Prijesto je sjedište monarha i simboliše moć, suverenitet i apsolutnu vlast. Postoje reference na Božji tron koje zvuče figurativno, i druge koje zvuče više doslovno.
Da li Božji tron zaista postoji? Odgovor na pitanje postoji li ili ne Božji prijesto može se dati samo u biblijskom kontekstu. Biblija govori o Božjem prijestolu više puta u svojim raznim knjigama, iako postoji određena rasprava o tome na šta se tačno poziva.
Drugo i još važnije, ispravno razumijevanje prijestola zavisi od shvatanja otkrivenja Boga Oca, da li je On stvarna ličnost. Pojam ‘ličnost’ definiše se kao „kvalitet ili stanje osobe“ koja ima spoljašnji, vidljivi oblik. Ovo razumijevanje Boga se razlikuje od šire prihvaćenog gledišta u hrišćanskom svijetu o Bogu kao o „transcendentnom“ biću. Transcendencija Boga znači da je Bog izvan ljudskog punog iskustva, percepcije ili shvatanja. Imanentnost Boga znači da je on spoznatljiv, uočljiv ili shvatljiv.
Na primjer, Isus je rekao: „Ne zaklinjite se… ni nebom, jer ono je Božji prijesto, ni zemljom, jer ona je podnožje Božjim nogama.“ (Matej 5:34-35) Ova izjava o Božjem prijestolu zvuči kao metafora. Ali čini se da drugi odlomci doslovno govore da Bog ima tron. Mnoštvo koje stoji pred velikim bijelim prijestolom, a kasnije i sud koji se tamo događa, dva su takva primjera (Otkrivenje 7:9; 20:11). I sam Isus je govorio o Nebu – mjestu Božjeg prebivališta – kao stvarnom mjestu: „U kući mog Oca ima mnogo stanova… A sada idem da vam pripremim mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeću vas k sebi, da i vi budete tamo gdje sam ja.“ (Jovan 14:1,2) Ako Bog ne bi bio stvarna ličnost, koja prebiva na stvarnom mjestu, gdje je moguće da borave i spaseni – ovo obećanje bi bilo lažno!
Božji tron takođe je moćan simbol koji se nalazi u Bibliji, koji predstavlja Nebo i prisustvo Boga kao stvarnog bića. Postoji mnogo toga što ilustruje značaj Božjeg prijestola. Za Boga se kaže da je veličanstven, sa toliko intenzivnim sjajem da čak ni moćni anđeli ne mogu direktno gledati u njega. Osim toga, kaže se da je Bog okružen sa četiri živa bića i 24 starješine obučenih u bijele haljine koji se danju i noću klanjaju pred njim, pjevajući hvalu Božjoj svetosti.
Božji prijesto prvi put se spominje u Starom savezu kada Isaija objavljuje: „Vidio sam Gospoda kako sjedi na visokom i uzvišenom prijestolu, a rubovi njegove haljine ispunjavali su hram.“ (Isaija 6:1) Božji tron (i Njegovu haljinu) ne treba shvatiti da fizički izgledaju baš tako. Slično važi za viziju Boga datu u knjizi proroka Ezekijela. Umjesto toga, Bog je saopštavao Isaiji i Ezekijelu veličanstvenost, sjaj i uzvišenost svog bića. Takođe, u cijelom Svetom pismu čitamo o onima koji su imali privilegiju da vide ovaj prizor koji izaziva strahopoštovanje – od Mojsija i Ilije do Jovana pisca knjige Otkrivenja. U svakom slučaju, ove osobe su savladane poniznošću i poštovanjem pred Božjim svetim prisustvom.
Izraz „Božji tron“ ne mora obavezno podrazumijevati bukvalni prijesto, već može prije da ukazuje na Božju vladavinu. Bog Otac je duhovno biće (Jovan 4:24). Tako kad Biblija kaže da Bog „sjedi“ ne mora da znači da „sjedi“ doslovno ili da ništa ne radi osim što „sjedi“ i sudi. Kada Biblija govori o Božjem „prijestolu“, naglasak je na Božjoj ličnosti, dostojanstvu i suverenoj vladavini. To je uglavnom metaforično izražavanje (kao u Isaiji 66:1, stihu koji je i Isus citirao u Mateju 5:34-35) koje ne mora nužno da održava stvarno stanje ili preciznu lokaciju Božjeg prijestola.
S druge strane, i dobri anđeli i pali anđeli (dok im je to bilo dopušteno) dolaze i klanjaju se pred Božjim prijestolom, priznajući Njegov suverenitet (Jov 1:6; 2. Dnevnika 18:18). Očito, anđeli ne bi mogli doći pred Boga i pred Njegov prijesto ako nisu stvarni. I nakon Isusovog uskrsnuća, kada je uzašao na nebo, „sjeo je s desne strane prijestola Božjeg“ (Jevrejima 12:2). I opet, ako Bog nije doslovno biće i ako prijesto ne postoji kao stvarnost, Hrist zapravo nije došao nigdje i nije „sjeo“ nigdje (iako samo „sjedanje“ možemo shvatiti kao figurativno izražavanje).
Božiji tron je mjesto veličanstva i časti. Biblija kaže da je Isus, kada je uzašao na nebo, „sjeo s desne strane prijestola Božjeg“ (Jevrejima 12:2). Fraza „s desne strane prijestola“ ili „sile“ (Marko 14:62) odnosi se na izvršnu silu, kapacitet, ingerencije i punomoćja onoga koji je po autoritetu sledeći do Boga, tj. Hrista.
Možda najljepša referenca na Božji prijesto, u Svetom pismu, je iz knjige Jevrejima. Ona prikazuje Božji prijesto kao mjesto gdje Božja djeca mogu da odu (vjerom) da prime blagodat u trenutku potrebe. I ne samo to, već nam je rečeno da „pristupimo, dakle, slobodno prijestolu blagodati“ (Jevrejima 4:16). S obzirom da je riječ o prijestonoj dvorani Kralja kraljeva, Stvoritelja svemira i našeg Tvorca, ovo je zapanjujuća izjava. Kao što je kralj David rekao, dok je razmišljao o nebu, mjesecu i zvijezdama, „šta je smrtni čovjek da na njega misliš, sin čovečiji da se o njemu brineš“ (Psalam 8:4). Ali kao što bi djeca ljudskog kralja imala posebnu privilegiju da ga vide, tako i mi imamo posebnu privilegiju da dođemo pred Božji prijesto i tražimo sve što nam je potrebno, pod uslovom da je ono što tražimo u skladu sa Njegovom voljom i karakterom (Jovan 16:23). Ovo nam je moguće samo kroz Hrista kao našeg Prvosveštenika i Zastupnika (Jevrejima 6:14, 15)
Bog je središnji za sve stvari, na isti način na koji je kraljev prijesto mjesto odakle potiču zakoni i uredbe, Bog vlada i vlada sa svog prijestola (Psalam 47:8), a Njegovi sudovi se vrše s tog mjesta božanske moći i pravednosti (Psalam 9:7).
U Izlasku 24:10, kaže se da su Mojsije i njegov narod vidjeli „slavu Gospodnju“ na gori Sinaj, za koju mnogi učenjaci vjeruju da se odnosi na Božji prijesto. U 1. Kraljevima 22:19, Miheja je rekao da je „vidio Gospoda kako sjedi na prijestolu“, a Isaija 6 opisuje kako je Isaija vidio Jehovu ustoličenog na Njegovom nebeskom prijestolu, okruženog heruvimima koji pjevaju hvale.
Knjiga Otkrivenja takođe pominje Božji prijesto, s opisima kao što su „prijesto postavljen na nebu“ i duga koja svijetli oko njega. Vjeruje se da je ova slika trebala prenijeti Božju moć i veličanstvo, kao i Njegovu milost koja nas sve okružuje.
Božiji tron je mjesto hvale. Jovanova vizija neba uključuje scenu u kojoj se pjeva „nova pjesma“ u slavu Onoga koji zauzima prijesto (Otkrivenje 14:3). On ima „slavno ime“ (Psalam 66:2).
Božiji tron je mjesto čistote. Samo otkupljeni, oni kojima je data Hristova pravednost, imaće pravo da stanu pred Njegov prijesto (Otkrivenje 14:5).
Iako je Otkrivenja knjiga puna simbolike, opis Božje prijestone dvorane u 4. glavi nemoguće je ne shvatiti kao doslovno mjesto. Naravno moramo imati na umu da je vizija često umanjeni prikaz stvarnosti koja može biti puno složenija i veličanstvenija.
Hoćemo li stati pred doslovni tron?
Prema Bibliji, stajaćemo pred doslovnim prijestolom. To je dokazano i u Starom i u Novom savezu. Kao izuzeće od ovoga možemo pomenuti Istražni sud na Nebu koji se odvija prije Drugog Hristovog dolaska, koje je sud opravdanja za vjerne, koji imaju svog Zastupnika pred Bogom – Isusa Hrista. Ovo je takođe u skladu sa Isusovom izjavom u Jevanđelju po Jovan 5:24: „Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“
U Knjizi Otkrivenja, Jovan govori o „velikom bijelom prijestolu“ (Otkrivenje 20:11), gdje će Bog suditi čovječanstvu na kraju vremena. Ovdje je riječ o Izvršnom sudu koji će se obaviti na zemlji. Isus takođe govori o ovom sudu kada kaže da će „ljudi za svaku beskorisnu riječ koju izgovore odgovarati u Dan suda“ (Matej 12:36).
U Filipljanima 2:9-11 stoji „da se u Isusovo ime savije svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da svaki jezik prizna Isusa Hrista za Gospoda, na slavu Boga Oca.“
Napokon, Otkrivenje 22. glava govori o Božjem prijestolu na obnovljenoj Zemlji po okončanju Plana spasenja. „I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz Božjeg i Jagnjetovog prijestola posred glavne gradske ulice. A s jedne i s druge strane reke nalazilo se drveće života koje je godišnje donosilo dvanaest rodova – svakog mjeseca davalo je plod. Lišće tog drveća bilo je za liječenje naroda. I više neće biti nikakvog prokletstva. Božji i Jagnjetov prijesto biće u gradu i Bogu će služiti njegove sluge.“ (stihovi 1-3)
Dakle, Božji prijesto je mjesto vječnog života, a Bog je Izvor života.
Nemoguće je poreći stvarnost Božjeg prijestola i stvarnost Novog Jerusalima. Analogno tome, bilo bi potpuno nelogično i nebiblijski poricati stvarnost postojanja Božjeg prijestola ili Njegovog prebivališta na Nebu. (Bog NIJE izvan prostora i vremena, iako je tačno da Njegova prisutnost može biti transcendentna.)
Da li možemo poistovjetiti Božji prijesto i „sjedište milosti“?
Unutar jevrejskog svetilišta i kasnije hrama nalazio se Kovčeg saveza, koji je bio „kopija onog stvarnog“ (Jevrejima 9:24), i imao je „prijesto (poklopac) milosti“ gdje bi se pojavljivala Božija prisutnost (Levitska 16:2).
Neki hrišćani vrlo pogrešno poistovjećuju Božji prijesto i Njegovo posebno prisustvo nad Kovčegom saveza. Prema ovoj teoriji, pošto se Kovčeg saveza nalazi u Svetinji nad svetinjama, Božiji prijesto je takođe tu, kao što je bio na zemlji, što bi značilo da je Hrist ušao u Svetinju nad svetinjama nakon uznesenja. Osim djetinjastog rezonovanja, primijetićete da se kao skrivena premisa ovog „tumačenja“ nalazi potreba da se negira stvarnost Istražnog suda u nebeskom Svetilištu, kada je Hrist, prema tipologiji zemaljske svetinje i Dana očišćenja, prešao u Najsvetije mjesto da izvrši konačno pomirenje za svoj narod.[1]
Iako se u nekim Biblijama poklopac Kovčega saveza prevodi kao „prijesto“, riječ je o „sjedištu“ milosti, odnosno posebnom Božjem prisustvu na tom mjestu. Naravno poklopac nikad ne može biti stvarni prijesto.
„A iza druge zavjese u šatoru bila je prostorija nazvana ‘Svetinja nad svetinjama,’ koja je imala zlatnu kadionicu i Kovčeg saveza sa svih strana obložen zlatom, u kome je bila zlatna posuda s manom i Aronov štap koji je procvjetao, i ploče saveza. A odozgo su bili heruvimi slave koji su zaklanjali sjedište milosti, o čemu sada ne možemo detaljno govoriti.“ (Jevrejima 9:3-5)
Dakle, „sjedište milosti“ je bio poklopac na Kovčegu saveza koji je predstavljao sjedište ili prijesto milosti, gdje se spuštala Božja slava (Šekina) i odakle je Gospod davao instrukcije Izraelu preko Mojsija (vidi 2. Mojsijeva 25:17-22).
Baš kao što je zemaljsko svetilište načinjeno zbog ilustrovanja Plana spasenja kroz različite službe, tako je i nebesko originalno Svetilište. U jednom od najvažnijih mesijanskih proročanstava ikad datih, spomenut je vremenski okvir koji precizira Hristov prvi dolazak. „Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.“ (Danilo 9:24) Ovdje je riječ je o pomazanju nebeskog Svetilišta za Hristovu službu (vidi Jevrejima 8:1-6; 9:11-12, 22-26). Dakle, dok postoji potreba za njim, postojaće i nebesko Svetilište! Zapazite da na obnovljenoj Zemlji nema svetilišta. „U gradu nisam vidio hram, jer su njegov hram Gospod Bog Svemoćni, i Jagnje.“ (Otkrivenje 21:22) Grčka riječ prevedena kao „hram“ je „naos“ – „koristi se za hram u Jerusalimu, ali samo za samu svetinju (ili svetilište), koja se sastoji od Svetog mjesta i Svetinje nad svetinjama“ (Thayer’s Greek Lexicon). Da li je ova izjava u kontrakciji sa sledećim stihom? „Tada sam začuo snažan glas sa Neba kako govori: Evo Božjeg šatora među ljudima! Bog će prebivati među njima i oni će biti njegov narod i sam Bog biće s njima, [i biti] njihov Bog.“ (Otkrivenje 21:3) Ne, jer „šator“ u ovom kontekstu je „prebivalište“, što je hebrejski način izražavanja prikladan njihovoj kulturi. Slično tome, U Jeremiji 17:12 pominje se Božje „svetilište“ bez ikakvih konotacija na „svetilište“ za potrebe Plana spasenja, namijenjeno za službu. Božje prisustvo čini to mjesto svetim.
Prijestola, kao što smo već vidjeli, na novoj Zemlji ima ali hrama nema. Ali ako govorimo o Božjem tronu kao konkretnom mjestu, on je morao biti postojati oduvijek, nevezano za Svetilište na Nebu čije postojanje je uslovljeno zbog Plana spasenja i koje je postalo mjesto stvarne Hristove službe pomirenja nakon uznesenja. Tu razliku nam pokazuje i vizija iz Otkrivenja 4. glava.
Zaključak
Božji tron je važan element u biblijskoj religiji koji pruža fizički prikaz Božjeg postojanja kao doslovne ličnosti, autoriteta i moći. U Bibliji nam je pruženo nekoliko zanimljivih detalja o ovom simbolu božanskog suvereniteta.
Sveto pismo nam govori da postoji duga iznad prijestola (Otkrivenje 4:3). Ovo simboliše Božje obećanje čovječanstvu. Duga nas takođe podsjeća na Njegovu ljubav i milosrđe prema cijelom ljudskom rodu.
Vizije date prorocima o Božjem prijestolu ne treba shvatiti striktno doslovno, jer često koriste metaforički i simbolički vokabular, shodno namjeni poruke koja se tim putem prenosi.
Sveto pismo je jasno o tome – Bog sjedi iznad svih drugih, a Njegov autoritet je vrhovni.
Božji prijesto ne treba miješati sa posebnim otkrivanjem Božjeg slave i (transcendentnog) prisustva nad Kovčegom saveza, bilo da je riječ o zemaljskom ili nebeskom originalnom Svetilištu.
Pavle Simović
______________________________
[1] Za detaljnu teologiju svetilišta vidi „Svetilište u Starom i Novom savezu“ (religija.me).
