Kad razmišljaju o Bogu ili Isusu Hristu, ljudi su skloni da to čine kroz vizuru ispoljavanja božanskih atributa moći. Zašto je to tako i zašto je bitno da se to razjasni?
Da bismo pravilno razumjeli svu važnost ovog pitanja, moramo najprije biti svjesni činjenice da se cjelokupan sistem vrednovanja kod čovjeka drastično izmijenio prilikom pada u grijeh. Ljudi su prihvatili ponudu Lucifera, koja je sugerisala sledeće: 1) nećete vi umrijeti; 2) primićete prosvjetljenje pa ćete postati kao bogovi; i 3) imaćete spoznaju dobra i zla.
„Nećete vi umrijeti.“
Ova laž automatski stvara pretpostavku da svaka individua ima u sebi svoj sopstveni urođeni izvor života. Ova temeljna pretpostavka čini nemogućim da razumijemo istinu o Božjem kraljevstvu. Ova laž ne utiče samo na stav o Zakonu, Suboti, stanju mrtvih i Svetinji, već utiče i na stav o Sinu Božjem. Naše razmišljanje o Hristu biće zasnovano na posmatranju Isusa kroz dostignuća i moći. Čitav koncept satanizma temelji se upravo na premisi da ljudi u sebi i od sebe posjeduju silu i moći. To je istovremeno smrtonosni otrov koji prlja i uništava vašu vjeru u Hrista kao Sina Božjeg. Bez potpunog iskorjenjivanja ove filozofije o nekoj moći koju čovjek navodno posjeduje (što se najjasnije vidi u doktrini o besmrtnoj duši) ili neke moći sadržane kroz načelo jednakosti zasnovanoj na sili, nema vam pomoći. S takvim otrovom, naravno da je nemoguće vidjeti da je Isus sam ključ razumijevanja Božjeg kraljevstva. Ali prirodu samog Božjeg kraljevstva će odrediti to kako razumijemo Hristov odnos sa Ocem. Božji Sin nije voljen i prihvaćen od Oca zato što je urođeno jednak. Nije smatran vrijednim božanstva zbog svog vječnog postojanja. Nije jednak sa Bogom zato što ima „prava svojstva“, On je božanski i nosi božanski autoritet jer je Očev Sin.
Ako Hrista vidimo jednakog Ocu zato što je jednak njemu, svemoguć, samopostojeći, nezavisan, i kao samonastala druga ličnost Božanstva, onda smo osuđeni da sve naše odnose vodimo na toj osnovi jednakosti moći (koja formira suštinske sastojke otrova koji nas sprječava da vidimo Hrista kao istinitog Sina Božjeg). Ako Bog ovo čini sam, onda ćemo definitivno pratiti Njegov primjer.
Zašto je ovaj odnos Oca i Sina od presudne važnosti? Načelo poštovanja Boga diktira da će oni koji poštuju Boga biti kao onaj koga obožavaju. Pošto je Otac nezavisan, sam po sebi dovoljan i ne podliježe nijednom autoritetu, ovo načelo će prihvatiti svako stvorenje koje On direktno stvara. Stoga je u svojoj mudrosti prvo (uslovno rečeno) rodio svog Sina, kroz koga i za koga će stvoriti sve. Sin Božji demonstrira ključna načela pokoravanju autoritetu i u tom smislu Hrist je iznad svakog imena. On je naš primjer u svemu. On je PUT i ISTINA i ŽIVOT.
Ako vidimo Hrista jednakog sa svojim Ocem JER je primio sve od Njega i ispunjen je svojim Ocem i samo On ima um koji može razumjeti Očevo srce, onda smo naišli na samu srž moći po odnosu. Shvatamo da su svi odnosi vođeni na principu toka života i nasleđa. Shvatamo da je Otac veliki izvor svega, a Njegov Sin je krunski dragulj razumijevanja Božjeg srca i kraljevstva. Ova istina pogađa i razara samo srce vavilonske ideologije.
Pošto je Otac izvor života, On je stoga izvor i sva sila dolazi od Njega. Usled ovakvog redosleda misli, Bog Otac može biti shvaćen u modelu vrijednosti po učinku. On je samopostojeća sila i život. On se može razumjeti u kontekstu zasnovanom na učinku. U Božjem Sinu, koji je rođen u Očevom obličju, vidimo Očevu vrhovnu demonstraciju sebe. U Hristu vidimo Očevo srce, vidimo Boga koji se zasniva na odnosu. U uzdizanju svog Sina da bude jednak Njemu, vidimo Božju mudrost u uzdizanju odnosa iznad urođene moći.
U poštovanju jedinorođenog Sina, mi poštujemo Boga odnosa. Poznavanje Boga je osnova ispravnih doktrina i ispravne službe. To je spoznaja kakvim On otkriva sebe, a ne naša subjektivna mišljenja o Bogu.
Utopija o nezavisnosti
Vavilon raste iz još jednog korijena zla, a to je utopija o nezavisnosti. „Postaćete kao bogovi“ je druga velika Sotonina laž. Sve pseudo religije i svaki oblik ateizma sadrže u sebi premisu o nezavisnosti. Čitavo čovječanstvo je prožeto tom ideološkom obmanom u svim svojim strukturama.
Iz ova dva korijena izniču, rastu i granaju se sve moguće zablude na zemlji. I sve dok ne spoznamo i prihvatimo izvorni Božji koncept života, otkriven u Njegovoj Riječi, opiraćemo se istini i nalaziti izgovore za njeno odbacivanje. Samo prava istina ima moć da oslobađa (Jovan 8:32)!
Isusova pouke o Božjem kraljevstvu otkrivaju načelo odnosa
Nebeski sistem vrijednosti otkriven je u Božjoj ljubavi prema nama. Isus je objašnjavao taj sistem kroz neke vrlo jednostavne primjere.
„Zar se pet vrabaca ne prodaju za dva novčića? Ipak, nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane. Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ (Luka 12:6,7)
Svrha ovog poređenja je da su vrapci vrijedni u Božjem kraljevstvu i da ta vrijednost nije zasnovana na materijalističkoj protivvrijednosti, kao u ovom svijetu, zato ih On i pamti. Isus zatim govori kakvo Bog ima mišljenje o nama, upoređujući nas sa vrapcima. „A vama su i sve vlasi na glavi izbrojane.“ Ako ovo nije lično i otvoreno, onda šta jeste? Da li znate nekoga ko želi da zna toliko o vama da vam broji i dlake na glavi? I tada dolazi poenta. „Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca.“ Da li vidite kako se vrijednost i značaj dobijaju u Božjem kraljevstvu? To dolazi od jednostavne spoznaje da Bog pun ljubavi misli i stara se o nama neprestano. Ovdje leži tajna Božjeg kraljevstva, tajna o značaju. To je ključ koje otključava robovlasničko kraljevstvo bezvrijednosti i depresije. Ovaj princip vrijednosti kroz odnos sa našim nebeskim Ocem stoji nasuprot vrijednosti kroz moć, poziciju i učinak, laž samopostojanja i vrijednosti kroz dostignuća, što je satanistički koncept. Učinak našeg djelovanja i dostignuća sami po sebi nisu problem, već želja da primjenjujemo i izvlačimo korist i vrijednost iz onoga što postižemo, što otkriva da smo zavedeni lažima zmije. Zbog toga je fokus Božjeg kraljevstva koje je Isus predstavio na nevidljivom (Luka 17:20,21; 2. Korinćanima 4:18; 1. Jovanova 2:15).
Hristova vrijednost je otkrivena u Njegovom odnosu sa Njegovim ocem (Matej 3:17)! Otac ne govori: „Slušajte nebeskog Poslanika jer je on vaš Stvoritelj i zauzima najviši položaj na nebesima“. Otac otkriva Njegovu vrijednost kroz porodične odnose.
Kako se razvila tajna bezakonja u Luciferu?
Lucifer je takođe imao svoju vrijednost kroz svoj odnos sa svojim nebeskim Ocem. Ali kroz misteriju svoje grešnosti (tajnu bezakonja), odbacio je vrijednost koju je našao u svom Ocu i počeo da iznosi riječi pobune i bijesa. Radeći kroz prevare i laži, otrovao je umove mnoge druge Božje djece.
Jako je važno zapaziti da su, u Božjem kraljevstvu, identitet osobe i vrijednost povezane sa njenim odnosom sa Bogom Stvoriteljem, našim nebeskim Ocem. To je tako zbog činjenice da je vrijednost osobe ili bogatstvo tamo gdje je njihovo srce ili centar. Ako je naše srce upravljeno ka Bogu, naša vrijednost ili bogatstvo dolazi od Njega. Ako je naše srce upravljeno ka nama samima, naša vrijednost ili bogatstvo dolazi od nas samih.
Kada je Lucifer napustio taj odnos, on je blokirao svjetlost Božje ljubavi i izazvao poplavu mračnih emocija. Izgubio je svoje blago i identitet sina Božjeg. Lucifer je sada sebe postavio u centar života, ali nije imao izvor života da mu ispuni srce radošću i ljubavlju. Blokirao je taj izvor kada je zamijenio blago, i kakav god da je identitet mogao stvoriti za sebe, od tog momenta pa nadalje, on nikada neće biti u mogućnosti da popuni taj osjećaj praznine i gubitka koji osjeća otkad je raskinuo blisku vezu sa svojim nebeskim Ocem.
Lucifer je postao Sotona, ostao je sam. On je sada pun emocija bezvrijednosti: nesigurnosti, straha, praznine, ljubomore, ponosa, samoopravdanja, arogancije, bijesa, gnjeva i duha punog želje za nadmoći i kontrolom drugih. Zamijenio je izvor ljubavi, svjetlosti i prave vrijednosti za izvor mržnje, mraka i bezvrijednosti. Morao je da redefiniše ko je i da nekako uguši usamljenost, bezvrijednost i ništavnost koju je osjećao u sebi. Kao i svako dijete koje se osjeća bezvrijednim, Sotona nosi znake nesigurnosti, straha, ludila i očajne potrebe za priznanjem od koga god ga može dobiti. On žudi za pažnjom, i da bi zadovoljio svoju prazninu, njegova izopačena priroda želi da bude obožavan, voljen i slavljen, da bi, kako god, odagnao bol, usamljenost i bezvrijednost. On je nekako povjerovao da sve to potiče iz njega samog i da je samodovoljan. Takva laž je iziskivala stalne pokušaje da dokaže da ima sopstveni izvor života. Morao je konstantno da demonstrira silu da bi uvjerio sebe i svoje sledbenike da je njegova laž istina. Ali odakle je njegov život potekao da bi prikazivao takvu moć? Bog je nastavio da mu daruje život da bi mu dozvolio da demonstrira principe svog koncepta, da bi omogućio svakome da odluči koji je koncept validan i bolji.
Da bi se nosio sa gubitkom pravog izvora života i svjetlosti i kako bi sačuvao svoju laž o urođenoj unutrašnjoj moći, Sotona je ustanovio sistem na principima nalaženja vrijednosti kroz prikazivanje moći i učinka. On je stoga uspješno usadio u ljudsku prirodu: (1) vjerovanje da čovjek ima život u sebi, i (2) sistem vrijednosti koji je zasnovan na dokazivanju postojanja tog života kroz učinak i demonstraciju sile.
Učinak usvajanja satanističkog koncepta na čovjeka
Sotonine laži promijenile su ljudsko poimanje Boga i poimanje nas samih. Sotonina laž je prouzrokovala da ljudi vide Božju ličnost i Božji karakter u lažnom svijetlu. Ove laži takođe su uništile čovjekov koncept Boga kao Izvora, njegovog blaga i centra njegovog života. U ovom užasnom stanju, čovjek ne može više komunicirati sa Bogom, jer je čovjek izgubio identitet obje strane: sebe i Boga.
Ljudi su, zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima, izvršili mentalni i emotivni suicid. Izgubili su svoj identitet i vrijednost, i ništa nisu mogli učiniti da ih vrate. Nisu mogli da se vrate u prethodno stanje pravednosti pred Bogom. Rasturili su vezu koju je samo Bog mogao opet obnoviti. Stoga je neophodna posebna Božja intervencija da bi se dogodilo ono što Biblija naziva novorođenjem za Božje kraljevstvo (Jovan 3:3-37; Jovan 1:13; 2. Korinćanima 5:17; Galatima 6:15; Efescima 2:5; Titu 3:5; Jakov 1:18; 1. Petrova 1:23; 1. Jovanova 2:29).
Robovanje satanističkom konceptu kao osnovni uzrok nerazumijevanja teologije i sektašenja
Mnogi ljudi se pitaju kako možemo imati jednu Bibliju, sa jednom porukom, i imati hiljade različitih vjerskih zajednica koje sve propovijedaju da imaju istinu te knjige. Sve se vraća na Sotoninu prvobitnu laž. Ljudska priroda je primila model izvora života i sistem vrijednosti koji prirodno izvrće sve što Bog kaže.
Sistem vrijednosti zasnovan na učinku je iskrivio svako učenje iz Riječi Božje. Božja istina je pretvorena u laž (Rimljanima 1:25). U sistemu zasnovanom na učinku, poznanje istine će služiti oholosti. Poluobraćene osobe će na polju spoznaje istine prepoznati svoju ambiciju da se odvoje, da prezru zdravi autoritet, da se sami postave na pozicijama od uticaja i kontrole nad drugima.
Takvi nisu razumjeli šta je zaista Božje kraljevstvo. „Kraljevstvo nebesko je slično blagu sakrivenom na njivi: čovjek ga nađe pa ga sakrije i radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.“ (Matej 13:44) Oni vide neke vrijednosti jevanđelja, ali još nisu spremni da „daju sve što imaju“ – još uvijek kalkulišu kako da zadrže „i pare i jare“, da izvuku koristi iz svijeta i da na kraju prime spasenje.
Isus je veoma zasmetao sveštenicima i poglavarima jer su prepoznali opasnost urušavanja sistema njihove koristoljubive (biznis) religije i njihovog koncepta zasnovanog na dostignućima i moći. Suština gotovo svakog njihovog pokušaja diskreditacije Hrista bazirala se na izazivanjima da se dokaže kroz demonstraciju božanske moći!
Grešku koja se zasniva na potpuno identičnom konceptu počinili su i kasniji teolozi u nastojanjima da kroz dogmu o trojstvu uzdignu Hrista na previsoki položaj, pripisujući mu po svaku cijenu atribute koji pripadaju Ocu. Na taj način uništili su ne samo ispravnu spoznaju o Isusovoj ljudskoj prirodi, pripisujući mu dualni identitet „bogočovjeka“, već i identitete Boga Oca i doslovnog Sina Božjeg. Već krajem 1. vijeka apostol Jovan je upozoravao na slična pogubna učenja koja su lažni učitelji, ponikli upravo u zajednici, počeli propagirati. Jovan ih nazivima antihristima (1. Jovanova 2:18-21). U nastavku, on obrazlaže da lažni učitelji, koji su očito robovali konceptu satanističke filozofije, poriču i Oca i Sina, i da nepriznavanje Sina istovremeno znači i nepriznavanje Oca. Ovo nisu nikakva „ne-fundamentalna“ učenja kakvih ih mnogi žele predstaviti. Ona se direktno tiču vječnog života (1. Jovanova 2:22-25; uporedi sa Jovan 17:3)! U 4. glavi iste poslanice, stihovi 1-3, Jovan nam otkriva da su ovi zavodnici takođe negirali Hristov dolazak u tijelu, što se može samo odnositi na tvrdnje da On zapravo i nije bio čovjek kao što smo mi. I opet to poistovjećuje sa duhom antihrista.
Iako svjesni Isusovog identiteta, Njegovog božanskog poslanja i natprirodnog utjelovljenja, zapazićemo da novosavezni autori nikad nisu imali problema sa Hristovom ljudskom prirodom. Hipotetički, ako je igdje u spisima Novog Saveza bila prilika da se kaže kako je Isus „bogočovjek“, to je izjava u 1. Timoteju 2:5: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ Njihov ispravan stav isključivo je bio moguć zbog toga što su bili obraćeni, nadahnuti duhom Božjem, i uživali u prednostima istinskog odnosa sa Ocem i Njegovim dragim Sinom. Zapazite Jovanovu misao: „I život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i javljamo vam život vječni, koji je bio kod Oca, i javio se nama; što smo vidjeli i čuli to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.“ (1. Jovanova 1:2-3)
Sve dok se zaista ne obrate, sve dok i dalje negdje u sebi hrane Sotonine otrovi, vjernici neće ispravno razumjeti Božji koncept zasnovanom na odnosu. Upravo način na koji je Bog poslao svog Sina da iskupi čovječanstvo najbolje svjedoči o načelima Njegovog kraljevstva. Jevreji su očekivali moćnog oslobodioca koji će poraziti i „pržiti“ mrske goje – osvajače. Hrišćani po imenu su uništili Hristov identitet, stavljajući ga u mistično nerazumljivo trojstvo. I pseudo hrišćani i pripadnici raznih svjetskih religija i ateisti zapravo žele „supermena“, koji posjeduje moći i upražnjava ih za njihovu (sebičnu) korist. Stoga ćete čuti neke kako priznaju da ne mogu prihvatiti Hrista ako je na nižem nivou od Boga. To implicira skrivenu premisu o moći kao apsolutnoj NEOPHODNOSTI da bi Hrist bio to što je govorio da jeste. Nije li to upravo isti duh koji je kušao Isusa u pustinji i kroz cijelu Njegovu službu? To je duh koji nikako ne može da shvati da je Bog Bog odnosa, i da Isus NIJE izgubio svoj status kod Oca poistovjećivanjem sa ljudskim rodom zarad našeg spasenja! Niti ga je to spriječilo da nam otkrije KARAKTER i LJUBAV svog Oca! Sama demonstracija Božje sile nikada nam ne bi mogla biti svjedočanstvo za obraćenje i spasenje! Isus je rekao svojim savremenicima zatrovanim satanističkom ideologijom da čak ni uskrsenje ljudi iz mrtvih ne može promijeniti njihovo nevjerstvo.
Isus je sebe najčešće nazivao „Sinom čovječijim“. Sin čovječji = primio je puno nasleđe od čovjeka. Njegova ljudska priroda je sve za nas! Učenje o trojstvu, kao i druga nedosledna učenja o Isusovoj prirodi, daju nam osobu koja se prikazuje kao Sin Božji, ali u stvari nije Sin Božji. Zato se može zaključiti da takva osoba može izgledati kao da je uzela grešno obličje, ali da nije u stvari uzela grešno obličje. Takve lažne doktrine se razotkrivaju po svojoj nedoslednosti sa Hristovim preuzimanjem naše pale prirode. Logički slijedi da Hrist ne može biti stvarni Sin Božji niti stvarni Sin čovječji.
„Da li je neki narod zamijenio svoje bogove za one koji nisu bogovi? A moj narod je moju slavu zamijenio za nešto od čega nema koristi. Čudite se tome, nebesa, i naježite se od velike strahote, govori Gospod, jer je moj narod dva zla učinio: ostavili su mene, izvor žive vode, i iskopali su bunare, provaljene bunare koji ne mogu da drže vodu.“ (Jeremija 2:11-13)
