo bi trebalo biti dovoljno da se vidi o čemu je Pavle ovdje govorio. Pavle je hrišćanski Jevrejin i zna da je hram sada Zajednica pozvanih i ako bi Pavle nazvao obnovljeni hram „Božjim hramom“, tada bi poricao ono što je Isus učinio na krstu. Pavle nikada ne bi nazvao obnovljeni hram „Božjim hramom“ jer to ne bi bio Božji hram! U sledećem stihu ćete vidjeti da Isus Božji hram naziva svojom kućom ili svojim hramom.
„‘Zapisano je’, reče im, ‘Moj dom će se zvati dom molitve, a vi od njega pravite razbojničku jazbinu!’“ (Matej 21:13)
Ali zapazite sada u sledećem stihu šta je Isus rekao, u Mateju 23:38: „Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta.“
Termin „kuća“ odnosi se na Hram u Jerusalimu koji ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe. Istorijski hram je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio, dok Jerusalim kao grad, iako razrušen, nije postao pustinja. Pridjev „vaša“ takođe ukazuje na to da hram prestaje biti mjesto Božje prisutnosti (vidi Luka 13:35; uporedi sa Danilo 9:27; Jovan 4:20, 21; Jevrejima 8:1-6; 9:11, 15-17, 24-28; 10:18).
Kada je zemaljski hram prestao sa svojom svrhom? „Tada se zavjesa u Hramu rascijepi nadvoje, od vrha do dna. Zemlja se zatrese i stijene popucaše.“ (Matej 27:51)
Isus je okončao hramske žrtve kada je postao jedina i konačna savršena žrtva. To više nije Božji hram kao što je Isus rekao u gornjem stihu i Pavle ga nikada ne bi tako nazvao jer je očigledno znao da to više nije Božji hram. Sada smo mi Božji hram! Da ga je Pavle nazvao Božjim hramom, on bi rekao Bogu da Isus nikada nije uradio posao na krstu i da su potrebne dalje žrtve.
Napokon, zemaljski hram nikako ne može biti nečije sjedište pa ni antihristovo, prosto zato što hramsko zdanje ne predviđa nikakav tron unutar njega! Papa će sjesti na poziciji moći u Crkvi „pokazujući sebe da je bog.“ Zapamtite da papa sada tvrdi da je bog na zemlji. Svi rani reformatori i protestanti su to znali i nisu bili prevareni Riberinim izmišljenim spisima jer su znali ko je on. Još jedna istina koju je Sotona polako izvlačio iz protestantizma tokom minulih vjekova. Tako on to radi, polako i suptilno.
Sada se približavamo pitanju Armagedonske bitke. Prvo još nekoliko tačaka i simbola. Žena u biblijskom proroštvu predstavlja Božji narod, a plava boja predstavlja zakon deset Božjih Uputa.
„Kaži Izraelovim sinovima da prave sebi rese na rubovima odjeće kroz sve svoje naraštaje, i neka iznad resa na rubovima stavljaju plavu nit. Imaćete rese zato da se, kad ih pogledate, sjetite svih Gospodnjih uputstava i slijedite ih, i da se ne povodite za svojim srcem i svojim očima, što vas navode na preljubu.“ (Brojevi 15:38-39)
Boje odjeće koju su sveštenici trebali nositi su bile zlatna, plava, ljubičasta i grimizna boja. Važno je napomenuti da plava boja predstavlja Božji zakon i da je papstvo mislilo da promijeni Božji zakon. Na haljinama katoličkih sveštenika nedostaje plava boja.
„I kaži svim vještim ljudima koje sam darovao duhom mudrosti da naprave Aronu odjeću da bi se posvetio i služio mi kao sveštenik. A ovo je odjeća koju će napraviti: naprsnik, efod, tuniku bez rukava, dugu haljinu, turban i pojas. Neka naprave svetu odjeću za tvog brata Arona i za njegove sinove, da mi služi kao sveštenik. Neka uzmu zlato, plavo predivo, vunu purpurne boje, skerletnu tkaninu i fino laneno platno. Neka naprave efod od zlata, plavog prediva, vune purpurne boje, skerletne tkanine i fino ispredenog lana, vješto izvezen.“ (Izlazak 28:3-6)
U sledećoj Jovanovoj viziji prikazan nam je sud koji mora doći na majku svih crkava, Tajanstveni Vavilon ili duhovni Vavilon. Presuda je zato što je namislila da promijeni Božji zakon, a na rukama ima krv miliona hrišćana koje je papstvo nazivalo jereticima. Primijetićete da su mnogi od istih identifikacionih znakova kao i zvijer opisana u Otkrivenju 13:1 papski Rim. Pošto smo sada vidjeli kriterije za antihristovu silu, odlomak ispod bi trebao imati savršenog smisla. Budući da žena u biblijskom proroštvu predstavlja crkvu, a zvijer kraljevstvo, ono što simbolično imamo dolje je žena koja jaše i kontroliše zvijer. Ovo bi doslovno bila crkva koja kontroliše kraljevstvo ili preciznije, crkva koja kontroliše državu kao što je Rimokatolička crkva činila tokom 1260 mračnih godina. Zbog toga je Amerika imala u svom ustavu da crkva treba da ostane odvojena od države kako se tako strašna stvar kao što je tih 1260 godina papskog progona ne bi moglo ponoviti, ali nažalost Biblija nam govori da će se to ponoviti s drugom zvijeri koja će nametnuti obožavanje prve zvijeri (papstva) preko Žiga zvijeri. Imajte na umu da ženi koja jaše zvijer, poput haljine katoličkog sveštenika, nedostaje plava boja. Evo crkve koja kontroliše državu koja je zaboravila Božje Upute i svako čudo kada joj je aždaja (Sotona) dao moć i veliki autoritet. Ne mislite valjda da Sotona želi da poštujemo Božje Upute? Ovdje se sve vrti oko toga koga obožavamo i konkretnije oko Božjeg zakona koji definiše šta je grijeh.
„I došao je jedan od sedam anđela koji su imali sedam čaša i obratio mi se riječima: ‘Dođi, pokazaću ti sud bludnice velike koja sjedi na mnogim vodama, s kojom su zemaljski kraljevi blud činili, a oni koji žive na zemlji opijali se vinom njenog bluda.’ Tada me je u duhu odnio u pustinju. I ugledao sam ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri punoj hulnih imena, koja ima sedam glava i deset rogova. Žena je bila obučena u purpur i skerlet, i ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i nečistote svog bluda. Na čelu joj je bilo napisano ime: ‘MISTERIJA, VAVILON VELIKI, MAJKA BLUDNICAMA I ZEMALJSKIM GADOSTIMA.’ I vidio sam da je žena pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka. Kad sam je ugledao, veoma sam se začudio.“ (Otkrivenje 17:1-6)
Pročitaćemo bilješke Alberta Barnsa (1798-1870) vezano za ove stihove:
„Otkrivenje 17:2 – S kojim su kraljevi zemlje počinili blud – Duhovna preljuba. Značenje je da je papski Rim, nevjeran Bogu, idolopoklonički i pokvaren, zaveo vladare zemlje i odveo ih u istu vrstu nevjernosti, idolopoklonstva i pokvarenosti. … Koliko je to istina u istoriji, ne treba govoriti. Svi prinčevi i kraljevi Evrope u mračnom dobu, i dugi niz stoljeća, bili su, a ne mali broj njih i sada, potpuno pod uticajem papskog Rima.
I stanovnici zemlje su se opili vinom njenog bluda – Primamljiva čaša koju im je, kao bludnica, pružila. Pogledajte ovu sliku objašnjenu u bilješkama u Otk. 14:8. Tamo se kaže da ih je Vavilon – misleći na istu stvar – „napojio vinom gnjeva svoga bluda“; to jest čašom koja je dovela do gnjeva ili kazne. Ovdje se kaže da ih je bludnica „opila vinom svog bluda“; to jest, bili su, takoreći, opijeni primamljivom čašom koja im je pružena. Šta bi moglo bolje opisati uticaj Rima na ljude svijeta, u tome što ih je, pod tim zabludama, učinio nesposobnim za trezveno prosuđivanje, te u potpunoj fasciniranosti i kontroli svih njihovih moći?“
Sada kada su postavljeni temelji za razumijevanje svih aktera uključenih proročanstava, možemo pokriti ovu najneshvaćeniju temu Armagedonske bitke. Vidjeli smo ko je antihristova zvjerska sila koja je namislila da promijeni Božje zakone, a to je „velika bludnica koja sjedi na mnogim vodama“ (Otkrivenje 17:1) i tajanstveni Vavilon ili duhovni Vavilon koji tek treba da primi Božji gnjev zbog svog bluda sa kraljevima ove zemlje, i za svu prolivenu krv svetaca označenih jereticima koji su umrli radije nego da se poklone papstvu i njihovom otpadu.
Ostavljeni (Left Behind): činjenica ili fikcija?
Knjiga „Armagedon: Kosmička bitka vjekova“ (Armageddon: The Cosmic Battle of the Ages) je izdata 2003. godine. Ta knjiga je broj 11 u New York Times-ovom najprodavanijem serijalu Left Behind. Armagedon sada čitaju širom svijeta kako hrišćani, tako i sekularni istraživači koji traže odgovore usred svijeta koji se sada nalazi u „ratu protiv terorizma“, „globalnim pandemijama“ i „borbi za spasavanje planete“. Leftbehind.com, u svom opisu osnovne priče o Armagedonu, prikazuje konačan ostatak raštrkanih vjernika koji se neumoljivo povlači prema Bliskom istoku, kao i sve vojske svijeta, kada se istorija bavi bitkom vjekova.
Iako je sadržan u dobro napisanoj fikciji, Armagedon odjekuje nefikcionom teologijom male grupe evanđeoskih učitelja Biblije koju sada željno čitaju milioni. Pozornica: poslednje istorijsko bojno polje na Bliskom istoku. Finalni takmaci: Zemaljske sile protiv Jevreja. Priroda sukoba: Vojna. Epicentar: Mala dolina sjeverozapadno od Jerusalima gdje će se okupiti sve vojske svijeta u bici vjekova.
Navodno, barem prema knjigama poput Armagedona, radijskim programima poput Irvin Baxter Juniors Politics and Religion, TV mrežama kao što su CBN Pata Robertsona i TBN Pola Krauča i visokobudžetnim apokaliptičnim filmovima poput Megido: Omega kod 1 i 2, poslednja biblijska proročanstva će se vrtjeti oko savremenog Izraela i krvlju umrljanog grada Jerusalima. U poslednjim trenucima istorije, navodno će Svemogući još jednom konačno uništiti osvajačke izraelske neprijatelje i odbraniti svoj izabrani narod Jevreje.
Uvjerenje da će Bog na kraju braniti Jevreje na Bliskom istoku u bici kod Armagedona toliko je ukorijenjeno u evanđeosku psihu 21. vijeka da se prelilo u politiku i čak vrlo utiče na vanjsku politiku SAD-a prema jevrejskoj državi. Sjedinjene Države ne samo da podržavaju Izrael kao demokratsku zemlju, već to čini i mnoštvo američkih građana, uključujući proročanski nastrojene, politički aktivne hrišćane u Vašingtonu DC, koji snažno vjeruju da će ih Bog podržati ako podržavaju Izrael. Od Kalifornije do Njujorka, na radiju i TV-u, često se čuje stih: „Onaj koji blagosilja Izrael biće blagosloven, a onaj koji proklinje Izrael biće proklet“, iako je ova često ponavljana fraza zaista pogrešno tumačenje Postanja 12:3 koji sadrži jednu rečenicu izgovorenu samo Abramu i njegovim DUHOVNIM POTOMCIMA iz svih naroda, a ne izraelskoj naciji.
Da ne bismo bili krivo shvaćeni, i mi bismo voljeli vidjeti kako Božji blagoslov dolazi i na Jevreje i na Arape. Svrha ovog rada nije da osudi američku i evropsku podršku Izraelu ili da pokuša da riješi naizgled nerješivu bliskoistočnu zbrku, već je njegov zadatak da pošteno sagleda šta Novi savez, a posebno knjiga Otkrivenja, zaista govori o Izraelu, Jerusalimu i Armagedonskoj bici. Da li je 11. knjiga Left Behind blokbastera, „Armagedon: Kosmička bitka vjekova“, tačna u svojoj pretpostavci da će Bog braniti moderni Jerusalim tokom poslednjeg rata na Zemlji? Je li trenutna teologija tolikog broja evanđeoskih hrišćana „Bog stoji iza Izraela“ zaista ispravna? Ili možda nešto nije u redu sa ovom slikom?
Ko je pravi Izrael? Dva Izraela.
Prije svega, ova istina ima seizmičke implikacije. Novi savez zapravo opisuje dva Izraela, a ne samo jedan. Pavle je napisao: „Nisu svi Izraelci koji su od Izraela.“ (Rimljanima 9:6) Šta ovaj tekst znači? Pogledajmo izbliza. Ovo „od Izraela“ se odnosi na ljude koji pripadaju doslovno jevrejskoj naciji. Ali samo zato što su ljudi „od Izraela“ ili Jevreji, ne znači nužno da su oni zaista Božji Izrael.
Da razjasnimo, Pavle je rekao da postoje „Izrael po tijelu“ (1. Korinćanima 10:18) i „Izrael Božji“ (Galatima 6:14-16) sa središtem u Isusu Hristu. Radi jednostavnosti, nazovimo prvu grupu Izrael jedan, a drugu grupu Izrael dva. Izrael jedan se sastoji od „Izraelaca… po tijelu“ (Rimljanima 9:3-4), što se odnosi na doslovne Jevreje koji mogu pratiti svoju krvnu liniju do Abrama, ali koji još ne vjeruju u Isusa Hrista kao svog Mesiju.
Pavle je napisao: „To jest, djeca dobijena po tijelu nisu ujedno i Božja djeca, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo.“ (Rimljanima 9:8) Dakle, Izrael jedan, iako ima divno religijsko nasleđe, uglavnom se sastoji od ljudi koji duhovno „nisu djeca Božja“. U smislu Novog saveza, termin „djeca Božja“ se odnosi samo na one koji su primili Isusa Hrista kao Gospoda (vidi: Jovan 1:12). „Izrael Božji“ (Galatima 6:16), ili Izrael dva, odnosi se na složenu grupu koju čine i Jevreji i ne-Jevreji koji vjeruju u Raspetoga, koji su umrli sebi i ponovo rođeni (vidi stihove 14-15). Ova grupa se zove „Izrael Božji“ jer je usredređen na Boga, sastavljen od ljudi koji imaju istinsko iskustvo sa Gospodom. Nažalost, većina Izraelaca na Bliskom istoku danas ne odgovara ovom opisu, iako Isus djeluje među njima i mnogi se preobraćaju vjerujući u Njega.
Pišući ne-Jevrejima ili neznabošcima, Pavle je napisao: „Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Abramovo potomstvo, naslednici po obećanju.“ (Galatima 3:28-29) Ne propustite ovo, jer je od izuzetnog značaja. Ovaj odlomak uči da se neznabožac, ako „pripada Hristu“, uračunava u „Abramovo sjeme“, koje je prema Isaiji 41:8 Izrael. U Galatima 6, Pavle je sažeo svoju doktrinu rekavši da je svako, obrezan ili neobrezan, koji postane „novo stvorenje“ kroz vjeru u Isusa, sada dio „Izraela Božjeg“ (stihovi 14-16). Oni pripadaju Izraelu dva. Vidi takođe Rimljanima 2:28-29.
Evo gorućeg pitanja: Koja je grupa, Izrael jedan ili Izrael dva, fokus u knjizi Otkrivenja? Da li je to „Izrael po tijelu“, odnosno savremeni Izrael, sa sadašnjom prijestonicom Jerusalimom? Milioni hrišćani vjeruju da je tako, ali kao što smo vidjeli, veliki dio ovog nesporazuma dolazi od izmišljenog proročanstva o futurizmu jezuite Francisca Ribere napisanog za papstvo kao dio protureformacije. Šta, dakle, uči Otkrivenje? Odgovor će se otkriti kroz duboko proučavanje Božje Riječi.
Kada otvorimo misteriozne stranice Otkrivenja, otkrivamo predviđanja o gori Cion (14:1), dvanaest plemena Izraela (7:4-8), Jerusalimu (21:10), hramu (11:19), Sodomu i Egiptu (11:8), Vavilonu (17:5), rijeci Eufrat (16:12) i takozvanoj bici kod Armagedona (16:16). Stoga Otkrivenje koristi terminologiju i geografiju Bliskog istoka u svojim proročanstvima.
Još jednom, evo velikog pitanja: da li Bog želi da se ova proročanstva primjenjuju na ta bukvalna mjesta na Bliskom istoku i na „Izrael po tijelu“ sa središtem u modernom Jerusalimu (izraelskom)? Ili bi možda radije namjeravao duhovnu primjenu ovih proročanstava na „Izrael Božji“ sa središtem u Isusu Hristu (Izrael dva), to jest, na duhovni Izrael koji se sastoji samo od nanovo rođenih Jevreja i neznabožaca rasutih širom svijeta? Većina teologa primjenjuje Otkrivenje na Izrael i na bukvalne lokacije na Bliskom istoku, ali je li to tačno?
Počnimo od početka Otkrivenja. Poslednja biblijska knjiga je konačno, „Otkrivenje Isusa Hrista“ (Otkrivenje 1:1). Bog je Izvor, Isus Hrist je božanski Kanal, Središte i Tumač. U prvom poglavlju, Jovan je bio „u Duhu“, ne zaboravite ovo; kada je vidio Isusa kako hoda „usred sedam zlatnih svijećnjaka“ (stihovi 10-13). Ideja o „sedam zlatnih svijećnjaka“ vraća naše misli na sedam razgranatih svijećnjaka unutar jevrejskog hrama prije nego što su ga 70. godine nove ere uništile rimske vojske. Ipak, u Otkrivenju, „sedam zlatnih svijećnjaka“ su jasno simbolički.
Šta oni predstavljaju? Objašnjavajući „misteriju“, Tumač je izjavio: „sedam svijećnjaka predstavljaju sedam skupština“ (Otkrivenje 1:20). Stoga, u prvom poglavlju Otkrivenja, nazvaćemo ovo „Prikaz A“ jer otkriva istinu koju želimo razviti. Isus Hrist je uzeo nešto krajnje jevrejsko i simbolično ga upotrijebio da predstavlja Njegove skupštine – hrišćanske skupštine. Kao što ćemo vidjeti, ovo je ključni princip interpretacije za razumijevanje cijele knjige.
Unesimo i Prikaz B. U Otkrivenju 2, u diktiranom pismu „skupštini u Tijatiri“ (stih 18), Isus je prekorio svoj narod što je dopustio „onoj ženi Jezebeli, koja sebe naziva proročicom, da poučava i zavodi moje sluge…“ (stih 20). Jezebela je bila zla žena u starosaveznim danima koja je ušla u Izrael i izazvala probleme. Je li Isus rekao da je Jezebela reinkarnirana, ili uskrsnula, ili da je doslovno podučavala obmanu u Tijatiri? Očigledno ne. Malo razmišljanje otkriva da je koristio riječ, „Jezebela“, kao simbol zlog pokreta koji je uticao na Njegovu skupštinu. Kao i sa sedam zlatnih svijećnjaka, Božji Mesija je uzeo nešto iz jevrejske istorije i primijenio to na svoju Skupštinu, „Izrael Božji“.
Sada unosimo i Prikaz C. U Otkrivenju 3, Nebeski Tumač je diktirao još jedno pismo „skupštini u Filadelfiji“ (stih 7) u kojem je rekao da hrišćanin može postati „stubom u hramu mog Boga“ i imati mjesto „u gradu Boga mojega, koji je Novi Jerusalim“ (stih 12). Ne propustite značaj ovoga. Ne samo da je Isus još jednom upotrijebio jevrejske slike hrama i simbolično ih primijenio na svoju skupštinu, već je takođe identifikovao drugi grad, „Novi Jerusalim“, kao pravi Božji grad. I ovaj grad neće biti preuređeni zemaljski Jerusalim sa prekrivenim rupama od metaka i očišćenom krvlju bombaša samoubica. Ovaj silazi s neba.
Sjetite se, u prvom poglavlju Otkrivenja, Jovan je bio „u Duhu“ (1:10) kada je dobio svoju viziju. U stvari, kroz cijelo Otkrivenje je bio „u Duhu“ i vidio je različite stvari (4:2; 17:3; 21:10). Kada je neko „u Duhu“, on vidi stvari iz perspektive Duha Božjega umjesto očima tjelesnog vida. Sjetite se takođe, Pavle je opisao dva Izraela, jednog „po tijelu“, a drugog „u Hristu“. Opet, pitanje je koji je Izrael u fokusu „Otkrivenja Isusa Hrista“? Kada Božje konačno proročko remek-djelo Apokalipse govori o „Izraelu“ (7:4), „gori Cion“ (14:1), „Jerusalimu“ (21:10), „hramu“ (11:19), „Sodomu i Egiptu“ (11:8), „Vavilonu“ (17:5), „Eufratu“ (16:12) i tzv. „Armagedonskoj bici“ (16: 16), odnose li se ti pojmovi na bukvalna, zemaljska, ratom razorena, mjesta nedaleko od Iraka, južno od Bagdada, zapadno od Jordana, istočno od Tel Aviva i sjeverno od Palestine?
Unesimo Prikaz D. Činjenica je da se svako posebno spominjanje „Jerusalima“ u Otkrivenju odnosi na „Novi Jerusalim“ (3:12; 21:2, 10) koji se nalazi na nebeskoj „velikoj i visokoj gori [gori Cion]“ (21:10; 14:1), u kojem se nalazi „hram Božji… na nebu“ (11:19; 15:5; 16:1, 17) i predstavlja konačni dom pobjedničkog „Izraela“ (7:4) koji „prati Jagnje gdje god da ide“ (14:4, 1). Neprijatelj Božjeg „Novog Jerusalima“ je „veliki grad“ koji se zove „Misterija Vavilon“ (14:8; 17:5; 18:2) koji „sjedi na mnogim vodama“ (17:1) „velike rijeke Eufrat“ (16:12) dok ga Božji gnjev konačno ne uništi u „Armagedonu“ (16:16, 19). Šta se ovdje dešava? Malo razmišljanja u kombinaciji sa prosvjetljenjem Duha svetog pokazuje da Otkrivenje genijalno koristi terminologiju i krajolik Bliskog istoka u jedinstvenom, nebeskom i duhovnom smislu.
Pogledajmo bliže „veliku rijeku Eufrat“. Biblija kaže: „I šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. I voda joj je presahnula kako bi se pripremio put za kraljeve sa sunčevog istoka.“ (Otkrivenje 16:12) Oni koji tumače bliskoistočnu terminologiju Otkrivenja doslovno, kao što je u 11. knjizi Left Behind, Armagedon obično primjenjuju ovaj odlomak na azijske kraljeve koji marširaju preko suvog riječnog korita kako bi gađali Jevreje u bici kod Armagedona. Jedan poznati američki radio propovjednik sugeriše da bi turska brana mogla biti sredstvo za isušivanje rijeke. Je li to zaista ono o čemu se radi u Otkrivenju 16:12?
Doslovno isušivanje Eufrata za kraljeve sa Istoka
Da bismo razumjeli ovo proročanstvo, prvo moramo proučiti biblijsku istoriju o drevnom Izraelu i doslovnom Vavilonu. Godine 605. prije nove ere, „Nebuhadnezar, kralj Vavilona“ došao je „na Jerusalim i opsjeo ga“ (Danilo 1:1). Jerusalim je osvojen, a Juda je zarobljen na 70 godina (Danilo 9:2). Nakon 70 godina, desio se nevjerovatan splet okolnosti. Eufrat je presušio, Vavilon je osvojen sa istoka i Božji narod je izbavljen. Ova istorija čini pozadinu za istinsko razumijevanje Otkrivenja 16:12.
Drevni Vavilon je sjedio na Eufratu (Jeremija 51:63-64). Grad je okruživao zid. Eufrat je prolazio kroz Vavilon, ulazeći i izlazeći kroz dvoja vrata sa šiljcima čije su rešetke sezale u korito rijeke. Kada su ove dvostruke kapije bile zatvorene, i svi drugi ulazi zatvoreni, Vavilon je bio praktično neosvojiv.
538. godine prije Hrista, u noći pada drevnog Vavilona, njegov kralj i podanici bili su pijani vinom (vidi Danilo 5). Kao i stražari i zaboravili su potpuno zatvoriti dvostruka vrata. Više od 100 godina ranije, Bog je predvidio o Vavilonu i Eufratu: „Presušiću vaše rijeke“ (Isaija 44:27). Gospod je takođe govorio o „Kiru“, čovjeku koji je osvojio Vavilon, rekavši: „Ja ću… otvoriti pred njim dvokrilna vrata; koja se neće zatvoriti“ (Isaija 45:1). Štaviše, Bog je Kira nazvao „mojim pastirom“ i „njegovim pomazanikom“ (Isaija 44:28; 45:1). Stoga je Kir bio tip Isusa Hrista. I došao je „sa istoka“ (Isaija 46:11).
U Britanskom muzeju u Londonu nalazi se čuveni Kirov cilindar koji opisuje kako je Kir, Darijev general, osvojio Vavilon. Kir i njegova vojska iskopali su rovove uzvodno uz rijeku Eufrat koji su skretali tekuću vodu. Rijeka je postepeno opadala dok je tekla kroz Vavilon. Niko nije primijetio. Te noći, na vrhuncu Belšazarove pijane zabave (vidjeti Danilo 5), voda je postala dovoljno plitka da se Kir i njegovi ljudi kradomice provuku ispod dvostrukih vrata, koja su bila otvorena. Brzo su zauzeli osuđeni grad, ubivši kralja (Danilo 5:30) i osvojivši Vavilon. Tada je Kir izdao svoj čuveni dekret da pusti Izrael (Ezra 1). Jevreji su bili slobodni. „Otkrivenje Isusa Hrista“ na genijalan način koristi prašnjavu istoriju ovog drevnog događaja i zatim je primjenjuje sa zapanjujućom, apokaliptičnom snagom na još jedan „Vavilon“, drugi „Izrael“, drugi „Eufrat“ i još jedno oslobođenje sa „istoka“.
U Starom savezu, bitka se jasno vodila između doslovnog naroda Izraela i doslovnog Vavilona (Danilo 1). U Otkrivenju takođe nalazimo borbu između „Izraela“ i „Vavilona“ (7:4; 14:1, 8). Kao što znate, većina tumača proročanstava pojam „Izrael“ primjenjuje, barem njegov dio, na doslovne Jevreje na zapadnoj obali. Ali budimo dosljedni. Šta je sa „Vavilonom“? Da li se ovo odnosi na obnovljeni grad južno od Bagdada? Neki kažu da. Biblija i dokazi govore suprotno. Jeremija 51:26: „…jer ćeš biti vječna pustoš.“ Jeremija 50:39: „…Nikad više neće biti nastanjen, neće ga više biti ni u jednom budućem naraštaju.“
U Otkrivenju 17, blistavi anđeo je pozvao Jovana: „Dođi ovamo; Pokazaću ti sud velikoj bludnici koja sjedi na mnogim vodama“ (1. stih). „Tako me odvede u duhu u pustinju: i vidjeh ženu kako sjedi na zvijeri skerletne boje, punoj hulnih imena… sa zlatnom čašom u ruci“ (stihovi 3, 4). „A na čelu njenom je bilo napisano ime: MISTERIJA, VELIKI VAVILON, MAJKA BLUDNICA I GADOSTIMA ZEMLJSKIM“ (Otkrivenje 17:1, 3-5). Jovan je bio „u Duhu“ (3. stih) kada je primio ovo proročanstvo. Dakle, i mi moramo imati razumijevanje po tom istom Duhu da bismo to ispravno protumačili.
Ime žene je „Misterija Vavilon“. Riječ „misterija“ je značajna. U Otkrivenju 1, pravi tumač, Isus Hrist, koristio je istu riječ kada je primijenio jevrejske slike „sedam zlatnih svijećnjaka“ na svoju skupštinu. U Otkrivenju 17, ista riječ je primijenjena na neprijatelja Njegove skupštine, na „Misterijski Vavilon“. A ovaj veći „Vavilon“ nema primjenu na drevni grad čije se opeke ispucale od sunca sada bijele južno od Bagdada, već u stvari na papski Rim kao što je ranije otkriveno.
Dva Vavilona
U starosaveznim danima, doslovni Vavilon je sjedio na doslovnoj reci Eufrat. U „Otkrivenju Isusa Hrista“ misterijski „Vavilon“ takođe „sjedi na mnogim vodama“ (17:1), ali ove vode se ne odnose na bukvalno mutni Eufrat koji sada teče kroz savremeni Irak. Dokazaćemo to iz jednog primarnog teksta. A ovaj tekst je toliko značajan, da je poput detonacije duhovne bojeve glave protiv zablude. Jovanov anđeo tumač je objasnio: „Vode koje si vidio, na kojima bludnica sjedi, predstavljaju narode i mnoštva i narodnosti i jezike.“ (Otkrivenje 17:15)
Prema tumačenju anđela, „mnoge vode“ Eufrata iz Otkrivenja predstavljaju „narode“ širom planete Zemlje koji sada podržavaju „Misterijski Vavilon“. Oni su „opijani vinom njenog bluda“ (17:2). „Vino“ je očigledno simboličko, kao i „njeno blud“. „Vino“ označava lažne doktrine Vavilona, dok se „njen blud“ odnosi na njeno nezakonito sjedinjenje sa „kraljevima zemlje“ (17:2).
„Misterijski Vavilon“ je takođe „žena“ (17:3). Kao što smo ranije vidjeli, žena u proročanstvu predstavlja Božji narod. Bog upoređuje svoj narod sa „ženom“ koja se „pripremila“ za „jagnjetovu svadbenu večeru“ (19:7, 9). Vavilonska žena je takođe „pala“ (14:8). To mora značiti da „Misterijski Vavilon“ u Otkrivenju predstavlja globalno podržanu crkvu koja je „otpala“ od svog pravog Mladoženje, Isusa Hrista, i od biblijske istine i Božjeg zakona. Ipak, Bog još uvijek ima ljude unutar duhovnog Vavilona, koje naziva „Moj narod“. Prije poslednjeg čina istorijske drame, On ih poziva da „izađu“ (18:4). Zašto? Jer rijeci Eufrat je suđeno da presuši. Dakle, Bog ima svoju potencijalnu djecu u svim crkvama, uključujući Rimokatoličku crkvu, „Misterijski Vavilon“. Ali oni će morati poslušati poziv da izađu ili će propasti.
„I šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku reku Eufrat. I voda joj je presahnula.“ (Otkrivenje 16:12) „Armagedon“ od Left Behind i nebrojeni drugi teolozi primjenjuju ovo isušivanje Eufrata na bukvalno presušivanje kako bi azijske vojske mogle pucati na Jevreje u bici kod Armagedona. Ali šta Biblija kaže da presušuje rijeku? Turska? Ne. Riječ kaže: „šesti anđeo je izlio svoju čašu na veliku rijeku Eufrat“. Ova „čaša“ je jedna od sedam „čaša gnjeva Božijeg“ (16:1). Dakle, gnjev Božiji, a ne Turska, presušuje Eufrat! Šta to znači? Ako, dakle, „vode“ predstavljaju „narode“ i ako čaša gnjeva padne na vodu, onda to znači da će se Božji gnjev konačno izliti na ljude koji uporno nastavljaju podržavati Misterijski Vavilon koji je mislio promijeniti Božji zakon.
Kada nebeski sudovi padnu na uskovitlane vode ljudi koji podržavaju Vavilon, stvarnost će biti neizbježna. Shvatiće da su prevareni. Tada će „oni će zamrzjeti bludnicu i opustošiće je i ogoliti. I poješće njeno meso i spaliće je vatrom“ (Otkrivenje 17:16). Tako će nestati njihova pogrešno postavljena podrška lažnom sistemu. Ovako će presušiti vavilonska voda, pripremajući put „kraljevima sa istoka“ (Otkrivenje 16:12) za veliku bitku kod Armagedona.
U starosaveznim danima, Kir je došao sa „istoka“ da osvoji Vavilon (Isaija 44:26-28; 46:11). Riječ „istok“ znači „sunce koje izlazi“, a ime „Kir“ znači „sunce“. Doslovni Kir nije došao da napadne Jevreje, već kao njihov izbavitelj, i opet, Kir je bio tip Isusa Hrista, „Sunca pravednosti“ (Malahija 4:2). U Otkrivenju, Božji anđeli dolaze sa istoka (7:2), a sam Isus je rekao: „Kao što munja dolazi sa istoka i sijeva do zapada, takav će biti i dolazak Sina čovječjega.“ (Matej 24:27). Stoga, baš kao što je Kir došao sa istoka da izbavi doslovni Izrael iz kandži doslovnog Vavilona, tako će i kralj nad kraljevima, Isus, sići s istočnog neba sa „nebeskim vojskama“ (19:14) da osvoji duhovni Vavilon i da izbavi „Izrael Božji“ (Izrael dva) u bici kod Armagedona!
Sledeća tabela pokazuje neke od paralela.
| Drevni Izrael | Paralela | Duhovni Izrael |
| Jeremija 50:33-34 | Progonjeni od strane Vavilona | Otkrivenje 17:6 |
| Danilo 3:10-11 | Prisiljen da obožava kip/lik | Otkrivenje 13:15 |
| Danilo 4:30 | Nazvan Vavilon Veliki | Otkrivenje 17:5 |
| Jeremija 51:13 | Vavilon se nalazi na mnogim vodama | Otkrivenje 17:1 |
| Isaija 44:27-28 | Izrael spašen presušivanjem rijeke Eufrat | Otkrivenje 16:12 |
| Jeremija 51:6-8 | Pozvani iz Vavilona | Otkrivenje 18:4 |
| Isaija 45:1 | Spasilac pod nazivom „Pomazanik“ | Djela 10:38 |
| Isaija 41:2 | Oba spasioca sa „Istoka“ | Matej 24:27 |
Armagedon: doslovan ili simboličan?
Šta je sa „Armagedonom“? Iznenađujuće, ova riječ se koristi samo jednom u Bibliji, u Otkrivenju 16:16. Riječ kaže: „I sabrao ih je na mjesto koje se na hebrejskom jeziku zove Armagedon.“
Iskreno, nigdje na Zemlji ne postoji doslovno mjesto koje nosi ovo tačno ime. Istina je, postoji dolina sjeverno od Jerusalima koja se u biblijske dane zvala „Megido“ (Sudije 5:19). Bilo je to mjesto gdje su se izraelske vojske često susretale sa stranim neprijateljima u krvavim bitkama. Budući da „Megido“ zvuči kao „Armagedon“, milioni pretpostavljaju da će ovo isto mjesto biti mjesto konačnog obračuna protiv Jevreja. Ali da li je to tačno?
Takozvana „Armagedonska bitka“ predstavlja vrhunac, kulminaciju, poslednju bitku u Otkrivenju. Hoće li to biti vojna bitka na Bliskom istoku? Opet, budimo dosljedni. Kroz Otkrivenje smo vidjeli bliskoistočne termine kao što su „sedam zlatnih svijećnjaka“ (1:20), „Jezebela“ (2:20), „gora Cion“ (14:1), „Jerusalim“ (3:12), „hram“ (11:19), „Sodom i Egipat“ (11:8), „Eufrat“ (16:12) i „Vavilon“ (17:5) koji se koriste u hristocentričnom, nebeskom, duhovnom smislu. Kada je u pitanju „bitka kod Armagedona,“ što je izraz koji opisuje veliko finale u najvećoj apokaliptičnoj knjizi ikada napisanoj, ima li smisla da poslednja Božja knjiga naglo promijeni kurs sa svog tematskog fokusa precizirajući bukvalni, lokalni, visokotehnološki požar na Bliskom istoku koji uključuje Ruse, Kineze, Sirijce i doslovne Jevreje?
Ne moramo da pogađamo. Odgovor je u kontekstu koji okružuje Otkrivenje 16:16. Iako je izvan okvira ovog rada da raspravlja o svim fascinantnim detaljima, evo glavnih tačaka:
- Armagedonska bitka je Božja bitka i dešava se u sklopu izlivanja šestog od sedam poslednjih zala tj. Božjeg nepomiješanog gnjeva. To je vrijeme kada Božja spasonosna blagodat više nije primjenljiva za ljudski rod, jer je Hrist okončao svoju posredničku službu u nebeskom Svetilištu, što je ujedno završetak Istražnog predadvetnog suda na Nebu. Stoga Armagedonska bitka ne odlučuje o bilo čijem spasenju.
- Bitka kod Armagedona uključuje „kraljeve zemaljske i cijelog svijeta“ (16:14), koji nikako ne bi mogli stati u dolinu Megido.
- Fokus Otkrivenja je „nebeski hram“ (16:17), koji nije navodno uskoro obnovljeni treći jevrejski hram na zemlji koji je potekao iz papske kontrareformacije, jezuitskog tumačenja proročanstava.
- Posljedice bitke kod Armagedona su globalne, daleko izvan Bliskog istoka (16:18-20).
- Primarni sistem identifikovan kao uništen u bici kod Armagedona je duhovni „Vavilon“ (16:19), a ne Rusija, Kina ili Sirija.
U suštini, „Armagedonska bitka“ prikazuje poslednju bitku između kralja Isusa i Njegovih nebeskih vojski (19:11-19) protiv sotonskih snaga širom svijeta koje se u Apokalipsi pominju kao „Misterijski Vavilon“. Prilikom Drugog dolaska, đavo gubi, a njegovo globalno kraljevstvo se ruši. Isus ne treba da gađa svoje neprijatelje, već samo da upotrebi svoj „oštar dvosjekli mač“ (1:16; 19:15) koji predstavlja Njegovu Riječ istine (Efescima 6:17).
Ono što nije simbolično svakako je neprijateljstvo protiv Boga i Njegovog naroda od strane nepokajanih zlih, predvođenih „zvijeri“ i „lažnim prorokom“. Ovi entiteti imaju paralelu u 13. glavi Otkrivenja u prvoj i drugoj zvijeri. U Otkrivenju 16:13-14 rečeno je da, u saradnji sa Aždajom (Sotonom), iz njihovih usta izlaze tri nečista duha kao žabe. „To su demonski duhovi koji čine znake i odlaze kraljevima cijelog svijeta, da ih sakupe za bitku na veliki dan Boga Svemoćnog.“ Ovdje je opisan proces završne globalne satanizacije preko lidera svijeta koji traje od saveza „zvijeri“ i „lažnog proroka“ tj. udruživanja otpalog protestantizma (predvođenog SAD-om) i papstva. Kulminaciju ovih demonski vođenih aktivnosti predstavlja upravo Armagedon (16. stih).
Kada Hristos siđe sa istoka, On će izbaviti „Izrael“ iz kandži „Vavilona“. Ali koji će Izrael izbaviti? Prema tematskoj genijalnosti cijele knjige Otkrivenja, to mora biti „Izrael Božji“ (Galatima 6:16) sa središtem u Isusu Hristu čiji je dom i prebivalište „Novi Jerusalim“ (Otkrivenje 21:10).
Zaključno, Bliski istok ostaje bure baruta, a američka borba protiv muslimanskih radikala se nastavlja i ne nazire joj se kraj. Usred takvog okruženja „crvene uzbune“, milioni američkih politički aktivnih hrišćana vjeruju da Bog ne samo što stoji iza modernog Izraela, već da će konačno uništiti neprijatelje jevrejske države u bici kod Armagedona. Left Behind i „Armagedon: Kosmička bitka vjekova“ to snažno naglašava. Kao i mnogi drugi koji svjesno ili nesvjesno promovišu podvale futurizma i razrađuju razne neodržive scenarije koji po pravilu uključuju vremenske odrednice (lažnu primjenu već ispunjenih vremenskih proročanstava – vidi Otk. 10:6). Ipak, kao što smo jasno vidjeli, ove doktrine su u suprotnosti ne samo sa jasnim učenjima Novog saveza, već i sa istoricističkom metodom tumačenja proročanstava. Osim toga, takvo učenje nije samo teološki štetno, već dolijeva ulje na vatru u postojećim sukobima na Bliskom istoku.
Pažljivo proučavanje „Otkrivenja Isusa Hrista“ dokazuje da masovna hrišćanska teologija „Bog je iza modernog Izraela“ jednostavno nije istinita. Nije da Bog ne voli moderni Izrael, izraelski narod i jevrejski narod. Ali kao što smo vidjeli, fokus Otkrivenja nije na „Izraelu po tijelu“ (Izrael jedan), već na „Izraelu Božjem“ (Izrael 2) koji se sastoji od Jevreja i ne-Jevreja (uključujući Arape i sve narode) sa središtem u Isusu Hristu. Ako nam je ikada bilo potrebno ne samo da „hodimo u Duhu“, već i da tumačimo proroštvo po tom istom Duhu istine, to je sada. Tako se završavaju iluzije o misteriji velike bitke kod Armagedona.
Pravi mir se može naći samo na jednom mjestu, a dostupan je svima: i Jevrejima, muslimanskim Palestincima i hrišćanima. Nalazi se u Čovjeku koji voli, umire i posreduje za cijeli svijet. Predajmo Mu svoje živote, kako bismo mogli biti dio Izraela Božjeg.
