Bezuslovna ljubav poznata je kao naklonost bez ikakvih ograničenja ili ljubav bez uslova. Ovaj izraz se ponekad povezuje s drugim izrazima, poput pravog altruizma ili potpune ljubavi. Svaka oblast stručnosti ima određeni način opisivanja bezuslovne ljubavi, ali većina će se složiti da je to ona vrsta ljubavi koja nema granica i koja se ne mijenja.
U hrišćanstvu se izraz „bezuslovna ljubav“ može koristiti za označavanje Božje ljubavi prema osobi, bez obzira na ljubav te osobe prema Bogu.
U islamskom vjerovanju, bezuslovna ljubav može biti upućena samo Alahu.
Neopaganizam uopšte, a posebno Wicca (jedan od frontova New Agea), obično koriste tradicionalni inspirativni tekst Charge of the Goddess, koji potvrđuje da je Božji „zakon ljubav prema svim bićima“.
Unitarni univerzalizam, iako nema utvrđeno vjersko vjerovanje ili doktrinu, uopšteno prihvata vjerovanje da su svi ljudski počeci vrijedni i da im je potrebna bezuslovna ljubav kroz dobročinstvo u zajednici i duhovno razumijevanje.
Martin Luter King Junior je izjavio: „Vjerujem da će nenaoružana istina i bezuslovna ljubav imati zadnju riječ u stvarnosti.“
Šta je istina? Da li koncept bezuslovne ljubavi održiv?
Savremena teologija smatra da je Bog prvenstveno Bog koji voli i spasava. Prema tome, svako eshatološko gledište, gledište koje se odnosi na poslednje vrijeme i koje predviđa budući božanski sud, mora da uzme u obzir da su stara shvatanja neadekvatna. Jedinstveno savremeno naglašavanje Božje sveprisutne ljubavi navodi zato neke da donesu i nove zaključke koji uključuju i ideju da Bog ljubavi neće htjeti da uništi grešnike. Neki teolozi čak tvrde da Bog ljubavi ne može da uništava, zato što je ljubav sveobuhvatna i predominantna sila u Njegovoj prirodi.
Bog ljubavi, kažu ti teolozi, neće osuditi, kazniti ili uništiti bezakonike. Ovo modernističko teološko gledište vidi, dakle, suprotnost između Božje ljubavi i Božje pravednosti i pravičnosti, koje bi se pokazale na božanskom sudu. Ono negira, bar djelimično, ozbiljnost božanskog protivljenja grijehu i zlu koje iz njega proističe. Ono odbacuje povezanost između moralne komponente ljudskog ponašanja i njenih posledica, posledica koje bi zahtijevale božanski sud. Ovo učenje, dakle, negira da su grešnici odgovorni pred Bogom za svoja djela i da će se Bog na sudu pozabaviti posledicama grijeha. Ova negiranja zadiru u samu srž razumijevanja biblijskog otkrivenja, prirode grijeha i suda, prirode Hristove smrti na krstu i prirode biblijske eshatologije.
Božanska ljubav je proglašena vrhunskim vodećim načelom i najvišom normom, nadmoćnom svim ostalim kvalitetima u Božjoj prirodi. Ljubav je na taj način pretvorena u neki sveobuhvatni kišobran koji može da pokrije sve vrste ljudskih djela, bez obzira na njihovu ružnoću ili uticaj na pojedince ili na društvo. Ovakvo gledište o božanskoj ljubavi potpuno je odvaja od njenog biblijskog konteksta. Ljubav postaje neko apstraktno načelo, oblikovano po i zavisno od filozofskih gledišta savremene misli. Drugim riječima, ljubav je definisana kao „kanon u kanonu“, kao neka superiorna norma na temelju koje se svi ostali djelovi Biblije proglašavaju zastarjelima, primitivnima, inferiornima, ili se, opet, tumače tako da govore nešto što se uklapa u modernistički način mišljenja. Dakle, ovo može da funkcioniše jedino ako se Bibliji nametne nebiblijsko gledište o progresivnom otkrivenju i ako se oni djelovi Biblije koji se ne slažu s modernim teološkim shvatanjima proglase zastarjelim.
Često ćete naići na hrišćanske teologe i učitelje koji će vas ubjeđivati da vas Bog voli i da ne možete učiniti ništa da vas Bog voli više i ništa ne možete učiniti da vas Bog manje voli. Drugi pastori elokventno govore o ljubavi prema Bogu kao jednakoj za sve nas.
Da li je to istina? Ako je tako, čini se da nema razloga da živite kako biste udovoljili takvom Bogu koji bi volio osobu koja je odbacila Njegovu ljubav jednako kao i osobu koja živi kako bi mu ugodila. Pogledaćemo šta Sveto pismo kaže o Božjoj ljubavi i pokušaćemo da razumijemo različite aspekte njegove ljubavi.
Božja milosrdna ljubav (opšta Božja blagodat)
Božja milosrdna ljubav može se vidjeti u svetim spisima koji govore da je Gospod strpljiv s nama, jer ne želi da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja (2. Petrova 3:9). Bog želi da se svi ljudi spasu i da spoznaju istinu (1. Timoteju 2:3-4). Ti zapisi imaju veze sa samim spasenjem. Bog želi da se svi ljudi pokaju i spasu. Sam pojam „pokajanja“ podrazumijeva nužnu promjenu stanja. Ako nas Bog „bezuslovno“ voli, čemu onda pokajanje?
Njegova milosrdna ljubav proteže se i na njegovo svakodnevno ponašanje prema čovječanstvu. Isus je rekao da naš Otac na nebu „čini da njegovo sunce izlazi na zle i dobre, i šalje kišu na pravedne i nepravedne.“ (Matej 5:45) Psalmista je rekao: „Gospod je dobar prema svima.“ (Psalam 145:9)
Dar njegovog Sina takođe je dio njegove milosrdne ljubavi:
„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)
Bog je stvorio ovaj svijet i toliko ga voli da je bio spreman žrtvovati se, preko svog Sina, kako bi ljudi koje je stvorio na svoju sliku mogli biti otkupljeni od kazne za grijeh. Njegov Sin je dat za sve, ne samo za otkupljene. Bog je stavio na raspolaganje dar spasenja po milosti kroz žrtvu svog Sina, jednom zauvijek (vidi Jevrejima 9:12, 26; 10:10 i 1. Petrova 3:18). Božja milosrdna ljubav se proteže na cijelo čovječanstvo.
Božja uslovna ljubav
Božja ljubav je uslovna, jer je vezana za uslov koji mora biti zadovoljen. Ljudi nisu spašeni jer su predmet milosrdne Božje ljubavi. U tom slučaju Plan spasenja ne bi bio ni potreban. Ali kada su predmet Božje uslovljene ljubavi, oni se spašavaju.
U Jovanu 14:15 Isus kaže: „Ako me volite, držite moja uputstva.“ Zatim je Isus dao primjer Božje uslovne ljubavi:
„Ko ima moja uputstva i drži ih, taj me voli. A ko voli mene, njega će voljeti moj Otac, i ja ću ga voljeti i objaviću mu se.“ (Jovan 14:21)
Koji je uslov? To je ljubav prema Isusu. Šta pokazuje našu ljubav prema Isusu? Da imamo njegova uputstva i da ih držimo. Bog Otac i naš Gospod Isus vole one koji imaju i poštuju njihova uputstva. Ovo je specifična, uslovna ljubav rezervisana za one koji ispunjavaju uslove.
Isus je uslov proširio uključivanjem svog učenja kada je rekao: „Ako me neko voli, držaće moje riječi, i moj Otac će ga voljeti, i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim.“ (Jovan 14:23)
Ovdje je uslov ljubavi prema Isusu da se povinujemo njegovom učenju. Neki će se možda zapitati kako je poslušnost njegovom učenju povezana s ljubavlju prema Isusu. Isus je rekao da ako ga neko voli poslušaće njegovo učenje. On nas nastavlja uvjeravati da to razumijemo govoreći suprotno: „Ko me ne voli, ne drži moje riječi.“ Isus se pobrinuo da znamo da slušamo ono što Bog Otac govori, ne tvrdeći da je to od njega samog: „A riječ koju slušate nije moja, nego je od Oca koji me je poslao.“ (Jovan 14:24)
Voljeti Isusa i slušati njegovo učenje rezultira time da nas Bog voli. Ovoga puta Isus je dodao da će Bog Otac i sam Isus doći onima koji ga vole i poslušaju i s njima će se nastaniti – tj. biće nastanjeni Duhom Svetim ili nanovo rođeni (vidi takođe Jovan 14:15-16).
Isus je učvrstio svoje učenje o Božjoj (i njegovoj) uslovnoj ljubavi kada je poučavao o ostanku u njemu:
„Kao što je Otac volio mene i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moja uputstva, ostaćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja održao Očeva uputstva i ostajem u njegovoj ljubavi.“ (Jovan 15:9-10).
Ako budemo slušali njegove upute ostaćemo u njegovoj ljubavi. Shodno tome, ako ne poslušamo njegove upute, nećemo ostati u njegovoj ljubavi. Opet vidimo da Bog voli one koji se pokoravaju učenjima i uputima Gospoda Isusa i oni će ostati u Božjoj ljubavi dok slušaju njegove upute, baš kao što je to činio i svojim ličnim primjerom pokazao Isus.
Naša briga, ako hoćemo da budemo spašeni, je uslovljena Božja ljubav. Isus je rekao: „Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali ste da sam ja izašao od Boga.“ (Jovan 16:27) To je razlog uslovljene Božje ljubavi – isto što smo vidjeli gore u drugim stihovima – zato što volimo Gospoda Isusa. Oni koji ga vole su oni koji poštuju njegova učenja i upute. Isus je u Jovanu 16:27 dodao još jedan uslov – da vjerujemo da je došao od Oca. Isus je tvrdio da je Sin Božji i upozorio je: „Jer ako ne vjerujete da Ja jesam, umrijećete u svojim grijesima.“ (Jovan 8:24) Oni koje Bog voli vjeruju u ovo.
Voli li Bog svakoga?
Odgovor na ovo pitanje najbolje ilustruje primjer iz Svetog pisma. Pavle je rimskim vjernicima rekao:
„Kao što je napisano: ‘Jakova sam volio, a Isava zamrzio.’“ (Rimljanima 9:10-13; ref. Malahija 1:2-3).
Očigledno da Bog ne voli sve, bez obzira na tvrdnje mnogih teologa, učitelja, filozofa, psihologa… Bog je rekao da mrzi Isava, iako je volio Jakova. Mržnja je antonim ljubavi – suprotno. Kako god shvatili izraz „mrziti“, očigledno je da postoji razlika.
Da ne biste stekli pogrešan utisak iz gore navedenih stihova, Božja mržnja prema Isavu nije proizašla iz predodređenosti njegove sudbine, kako bi neki htjeli vjerovati. Ključ za razumijevanje tog pitanja nalazi se u 1. Petrovoj 1:1-2:
„Petar, apostol Isusa Hrista, izabranim rasijanima u iseljeništvu po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Bitiniji, po onome što je Bog Otac unaprijed znao, u svetosti Duha, u poslušnosti i škropljenju krvlju Isusa Hrista: Neka vam se umnoži blagodat i mir!“
Samo Bog može znati kroz svoje predznanje kako će svaka osoba reagovati kada se suoči s Jevanđeljem i hoće li osoba istrajati u svojoj vjeri. U Isavovom slučaju, Bog je znao da će prezirati svoje pravo rođenja prodavši ga za činiju gulaša. Zbog onoga što bi Isav učinio, Bog ga je mrzio.
Da li je taj zaključak u skladu s drugim spisima? Zaista je tako. Pogledajmo druge primjere u kojima Sveto pismo kaže da Bog mrzi određene ljude.
Ljudi koje Bog mrzi
David je napisao: „Jer ti nisi Bog koji u zlu uživa; zli kod tebe ni za kratko mjesta ne nalazi. Hvalisavci ne mogu stajati pred očima tvojim. Ti mrziš sve koji zlo čine; uništićeš one koji laž govore. Čovjek koji krv proliva i prevaru čini mrzak je Gospodu.“ (Psalam 5:4-6)
Napominjemo da David nije rekao da Bog mrzi samo zlo. Ne, Bog mrzi sve koji čine zlo, baš kao što je Isav učinio zlo i Bog ga je mrzio. David je napisao: „Gospod ispituje i pravednoga i zloga, a onoga ko voli nasilje, silno mrzi duša njegova.“ (Psalam 11:5) Osija je napisao: „Sve njihovo zlo bilo je u Gilgalu, jer tamo sam ih zaista zamrzio. Zbog njihovih zlih djela otjeraću ih iz svog doma. Neću ih više voljeti.“ (Osija 9:15; vidi i Jeremija 12:8)
Isus je upozorio: „A strašljivci, bezvjerni, izopačeni, ubice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završiće u jezeru koje gori ognjem i sumporom, koje je druga smrt.“ (Otkrivenje 21:8) Imajte na umu da su to ljudi koji su opisani sa svojim grijesima.
Bog mrzi one koji čine zlo, one koji su zli, nasilni i čine zlo. U Svetom pismu ne postoji ništa što kaže da Bog bezuslovno voli ove ljude, osim svojom milosrdnom ljubavlju koja je proširena na sve, bilo zle ili pravedne. To je opšta Božja blagodat primjenljiva na sve bez razlike, ali opet zahvaljujući Planu spasenja. Učenje nepokajanih ljudi da ih Bog voli bilo čime osim privremenom milosrdnom ljubavlju daje im lažno uvjerenje. Učenje Svetog pisma glasi: ako se ne pokajete, svi ćete poginuti (Luka 13:3, 5). Zli se moraju okrenuti od svog grijeha i obratiti se Bogu kroz pokajanje. Tek tada se mogu pomiriti s Bogom dok koriste Isusovu krv prolivenu za svoje grijehe kada se pokaju za svoje grijehe i prime Isusa kao svog Gospoda.
Grijesi koje Bog mrzi
Šta je to što Bog smatra zlim, tako da bi mrzio one koji rade takve stvari? U Starom savezu Bog je rekao: „Ja mrzim samouzvisivanje i ponos, zao put i izopačena usta.“ (Izreke 8:13) „Mrzim grabež“ (Isaija 61:8). „U svom srcu nemojte jedan drugom smišljati zlo i nemojte voljeti lažne zakletve, jer ja mrzim sve to, govori Gospod.“ (Zaharija 8:17). „Jer ja mrzim otpuštanje žena, govori Gospod, Izraelov Bog, i onoga ko nasiljem pokriva svoje haljine.“ (Malahija 2:16; vidi takođe Ponovljeni zakon 12:31, 16:21-22; Ponovljeni zakon 22:5; Ponovljeni zakon 25:16; Levitski zakonik 26:29-30 i Psalam 5:5-6). „Ima šest stvari koje Gospod mrzi, a sedmo je odvratno duši njegovoj: ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolivaju nedužnu krv, srce koje smišlja opake stvari, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj ko izaziva svađu među braćom.“ (Izreke 6:16-19).
U Novom savezu Pavle preispituje grijehe koje Bog toliko mrzi da oni koji ih praktikuju neće ući u Kraljevstvo nebesko. „Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodne odnose, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni psovači [ružitelji], ni otimači neće naslijediti Božje kraljevstvo.“ (1. Korinćanima 6:9-10; vidi takođe Galatima 5:19-21; Efescima 5:3-7; Kološanima 3:5 i Otkrivenje 21:8).
Sveto pismo suprotstavlja Božji stav prema pravednicima sa njegovim odnosom prema nepravednima: „Jer je Gospodu odvratan pokvaren čovjek, a blizak je s čestitima.“ (Izreke 3:32) „Ljudi pokvarenog srca odvratni su Gospodu, a oni koji su bezazleni na putu svome donose mu radost.“ (Izreke 11:20). „Ti voliš pravednost i mrziš zlo.“ (Psalam 45:7).
Božji gnjev
Iako je Bog ljubav (1. Jovanova 4:8), On se može jako naljutiti i pokazati svoj gnjev. Vjerovatno ništa ne ljuti Boga koliko odbacivanje njegova Sina od strane grešnog čovjeka, jer time odbacuju i svoje spasenje.
Iako smo vidjeli veliku Božju ljubav opisanu u Jovanu 3:16, samo dvadeset stihova kasnije čitamo o Božjem gnjevu: „Ko vjeruje Sina, ima vječni život. Ko [tvrdoglavo] odbija Sina, neće vidjeti život, nego Božji gnjev ostaje na njemu.“ (Jovan 3:36) Ovaj stih nam govori da svi koji nisu vjerovali u Sina, Gospoda Isusa, ostaju pod Božjim gnjevom. Obratite pažnju na riječ „ostaje“. Pavle je poučavao: „Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje“ (Rimljanima 3:23); svi zaslužuju Božji gnjev.
Božji odgovor onima koji ga mrze
Ko mrzi Boga? Možda većina svijeta mrzi Boga. Odbacuju ga, odbacuju ga kao Stvoritelja, odbacuju njegovog Sina i odbacuju njegove upute. Ako ste objektivan posmatrač, istu stvar ćete zapaziti u crkvama koje tvrde da su hrišćanske.
Mojsije je suprotstavio one koji vole Boga od onih koji ga mrze i pokazao je Božji vrlo različit tretman za svakog:
„I zato znaj da je Gospod, tvoj Bog, Bog istiniti, vjeran Bog koji čuva savez i pokazuje milost i hiljaditom naraštaju onih koji ga vole i drže njegova uputstva, ali vraća u lice onima koji ga mrze i uništava ih. On neće oklijevati da to učini onima koji ga mrze, nego će im vratiti u lice.“ (Ponovljeni zakon 7:9-10)
Opet vidimo vezu između Božje ljubavi i poslušnosti. Bog čuva svoj savez ljubavi prema onima koji ga vole i drže njegova uputstva. Ali Bog je naglasio kako će se ponašati prema onima koji ga mrze: „Jer zaklinjući se podižem ruku svoju prema nebesima i kažem: Tako ja bio živ dovijeka, kad naoštrim svoj blistavi mač, i uzmem sud u ruku svoju, osvetiću se protivnicima svojim i naplatiću onima koji me mrze. Strijele ću svoje krvlju opiti, krvlju pobijenih i zarobljenih. Mač će moj meso jesti, glave vođa neprijateljskih.“ (Ponovljeni zakon 32:40-42; vidi i Luka 19:12-27).
Božja ljubav je uslovna
Iako bismo svi trebali biti zahvalni na milosrdnoj Božjoj ljubavi koja se pruža cijelom čovječanstvu, naša briga i fokus trebali bi biti na Božjoj ljubavi prema onima koji se spašavaju. Sasvim je jasno da Božja ljubav i milost nikad nisu odvojene od ostalih ključnih atributa Njegovog Bića: istine i pravednosti.
Upravo suprotno od onoga što se danas često uči u crkvama, vidjeli smo da je Božja ljubav uslovna, a ne bezuslovna. Da li nas Bog voli, zavisi od toga da li volimo njegovog Sina i da smo ga primili kao našeg Gospoda. Oni koji ga vole i primaju kao Gospoda, poštuju njegovo učenje i uputstva.
Kakva je zapravo veza između ljubavi prema Isusu i poslušnosti njegovim uputima? Sveto pismo daje definiciju ljubavi prema Bogu: „Jer ovo je ljubav prema Bogu: da držimo njegova uputstva.“ (1. Jovanova 5:3) Kao što vidimo, biblijska definicija ljubavi nije nimalo apstraktna niti je u „oblacima“. Na jeziku drevnog Bliskog istoka „ljubav“ koja se duguje velikom kralju bila je konvencionalan izraz za potpunu vjernost i implicitno povjerenje koje se izražava u poslušnoj službi.
Postoji li razlika između Božjih uputa i Isusovih uputa? Naravno da ne postoji. Isus je rekao da je sve što je govorio i činio upravo ono što mu je Otac rekao da uradi i kaže (Jovan 8:28; 12:49-50; 14:10; 14:24 i 14:31). Isus nam je otkrio volju Božju kada nam je kazao ono što mu je Otac rekao da kaže.
Šta je rezultat za one koji zanemaruju Isusove upute i nisu mu poslušni? Pavle je upozorio: „u plamenoj vatri i kad izvrši osvetu nad onima koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodu Isusu Hristu, koji će biti osuđeni na vječno uništenje od lica Gospodnjeg i od slave njegove moći.“ (2. Solunjanima 1:8-9).
Spasenje je uslovno
Kao što se moglo očekivati, ako je Božja ljubav uslovna, takvo je i spasenje. Mnogi stihovi u Svetom pismu svjedoče da je spasenje uslovno. U Jovanu 3:16 se kaže: „Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko vjeruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ Tvrdi li ovaj stih da je Bog dao svog jedinog Sina kako bi svi imali vječni život? Ne. Spasenje je ograničeno na onoga „ko u njega vjeruje“. Oni koji to odbijaju nemaju spasenja. Bog se pobrinuo da to shvatimo postavljajući nam kontrast: „Ko vjeruje Sina, ima vječni život. Ko [tvrdoglavo] odbija Sina, neće vidjeti život, nego Božji gnjev ostaje na njemu.“ (Jovan 3:36)
Pavle je takođe jasno rekao da je spasenje uslovno kada je napisao korintskoj skupštini: „Ali vam napominjem, braćo, dobru vijest, koju vam objavih, koju i primiste, u kojoj i stojite. Kojom se i spasavate, ako držite kako vam objavih; osim ako ne vjerovaste uzalud.“ (1. Korinćanima 15:1-2) Zapazite koliko je ovo objašnjenje eksplicitno. Pavle ih uvjerava da su spašeni jer su primili jevanđelje koje im je propovijedao i zauzeli su njihovo stajalište o tome. Ali onda ih upozorava da se moraju čvrsto držati toga ili će uzalud vjerovati.
Slično tome, Pavle je Kološanima naglasio uslovno spasenje:
„I vas koji ste nekada bili otuđeni i neprijatelji u svom shvatanju putem zlih djela, sada ste pomireni u tijelu njegovog ljudskog tijela kroz smrt, kako bi vas pred sebe doveo svete i bez mane i bez ikakve krivice, ali samo ako ostanete u vjeri, ako u njoj budete utemeljeni i postojani i ako ne odstupite od nade dobre vijesti koju ste čuli.“ (Kološanima 1:21-23).
Pavle je ukratko izložio dobru vijest jevanđelja, ali je zatim naglasio da je ona uslovna, zavisna o nastavku prave vjere. Da neko ne bi pomislio da je ovo nekarakteristično za Pavla, zaključio je rekavši da je ovo jevanđelje kojem je on, Pavle, postao sluga. U oba gornja odlomka koje je poučavao Pavle postoji dvostruki naglasak. Moraju nastaviti – istrajati u vjeri. Ne smiju se udaljiti od istine jevanđelja.
Isus je istakao neke uslovne zahtjeve za spasenje. „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospode, Gospode’, ući u Kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju moga Oca, koji je na nebesima.“ (Matej 7:21) Koja će grupa ljudi ući u kraljevstvo nebesko? Samo oni koji vrše volju Božju. Šta je Božja volja objašnjeno je precizno u Svetom pismu.
Hoće li svi ući u kraljevstvo nebesko? Ne, zaista. Spasiće se samo oni koji imaju istinsku ispravnost srca i djela.
Isus je podučavao mnoge druge uslove koje je potrebno zadovoljiti da bi se steklo spasenje. Oni koji će biti spašeni moraju se ponovo roditi (Jovan 3:3), moraju vjerovati da je Isus ono što je rekao (Jovan 8:24), moraju se pokajati (Luka 13:3,5), voljeti Isusa više od svih drugih (Luka 14:26), moraju nositi svoj krst i slijediti Isusa (Luka 14:27), i moraju se odreći svega što imaju (Luka 14:33). Pavle je poučavao da ne mogu nastaviti s grijehom i nabrojao je mnoge grijehe koji će spriječiti spasenje (Galatima 5:19-21; vidjeti takođe 1. Korinćanima 6:9-10, Efescima 5:3-7 i Kološanima 3:5) kao i potrebu za svetošću da bismo vidjeli Boga (Jevrejima 12:14).
Obećanja i odnosi su uslovni
Mala riječ „ako“ čini uslovnu izjavu istinitom nakon ispunjenja uslova koji slijedi. Ova mala riječ često se nalazi u Starom i Novom savezu.
U poznatom odlomku u kojem se Isus uporedio s lozom, a njegovi sljedbenici s granama, govorio je o mnogim uslovima:
„Ja sam čokot, a vi ste loze. Ko bude u meni i ja u njemu, on donosi mnogo ploda, jer bez mene ne možete činiti ništa. Ako neko ne ostane u meni, izbaciće se napolje kao grana i osušiće se; i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.“ (Jovan 15:5-6)
Koji je uslov? Ostajanje u Isusu, i Isusovo ostajanje u nama. S jedne strane, ako ostanemo u njemu, donijećemo mnogo plodova. Ako ne ostanemo u njemu, osuđeni smo, bačeni u vatru i spaljeni.
Slično je i ovo Isusovo uslovno obećanje: „Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, zamolite što god želite i biće vam.“ (Jovan 15:7)
Uslov je isti, da moramo ostati u Isusu, ali uz dodatak „i moje riječi ostaju u vama“. Molimo vas da ne shvatite ovaj uslov kao ulaznicu za pristup automatu za ispunjavanje želja. Ako ostanemo u njemu, a on u nama, imaćemo Hristov um. Ono što tražimo biće u skladu s Božjom voljom i biće ono što bi Isus tražio.
Hrist nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi (Jovan 15:9). Zatim je naveo uslov: „Ako držite moja uputstva, ostaćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja održao Očeva uputstva i ostajem u njegovoj ljubavi.“ (Jovan 15:10) Kao što smo vidjeli ranije, još jednom je Isusova ljubav i ostanak u Isusovoj ljubavi uslovljena; to je uslovljeno poštovanjem njegovih uputa.
Porijeklo obmane o bezuslovnoj ljubavi
Nadamo se da se do sada slažete da je velika zabluda tvrditi da je Božja ljubav uvijek bezuslovna. To vrlo pogrešno predstavlja Božji karakter i njegovu pravednost, svetost i savršenu istinu.
Često kada se pojavi takva zabluda, pametno je iza nje istražiti lažnu doktrinu koja ju je stvorila. U ovom slučaju, radi se o lažnoj doktrini o bezuslovnoj vječnoj sigurnosti, koja se ponekad naziva i „Jednom spašen, zauvijek spašen“, koja tvrdi da nakon što je osoba iskreno priznala vjeru, ona ima spasenje koji više nikada neće biti izgubljeno.
Postoje određene lažne doktrine koje su potrebne da podrže lažnu „Jednom spašen, zauvijek spašen“. Jedna od takvih lažnih doktrina je da svi grijesi počinjeni nakon iskrenog priznanja vjere ne mogu lišiti osobu spasenja (vidjeti 1. Korinćanima 6:9-10; Galatima 5:19-21; Efescima 5:3-7; Kološanima 3:5 i Otkrivenje 21:8 koji govore drugačije). Vidjeli smo iz ranijih spisa da Bog mrzi one koji su zli, nasilni i čine zlo i da su navedeni brojni grijesi koji će, ako se primjenjuju, spriječiti osobu da uđe u kraljevstvo nebesko.
Još jedna lažna doktrina koja je evoluirala iz „bezuslovne vječne sigurnosti“ je ta da kada se osoba jednom pokajala za svoje grijehe, oprostili su joj se i prošli i budući grijesi (ali vidjeti 2. Petrova 1:9). Taj koncept se nigdje ne uči u Svetom pismu. Ali prirodno i nužno slijedi iz lažne doktrine Jednom spašen, zauvijek spašen.
Tako je i sa pojmom bezuslovne ljubavi prema Bogu. Da li ste primijetili sličnu terminologiju – bezuslovna ljubav prema Bogu i bezuslovna vječna sigurnost? Oboje lažno koriste izraz „bezuslovno“. Riječ „bezuslovno“ ne pojavljuje se nigdje u Svetom pismu.
Ovdje imamo posla s lažnom doktrinom koja proizlazi iz lažne premise da postoji bezuslovna vječna sigurnost. Lažna doktrina o bezuslovnoj ljubavi prema Bogu održava lažni pogled na Boga i uklanja strah od Boga. Ipak, Sveto pismo nas uči da je strah od Boga početak znanja (Izreke 1:7). Ali zašto bi se iko bojao Boga ako je Božja ljubav bezuslovna, ako se može griješiti tako što se grijeh neće uračunati? Mojsije je rekao Izraelcima: „Bog je došao da vas iskuša i da stalno imate strah od njega da ne biste griješili.“ (Izlazak 20:20)
Sveto pismo često govori „Nema straha od Boga pred njihovim očima“ (vidi Rimljanima 3:18, Psalam 36:1) i o onima koji se ne boje Boga (Postanje 20:11; Psalam 55:19 i Ponovljeni zakon 25:18). Te reference se uvijek odnose na zle – one koji će podnijeti Božji sud.
Božja ljubav je uslovna, ali povjerenje u Boga nije upitno ako smo među onima koje Isus naziva prijateljima jer poštuju njegove upute i izvršavaju volju njegovog Oca koji je na nebu. Razlog uslovnosti Božje ljubavi i obećanja saveza je vrlo jednostavan i logičan: za ljubav su potrebni partneri voljni da međusobno sarađuju, a isto tako i za savez. Otkazivanje ljubavi i kršenje saveza uvijek su opcija sa ljudske strane, stoga i moraju biti uslovni.
Lažno jevanđelje ljubavi
Većina današnjih crkava propovijeda pogrešnu doktrinu koja se naziva „jevanđelje ljubavi“. Jevanđelje ljubavi nije lako identifikovati i Sotona koristi ovu lažnu doktrinu da vjernike sa uskog puta preusmjeri na prostrani (Matej 7:13-14).
Koji su simptomi „jevanđelja ljubavi“?
Ljudi koji su u ovoj lažnoj doktrini obično vjeruju ili koriste sledeće fraze: „Bezuslovna ljubav“, i „Bog voli grešnika, ali mrzi samo grijeh“.
Iako su ovo neke od najvećih laži, „ljubavno jevanđelje“ govori o propovijedanju „Božje ljubavi“ bez pomena Božjeg gnjeva i promoviše razvodnjeno jevanđelje koje ne „vrijeđa“ grešnika.
Najtužnije je to što hrišćani, pa čak ni vodeći ljudi ne razumiju šta je Božja ljubav. Razlog za to je što oni ne stoje čvrsto na Istini. Oni čak i ne znaju pravilno tumačiti Sveto pismo.
Bog je ljubav i ljubav nikada ne prestaje (1. Jovanova 4:8; 1. Korinćanima 13:8). Znači li to da Bog nikada neće napustiti ili osuditi Đavola? Zaista je žalosno da čak i hrišćani izvlače stihove iz konteksta i opravdavaju svoje grešne postupke. Ako je Bog ljubav i ljubav uvijek ima povjerenja (1. Kor. 13:7), vjeruje li Bog nevjernicima? Ne, Bog koji voli ne vjeruje (bezuslovno) čak ni svojim slugama (Jov 4:18). Vjerujete li u riječi nevjernika jer vam je rečeno da ga volite? Isus je rekao „odlazi od mene, Sotono“ svome učeniku i nije vjerovao njegovim riječima (Matej 16:23) jer je pravilno procijenio odakle su potekle. Slično važi za sve ostale atribute ljubavi spomenute u 1. Kor. 13. glava.
Propovijedanje Božje ljubavi je u redu, ali ne bez povezivanja sa Njegovom istinom i pravdom, jer tada je nepotpuno. Svi ključni Božji atributi moraju uvijek biti u korelaciji i skladu.
Da je poruka koja se propovijeda u crkvama razvodnjena dokaz je što su većina crkava postale klubovi nevjernika, liberala i filozofa koji traže poruku koja ih ne vrijeđa zbog njihovih grijeha, a poruke neophodne za duhovni rast pravog vjernika, poput posvećenja, svetosti i suda potpuno su uklonjene.
Jedina poruka koja je ostala u ovakvim crkvama je „ljubav“, a ova poruka ljubavi nije Božja ljubav data u Bibliji. Puštajući takve nevjernike u skupštinu, pravi vjernici zaglavljuju u vrtlogu bez duhovnog rasta, već imaju zajedništvo s nevjernicima na koje Biblija strogo upozorava da ne postanu poput njih. Juda i Petar upravo upozoravaju na takve stvari (Juda 1:4; 2. Petrova 2:1-3; 3:15-17).
Apsurd bezuslovne Božje ljubavi
Ideja o „bezuslovnoj ljubavi“ je besmislica u rangu pretpostavke da „Bog živi izvan vremena i prostora“. U prvom slučaju, Bog bi bio onemogućen da preduzme bilo kakve mjere protiv grešnika, dok je druga ideja zapravo negiranje Boga (ako ne živi nigdje i nema aktivnosti u vremenu, onda i ne postoji).
„A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Hristos, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5:8)
Ovaj stih ne objavljuje da nas Bog voli bezuslovno, već da nas je Bog tako volio, da je Isus Hrist umro za nas kako bi zadovoljio Božji USLOV da se grijeh kazni smrću – da bismo mogli biti spašeni. Da nas je Bog bezuslovno volio, ne bi bilo potrebe da Isus strada i umre kako bi iskupio naše grijehe. Da je Božja ljubav zaista bezuslovna, sam pojam „grešnik“ bio bi apstraktan i bez ikakve težine.
BEZUSLOVNO = BEZ USLOVA
Kad je Bog stvorio Adama i Evu, oni nisu bili bezuslovno voljeni. Gospod Bog je Adamu i Evi dao samo jedan uslov: da ne jedu plodove sa drveta spoznaje dobra i zla, jer će, ako to učine, sigurno umrijeti (Postanje 2:16). Adam i Eva prekršili su Božji uslov (Postanje 3:6), a Gospod, budući da je bio pravedan i držao Njegovu riječ, nije u „bezuslovnoj ljubavi“ oprostio Adamu i Evi. Bog ih je izbacio iz rajskog vrta (Postanje 3:22-24) i oni su umrli, kako je obećao da će biti (Postanje 5:5).
Kad je pobuna Lucifera i njegovih pristalica na Nebu postala otvorena, Hrist je sa vjernim anđelima poveo rat protiv njih i pobunjenici su zbačeni s Neba (Otkrivenje 12:7-9). „Bezuslovna ljubav“ nije bila opcija, jer da jeste Bog bi mogao kazati: „Dobro, kad ste tako odlučili i demokratski izabrali novog boga, preostaje mi samo da vam poželim sreću i prepustim vam pogodno mjesto. U mom univerzumu ima prostora napretek.“ Šta mislite, da li je Lucifer kao jedan od argumenata za pridobijanje sledbenika koristio pretpostavku da Bog bezuslovno voli svoja stvorenja i da ih neće nikada kazniti? Sasvim izvjesno da jeste! To je ključna ideologija satanističkog koncepta – suvječno postojanje dobra i zla koje i sam Bog mora verifikovati.
Kad bi Božja ljubav bila zaista bezuslovna, Bog bi bio onemogućen da bilo šta preduzme u zaštiti poretka i održanja života u univerzumu. Sam Bog bi bio u stanju koje se najbliže može opisati pojmom poznatim u budizmu kao „nirvana“.
Napokon, ima još jedna skrivena premisa u pozadini ideje o „bezuslovnoj ljubavi“ koju do sada nismo izričito pomenuli. Skriveni motiv iza „bezuslovne ljubavi“ je uklanjanje Božjeg Zakona, sama srž lukavstva iz koje proističu razni obmanjivački koncepti, od kojih su najopasniji oni vjerske prirode, vješto kamuflirani ispod ushićenih priča o ljubavi.
Međutim, Božja Riječ razobličava takve obmane:
„Evo, danas stavljam pred vas blagoslov i prokletstvo: blagoslov ako budete slušali uputstva Gospoda, svog Boga, koja vam danas dajem, a prokletstvo ako ne budete slušali uputstva Gospoda, svog Boga.“ (5. Mojsijeva 11:26-28)
Dakle, postoje tri osnovna uslova za nas da nas Bog prihvati i zavoli: pokajanje, poštovanje Božjih uputa i prihvatanje Isusa Hrista kao našeg ličnog Gospoda i Spasitelja. Pokajanje je uslov. Božji i Hristovi uputi su uslov. Prihvatanje Mesije za Gospoda i Spasitelja je uslov. Reći da nas Bog bezuslovno voli je biblijski netačno i lažno je učenje koje je emocionalno vođeno i demonski nadahnuto.
Bog voli grešnika, ali mrzi grijeh…
Neki mogu reći da Bog voli grešnika, ali mrzi grijeh.
Šta je pogrešno sa frazom „Bog voli grešnika, ali mrzi samo grijeh“? Problem je što se zlo ili grijeh predstavljaju kao nezavisni od grešnika. To je isprazna filozofija, jer Biblija uči da je grijeh imao svoga inicijatora u voljnom izboru moralnog bića, tj. Lucifera. Dakle, grijeh nije apstraktan pojam, zlo koje stoji samo od sebe, već ima svoje nosioce. Grijeh se nikad ne čini bez voljnog predumišljaja i pristanka nosioca grijeha. Tako je odgovornost na nosiocu, ne na grijehu samom po sebi kojeg Bog može „mrziti“ a istovremeno grešnika „voljeti“.
Bez pokajanja i ostavljanja grijeha od strane grešnika, Bog ne može odvojiti grijeh od grešnika. Isus je umro da bi iskupio naše grijehe pod uslovom da se prvo pokajemo, a zatim prihvatimo Njegov dar besplatnog spasenja. Grešnici će, zajedno sa svojim neprežaljenim grijesima, biti osuđeni na uništenje za vječnost. Bog može oprostiti i tretirati samo grijehe onih koji se kaju, a ne grijehe onih koji odbijaju da se pokaju. Bog neće nikoga prisiliti da se pokaje i čovjek se mora pokajati i poslušati Boga svojom voljnim aktom.
Zaključak
Bog nas voli ali nije popustljiv u pogledu grijeha. Vjernici se zavaravaju ako, nakon što prime milost, misle da će ih Bog nastaviti bezuslovno voljeti ako namjerno griješe nakon što su upoznali Božje istine (Jevrejima 10:26-31; 1. Korinćanima 6:9-10; Galatima 6:7-8)
Sveto pismo kaže da je Bog ljubav, ali ovo je samo djelimičan opis Božje prirode.
Boga osim ljubavi opisuju i mnogi pridjevi:
- Bog je svet (Jošua 24:19).
- Bog je milostiv i milosrdan (2. Dnevnika 30:9; Psalam 116:5; Joel 2:13).
- Bog je ljubomoran Bog (Izlazak 20:5; 34:14; Ponovljeni zakon 4:24; 5:9; 6:15; Jošua 24:19; Ezekiel 39:25; Nahum 1:2).
- Bog je ljubav (1. Jovanova 4:8).
- Bog je pravedan (Ponovljeni zakon 32:4; Ezra 9:15; Psalam 116:5; Danilo 9:14). Itd.
Evo finalnog testa: Riječ Božja je istina (Jovan 17:17), Zakon Božji je istina (Psalam 119:142), Isus je istina (Jovan 14:6). Ako je sve navedeno definicija i test istine, „bezuslovna ljubav“ mora biti laž jer se ne slaže ni sa jednom od navedenih premisa istine!
