Blagoslov, prema Merriam-Websterovom rječniku, je „čin ili riječi onoga koji blagosilja“ ili „stvar koja pogoduje sreći ili blagostanju.“ U Bibliji se nalazi nekoliko riječi koje se obično prevode kao „blagoslov“ ili „blagosloviti“. Hebrejska riječ koja se najčešće prevodi kao „blagoslov“ je barak, što može značiti pohvale, čestitke ili pozdrave, a čak se koristi i kao prokletstvo. Prvi put se koristi u Postanju 1:22, kada je Bog blagoslovio morska stvorenja i ptice, govoreći im da se plode i množe po zemlji. Isto tako, u stihu 28, Bog je dao sličan blagoslov Adamu i Evi, dodajući da će oni vladati nad stvorenjima. Kad je Bog pozvao Abrama da ode u Obećanu zemlju (Postanje 12:1-3), obećao je da će ga blagosloviti, učiniti mu veliko ime i preko njega blagosloviti sve porodice na zemlji. Blagoslovi ovdje su očito povezani sa srećom i blagostanjem, kako za Abrama, tako i za druge. U Postanju 22:16-18, Bog ponovo blagosilja Abrama i dodaje da je to blagoslov usled njegove poslušnosti Božjim Uputima.
Bog nije jedini koji izgovara blagoslove. Kada je Rebeka napustila porodicu da postane Isakova supruga (Postanje 24:60), porodica ju je blagoslovila rekavši: „Sestro naša, budi majka nebrojenim hiljadama, i neka tvoje potomstvo osvoji one koji ga mrze.“ Kad je Isak bio spreman da umre, izgovorio je ovaj blagoslov svom sinu Jakovu: „Neka ti Bog daje rosu s nebesa i plodnu zemlju, izobilje žita i mladog vina. Neka ti narodi služe i neka ti se plemena klanjaju. Budi gospodar svojoj braći i neka ti se klanjaju sinovi tvoje majke. Neka su prokleti svi koji tebe proklinju i neka su blagosloveni svi koji tebe blagosiljaju.“ (Postanje 27:28,29)
Još jedna hebrejska riječ za blagoslov je ešer, što se takođe prevodi kao sreća. Jov 5:17 izjavljuje: „Eto, srećan je čovjek koga Bog ukorava! Ne odbacuj opomene Svemoćnog!“ Ovaj blagoslov je povezan sa spoznajom da je Bog na djelu da nas usmjeri na pravi put. Božje kažnjavanje zapravo je prikaz Njegove ljubavi prema nama, poput roditelja koji disciplinuje dijete koje se igra nasred ulice. Psalam 1:1-3 nosi tu temu dalje kad kaže: „Srećan je čovjek koji po savjetu zlih ne postupa, na putu grešnika ne stoji, i u društvu podrugljivaca ne sjedi, nego uživa u zakonu Gospodnjem, i dan i noć pažljivo čita zakon njegov. On je kao drvo posađeno kraj voda koje teku, koje plod svoj donosi u svoje vrijeme, kojem lišće ne vene, i sve što radi biće uspješno.“ Knjiga Psalama puna je referenci na ovu vrstu srećnog blagoslova za one koji vole i strahuju od Gospoda Boga.
U Novom Savezu postoje dvije primarne grčke riječi prevedene kao „blagoslov.“ Makarios nosi značenje sreće koju smo upravo razmotrili. Blaženstva u Mateju 5 i Luki 6 opisuju srećno stanje onih koji svoj smisao i ispunjenje pronalaze u Bogu. Kao i u psalmima, najbolji život je dostupan onima koji vole i boje se Boga i uređuju svoj život u skladu sa Njegovom Riječi. Rimljanima 4:6-8 povezuje ovaj srećan blagoslov s onima kojima su oprošteni grijesi, jer znaju da je odnos sa Bogom obnovljen. Pojam eulogeo se više fokusira na dobre riječi ili dobar izvještaj koji drugi daju nekome, a takođe opisuje blagoslov koji izgovaramo nad našom hranom (Matej 26:26). Efescima 1:3 blagosilja Boga za sve blagodati koje nam daje u Hristu, dok nas 1. Petrova 3:9 upućuje da blagoslovimo one koji nas zlostavljaju, jer smo bili pozvani primiti blagoslov od Boga.
Spajajući ove niti, vidimo da je blagoslov izjava dobre volje i sreće koja se izriče o drugom, kao i uslov koji ispunjava te dobre riječi. Božji originalni dizajn u stvaranju bio je da Njegova stvorenja, uključujući i čovječanstvo, dožive blagostanje, mir i ispunjenje, ali taj je dizajn upropašćen kada je grijeh ušao u svijet. Izjave o blagoslovu su želja da Bog povrati svoju naklonost prema drugima ili izjava o Njegovoj urođenoj dobroti. Krajnji blagoslov koji Bog daje je novi život i oproštaj koji dolazi kroz vjeru u Njegovog Sina Isusa Hrista. Materijalni blagoslovi u kojima uživamo iz dana u dan su privremeni, ali duhovni blagoslovi koji su nam na raspolaganju u Hristu obuhvaćaju vrijeme i vječnost, kao i materijalne i nematerijalne stvari. Kao što je psalmista rekao: „Srećan je onaj kome pomaže Bog Jakovljev, koji nade svoje polaže u Gospoda, Boga svoga.“ (Psalam 146:5)
Poseban značaj očinjeg blagoslova
Biblija posebno naglašava blagoslove koji otac (patrijarh) daje sinovima ili potomstvu. Primanje takvog blagoslova posebno je cijenjeno, a njegov izostanak smatran je prokletstvom. Ovi blagoslovi sadržali su riječi ohrabrenja, instrukcije oko nasledstva, kao i ono najbitnije – proročke riječi nadahnuća vezano za budućnost (vidi Postanje 49. glava). Stoga je razumljivo da je Bog te prilike često koristio za objavu proroštva.
Aronov sveštenički blagoslov
U 4. Mojsijevoj 6:23-27 zabilježen je blagoslov koji su Aron i njegovi sinovi trebali da izriču nad izraelskim narodom: „Kaži Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagosiljajte Izraelove sinove: ‘Neka te Gospod blagoslovi i neka te čuva. Neka te Gospod obasja svojim licem i neka ti bude milostiv. Neka Gospod obrati svoje lice k tebi i neka ti da mir.’ I neka mojim imenom blagosiljaju Izraelove sinove, i ja ću ih blagosloviti.“
Odavde jasno vidimo da je Bog izvor blagoslova, i da posvećeni ljudi izriču blagoslov u Njegovo ime. Govoriti u Božje ime znači vjerno i istinito predstavljati Božju istinu i Božji karakter. Ukoliko ti uslovi nisu ispunjeni, blagoslov može postati isprazna forma.
U ovom blagoslovu je takođe izražena Božja zaštitnička briga i staranje za Njegov narod. Za Izrael je to imalo vrlo praktičnu primjenu, jer su bili okruženi neprijateljima, a Bog je obećao da će ih zaštititi sve dok su mu bili vjerni. U hrišćanskom periodu, sve to poprima neke druge, više duhovne konotacije, jer glavni blagoslov za hrišćane nije fizička zaštita već postojana Božja ljubav (Rimljanima 8:36-38) i naša istrajnost na putu u nebesko kraljevstvo (2. Timoteju 4:18). Najveći neprijatelji hrišćanina su grijeh i smrt (1. Korinćanima 15:56,57). Mir sa Bogom mi dobijamo kroz Hrista, i taj mir ne zavisi od spoljašnjih okolnosti.
Zloupotreba blagoslova
Bez biblijske vjere i doslednosti u istini, izricanje blagoslova se pretvara u izrugivanje Bogu i dovođenje u obmanu putem laskanja onih koji misle da ga primaju. Ovo se odnosi kako na crkve tako i na pojedince. Stoga moramo biti svjesni da blagoslovi nisu konfete koje možemo da rasipamo kad nam se prohtije, ili da nam to služi kao formalni pozdrav i uzrečica. Među današnjim hrišćanima, posebno onima koji nose nauku i običaje iz raznih crkava, najčešće možete čuti takav način „pozdravljanja“. U tome čak prednjače žene koje „daju blagoslove“ muškarcima, nimalo se ne obazirući ili ne poznajući biblijski uspostavljene odnose između muškaraca i žena. Konkretno, muškarac je izvor a žena kanal blagoslova, ne može biti obrnuto. Takođe ne može učenik učitelju dati blagoslov ili sin ocu. Uvijek postoji zdrava hijerarhija i zdravi autoritet koji moramo razlikovati. I sve to kao odgovarajući kanali blagoslova čiji je izvor Bog.
