Oduvijek je ljude interesovala budućnost. Dokaz tome je strahovito veliki broj proroka i sistema proricanja budućnosti. Enormno veliki broj časopisa, knjiga, radio i TV emisija, kao i web stranica, govori o gatanju i astrologiji. Većina predsjednika država, muzičara, glumaca, i svih ostalih popularnih ličnosti, ima astrologe za svoje savjetnike. Dakle, sve velike odluke, svjetski događaji odvijaju se kao rezultat upravljanja ovih ljudi. Tako astrologija danas poprima status najpopularnije zastupljene ideje među običnim, ali i obrazovanim građanstvom.
Astrologija je našla svoje pobornike i u nauci. Mnogi psiholozi, psihijatri, nekadašnji eminentni fizičari poput Keplera, Tiho Brahea, Njutna, pa čak i mnogi ljekari smatrali su, a i danas smatraju astrologiju prirodnom i naučnom realnošću.
Kuda vodi astrologija? Šta je prava istina o njoj? Da li je ona stvarnost ili iluzija? Da li je dobro baviti se njom ili ne, i zašto? Koje rezultate u stvarnosti ona donosi?
Na ova i mnoga druga pitanja potražićemo odgovore na analitički način da bismo došli do istine o astrologiji, kao i o većini drugih načina proricanja sudbine, koji su skoro svi do jednog bazirani na sličnim tehnikama. Za razliku od većine popularno zabavnog iznošenja o ovoj temi, bavićemo se naučno kritičkim pristupom i daje nam jedno objektivno razumijevanje astrologije kakva ona u stvari jeste, a ne kakvom je mi zamišljamo.
U traganju za realnim odgovorima o astrologiji, moraćemo da odemo do njenih izvora, začetaka, da bismo vidjeli njene korijene. Analiziraćemo njene osnovne postavke i ući u njenu srž. Vidjećemo i posledice bavljenja astrologijom. Ono što nas interesuje jesu činjenice da bismo saznali pravu istinu. U tu svrhu koristićemo razne izvore, a prije svega istorijske i arheološke, koji će nam rasvijetliti poreklo ove drevne tradicionalne nauke i religije koja je sada popularna više nego ikada. Naravno, vidjećemo i šta njeni vrhunski stručnjaci i zastupnici tvrde o njoj. Oni će nam dati inače teško dostupne informacije.
U istorijskom pristupu pomoći će nam i jedan od najstarijih i najoriginalnije sačuvanih izvora – Biblija. Prije svega zato što ona ima važne tekstove koji spominju astrologiju i njene elemente. Međutim, ona iznosi i kriterijume božanskih otkrivenja, koje ćemo uporediti sa astrologijom. Pošto danas mnogi astrolozi spominju ovu drevnu knjigu mudrosti i znanja, vidjećemo i u kakvom su odnosu ove dvije kategorije. Iz svega toga moći ćemo da izvučemo svestrane i ispravne zaključke kako uopšte, tako i za sebe lično da bismo bili u stanju i da zauzmemo ispravne stavove.
Ono što je takođe važno je i razumijevanje pravih ciljeva astrologije, njenog izvora i ponuda za budućnost čovječanstva. Iako ona može izgledati samo kao zabava za znatiželjne, vidjećemo sveobuhvatne planove njenih pobornika za čitavo čovječanstvo! Vidjećemo njeno mjesto u cjelokupnom mozaiku Novog doba i Novog svjetskog poretka, sistema koji treba da obuhvate cijeli svijet. Samim tim lakše ćemo moći da razumijemo i vrednujemo njen doprinos čovječanstvu.
Poreklo astrologije
Odakle astrologija, u stvari, vodi poreklo? Ima li ona jedinstveni početak i suštinu, ili je to nepovezano mnoštvo različitih učenja i ideja raznih naroda i njihovih autora?
U astrologiji svi pravci različitih naroda imaju identičnu suštinu, a često i sličnu terminologiju. Ogromne sličnosti svih tih pravaca upućuju nas na zajedničko poreklo. Osim toga, njihovo priznavanje jedni drugih, u najvećem broju slučajeva, takođe puno govori. Svi oni tvrde da svaki pravac i svako znanje je samo dio ukupnog kosmičkog znanja. Jasno je da je astrologija u cijelom svijetu jedinstvenog porekla i izvora. Suština je ista, različiti su samo termini i načini proračuna.
Većina astroloških pravaca ima veze s astrologijom Egipta, kao i svih ostalih naprednih drevnih civilizacija, kao što su Maje, Asteci, Inke, itd. Na svim reljefima i arheološkim ostacima vidi se jedno univerzalno vjerovanje u boga Sunca, i njegovu vlast nad planetama. Skoro sve napredne civilizacije bavile su se i astronomskim posmatranjima. A ta saznanja služila su astrolozima – u svrhu vladavine.
Istorijski, prema nalazima arheologije i istorije starih civilizacija, najstariji narodi čovječanstva bili su drevni Sumeri. Od njih potiče nauka, arhitektura, medicina, filozofija, pravo, zakonodavstvo i sve ostalo što sačinjava osnove današnje civilizacije. Zato bi trebalo da tražimo eventualne začetke i astrologije upravo kod drevnih Sumera, utemeljivača civilizacija i svih znanja čovječanstva.
Arheološke iskopine sa Bliskog Istoka donose na svjetlo saznanja da su oni prvi bili prožeti mistikom, astrologijom, magijom, kao i vjerovanjem u božanstva i demone. Od njih su kasnije sva saznanja prenošena u Asiriju, Elam, Vavilon, Egipat, Grčku, a ujedno i dalekoistočnim narodima, tako da se vide sličnosti u mnogim tumačenjima i shvatanjima svijeta. Pošto arheologija ima ozbiljnih problema sa određivanjem apsolutne hronologije za pojedine periode i zemlje, moraćemo da se oslonimo na najstariji i najprecizniji hronološki izveštaj o nastanku Sumera, kao i cjelokupnog čovječanstva – Bibliju.
U 1. Mojsijevoj knjizi, 10. poglavlje, od 8-11. stiha nalazimo izveštaj o prvom zidanju najstarijih gradova sumerske civilizacije čija imena je arheologija dešifrovala pomoću klinastih zapisa:
„Hušu se rodio Nimrod. On je postao prvi moćnik na zemlji. Bio je moćan lovac koji se protivio Gospodu. Zato se kaže: ‘Baš kao Nimrod, moćan lovac koji se protivio Gospodu.’ On je najpre kraljevao nad Vavilonom, Erehom, Akadom i Halnom, u zemlji Senar. Iz te zemlje otišao je u Asiriju i izgradio Ninivu, Rehobot, Halah.“
Ovdje vidimo da je osnivač Vavilona bio Nimrod, prvi monarh, najveći graditelj i vojskovođa. Prema prethodno navedenim podacima da obožavanje demona, magijska praksa i osnivanje astrologije potiče iz Vavilona, jasno je da iza svega stoji ovaj izuzetno sposoban čovjek čije ime postaje ovjekovječeno u cjelokupnoj istoriji kako Mesopotamije, tako i cijelog svijeta. O njemu su zapisane brojne legende pod raznim imenima, ali se detaljnim analizama jasno uočava da je to jedna te ista ličnost. Bio je to NIMROD, prvi kralj i graditelj drevnih mesopotamskih, ili sumerskih gradova Uruka, Akada, Kalnea ili Nipura, Ninive i Halaha, sadašnjeg Nimruda.
O njemu kažu antički istoričari Trogus Pompeius i Diodorus Sikulus:
„U Ninivi je bio slavljen kao bog Ninus, bog rata, lova i ratnika. Njegova smrt je kasnije imitirana u misterijama Asirije, Vavilona, Egipta, Grčke, Rima i američkih Indijanaca.“
Njegovo egipatsko ime bilo je Oziris, „rimsko Mars (što znači ‘pobunjenik’), anglosaksonsko Zernebogus (‘sjeme proroka Huša’), vavilonsko Merodah (‘biti hrabar, buntovan’), Moloh i Tamuz, feničansko Bahus, asirsko Herkules, grčko Dionisus, hindusko Krišna, meksičko Kvecalkoatl i u svim starim i novim magijskim kultovima Pan.“
Dakle, sve fotokopije Nimroda. Iz raznih istorijskih izveštaja saznajemo da je Nimrod, pod imenom Ninus, prvi osnovao astrologiju, kao i kult obožavanja sunca. Na jednoj tablici sa klinastim pismom u Ninivi pronađen je natpis da je Ninus graditelj Ninive. Iz Biblije smo saznali da je Nimrod njen graditelj. Time definitivno nalazimo da je Nimrod – Ninus osnivač sumerskih civilizacija, kao i cjelokupnog njihovog vjerovanja, cjelokupnog vavilonskog sistema.
Kako je ovaj jedan čovjek uspio da zarazi cio svijet svojim idejama i religijom? U knjizi Postanja 11. glava nalazimo opis prvog pokušaja centralizacije svjetskog religijsko-političkog sistema pod Nimrodom, sa glavnim gradom i kulom kao simbolom dostignuća i moći. Prema biblijskoj hronologiji, opisani događaji zbili su oko 2228. godine prije n.e. Vavilonska kula je bila zamišljena sa vjerskim ciljem – dosezanje do Boga, ljudskim djelima.
Međutim, Gospod nije dopustio, da se ljudi proglašavaju bogovima, kao što je Nimrod pokušao, i „Babel“ (na hebrejskom „vrata božja“) je pretvorio u „Balal“ (na hebrejskom „zbrka“, jer im je tom prilikom Bog „pomiješao“ („balal“) jezike i „Gospod ih je rasijao po svoj zemlji“. Time je stari Vavilon postao pojam i sinonim ZBRKE ljudskih pokušaja dosezanja Boga svojim djelima. U stvari tu je i udaren temelj svih antičkih religija u kojima je osnovni princip spasenja – opravdanje djelima, sistem zasluživanja spasenja.
Evo šta poznati istoričar Josif Flavije, u svojim „Kompletnim Djelima“ kaže o Nimrodu:
„On je bio unuk, Hama, sina Noja, hrabar čovjek, i velike snage u rukama. On ih (ljude) je naveo da ne pripisuju Bogu, to što su oni bili srećni, kao da je to kroz Njega, već da vjeruju da je njihova sreća rezultat njihove hrabrosti. On je postepeno promijenio svoju vladavinu u tiraniju, ne videći drugi način da odvrati ljude od straha Božjeg, osim time što će ih dovesti u stalnu zavisnost od njegove sopstvene sile. On je takođe govorio da će se osvetiti Bogu, ukoliko ponovo odluči da uništi svijet (potopom), i zato će on sagraditi kulu previsoku da bi je vode dostigle! I time će se sam osvetiti Bogu što je uništio njegove pretke.“
To je bio duh Nimroda koji ga je vodio u osnivanju pokreta za borbu protiv nebeskog Boga – okultizam i astrologiju. Isti duh nasleđuju i oni koji se nalaze na vrhu hijerarhijske ljestvice okultnih redova – žeđ za vlašću, moći i izjednačavanju s Bogom.
Da bismo razumjeli pozadinu astrologije, moramo da upoznamo još jedan vrlo važan temelj kako astrologije, tako i čitavog okultizma. Usko povezan kult uz Nimroda, kao utelovljenja boga Sunca, povezan je kult boginje plodnosti, koji potiče od njegove žene Semiramide. Zajedno sa Nimrodom razvila je kult magije, usko povezan sa sveštenstvom zavjetovanim celibatom (neženstvom). Ti redovi su bili
„…vjerski plašt radi skrivanja preljube, bluda, homoseksualnosti, sodomije (opštenja sa životinjama) i lezbejstva. Odatle upravo i vodi poreklo rimo-katolički celibat. To je prikazivalo sveštenike odvojenim i svetim. Kao i danas – oni su vjerovali da je sakrament (sveta tajna) svetih redova (celibata) veći nego sakrament braka (stavljajući satansku tradiciju iznad Božjih uredbi). Monahinje su bile hramske prostitutke, služeći sveštenicima – upravo kao i danas. Onda su one nazivane djevicama vestalkama. Danas su one nazvane ‘NEVJESTA HRISTOVA’.“
U svrhu praćenja svih događaja i tajni svojih sledbenika izmislila je i organizovala ispovijest. Ljudi su ih se bojali da ne bi na njih bacili crnu magiju. Time je sveštenstvo dobilo uvid u sve što rade njeni podanici, kao i vlast da opraštaju grijehe.
Ona postaje primarna ličnost posebno posle smrti Nimroda, o kojoj piše antički istoričar Majmonid, nazvavši ga Tamuz. Pošto je Nimrod-Tamuz ubijen, Semiramida je njega proglasila bogom sunca, Baal.
„Kada je lažni prorok po imenu Tamuz propovijedao izvesnom kralju da on treba da obožava sedam zvijezda i dvanaest znakova zodijaka, kralj je odredio da ga ubiju strašnom smrću. U veče njegove smrti svi kipovi sa svih krajeva zemlje sakupljaju se u hram Vavilona, oko velikog zlatnog lika Sunca, koji je postavljen između neba i zemlje. Taj lik leži u sredini hrama, a tako čine i ostali likovi oko njega, čime se prikazuje sve ono što se dogodilo s Tamuzom. Likovi bi plakali i naricali cijelu noć, a onda bi ujutro odletjeli svaki u svoj hram, na sve strane zemlje. Zbog toga je nastao običaj svake godine prvog dana mjeseca Tamuza, da se plače i nariče za Tamuzom.“
A kada je rodila sina, nazvala ga je Tamuz, rekavši je da je to reinkarnirani Nimrod, bog Sunce, a da je ona majka božja, „Duh božji u ljudskoj majci“, „kraljica neba“, „djevica majka.“
U okviru magijskih misterija i rituala Semiramida je odredila „svetu“ prostituciju, u čast nje kao boginje ljubavi i plodnosti; homoseksualnost, sodomiju (opštenje sa životinjama), lezbejstvo u okviru poznatog „Velikog rituala“ u magiji – rituala hramske prostitucije.
Tokom vjekova, Semiramida je bila obožavana u kultovima Atine – boginje rata, Venere – boginje ljubavi i seksa, Afrodite – boginje uzbuđenja i seksualnih želja, Dijane, egipatske Izis, boginje Lune (mjeseca), vavilonske Ištar, izraelske Astarote, hinduske Isi, rimske Kibele, ili meksičke Koatlik. U astrologiji, njeno mjesto prikazano je božanstvom Mjeseca.
Ona je vrhunska zaštitnica magije i okultizma, i nijedan okultni red ne može da zaobiđe Veliku Majku „svete prostitucije“.
Takođe važno mjesto u svim ovim kultovima ima i njen prvi muž, Nimrodov otac, Huš (1. Moj. 10:6). Njega nalazimo pod nazivima Bel (Jer. 50:2; Isa. 46:1) ili „zbunjivač“ u Mesopotamiji, Hermes u Egiptu – bog medicine, što je samo preuzeto haldejsko-vavilonsko ime, od kojeg i potiče naziv „hermetika“ sa značenjem „tajna znanja magije, okultnih nauka“. Ime Hermes je egipatski sinonim za „sina Hama“. Ham je po Bibliji njegov otac, a sin Noja, praoca sadašnjeg čovječanstva, koji je napravio brod i preživio potop. Po egipatskoj i grčkoj mitologiji, Huš je bio autor i prorok paganstva i idolopoklonstva, osnivač neznabožačkih rituala i tumač bogova, dakle, prvi utemeljivač paganstva. O tome svjedoči i „Enciklopedija slobodnog zidarstva“ u kojoj jedan od vrhunskih stručnjaka Masonerije, Albert Mackey (Makki), majstor 33. stepena kaže:
„Hermes“ u svim starim rukopisima, izvještaji sa legendama o sili, pominju Hermesa kao jednog od osnivača masonerije.“
Drugi nazivi za njega su Nebo, vavilonski proročki bog, kao Merkur kod Rimljana. U Grčkoj je bio poznat kao sin Zevsa, bog kockanja, muzike, geometrije, tumač snova, mjera i težina, umjetnosti, pisanja, itd. Smatran je takođe i zaštitnikom pozorišta i puteva, potpuno identično egipatskom bogu Totu, velikom kralju, učitelju čovječanstva, koji je ostavio knjige o magiji i misterijama iza sebe. Očito da je Nimrodov otac, Huš, izvršio snažan uticaj, kako na svog sina, tako i na čitavo čovječanstvo. Zato se on i slavi u svim magijskim kultovima i misterijama, pod imenom „Hermes“.
Pošto je astrologija u stvari politeistička religija u astralne (zvjezdane) bogove, prvu osnovu za nju dao je u stvari otac Nimroda, Huš, da bi je Nimrod usavršio radi nametanja svoje vlasti. Time je naveo svoje podanike da ga obožavaju i posle njegove smrti i ovjekovječio svoju vlast.
Kasnije, za svo vrijeme sumerskih vladara i dinastija zapaža se vjerovanje u mnoštvo nebeskih bogova, među kojima su vodeći bog sunca i bog/boginja mjeseca, što je osnova astrologije. Sumerski astrolozi nastavljaju tradiciju staro vavilonskih, da bi se ovo znanje prenijelo i u novo vavilonsko carstvo (605-539. prije n.e).
Vavilonske misterije nasleđuju druge velike civilizacije
Iako se izvorno znanje o magiji i astrologiji pripisuje Egiptu, ono je samo pozajmljeno od vavilonskih misterija, da bi vremenom putem okultnih redova i njihovog sveštenstva prelazilo iz jednog naroda u drugi mijenjajući samo imena i formu.
Najstariji zapis o egipatskoj astrologiji je ‘Kalendar srećnih i nesrećnih dana’ koji datira iz Novog carstva, milenijum i po prije nove ere, obavještava nas o načinu na koji su ljudi faraona Anaozisa I, osnivača 18-te dinastije, vršili predskazanja… Na osnovu njih smatralo se da su „svaki sat, dan bili pod zaštitom nekog Boga koji je direktno upravljao životom ljudi.“ Tako su neki dani smatrani povoljnima, jer su pod uticajem povoljnih planeta, a neki nepovoljnim, pa i nesrećnim, pa se tih dana nije ništa radilo. (Jean-Louis Brau, Rječnik astrologije Larousse, Mandala Press, Beograd 1991.)
Ova praksa poznata je i u tradicionalnom hrišćanstvu, u obliku dana u kojima se rad smatra maleroznim.
„Sveštenici, koji su imali monopol na proučavanju neba, naučili su tokom vjekova da određuju položaj sazvežđa i raznih zvijezda među kojima su Orion, Kasiopeja, Veliki Medvjed i Sirius. Dijelili su zvijezde na dvije kategorije. Prva grupa su ‘neuništive’ (ikhemousek) tj. one koje se mogu vidjeti (uvijek na svom mjestu – zvijezde). Druga grupa je podrazumijevala ‘neumorne’ (ikhemou-o-urz), koje su lutale bez prestanka nebom po svojim putanjama: Jupiter, Saturn, Merkur, Venera i Mars.
Sve u svemu, 36 zvijezda je bilo popisano od kojih je svaka vladala jednom od 36 dekada godine od 360 dana, koja je počinjala u trenutku kada se Sirius popne na horizont. Bilo je sasvim normalno da su sveštenici priučeni da misle kako je svaka zvijezda imala izvjestan uticaj na sudbine bića rođenih u dekadi kojom je ova vladala.“
U ovome možemo prepoznati poreklo zodijačkih znakova u kome je neka osoba rođena, kao i kuća i podkuća (soba), koje su i danas aktuelne u astrologiji.
Većina astroloških pravaca ima veze s astrologijom Egipta, kao i svih ostalih naprednih civilizacija, kao što su Maje, Asteci, Inke, itd. Na svim reljefima i arheološkim ostacima vidi se jedno univerzalno vjerovanje u boga Sunca, i njegovu vlast nad planetama. Skoro sve napredne civilizacije bavile su se i astronomskim posmatranjima. A ta saznanja služila su astrologiji – u svrhu vladavine.
Opravdano je pitanje: kada je egipatska astrologija počela da se širi dalje?
„U Ranoj epohi (715-332. prije n.e.) trgovačke veze između Egipta i Srednjeg Istoka su se proširile; veliki broj Haldejaca se nastanio u egipatskim gradovima, a među njima i vračevi i astrolozi koji su ubrzo stvorili važnu klijentelu, odbijajući da otkriju svoje tajne. Prema tradiciji, sveštenik Manethon približio je astrologiju Mesopotamije Ptolomejevom vremenu.“
„Astrologija je u Grčkoj uvedena oko 3. vijeka prije n.e. Do tada, proročanstvima su se bavila razna proročišta – SIBILE – Apolonove sveštenice… obdarene, vjerovalo se, darom za odgonetanje predskazanja i tumačenja snova. BEROZ, vavilonski astrolog, bio je taj koji je proširio haldejsku konjunkturalnu vještinu (zasnovanu na pretpostavkama) sa velikim uspjehom otvarajući školu u Kosu. Njegovi brojni učenici su otvarali astrološke centre u većini grčkih gradova.
Njihov najveći doprinos je u tome što su prilagodili haldejski zodijak, dajući planetama i sazvežđima zvijezda nekretnica imena bogova i boginja iz grčke astrologije.“
Helenist Buše Leklerk izjavljuje:
„Astrologija je istočnjačka religija,.. koja prenesena u Grčku, zemlju fizičara i mislilaca postaje nauka.“
„Glavna specifičnost grčke astrologije u odnosu na njenu prethodnicu iz Mesopotamije, je da se uklapa u dijalektičku koncepciju razmene između makro i mikrokosmosa, svemira i čovjeka, razmjene izazvane privlačenjem koje postoji između nebeskih tijela i događaja na Zemlji.“
Dakle, Grci su prvi astrolozi, koji su pokušali da astrologiju prikažu egzaktnom naukom. Time Grčka postaje glavni most između nekadašnje „misterije“ – astrologije, kojom su se bavili samo mistici, okultisti i paganski sveštenici i modernog „naučnog“ vremena.
„XV i XVI vijek su zlatni vjekovi zapadne astrologije. Tome doprinose vraćanje antičkoj kulturi, pronalazak štamparije koja omogućava širenje astroloških spisa, napredak astronomije koja prelazi iz empirijskog u eksperimentalno i analitičko doba.“
To je vrijeme renesanse i povratka antici, posebno grčkoj i rimskoj kulturi, čiji je sastavni dio bila astrologija. Rijetki su veliki duhovi toga doba koji, ako se i sami nisu bavili, nisu njome bili ubijeđeni u vrijednosti i značaj astrologije. Najzad, astrologija se ne vezuje samo za astrologe, filozofe, naučnike ili umjetnike i sveštenike. Ljudi iz naroda takođe joj poklanjaju povjerenje…
Interesantno je zapaziti da većina značajnijih ličnosti Srednjeg vijeka i Renesanse imala je svoje zvanične astrologe. Navedimo među njima papu Silvestera II, njemačkog cara Fridriha II i Alfonsa X učenog iz Kastilje (Španija). U Francuskoj, astrolozi ulaze na dvor sa dinastijom Valoa. Posle Karla V, čiji je astrolog bio Thoma de Pisa, otac pjesnikinje Kristi de Pisa, bilo je uvedeno zanimanje ‘kraljevskog ljekara – astrologa’, a zatim, od XVI vijeka i zvanje ‘kraljevski astrolog’. Burboni nastavljaju ovu tradiciju koju definitivno prekida Luj XIV 1682. godine. Od tada duže vremena nema službenih astrologa u Evropi i u najvećima razvijenim zemljama, što ne sprječava državnike da povremeno potraže savjet astrologa i vidovitih ljudi…
Pošto je astrologija bila već dugo prisutna na tlu Evrope, nije čudno što je sa daljom renesansom i prosvetiteljstvom koje je oživljavalo tekovine antičke Grčke ponovo došla i do modernog vremena.
Ovim kratkim istorijskim pregledom mogli smo jasno da vidimo da je astrologija stara okultna neznabožačka religija posvećena glavnim božanstvima Suncu, Mjesecu i ostalih 5 planeta našeg Sunčevog sistema. Ona je kosmička religija, čije svemirske dimenzije kao i astronomska „naučnost“ nju prikazuju autoritativnom i vjerodostojnom. Stalno prisustvo ovih kosmičkih tela neprestano je podsjećalo ljude na moć i veličinu astroloških bogova.
Time je sveštenstvo odvajkada uspijevalo da pokori narod vladajućoj klasi.
Sve ove temeljne ideje obožavanja ova tri vrhunska božanstva Hermesa, Bahusa i boginje Izis je temelj svih okultnih pravaca, koje su u osnovi izmislile ove tri osobe Huš, Nimrod i Semiramida, odlučne da svrgnu vlast Boga Stvoritelja Biblije, i uspostave vlast boga Sunca putem magije i svih okultnih misterija. Okultizam zajedno sa astrologijom dakle, podrazumijeva vlast i moć nad ljudima i čitavom planetom. On ima za cilj da upravlja i programira sva zbivanja na zemlji putem sveobuhvatne mreže okultnih pravaca i nauka koji očigledno imaju jedinstveno poreklo i jedinstvene konačne ciljeve – jedinstveni svjetski poredak, sa jedinstvenom vlašću i religijom.
Iz knjige Dragana Mirkovića Astrologija i Novo doba (adaptirano)
