Biblija u pogrešnim rukama

„Ponekad je Biblija u ruci jednog čovjeka gora od boce viskija u ruci drugog.“ – Harper Lee, To Kill a Mockingbird.

Bilo koji alat u pogrešnim rukama je opasan. Biblija je vrlo opasna kada je u pogrešnim rukama. Ljudi mogu natjerati Bibliju da kaže šta god žele da znači.

Ovo se odnosi na religiju uopšteno. Ako uvjerite dovoljno ljudi da imate neku vrstu direktne veze s Bogom, a oni je nemaju, možete nanijeti mnogo štete, bilo zloupotrebom Svetog pisma, zloupotrebom tvrdnji o apostolskom nasleđu, zloupotrebom povjerenja ljudi u vašu čast i vrlinu kao uglednog apologete, lažiranjem natprirodnih iskustava ili zloupotrebom autoriteta koji vam takva iskustva, čini se, daju, i tako dalje.

Ali znate li šta zaista otvara vrata zloupotrebi? Govorenje ljudima da imate sve ispravne biblijske odgovore i da se ne bi trebali ni truditi sami čitati Bibliju jer već znate da ako se ne slažu s vama, onda su oni u krivu, a vi u pravu.

 

Zloupotreba duhovnog oružja

Najmoćnije oružje hrišćana je Biblija. To je živi mač Duha, ​​moćan i oštriji od svakog dvosjeklog mača (Efescima 6:17; Jevrejima 4:12). Đavo zna njegovu moć. Zato je pokušao da ga upotrijebi protiv Isusa (Matej 4:6). Ali Sotona je pogrešno rukovao ovim strašnim oružjem. Pokušao ga je upotrijebiti za nešto za što nije bilo namijenjeno. Sveto pismo koje je citirao (Psalam 91:11-12) nije bilo namijenjeno kao obećanje zaštite za fanatika koji je odlučio da skoči sa zgrade. Đavo je pokušao okrenuti Bibliju protiv Isusa suprotstavljajući Sveto pismo Svetom pismu, ali Isus je razotkrio ovu neprijateljsku zloupotrebu oružja i ukorio ga.

Godinama se raspravljamo da je proroštvo jedan od dokaza nadahnuća Biblije. Ovo oružje je bilo korisno protiv ateista i agnostika. Ali druge religije su pokušale oteti ovo oružje i upotrijebiti ga protiv nas. Muslimani pokušavaju reći da postoje predviđanja u Kuranu koja su se ostvarila i dokazati da je inspirisan. Ova „proročanstva“ uključuju predviđanje da će islam nadvladati druge religije i da Kuran nikada neće biti uništen! Mormoni kažu da je Džozef Smit bio nadahnut jer je predvidio da će Građanski rat početi pobunom u Južnoj Karolini – događaj koji je svako mogao znati čitajući novine u decenijama koje su prethodile ovom sukobu. Ova predviđanja nisu u istoj ligi kao nevjerovatna proročanstva Biblije koja su napisana stotinama godina prije nego što su se događaji koje su predvidjeli dogodili i koja su se ispunila u određenim detaljima u tim događajima.

Ponekad vlade, pretvarajući se da su prijatelji hrišćana i čuvari istine, koriste ovo oružje da kontrolišu ili čak ugnjetavaju građane, posebno hrišćane. Kada je Galilej predložio da se Zemlja okreće oko Sunca umjesto obrnuto, katoličke vlasti su ga osudile i stavile u kućni pritvor do kraja života. Zašto su to učinili i koja je bila osnova za tako oštru akciju? Koristili su odlomke poput Mateja 5:45, koji kaže da Bog čini da Njegovo sunce izlazi i nad zlima i nad dobrima. Ako Biblija kaže da sunce izlazi, tvrdili su, onda se ono mora kretati, a Zemlja mora mirovati. Naravno Biblija često koristi fenomenološki a ne naučni jezik, baš kao i mi danas. Vjekovima je Katolička crkva, djelujući kroz evropske vlade pod svojim uticajem, progonila hrišćane koji se nisu slagali s njenim učenjem. Okrećući svoja iskrivljena tumačenja Biblije protiv pravih hrišćana, pogubili su ove „jeretike“.

Lažni učitelji pokušavaju koristiti Bibliju protiv Zajednice. Citiraju Sveto pismo izvan konteksta kako bi „dokazali“ da krštenje nije potrebno, da Božje dijete ne može pasti, da svi idu u raj, pa čak i da su istopolni odnosi moralno ispravni. Ali, kada izvrću Sveto pismo i zloupotrebljavaju oruđe koje im je Bog dao, to čine na vlastitu propast (2. Petrova 3:16).

 

Izvitopereni i fanatični pogledi i zloupotreba Biblije

Pogrešne premise i potčinjavanje Svetog pisma. – Mnogi ljudi iskrivljuju Sveto pismo, nastojeći ga prilagoditi nekom svom mišljenju, nadajući se da će time dati pseudobiblijski autoritet svojim neobičnim predrasudama. Takvo iskrivljavanje Svetog pisma stvorilo je mnoštvo kultova i jeresi – prošlih i sadašnjih.

Nova svjetlost i „jedinstveni“ uvid. – Slično – možda čak i gore – je tvrdnja da primate novu „svjetlost“, ili možda novi (i autoritativni) uvid u postojeće Sveto pismo. Ovo je uglavnom svojstveno harizmaticima koji imaju „potrebu“ da pomoću duha protumače ono što je već otkriveno. „Nemojte ništa dodavati riječi kojoj sam vas podučio niti šta oduzimajte od nje.“ (Ponovljeni zakon 4:2) „Nemoj ništa dodavati riječima njegovim, da te ne ukori i da se ne pokažeš kao lažov.“ (Izreke 30:6)

Liberalna relativizacija. – Kultovi i jeretici iskrivljuju i dopunjuju Sveto pismo, ali još smrtonosniji su liberali koji pokušavaju da ga relativizuju. „A ako neko oduzme nešto od riječi koje su u knjizi ovog proroštva, Bog će mu oduzeti njegov dio od drveta života, i od grada svetog, i od onoga što je zapisano u ovoj knjizi.“ (Otkrivenje 22:19) Ovaj čin relativizovanja, a zatim poricanja Božje Riječi (Postanje 3:1, 4) bila je upravo Sotonina laž koja je donijela grijeh u svijet.

Dodavanje, oduzimanje, dijeljenje i množenje. – Dodavanje se dešava u propovijedanju kada dodajete svoja vlastita mišljenja ili misli Bibliji kao da je to nalog. Na primjer, u Efescima 5:18 stoji: „I ne opijajte se vinom, u kome je razuzdanost, nego se ispunjavajte Duhom.“ Mnogi pastori će propovijedati ovu propovijed i govoriti o tome kako je svaka upotreba alkohola grijeh. Ali je li to ono što ovaj stih zaista kaže? Ovaj stih kaže „ne opijajte se“. Ne govori ništa o tome da je svaka konzumacija alkohola grijeh.

Oduzimanje se dešava u propovijedanju kada oduzmete neki dio iz Biblije jer ili ne želite da se bavite njime ili biste željeli da ga uopšte nema u Bibliji.

Dijeljenje se događa u propovijedanju kada odvajamo tekst od njegovog konteksta. Naš je posao da naučimo ljude kako da čitaju Bibliju u njenom punom kontekstu i poštuju druga pravila tumačenja. Već je dovoljno problema s hrišćanima koji vade stihove iz konteksta.

Umnožavanje se dešava u propovijedanju kada umnožimo problem u mnogo veći problem nego što bi trebao biti. Umnožavanje se najčešće događa kada pastori propovijedaju o određenim grijesima.

Fanatici Biblije. – Sledeća kategorija ljudi koji od Biblije prave opasan alat mogu se nazvati fanaticima Svetog pisma. To su oni koji kao da stalno pričaju o Bibliji. A ako ih pitate za mišljenje, njihov odgovor je uvijek iz Biblije. Oni predstavljaju Bibliju na takav način kao da je maltene Bog lično pisac ili kao da ona sadrži Boga i spasenje u sebi. Stoga ćete ih čuti kako često ponavljaju fraze „sveta Božja Riječ“ sa iracionalnom revnošću prema vlastitoj vjeri koja nadilazi biblijsko učenje, isključujući važnost bilo kojeg „ljudskog tumačenja“ ili komentara, što naravno ne važi za njihove vlastite poglede. Ova vrsta idolatrijskog odnosa je nalik onoj kojoj su Izraelci imali prema Kovčegu saveza, kada im je otet od Filisteja (1. Samuelova 4. glava).

Fanatici Biblije se mogu prepoznati i po negiranju ​​intelektualnog angažmana, odbacujući teologiju, nauku ili razum kao nepotrebne ili čak štetne.

Njihov nastup u „evangelizaciji“ je zilotski i kontraproduktivan, što se takođe pokazuje u napadnom dijeljenju Biblija i vjerske literature.

Drugi će opet isticati da je svaka riječ u Bibliji nadahnuta ili isključivo preferirati određeni prevod (kao na primjer, pokret KJV Only).

Šta se nalazi iza fasade? Ovi fanatici često su vođeni sebičnim željama, duhovnim ponosom, ličnim kompleksima i neuravnoteženom ličnošću, te potrebom za dokazivanjem, iako to nikada ne bi priznali. Vremenom mogu postati dogmatični i odbacivati svaku odgovornost.

Biblija kao oruđe za zlostavljače. – Biblija može postati i oruđe za zlostavljanje bližnjih. Na primjer, zlostavljač će koristiti neke biblijske stihove kao što je Postanje 2:24 (dvoje će postati jedno tijelo), da bi potpuno kontrolisao svog bračnog partnera ili ga odvojio od savjeta i podrške porodice.

Pravilno shvaćen, biblijski koncept pokornosti može biti prekrasna osobina u zdravim brakovima (Efescima 5:22). Ali nasilnici ga koriste kao sredstvo kontrole i dominacije potpuno odvojeno od Božje namjere. Apel na „pokoravanje“ postaje taktika tlačitelja, a ne istinski apel za pobožnost.

Još jedan tekst koji je može zloupotrijebiti je 1. Korinćanima 7:4 gdje se uči principu dijeljenja svega među supružnicima, uključujući tijelo. Zlostavljači izopačuju ovaj princip i čine ga jednostranim.

Zlostavljači će koristiti Bibliju i za prebacivanje krivice: natjerao/la si me da sagriješim. Opresivni supružnici za vlastite grešne postupke (npr. izlive bijesa, pijanstvo, nasilje, korišćenje pornografije) krive svoje partnere. Ali Biblija kaže da su ljudi odgovorni za vlastite postupke.

 

Pogrešan pristup Bibliji

Mnogi od nas pristupaju Bibliji ne kao da je nešto što nas ispunjava kiseonikom, već kao nešto što nas guši. Otvaramo Bibliju s osjećajem zanemarene dužnosti. Život je dovoljno zahtjevan, mislimo. Treba li mi zaista više zahtjeva? Moram li čuti još više uputa koje mi govore kako da živim?

To je razumljiv osjećaj. Ali je žalosno pogrešan. I dovodi nas do centralne stvari o Bibliji dok razmišljamo o tome kako pravi grešnici dobijaju pokretačku snagu za stvarne promjene u svojim životima. Biblija je dobra vijest, a ne motivacijski govor. Biblija je pomoć, a ne ugnjetavanje. Data je da nas podupire u životu, a ne da nas vuče dolje.

Kada zijevamo nad Biblijom, to je kao da teški astmatičar zijeva nad besplatnim respiratorom dok hvata zrak. Čitajte Bibliju ne pitajući prvenstveno koga oponašati i kako živjeti, već šta nam ona pokazuje o Bogu koji voli spašavati i o grešnicima kojima je spasenje potrebno.

Možda se čini očiglednim da je Biblija dobra vijest. Kako bismo je inače čitali? Evo devet uobičajenih, ali pogrešnih načina čitanja Biblije:

1. Zapaljivi pristup – čitanje Biblije radi sjajnog, subjektivnog iskustva s Bogom, potpaljenog riječima teksta, bez obzira razumijemo li šta one zapravo znače ili ne. Rezultat: privremeno duhovno drogiranje koje brzo iščezne i ne ostavlja ništa korisno za sobom.
2. Mrzovoljni pristup – čitanje Biblije ni iz čega osim iz nejasnog osjećaja da bismo to trebali činiti, kako bismo se riješili Boga za taj dan. Rezultat: ogorčeno čitanje.
3. Pristup zlatnog rudnika – čitanje Biblije kao ogromnog, pećinskog, mračnog rudnika, u kojem se povremeno naiđe na grumen inspiracije. Rezultat: zbunjujuće čitanje.
4. Herojski pristup – čitanje Biblije kao moralne dvorane slave koja nam daje jedan za drugim primjer herojskih duhovnih divova koje možemo oponašati. Rezultat: očajničko čitanje.
5. Pristup zasnovan na pravilima – čitanje Biblije u potrazi za naredbama koje treba poslušati kako bi se suptilno pojačao osjećaj lične superiornosti. Rezultat: farisejsko čitanje – što više „zapovijesti“ za poslušati, to je osjećaj nadmoći veći.
6. Pristup Indijane Džonsa – čitanje Biblije kao drevnog dokumenta o događajima na Bliskom istoku prije nekoliko hiljada godina koji su nebitni za moj današnji život. Rezultat: dosadno čitanje.
7. Pristup magičnog vodiča – čitanje Biblije kao mape puta koja mi govori gdje da radim, s kime da se oženim/udam i koji auto da kupim. Rezultat: opasna duhovna umišljenost.
8. Pristup Ezopovih basni – čitanje Biblije kao slobodne zbirke lijepih priča nanizanih nezavisno jedna na drugu, svaka s lijepom moralnom poukom na kraju. Rezultat: nepovezano čitanje.
9. Doktrinarni pristup – čitanje Biblije kao teološkog magacina za uzimanje municije za sledeću teološku debatu sa „oponentima“ naše sekte. Rezultat: hladno čitanje s promašenim ciljem.

U svakom od ovih pristupa ima nešto istine. Ali učiniti bilo koji od njih dominantnom prizmom kroz koju čitamo Sveto pismo znači pretvoriti Bibliju u knjigu kakva nikada nije ni bila namijenjena da bude.

Kao što ne biste padobranom skočili usred romana, pročitali pasus izvan konteksta i očekivali da ćete razumjeti sve što on znači, ne možete očekivati ​​da ćete razumjeti sve što odlomak iz Svetog pisma znači, a da ga ne uključite u veliki mozaik biblijske naracije. Drugim riječima, ako ne shvatimo široku poruku i ključne koncepte Svetog pisma, uvijek ćemo se spoticati na jedan ili drugi suženi pristup i robovati svojim sektaškim kratkovidim ciljevima.

Biblija je dobra vijest. Mora se čitati u tom kontekstu. A rezultat ovog pristupa je preobražavajuće čitanje. Biblija je dobra vijest, a ne motivacijski govor.

 

Pogrešno čitanje Biblije

Kultovi često pripisuju figurativna ili metafizička značenja doslovnim biblijskim terminima. – Jedan od najopakijih načina na koji neki kultovi zloupotrebljavaju Bibliju jeste pripisivanje figurativnih ili metafizičkih značenja biblijskim terminima koji očigledno imaju doslovna značenja.

Najuspješnije se mogu raskrinkati kad otkrijemo koja je njihova skrivena premisa ili šta ih navodi na pogrešnu primjenu i tumačenja Biblije. Uvijek postoji skrivena premisa kao polazište.

Sektaši često bukvalno shvataju idiome, figurativna ili metafizička značenja kao doslovne fizičke ili duhovne realnosti. – Ovo je druga krajnost. Priučeni i pogrešno naučeni pseudo autoriteti često se razotkrivaju ispadima kroz nesposobnost razlikovanja doslovnog od simboličkog u Svetom pismu. Tipičan primjer su ravnozemljaši, ali na žalost ne samo oni. Mnogi koji se eksponiraju kao učitelji bivaju uhvaćeni u sličnim ispadima i glupostima. Iako se može steći utisak da dobro govore (jer su se potrudili da nauče gradivo), ispadi su neminovni, ako ih dovoljno dugo pažljivo pratite.

Ponekad se mogu eksponirati i kao „tumači“ navodnih šifrovanih i „skrivenih“ poruka i značenja u biblijskom tekstu.

Mnogi kultovi iskrivljuju i pogrešno primjenjuju prediktivna biblijska proročanstva. – Drugi način na koji neki kultovi zloupotrebljavaju Bibliju jeste iskrivljavanje i pogrešna primjena prediktivnih biblijskih proročanstava. To jest, uzimaju drevne starosavezne proročanske izjave o poslednjem vremenu i sl. i primjenjuju ih na trenutne događaje onako kako ih oni vide. Najbolji primjer ove vrste interpretativne gimnastike su Jehovini svjedoci. Drugi će, opet, iskriviti i negirati potpuno jasnu istorijsku primjenu proročanstava, kao na primjer ona iz Danila 2. i 7. glava.

 

Šta hrišćani mogu učiniti?

S obzirom na dokaze o tome kako kultovi i sektaši iskrivljuju i zloupotrebljavaju Bibliju, ostaje pitanje: „Šta možemo i trebamo učiniti?“ Postoji nekoliko osnovnih principa koje hrišćani koji vjeruju u Bibliju mogu usvojiti kako bi se suprotstavili obmanjujućim tumačenjima Svetog pisma.

Prvo, ljude treba uputiti da Bibliji pristupaju kao cjelini i da nauče i shvate osnovne koncepte.

Drugo, moramo edukovati ljude o tome zašto su pravilne definicije važne. Ako se neki termin može definisati na bilo koji način koji neko želi, onda se Biblija, ili bilo koji dokument uostalom, može lako odvojiti od svog autentičnog značenja. Zato je pravilna upotreba principa prevođenja i tumačenja (hermeneutike) od vitalnog značaja za proučavanje Biblije.

Treće, kada imamo posla sa sektašima, moramo ih natjerati da definišu svoje termine onako kako ih oni razumiju i obratiti im se prema strukturi autoriteta njihove sekte. Ovo zato jer kultovi često imaju potpuno različita značenja uobičajenih biblijskih termina. Mnogo puta, obični članovi kulta čak ni ne znaju da su njihove definicije različite. Ponekad, međutim, kultisti koriste uobičajene termine s jasnom namjerom da obmanu nesvjesne ljude. Moramo ih istjerati na čistinu.

Četvrto, da bismo postigli gore navedeno, moramo precizno definisati sve biblijske i doktrinarne termine prema njihovim doslovnim značenjima, kako ih razumiju biblijski pisci. Moramo odbaciti sva zagonetna, mistična ili metafizička tumačenja. Biblijski pisci nisu tako razmišljali. Stoga, kada otkrijemo upotrebu termina za koje znamo da ih zloupotrebljava kultista, trebali bismo ga odmah ispraviti prihvaćenim tačnim definicijama. Jedan od načina da to učinimo je konsultovanje vjerodostojnog biblijskog rječnika.

I konačno, moramo zahtijevati da sektaš, kada citira Bibliju, koristi vjerodostojne prevode i čita sve odlomke u njihovom opštem i specifičnom kontekstu.

Ukratko, hrišćani trebaju biti budni kako bi razotkrili one kultove koji iskrivljuju, pogrešno prevode i pogrešno tumače Božju Riječ. Božja istina je u pitanju i spasenje ljudi može zavisiti o njoj. „Budi marljiv da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radnik koji nema čega da se stidi, koji se ispravno služi riječju istine.“ (2. Timoteju 2:15)