Jedno od pitanja iz tzv. „sive zone“ gdje ne postoji eksplicitno Božje otkrivenje, gdje Biblija „ćuti“, odnosi se na postojanje braka i porodice na obnovljenoj Zemlji. Izraz „obnovljena Zemlja“ podrazumijeva ovu planetu nakon realizacije Plana spasenja i život na njoj.
U ozbiljnoj teologiji poznat je stav „uzdržanosti“ koji preporučuje da i mi treba da ćutimo tamo gdje Božja Riječ ne daje dovoljno informacija da bi se formirali čvrsti stavovi o određenom predmetu. Međutim, ima teologa koji brane jedan ili drugi stav, od kojih se neki smatraju respektabilnima.
Naredno izlaganje stoga nipošto ne predstavlja dogmatsko „ubjeđivanje“ u stavove autora, već prije poziv na zdravorazumsko razmišljanje. To je nesumnjivo ono na šta cijela Biblija apeluje.
Krenućemo redom.
Brak i porodica – prva ustanova na novostvorenoj Zemlji
Već u izvještaju o Stvaranju možemo da vidimo osnovnu Božju namjeru sa čovjekom:
„Zatim Bog reče: ‘Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama…’“ (1. Mojsijeva 1:26)
Sličnog kome? Ovdje stoji lična zamjenica u množini „nama“. Iz Biblije je jasno da se radi o Ocu i Sinu. Prvi ljudi su, dakle, planirani da budu slični Ocu i Sinu, što, između ostalog, podrazumijeva sličnost u karakteru i upravnoj funkciji nad svom ostalom tvorevinom, što se vidi iz nastavka 26. retka. Da li još nešto?
„I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je.“ (1. Mojsijeva 1:27)
Ima pokušaja špekulisanja sa ovim tekstom u nagađanju da je možda prvi čovjek stvoren bespolan pa da je kasnije Bog dodatno intervenisao na stvaranju polova, ali ovo je precizan prevod koji eliminiše takvu ideju. Ovaj redak jasno navodi muškarca i ženu, dva različita pola, uz zamjenicu „njih“ ili „ih“. To potvrđuje naredni stih:
„Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite se, napunite zemlju i potčinite je. Budite dominantni nad morskim ribama, nad letećim stvorenjima po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.’“ (1. Mojsijeva 1:28)
Kao što vidimo, prva ustanova na Zemlji među ljudima bio je brak kao zajednica muškarca i žene, a nad porodicom i njenim množenjem izrečen je blagoslov, baš kao i dan ranije nad životinjskim svijetom (1. Mojsijeva 1:20-23).
Vrlo je važno zapaziti da Bog stvara grubim jezikom rečeno „gotove proizvode“, što se odnosi kako na floru i faunu, tako i na čovjeka – odrasle jedinke, potpuno funkcionalne i spremne za dalji razvoj ili reprodukciju. Slično tome, materija je takođe stvorena u funkcionalnom i nepropadljivom stanju. Nakon Pada u grijeh, odvajanja od Boga i duhovnog kraha najodgovornijeg moralnog bića na Zemlji – čovjeka – direktne posledice bile su propadljivost, starenje i biološko uginuće ili smrt svih živih bića, uključujući i propadanje nežive materije (vidi: 1. Mojsijeva 3:17-19; Rimljanima 8:19-23; Jeremija 12:11). Otuda ne treba da nas mnogo čude špekulacije naučnog svijeta koji apriori odbacuje biblijske izvještaje i pokušava „naučnim“ putem rekonstruisati postanak Zemlje i univerzuma, te datirati njihovu starost i sl. Svijet kakav je sada, uključujući čovječanstvo, je karikatura u odnosu na prvobitno stvaranje, da ne pominjemo promjenu „ličnog opisa“ planete usled Potopa.
Još ćemo se malo zadržati na ustanovi braka i porodice, ne ulazeći u sve detalje stvaranja. Kad je stvorena žena, Adamova reakcija otkriva nam sav značaj, snagu i čvrstinu Božje ustanove braka i porodice:
„Evo napokon kost od mojih kostiju. I meso od mog mesa. Neka se zove čovječica, jer je uzeta od čovjeka.“ (1. Mojsijeva 2:23)
Ovo direktno implicira na Nebesku Porodicu, na Odnos Oca i Sina koji je proistekao od Oca, te prema tome dijeli s Njim istu božansku prirodu, baš kao što je Eva dijelila Adamovu prirodu.
„Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo.“ (1. Mojsijeva 2:24)
Izraz „jedno tijelo“ ukazuje na najprisniju moguću vezu ljubavi koja može postojati među dvoje ljudi, što je takođe slika veze na mnogo uzvišenijem duhovnom nivou između Oca i Sina. Zbog materijalne komponente, muškarac i žena su „jedno tijelo“. Ostavljanje oca i majke ukazuje na model daljeg širenja porodice u potomstvu koje se stvara reprodukcijom u braku.
Zbog kratkoće vremena koje je prošlo od stvaranja do Pada u grijeh, mi ne znamo kojom dinamikom bi se razvijala porodica i čovječanstvo množilo na zemlji. Isto tako, ne znamo šta je Tvorac predvidio kad bi se eventualno kapaciteti naše planete ispunili u pogledu brojnosti ljudi i životinja, ali veličina našeg univerzuma daje dovoljno indicija da „tehnički“ problemi u stvari nijesu problem u Božjoj namjeri.
Vjekovima kasnije, Isus Hrist, Sin Božji na zemlji, je odgovarajući na neke nedoumice Jevreja o razvodu, istakao:
„‘Zar niste čitali’, odgovori im on, ‘da Onaj koji ih je u početku stvorio muško i žensko stvori. I da je rekao: ‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom, i dvoje će biti jedno tijelo’? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Neka, dakle, čovjek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio.’“ (Matej 19:4-6)
Snaga i najprisniji oblik ljubavi koji su trebali postojati u bračnoj vezi su očigledno nešto što je Bog namjeravao da se reprodukuje iz generacije u generaciju.
Posle Pada
Kratko ćemo nabrojati samo neke očigledne prednosti ustanove porodice i nakon Pada u grijeh.
1) Porodica je jedina ustanova koja ima kapacitete da očuva čovječanstvo od potpunog zastranjivanja i moralne propasti.
2) Što je zdravija porodica, to su šanse za očuvanje zdrave religioznosti veće, toliko neophodne u stanju odvojenosti od Boga u kojem se čovječanstvo nalazi.
3) Porodica je osnovna društvena vaspitna jedinica.
4) Porodica je nužna za skladan razvoj svakog djeteta, što se odnosilo i na samog Isusa.
5) Porodica je neophodna da bi osigurala tople i zbrinjavajuće odnose za kojima čezne ljudsko srce.
6) U porodičnom krugu se zadovoljavaju duboke i trajne potrebe za pripadanjem, ljubavlju i prisnosti.
7) U porodičnom intimnom krugu razvijaju se najranija i najtrajnija stanovišta pojedinca prema odnosima i prenose vrijednosti s jednog naraštaja na drugi.
8) Porodica je jedina ustanova koja garantuje spregu pružene i uzvraćene ljubavi. Samo Božja ljubav je na kvalitativno uzvišenijem nivou.
Da li će biti braka i porodice na obnovljenoj Zemlji?
Zagovornici stava da braka i porodice na novoj Zemlji neće biti kao argument za svoje stavove uglavnom koriste tekst u Mateju 22:30:
„O uskrsenju se ljudi neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.“
Da bismo shvatili o čemu Isus ovdje zaista govori, moramo razmotriti cijeli kontekst ove izjave.
„Tog dana mu priđoše i sadukeji, koji kažu da nema uskrsenja, pa ga upitaše: ‘Učitelju, Mojsije je rekao: Ako čovjek umre bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom udovicom i podigne potomstvo svome bratu. Bila su kod nas sedmorica braće. Prvi se oženio i umro pa pošto nije imao potomstva, ostavi svoju ženu svom bratu. Isto se desi drugom pa trećem bratu, i tako sve do sedmog. A posle svih umre i žena. Dakle, kojem od sedmorice će ona biti žena o vaskrsenju, pošto su svi bili oženjeni njome?’“ (Matej 22:23-28)
Sadukeje u prvom vijeku nove ere možemo porediti sa modernim deistima. Deisti vjeruju da Bog postoji, u racionalnom smislu, ali da se On nakon stvaranja distancirao od univerzuma, da se ne pokazuje u ljudskoj formi, da se čuda ne događaju, već je sve djelo prirodnih i fizičkih zakonitosti, itd. Sadukeji su takođe bili „racionalisti“ koji nijesu vjerovali u uskrsenje, i željeli su ovom novom Učitelju dokazati da je uskrsenje besmislica, iznijevši hipotetički slučaj o ženi koja se sukcesivno udavala odnosno postajala žena po propisima Mojsijevog zakona (5. Mojsijeva 25:5) sedmorici braće. Dakle, cilj njihovog napada nije bila ustanova braka i porodice, već negiranje uskrsenja.
Stoga se Isusov odgovor zadržava u tom istom domenu:
„‘Varate se’, odgovori im Isus, ‘jer ne znate ni Pisma ni Božiju silu. O uskrsenju se ljudi neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božiji na nebu. Zar niste čitali šta vam je Bog rekao o uskrsenju mrtvih: ‘Ja sam Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev’? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.’“ (Matej 22:29-32)
Očigledno je da se Isus ovdje bavi pitanjem dokazivanja uskrsenja i ne ide dalje od toga. On svojim oponentima najprije kaže da ne poznaju ni Sveto Pismo ni Božju silu. Zatim navodi šta će se događati s ljudima u kontekstu uskrsenja i na Nebu.
Iz Biblije znamo koje su to ključne faze Plana spasenja, i da će biti dva uskrsenja. Jedno je uskrsenje života o Drugom Hristovom dolasku, a drugo uskrsenje suda (Jovan 5:29; Danilo 12:2; Otkrivenje 20:5,6,9,10-15). Uskrsenje suda je nebitno za kontekst rasprave između Isusa i sadukeja. Ali ono što je bitno je saznanje da će po uskrsenju života spaseni biti odvedeni na Nebo, Božje prebivalište (Jovan 14:2,3; 1. Solunjanima 4:14-17), i provesti hiljadu godina na Nebu prije povratka na Zemlju, nakon čega slijedi izvršni Božji sud (vidi Otkrivenje 20. glava) i obnova zemlje i univerzuma. Dakle, Plan spasenja se konačno završava tim događajima, i Božji Izrael TADA prima svoje konačno i vječno nasleđe. Tada će sva Božja obećanja biti konačno ispunjena.
Otuda nije teško zaključiti da neposredno nakon uskrsenja i u periodu milenijuma na Nebu nije ni vrijeme ni mjesto za uspostavljanje bračnih veza i porodice. Na Nebu ljudi će živjeti onako kako žive i anđeli, autohtoni stanovnici Neba, i baviti se stvarima predviđenim za taj period. Život poput anđela na Nebu svakako ima konotacije pravednog karaktera i posebnog uvida kakav imaju anđeli (vidi 2. Samuelova 14:17,20; 19:27), ne i doslovnog postanka poput anđela koji su bića drugačijeg reda i svrhe življenja. Isus nije rekao da ćemo postati anđeli, već da ćemo na Nebu živjeti KAO anđeli.
Brak i porodica biće opet mogući samo na mjestu gdje je Bog prvobitno i namjestio čovjeka, a to je ova planeta!
Očito je da se Isus bavio pitanjem uskrsenja, a ne statusa porodice po realizaciji Plana spasenja.
Kakvi će ljudi uskrsnuti?
Opisi uskrsenja u Bibliji su toliko jasni da praktično nema bitnih nedoumica.
Apostol Pavle detaljno objašnjava uskrsenje u 1. Korinćanima 15. glava. Polazište njegovog izlaganja sadržano je u izjavi da „raspadljivo uskrsava u neraspadljivo“ (42. stih). Dalje on objašnjava kako po Adamu nasleđujemo „tjelesno“ tijelo, a po Hristu ćemo obrnutim redosledom, tj. po uskrsenju nosićemo Njegovo nebesko obličje (42-49. stih). Hrist, kao Sin čovječji, opšti Čovjek, drugi Adam, je, dakle, prvina i prototip onih koji će biti uskrsnuti (1. Korinćanima 15:12-28).
„Nećemo svi zaspati smrtnim snom, ali svi ćemo se preobraziti, u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk poslednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti. Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost.“ (1. Korinćanima 15:51-53)
Dakle, zdrava duhovna komponenta koja veže Boga i čovjeka je osnov za ponovno stvaranje ili preobražaj propadljive materije u nepropadljivu.
U kakvom je tijelu Isusu uskrsao? Ono isto zemaljsko tijelo bilo je preobraženo u besmrtno. Na mjestu gdje je Isus ležao tijela više nije bilo (vidi: Matej 28:5-7; Luka 24:6,12; Jovan 20:5-7)! U svom preobraženom tijelu Isus je bio vizuelno prepoznatljiv učenicima, jedini problem je bio u njihovom nevjerstvu (Jovan 20:13-16), uključujući čak i povrijeđena mjesta prilikom raspeća (Jovan 20:20, 25-27)! Učenici su takođe prisustvovali Njegovom vidljivom vaznesenju (Djela 1:3,9-11).
Prije izvođenja zaključaka, pročitaćemo još jedan tekst:
„Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas, i izaći će – oni koji su činili dobro u uskrsenje života…“ (Jovan 5:28,29; Jov 14:15)
Sve izneseno navodi nas na zaključak da će ljudi biti uskrsnuti u život onakvi kakvi jesu, ali bez tragova prokletstva grijeha. Muškarci će biti muškarci, žene će biti žene ili majke, djeca će biti djeca. I svi će moći da prepoznaju jedni druge. Možete li zamisliti situaciju da uskrsli budu svi nalik anđelima sa muškim likom? Ili da uskrsli muškarci zadrže fizionomiju muškarca, a uskrsle žene fizionomiju žene, dok su i jedni i drugi bespolni? Naravno da je to potpuna besmislica.
Dalje, u periodu od hiljadu godina na Nebu, postojaće svi uslovi za rehabilitaciju spasenih na novi poredak, i konačno pripremu na ono što ih očekuje pri povratku na Zemlju! Pošto Nebo nije mjesto za uspostavljanje bračnih i porodičnih veza, to se nijedna osoba neće kao dijete vratiti o Trećem Hristovom dolasku i izvršnom Božjem sudu na Zemlju, niti bi to bilo prikladno za spasene koji će biti svjedoci strašnog čina suda kao jedine opcije za nepokajane zle, i čišćenja Zemlje ognjem. Jedini primjereni svjedoci završnom činu Plana spasenja mogu biti samo oni koji su spaseni između ljudi, sada kao odrasle i potpuno razuvjerene osobe u apsolutnu Božju pravednost!
Biblijska proročanstva o porodici na novoj zemlji
Kao što vidimo, nemamo nikakvog biblijskog osnova za vjerovanje da će uskrsli u život biti bespolna bića. Zapravo postoje biblijska proročanstva u kojima je prikazan novi poredak na Zemlji sa porodicom i djecom!
„U to vrijeme namnožićete se i narodićete se u zemlji’, govori Gospod. ‘Nećete više govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg saveza’, i nećete više o njemu razmišljati, nećete ga se sjećati, niti će vam nedostajati i nećete ga više praviti. U to vrijeme Jerusalim će se zvati Gospodnji presto i svi će se narodi sakupljati u Jerusalimu da u njemu hvale Gospodnje ime i neće više slijediti svoje tvrdokorno i zlo srce.“ (Jeremija 3:16-17)
„Vuk će boraviti s jagnjetom, leopard će ležati s jaretom, tele i mladi lav i uhranjena životinja zajedno će biti, a mali dječak vodiće ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a njihovi mladunci zajedno će ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dijete koje sisa igraće se nad kobrinom rupom, dijete koje je prestalo da sisa stavljaće ruku na rupu zmije otrovnice. Zlo se više neće činiti niti će se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna znanja o Gospodu kao što je more puno vode.“ (Isaija 11:6-9)
Niko ne može osporiti da ove proročke vizije opisuju uslove kakvi mogu postojati samo na obnovljenoj Zemlji, ili kakvi su mogli biti da nije došlo do pada u grijeh. Ono što se može koristiti kao kontra argument je da je slika male djece samo iskorišćena u svrhu opisa sklada, bezbjednosti i neprisustva zla na novoj Zemlji. Sami procijenite koliko je to održivo, i koliko bi biblijskih tekstova mogli osakatiti ako bismo se služili tim načinom tumačenja.
Vrlo je važno da primijetimo da se u ovom viđenju ne pominju samo mala djeca, već takođe i mladunci životinja! Sve to nedvosmisleno govori da se Božja prvobitna namjera sa životom na Zemlji nije promijenila.
„Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgo je, jer dolazi od Oca svjetlosti kod kojeg nema ni sjenke promjene.“ (Jakov 1:17; originalni prevod ovog stiha)
„Neće više prijatelj prijatelja učiti niti brat brata, govoreći: ‘Upoznajte Gospoda!’ Jer će me svi poznavati, od najmanjeg do najvećeg, govori Gospod.“ (Jeremija 31:34)
„Oni će graditi kuće i stanovaće u njima, sadiće vinograde i ješće njihov rod. Neće oni graditi, a neko drugi se naseliti, neće oni saditi, a neko drugi jesti. Jer će dani mom narodu biti kao dani drvetu, i moji će izabranici uživati u plodovima svojih ruku. Neće se uzalud truditi niti će rađati djecu koju će nevolja snaći, jer su oni potomstvo koje je Gospod blagoslovio, oni i njihovi potomci. Prije nego što me prizovu, ja ću im se odazvati; dok još budu govorili, ja ću ih uslišiti.“ (Isaija 65:21-24)
Konsekvence ideje o nepostojanju porodice na novoj Zemlji
1) Sve prednosti i blagoslovi koje je Bog namijenio ustanovi braka i porodice bili bi poništeni (izloženi u uvodnom dijelu).
2) Ljudski život bio bi obesmišljen i lišen kreativnog obnavljanja Božjeg obličja.
3) Međuljudski odnosi bili bi lišeni napretka u radosti novog života i novih ciljeva.
4) Nasleđe čovječanstva postalo bi „fiksno“ i obesmišljeno.
5) Sama ličnost i karakter, za koje znamo da se prenose na Nebo, bili bi drastično modifikovani primanjem bespolnosti. Zar ta ideja zapravo nije bliska satanističkoj filozofiji koja se bori protiv porodice i polnih razlika?
6) Sam Bog bi u takvom poretku „priznao“ da eksperimentiše sa čovječanstvom, te da Njegova prvobitna zamisao nije bila dobra.
7) Bog bi porekao osnovni koncept nebeske Porodice odričući se koncepta zemaljske porodice.
Zašto se vjernici plaše svoje polnosti?
Mogli bismo ustvrditi da iz tog svjesnog ili čak podsvjesnog straha kod oba pola potiču ideje o nepostojanju braka i porodice na novoj Zemlji, čak više nego zbog površnog tumačenja Isusove izjave u Mateju 22. glava.
U uslovima odvojenosti od Boga i vladavine grijeha, jedna od najizopačenijih ljudskih funkcija postala je upravo seksualnost, te odatle i poremećaji muško-ženskih odnosa kojih nijesu pošteđeni ni vjernici. Poremećena seksualnost je stalni izvor frustracija.
Istraživanja (i naše lično iskustvo) pokazuju da ljudi veliki broj svojih misli i maštanja posvećuju seksu. Iako to svakako zavisi od pojedinca do pojedinca i okolnosti u kojima se neko nalazi, sasvim je izvjesno da su ti zaključci tačni, bez obzira na brojke, pokazatelje učestalosti.
Postoji jedna izreka, koja se primjenjuje na one koji to otvorenije i drsko pokazuju: „Umno poremećen, seksualno opterećen.“ Ovo zapravo jeste generalna dijagnoza muško-ženskih odnosa u svijetu.
Ova opterećenost, kao i kratkoća i prolaznost života, zajedno sa uveliko oštećenom percepcijom porodice i potrebe za biološkom reprodukcijom, osnovni su pokretački motivi i parametri koji definišu muško-ženske odnose i ulazak u brak. Mnogi se žene i udaju samo zato što se smatra da to „tako mora da se radi“, ili su naučeni da je to najveći smisao ovog života pa u porodici i potomstvu nalaze utjehu i kompenzaciju za ispraznost i besmisao u bezbožnom životu, prožetom sebičnošću. Uglavnom pogrešan izbor bračnog druga je logična posledica navedenog pristupa, jer ljudi ne biraju po redosledu prioriteta (duhovne i karakterne osobine na prvom mjestu, zdravlje, itd.) nego se upravljaju po strastima ili tjelesnoj i materijalnoj zadovoljštini kao odlučujućim faktorima.
I dok muškarci brinu za svoje naslednike, djevojke i žene često se znaju pozvati na famozni „biološki sat“ koji „neumitno otkucava“ kad ih počne hvatati panika da se možda neće udati. Kako vrijeme odmiče, ideali se gube, a kriterijumi za „ostvarenje životnog sna“ značajno snižavaju.
Zbog osjećaja nemoći i lakog gubitka kontrole na ovom osjetljivom i važnom području ljudske egzistencije, različite religije su iznalazile brojne „tehnike“ kroz asketizam ili celibat, čak i kastraciju, te primjenu rigoroznih pravila, ne bi li riješili taj problem. I sekularni i ateistički ustrojeni sistemi takođe se vrlo bave moralnim kodeksom i očuvanjem moralnosti kroz set zakona koji propisuju kažnjavanje seksualno devijantnog ponašanja.
Međutim, kad se konačno i faktički uspostavi prekinuti odnos sa Bogom i duhovni kontrolni centar u svojoj punoj funkciji nad skladnim tijelom, potpuno je realno očekivati da takvih problema nećemo imati, niti će ijedan aspekt našeg bića biti opterećen navođenjem na grijeh pa ni seksualni. Novo stanje takođe isključuje traumatični i bolni porođaj. Tako će i brak ponovo biti u funkciji spajanja dvoje – muškarca i žene koji su zaista par – u jedno tijelo, i porodica slobodna od razarajućeg prisustva bilo kakvog oblika zla. Parovi i porodice koje su zaista spojeni po Božjoj volji, to će sigurno ostati i u novom životu.
Pavle Simović
