Filozofiranju o prostoru i vremenu i njihovom odnosu nikad kraja. Ako biste pitali različite stručnjake, u različitim oblastima nauke, dobili biste najrazličitije odgovore o vremenu. Dok Biblija uči o linearnom protoku vremena, u budizmu, na primjer, vrijeme je samo iluzija. Vede, najstariji hinduistički filozofski tekstovi, pisani oko dvije hiljade godina prije nove ere, opisuju staru Hindu kosmologiju po kojoj univerzum prolazi kroz cikluse stvaranja i razaranja. Interesantno je zapaziti da ni ateistička naučna misao nije daleko od ovog koncepta.
Prostor-vrijeme u fizici predstavlja bilo koji matematički model koji spaja tri dimenzije prostora i jednu vremena u jedan četvorodimenzionalni kontinuum. Prostor je ono u čemu se materija fizički prostire. Fizički prostor se obično smatra trodimenzionalnim, dok savremeni fizičari uzimaju vrijeme kao četvrtu dimenziju, koja zajedno sa tri dimenzije prostora čini kontinuum prostor-vrijeme.
Možemo razumjeti nastojanja naučnika, fizičara, da matematički i na druge načine definišu prostor i vrijeme. Ali problem kojim ćemo se baviti u ovoj kratkoj analizi tiče se shvatanja prostora i vremena u odnosu na Boga. Naime, od većine kreacionista često se može čuti teza da biblijski Bog Stvoritelj egzistira izvan vremena, prostora i materije. Jedan primjer je Kent Hovind, kreacionista-evangelista. Hovind ističe da Biblija počinje izjavom „u početku Bog je stvorio nebesa i zemlju“, što znači da su vrijeme, prostor (nebesa) i materija (zemlja) stvoreni zajedno, i da stoga Bog Biblije egzistira izvan sve troje. Kao što čovjek koji je stvorio kompjuter ne egzistira unutar kompjutera, niti je dio kompjutera, tako Bog egzistira izvan vremena, prostora i materije. Inače, mnogi kreacionisti koji stoje iza ove teze uzimaju navodno Božje postojanje izvan vremena, prostora i materije kao nužnu kvalifikaciju da bi Bog bio zaista Bog.
Zvuči kao dobar argument koji spremno prihvataju i ponavljaju mnogi. Ali pažljivi i razumni poznavaoci Biblije ostaće sa utiskom iznuđenog i nelogičnog argumenta. I to sa dobrim razlogom.
Ko je Bog?
Prema Bibliji, Bog je samopostojeće Biće koje JEDINO nema početka i kraja u apsolutnom smislu (1. Timoteju 1:17; Psalam 41:13; Isaija 40:28; 45:5). On je Tvorac i Izvor svega.
Kako je Bog stvarao?
U izvještaju iz knjige Postanja 1. i 2. glava vidimo da je Bog stvorio naš univerzum i planetu Zemlju za život na njoj. Hebrejska riječ „bara“ – stvori (Post. 1:1) znači stvoriti nešto što prethodno nije postojalo.
Biblija izjavljuje da je Bog oblikovao čovjeka po svojem obličju (Postanje 1:27).
To jednostavno znači da je Bog realni entitet, Biće koje zaista postoji i ima sve odlike Ličnosti. Na mnogo mjesta i na mnogo različitih načina, Biblija to iznova dokazuje.
Bog je aktivno djelovao tokom šest dana na oblikovanju stvorene materije i prostora prvog dana, što opet znači da nije bio izvan prostora i vremena jer rad je funkcija koja se obavlja u vremenu i prostoru. Takođe zapažamo da Bog već prvog dana obezbjeđuje izvor svjetlosti u odnosu na koji je Zemlja rotirala u ciklusu noć-dan (Sunce, Mjesec i zvijezde bili su u funkciji davanja svjetlosti četvrtog dana). Dalje, On je oblikovao prvog čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu život. Bog je izvršio prvu hiruršku intervenciju tako što je oblikovao ženu od rebra čovjeka (nimalo slučajno baš od rebra) tako da se On lično svojim rukama morao time pozabaviti. Bog je sedmog dana počinuo, dakle u vremenskom okviru koji ima svoj početak i završetak, i dao uput čovjeku da čini to isto. Drugim riječima, ne možete naći konkretnijeg Boga od Boga Biblije.
Da li Bog živi izvan prostora i vremena?
„Izvan prostora, vremena i materije“ je fraza „pozajmljena“ iz savremene nauke koja u stvari negira Boga.
Bog ne živi izvan prostora i vremena.
Prostor i vrijeme su oblik energije, Božje stvaralačke sile, oblik realnosti u kojoj je Bog stvorio svu tvar i živa stvorenja. Prema tome, vrijeme i prostor ne potiču sami od sebe niti stoje sami po sebi, već proističu od Boga. Pošto Bog postoji, postoje i prostor i vrijeme. Odatle se nameće logičan zaključak da vrijeme i prostor nemaju svoj početak niti će imati kraj kao ni sam Bog. Bog postoji vječno, što znači da je postojao i uvijek će postojati, a postojanje bilo kod realnog entiteta pa i Boga nužno zahtijeva prostor-vrijeme. (Bog „izvan vremena i prostora“ zapravo bi bio bezličan, onemogućen sam po sebi, nepostojeć.)
Bog je, dakle, postojao prije stvaranja bilo kojeg živog (stvorenog) bića i naravno prije našeg univerzuma. Štaviše, prema biblijskoj hronologiji naš svijet datira prije nešto više od 6.200 godina. Stoga je besmisleno vezati Božje postojanje izvan prostora, materije i vremena samo zato što je On stvorio naš univerzum kojeg prethodno nije bilo. Upravo činjenica da Bog aktivno djeluje u vremenu koje protiče linearno i da poduzima nove stvaralačke poduhvate govori u prilog tome da je On realni entitet koji živi na realnom mjestu gdje se odvijaju realne aktivnosti sa realnim akterima. To je stvarnost o kojoj na mnogo mjesta svjedoči Sveto Pismo.
Čak ako se vratimo u prošlost kad je Isus postao „prvorođeni prije svakog stvaranja/stvorenja“ (Kološanima 1:15), to znači da je On morao imati svoj početak u ličnosti. Ako ima početak u ličnosti to podrazumijeva vremensko-prostorni kontinuum, bez obzira što prethodi stvaranju materijalnih svjetova i drugih bića.
Prorocima je pokazivan Božji presto, pristupanje Sina Božjeg Bogu Ocu i tom prestolu (Danilo 7:9,10; Psalam 68:17; Jevrejima 9:23,24; Otkrivenje 5:11), zatim mnoga živa bića koja ne pripadaju našem univerzumu, počevši od anđela do drugih svjetova, aktivnosti vezane za Plan spasenja i predstojeći sud, itd. Apostol Pavle svjedoči da je bio prenesen do „trećeg neba“ (2. Korinćanima 12:2-4) i da je to bio Božji raj (Eden je načinjen po uzoru na nebeski originalni Raj). Dakle, Pavle pominje konkretnu lokaciju (pretpostavljamo da je računao „treće nebo“ kao ono što dolazi nakon atmosfere i svemirskog prostora) i konkretni prostor sa konkretnim okruženjem.
Tako Bog zaista živi izvan našeg prostora i vremena, izvan našeg univerzuma, jer On je stvorio naš univerzum. Ali On ne živi izvan ukupnog prostora i vremena, iz jednostavnog razloga što sve potiče od Njega. U tom smislu, Bog nije samo Tvorac već i Održavalac svega.
Ništa ne postoji izvan ovog okvira. Mi svi živimo unutar tog okvira, unutar Božjeg velikog obrasca prostor-vrijeme, kao što je otkriveno u Bibliji. „Jer u njemu imamo život i mičemo se i postojimo.“ (Djela 17:28)
Stoga možemo zaključiti da su i drugi univerzumi stvarani po sličnom obrascu kao naš, kao sistemi ili cjeline čiju veličinu naša naučna saznanja ne mogu spoznati, ali da su sveukupni prostor i sveukupno vrijeme beskonačni i vječni kao sam Bog. Svi stvoreni univerzumi mjere vrijeme od njihovog stvaranja. Oni se nalaze u međusobnoj korelaciji i naravno u korelaciji sa Božjim prestolom (Jov 1:6). To znači da je samo Bog apsolutno vječan, bez početka i kraja, a da tvorevina i stvorena bića imaju svoj početak, istorijat i potencijalno vječni kontinuitet ili trajanje u budućnosti. Bog je kreativno stvaralačko Biće tako da i Njegovo stvaranje ima vječnu perspektivu. Stvorenim moralnim bićima, kao što su ljudi, takođe je dat nalog da djeluju po principu širenja (Postanje 1:28). Nije vjerovatno da bi Bog mogao jednom ukinuti ovaj princip. Ovo je jedini logički održivi koncept koji je istovremeno u potpunom skladu sa naukom Svetog Pisma.
Napokon, jedno od najčešće korišćenih imena u Bibliji za Boga je יהוה (JHVH). Korjen ove hebrejske riječi potiče od glagola „biti“ ili „postojati“. To ime u suštini znači Onaj koji postoji ili Biće koje vječno postoji. I to naravno nije slučajno.
Da li Bog zavisi od prostora i vremena?
Već smo rekli da sve što postoji potiče od Boga i da ne postoji ništa izvan toga. To znači da Bog kontroliše sve i da je u konačnom odgovoran za sve. Bog svojim duhom može biti prisutan na svakom mjestu.
Apostol Petar je pisao u kontekstu ispunjenja proročanstava: „Jedno, pak, ne zaboravljajte, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljadu godina i hiljadu godina kao jedan dan.“ (2. Petrova 3:8) Petar tu zapravo parafrazira Psalam 90:4 koji kaže: „Jer je hiljadu godina u očima tvojim kao dan jučerašnji kad mine, i kao straža noćna.“ Drugim riječima, sa aspekta Božje vječne egzistencije vrijeme u Njegovim očima nije isto što i za nas sa vrlo ograničenim životnim vijekom i uskogrudim shvatanjima. Poenta Petrovog osvrta je da ne smijemo biti nestrpljivi u pogledu konačne realizacije Plana spasenja jer Bog „ne želi da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja.“ (2. Petrova 3:9)
Bog raspolaže apsolutnim znanjem pa tako i predznanjem u smislu da Ga ništa ne može iznenaditi iako je stvorenim moralnim bićima darovao slobodnu volju bez koje ljubav nije moguća i bez koje ne bismo mogli nositi Njegovo moralno i kreativno obličje. Ali Bog je istovremeno Biće koje poštuje zakonitosti koje je sam uspostavio, što znači da u slučaju da želi promijeniti svoje boravište kao Osoba, to premještanje bi zahtijevalo izvjesni protok vremena. Biblija nas obavještava da će se to zaista dogoditi nakon Izvršnog suda i da će Božji presto biti izmješten na našu planetu (vidi Otkrivenje 21:1-3; 22:1-5)! Dakle, Bog će prebivati na Zemlji, očigledno u prostoru i vremenu. Da li će to značiti neku vrstu degradacije u odnosu na Njegov postojeći položaj? Naravno da neće. Zemlja će biti novi centar Božje vladavine zbog jedinstvenog iskustva sa pobunom, grijehom i iskupljenjem koje realizuju Otac i Sin. To je jedan od najjačih biblijskih argumenata da Bog zaista živi u realnom prostoru i na realnom mjestu i da je oduvijek živio.
Šta je Isus govorio o Bogu, prostoru i vremenu?
Sve aktivnosti koje je Isus ikada poduzeo odvijaju se u prostoru i vremenu koje linearno protiče. Isus je bio jasan da je poslat od Boga Oca i da dolazi sa Neba (Jovan 6:33,38; 8:14; 16:28). Kada je došlo vrijeme za Njegovo uznesenje na Nebo, opet je rekao: „Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.“ (Jovan 20:17) Dalje, Isus kaže da će spasenima biti dostupan Njegov presto slave (Matej 19:28).
Pred kraj svoje zemaljske misije, Isus je dao učenicima jedno veliko obećanje: „Neka se vaše srce ne uznemiruje. Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući mog Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sada idem da vam pripremim mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeću vas k sebi, da i vi budete tamo gdje sam ja.“ (Jovan 14:1-3)
Dakle, kad Hrist dođe drugi put, povešće sa sobom spasene na mjesto gdje prebivaju On i Bog Otac i taj boravak spasenih na Nebu će se završiti nakon hiljadu godina, posle čega slijedi povratak na Zemlju, Izvršni sud te napokon obnova naše planete i univerzuma. Kao što se jasno vidi iz Isusovog obećanja, Božje prebivalište je konkretno mjesto sa konkretnim stanovima za spasene. Osim toga, dužina tog boravka je vremenski određena. Prema tome, Bog očito ne živi izvan prostora i vremena, inače spaseni ljudi ne bi imali nikakvu mogućnost pristupa Božjem domu.
Prema tome, u biblijskoj religiji nema mjesta za špekulacije i nagađanja. Posebno ne za teze koje atakuju na zdravi razum ili imaju tendenciju unošenja zabune i besmisla. To što neko nosi akademsku titulu nije nikakva garancija protiv nebuloza. Kad god se neka sumnjiva pretpostavka provuče kroz filter Božje Riječi i zdravog razuma, neminovno se ogoli njena kakvoća.
Pavle Simović
