Druga Petrova poslanica (1. glava)

Pisac: Petar
Mesto pisanja: Jerusalim
Pisanje završeno: oko 64. n. e.

  1. Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima koji imaju istu dragocenu veru kao i mi u pravednosti našeg Boga i Spasitelja Isusa Hrista:
  2. Neka vam se umnože blagodat i mir u poznanju Boga i Isusa, našeg Gospoda,
  3. jer nam je njegova božanska snaga darovala sve što je potrebno za život i pobožnost kroz poznanje onoga koji nas je pozvao slavom i čestitošću;
  4. kroz koje nam je dao dragocena i najuzvišenija obećanja, da kroz njih postanete učesnici u božanskoj prirodi, umaknuvši pokvarenosti koja je u svetu zbog požude.
  5. Zato se svesrdno potrudite da dopunite svoju veru čestitošću, čestitost znanjem,
  6. znanje samosavladavanjem, samosavladavanje istrajnošću, istrajnost odanošću Bogu,
  7. odanost Bogu bratskom ljubavlju, bratsku ljubav ljubavlju prema svima.
  8. Jer ako sve to imate u sebi i u tome napredujete, nećete biti ni besposleni ni besplodni, pošto ste dobro upoznali našeg Gospoda Isusa Hrista.
  9. Jer ako neko sve to nema, on je slep, zatvara oči pred svetlošću i zaboravlja da je očišćen od svojih starih grehova.
  10. Zato, braćo, tim više budite marljivi da biste potvrdili svoj poziv i izbor, jer ako to činite, nikada nećete posrnuti.
  11. U stvari, tako će vam se obilno pripraviti ulazak u večno* kraljevstvo našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista.

    * Pridev „večno“ (grčki: eonsko) odnosi se na najslavnije doba u Božjem planu, kada spasenje postaje stvarnost.

  12. Zato ću vas uvek na to podsećati, iako to znate i utvrđeni ste u sadašnjoj istini.
  13. Ali smatram da je dobro, sve dok sam u ovom telu,* da vas podsećam da ostanete budni,

    * Doslovno: „šatoru“.

  14. jer znam da ću uskoro napustiti svoje telo,* kao što mi je i naš Gospod Isus Hristos nagovestio.

    * Doslovno: „šator“.

  15. Zato ću sada dati sve od sebe da se i nakon mog odlaska uvek toga sećate.
  16. Jer nismo vam moć i prisustvo našeg Gospoda Isusa Hrista objavili povodeći se za vešto smišljenim mitovima, nego kao očevici njegovog veličanstva.
  17. Jer on je od Boga, Oca, primio čast i slavu, kad su od veličanstvene slave do njega došle ove reči: „Ovo je moj sin, moj voljeni, koji je po mojoj volji!“
  18. I čuli smo te reči koje su došle s neba dok smo s njim bili na svetoj gori.
  19. Tako je proročanska reč koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što na nju pazite kao na svetiljku koja svetli na tamnom mestu, dok ne svane dan i ne pojavi se zvezda danica u vašim srcima.
  20. A najpre znajte ovo: Nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg vlastitog tumačenja.
  21. Jer nikad proroštvo nije prenošeno od čovečije volje, nego vođeni Duhom svetim govoriše sveti Božji ljudi.