„K Zakonu i svjedočanstvu. Ako li ko ne govori tako, to je zato što nema svjetlosti u njima.“ (Isaiјa 8:20) Božјi narod je upućen na Sveto pismo kao zaštitu protiv uticaja lažnih učitelja i obmanjivačkih sila duhova tame. Sotona primjenjuje sva moguća sredstva da ljude spriječi da steknu znanje iz Bibliјe, јer njene јasne izјave otkrivaјu njegove obmane…
Oni koјi nastoјe da budu poslušni svim Božјim uputima, naići će na protivljenje i ismijevanje. Njihov put će postati vrlo težak. Oni mogu opstati samo u Bogu. Da bi izdržali iskušenja koјa su pred njima, oni moraјu razumjeti volju Božјu onako kako јe otkrivena u Njegovoј Riječi. Oni mogu poštovati Boga, samo onda, ako imaјu pravilno shvatanje o Njegovom karakteru, vladavini i namjerama, i ako postupaјu u skladu sa njima. Niko drugi, osim onih koјi su uvježbali um da razumiјu bibliјske istine, neće moći da izdrži u poslednjem velikom sukobu. Svaka duša će biti dovedena pred probu: hoću li slušati Boga više nego ljude?“[1]
Pisac ovih redova naglašava da ne postoji ništa izvan Biblije – Božje Riječi – nikakvo vjersko iskustvo izvan razumijevanja, poštovanja i držanja svih Božjih uputstava, koje može biti relevantnije od navedenog i koje vjernika može sačuvati do Hristovog drugog dolaska, uključujući i najveća iskušenja i najveći stepen obmane.
Ova istina se Biblijom može potvrditi odmah na vrlo jednostavan način. U Otkrivenju 14. glava date su poruke trojice anđela za posledak vremena, nakon čega slijedi drugi Hristov dolazak. Završnica tih poruka glasi: „Ovdje je istrajnost svetih, koji drže uputstva Božja i vjeru Isusovu.“ (12. stih) Podsjetimo se da je knjiga Otkrivenje data kao otkrivenje Isusa Hrista (vidi: Otk. 1:1). Sam Isus potvrdio je ulogu Zakona o svom Drugom dolasku: „Mnogi će mi onoga dana reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali u tvoje ime? Zar nismo istjerivali demone u tvoje ime? I zar nismo u tvoje ime činili mnoga čuda?’ Tada ću im otvoreno objaviti: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!’“ „Srećni su oni koji tvore uputstva Njegova, da bi imali pravo na drvo života, i da uđu na kapije u grad. Napolju ostaju psi, vračari, bludnici, ubice, idolopoklonici i svako ko voli laž i njome se služi.“ (Otkrivenje 22:14,15) Zakon sankcioniše bezakonje kao akt, čin. Ovo je vrlo važno uočiti, jer postoje razna pogubna učenja koja pokušavaju prikazati grijeh na drugi, apstraktan način. Kao što vidimo, prema Bibliji, ne postoji vjera koja je prihvatljiva Bogu bez držanja Božjih uputstava (zapovijesti u starim prevodima). Naravno, ova konstatacija se može uvijek iznova dokazivati kroz kompletnu Bibliju, Plan spasenja, tipologiju…
Danas ogromna većina hrišćanskog svijeta ima potpuno drugačiji stav: oni osporavaju važnost i vječnost Božjeg zakona, a svoja različita subjektivna duhovna iskustva i zamisli proglašavaju relevantnim za vjerski život. Slične stavove dijele kako velike crkve tako i različite sekte. Za njih, ako je i postojao Zakon, važio je, kako tvrde, od Mojsija do Isusa Hrista. Tada je, po njima, preinačen po moći datoj crkvi, zamijenjen „zakonom ljubavi“ ili blagodaću ili vjerom ili životom po duhu ili novorođenim životom u Hristu, drugom Adamu, što je, kažu, jedinstvena privilegija koju nijesu imali ljudi pod Starim savezom – sve zavisno od maštovitosti i sposobnosti izvrtanja i negiranja Biblije.
Da pogledamo sada na jednom primjeru šta o Božjem Zakonu misle okultisti i mistici. U pitanju su apokrifni spisi pod nazivom „Parabole Isusa iz Nazareta“, na aramejskom, koji navodno datiraju iz 1. vijeka i koji su (opet navodno) pronađeni kod nestorijanskih sveštenika.
„17. I Isus sam sjede u sredinu između njih i reče: ‘Zaista vam kažem: niko ne može biti srećan osim onog koji čini po zakonu.’
18. I ostali odgovoriše: ‘Mi svi izvršavamo zakone Mojsija, našeg zakonodavca, baš onako kako je napisano u svetim spisima.’
19. A Isus odgovori: ‘Ne tražite zakon u vašim spisima, jer zakon je Život, dok su spisi mrtvi. Zaista vam kažem: Mojsije nije primio svoje zakone od Boga napisane, već ih je primio kroz živu riječ. Zakon je živa riječ živog Boga živim prorocima za žive ljude. U svemu što je život zakon je zapisan. Naći ćete ga u travi, u drvetu, u rijeci, u planini, u pticama nebeskim, u ribama morskim, ali tražite ga prvenstveno u vama samima. Jer zaista vam kažem: sve žive stvari su bliže Bogu nego spisi koji su bez života. Bog je tako sazdao život i sve žive stvari, da one mogu, preko vječno žive riječi, poučavati čovjeka zakonima istinitog Boga. Bog nije napisao zakone na stranama knjiga, već u vašem srcu i vašem duhu. Oni su u vašem duhu, vašoj krvi, vašim kostima, vašem tijelu, vašoj utrobi, vašem vidu, vašem sluhu i u svakom i najmanjem dijelu vašeg tijela. Oni su prisutni i u vazduhu, u vodi, u zemlji, u bilju, u sunčevim zracima, u dubinama i u visinama. Svi vam oni govore kako da razumijete jezik i volju Boga živoga. Ali vi zatvarate svoje oči tako da ne možete vidjeti, i zatvarate uši da ne možete čuti. Zaista vam kažem: spisi su djela čovječija, ali život i sva njegova mnoštva su djelo našega Boga. Zbog čega ne slušate riječi Boga koje su zapisane u Njegovim djelima? I zbog čega studirate mrtve spise koji su djelo ruku čovječijih?’“ (Parabole Isusa iz Nazareta, stihovi 17-19)
Ovaj „Isus“ je naravno neki okultista duhovnik, čiji su stavovi pripisani riječima našeg Spasitelja. Zakon koji se ovdje ističe može se drugačije nazvati „prirodni zakon“ za koji su ovi mistici tvrdili da se živi u duhu i srcu. Nevjerovatno je koliko se ovo poklapa sa stavovima popularnih „duhovnika“ i „jevanđelista ljubavi“.
Od crkvi, preko sekti do okultista, zajednički imenitelj je negiranje važnosti Božjeg Zakona. U svim slučajevima čovjek odlučuje da odbaci Zakon pod nekim izgovorom. Odsustvo zdrave logike i rezona po pravilu se nadomješta pozivanjem na uzvišenije duhovno ili vjersko iskustvo i spoznaju. Ali upravo zbog jasnoće i jednostavnosti Zakona datog ljudima niko neće imati izgovora. Bog nigdje u svojoj Riječi ne obećava nikakva „uzvišena iskustva“, već naprotiv ukazuje na patnju koju će Njegov narod podnositi na svijetu, sve do konačnog ispunjenja obećanja o spasenju.
Upravo zbog problema naše pale prirode, mi smo duboko svjesni svoje nedostojnosti pred Bogom, i to je nešto što se ne smije kamuflirati vjerskim tripovima o „sigurnosti spasenja“, odbacivanjem Zakona i sl. Spaseni će, prema Bibliji, biti iznenađeni i radosni što su udostojeni vječnog života. Na primjer, iz jedne od najupečatljivijih vizija o uskrsenju, zapisane u knjizi proroka Ezekijela 37:1-14, možemo mnogo naučiti. Na Gospodnje pitanje da li mogu suve kosti prikazane u viziji oživjeti, prorok skromno odgovara da to samo Bog zna (stihovi 2,3). U daljem tekstu uskrsnuće je prikazano kao usporeni snimak, korak po korak. U 5. stihu Gospod kaže „unijeću u vas duh pa ćete oživjeti“ i „dodijeliću vam duh“ u 6. stihu. Primamo, dakle, nešto što nemamo, duh u kojem je sila života. Ali posebno je zanimljiv kraj 6. stiha: „Tada ćete znati da sam ja Gospod.“ Tada ćemo to zaista znati u punom smislu te riječi, ne prije. U nastavku prorok opisuje sam proces uskrsenja. Mi ćemo, međutim, obratiti posebnu pažnju na poentu: „Onda mi je rekao: Sine čovečiji, ove kosti predstavljaju cio Izraelov dom. Oni govore: Kosti su nam se osušile, propala nam je nada. Od svih smo odvojeni, ostali smo sami. Zato prorokuj i reci im: Ovako kaže Gospod: Otvoriću vaše grobove i izvešću vas iz vaših grobova, narode moj, i dovešću vas u izraelsku zemlju. Tada ćete znati da sam ja Gospod, kad otvorim vaše grobove i kad vas izvedem iz vaših grobova, narode moj. Dodijeliću u vas svoj Duh, pa ćete oživjeti, i naseliću vas u vašu zemlju. Tada ćete znati da sam ja, Gospod, tako rekao i tako učinio, govori Gospod.“ (stihovi 11-14)
Zaključićemo ovo razmišljanje o Zakonu i posledicama njegovog odbacivanja citatima iz Biblije:
„Krotke će uputiti da žive po zakonu njegovom, učiće krotke putu svome. Sve su staze Gospodnje ljubav i istina, za one koji se drže saveza njegovog i svjedočanstava njegovih.“ (Psalam 25:9,10)
„Gospode, nemoj mi uskratiti samilost svoju. Ljubav tvoja i istina tvoja neka me uvijek čuvaju. Jer su me opkolile nevolje mnoge, izbrojati se one ne mogu. Stiglo me je prestupa mojih toliko da gledati ne mogu, više ih je nego vlasi na glavi mojoj. I srce je moje klonulo.“ (Psalam 39:11,12)
„Pravednost je tvoja pravednost vječna, i zakon je tvoj istina… Ti si blizu, Gospode, i sva su uputstva tvoja istina.“ (Psalam 119:142,151)
Pavle Simović
_____________________________
[1] Elen G. Vajt, „Velika borba“, poglavlje 32, Sveto Pismo je zaštita (1884)
Hvala vam puno sto donosite ISTINU narodu. Hvala vam na spisima Elen Vajt. Dok se niste vi pojavili ziveo sam laznim hriscanskim zivotom koji je bio utemeljen na “crkvenim istinama” (istinom pomesanom sa lazju). Citajuci materijal sa ovog sajta saznajem pravu istinu i pocinjem shvatati koliko je Bog velik i pun ljubavi prema nama,koliko je mudar i pravedan i sto je jos vaznije vi nam pomazete da shvatimo na koji nacin mi treba da odgovorimo na na Njegovu nenadmasnu ljubav i milost koju nam ukazuje.
Odlican tekst. Trebao si Pavle dodati, da je Bog taj koji cini u nama da hocemo i mozemo drzati Boziji zakon i imati vjeru Isusovu. Ljudi cesto ovakve tekstove prime zaista iksreno a onda u svojoj sili pokusavaju da drze Zakon i kada se umore onda padnu i razocaraju se u Boga i u sebe. Neki otpadnu od vjere skroz.
Dakle Zakon Boziji moze drzati samo onaj koji svoju volju svaki dan predaje Gospodu na upravljanje. Dakle Bog je rekao da mi vjerujemo i da se pokoravamo Gospodu u nasem svakodnevnom slobodnom izboru da svoju volju damo Njemu. A kao posledica toga sto smo spaseni, odnosno sto smo primili dar spasenja, odnosno dar pokajanja, oprostenja, oslobadjanja od sile grijeha, djela koja cinimo su dokaz da je to zaista tako. Nemoguce je pricati o vjeri bez poslusnosti i djela, ali poslusnost i djela su samo posledice nase vjere, takoreci dokaz a ne cilj samo po sebi odmah na pocetku.
Bravo!
Mnoštva života su i: Sotona, greh, zlo, obmana, manipulacija,.., pa ih se svakako treba kloniti.