Knjiga proroka Sefanije (1. glava)

Pisac: Sefanija
Mesto pisanja: Judeja
Pisanje završeno: oko 631. pre n. e.

  1. Gospodnja reč koja je došla Sefaniji,* sinu Husija, sina Gedalije, sina Amarije, Jezekijinog sina, u danima Josije, Amonovog sina, Judinog kralja:

    * „Sefanija“ znači „Gospod je zaštitio (sakrio, sačuvao)“.

  2. „Sve ću istrebiti s lica zemlje,“ govori Gospod.
  3. „Istrebiću ljude i životinje. Zatrću ptice nebeske i ribe morske, i svaki kamen spoticanja zajedno sa zlima. Istrebiću ljude s lica zemlje,“ govori Gospod.
  4. „Podignuću svoju ruku na Judu i na sve stanovnike Jerusalima i istrebiću iz ovoga mesta ostatak Balov, ime derviša* zajedno sa drugim sveštenicima,

    * „Kemarim“ na hebrejskom, srodno arapskoj reči „fakir“ – sveštenici obučeni u crnu odeždu, mistici i askete.

  5. i one koji se na krovovima klanjaju nebeskoj vojsci, i one koji se klanjaju zaklinjući se Gospodu i zaklinjući se Malhomom,
  6. i one koji odstupaju od Gospoda, koji ne traže Gospoda niti ga za savet pitaju.“
  7. „Ćutite pred Gospodom! Jer blizu je Gospodnji dan, jer je Gospod pripremio žrtvu, pozvao je svoje zvanice.“
  8. „Na dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i kraljevske sinove i sve koji nose tuđinske haljine.
  9. I pohodiću sve koji preskaču preko praga u taj dan, one koji kuću gospodara svojih pune nasiljem i prevarom.
  10. U taj dan,“ govori Gospod, „podići će se vika s Ribljih vrata i gorak plač iz novog dela grada i silna lomljava s bregova.
  11. Gorko plačite, stanovnici Makteša, jer je uništen ceo narod trgovački, istrebljeni su svi koji mere srebro!“
  12. „U to vreme pretražiću Jerusalim sa svetiljkama i pohodiću ljude koji su kao vino što leži na svom talogu i koji govore u svom srcu: ‘Gospod neće učiniti ni dobro ni zlo.’
  13. Bogatstvo će njihovo biti opljačkano i kuće njihove opustošene. Oni će graditi kuće, ali neće u njima stanovati, sadiće vinograde, ali neće piti vino njihovo.“
  14. „Blizu je veliki Gospodnji dan. Blizu je i dolazi vrlo brzo. Gorak je glas Gospodnjeg dana. Tada će vikati junak.
  15. Taj dan je dan gneva, dan nevolje i teskobe, dan oluje i pustošenja, dan tame i mraka, dan oblaka i guste tame,
  16. dan kada će se oglasiti rog i kada će se čuti ratni poklič protiv gradova utvrđenih i protiv visokih kula na uglovima zidina.
  17. I pustiću nevolju na ljude, pa će hodati kao slepci, jer su Gospodu zgrešili. Krv njihova prosuće se kao prašina i utroba njihova kao đubre.
  18. Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neće moći da ih izbavi u dan gneva Gospodnjeg. Oganj revnosti njegove proždreće svu zemlju, jer će on istrebljenjem strašnim istrebiti sve što žive na zemlji.“