Mnogi površni poznavaoci Biblije smatraju da se u njoj ne nalazi ništa što osuđuje neke specifične grijehe ili zlodjela prisutna u današnjem vremenu. Međutim, kao što je Solomon konstatovao: „Što je bilo, opet će biti, i što se radilo, opet će se raditi, i tako nema ništa novo pod suncem.“ (Propovjednik 1:9) To što u Svetom Pismu, na hebrejskom ili grčkom jeziku, nijesu korišteni određeni moderni termini (jer nijesu ni postojali u tadašnjem vokabularu) ne znači da su izloženi biblijski principi neprimjenljivi na neki specifični grijeh. Naprotiv. Tako, na primjer, u Bibliji nećete naći termin „motiv“, ali neke fraze nedvosmisleno ukazuju da se baš na to misli (vidi: Jeremija 12:2; 17:10; Matej 15:19; Otkrivenje 2:23). Unutrašnje pobude su zapravo polazište kako za dobro tako i za zlo, i to je primarno područje na kojem se događa stvarno čišćenje od grijeha. Dobro i (naizgled) primjereno spoljašnje ponašanje može se postići vaspitanjem, građanskom kulturom, namjerom same osobe da gradi i održava takav imidž u društvu, strahom od zakonskih ili vjerskih sankcija i slično. No to i dalje ne znači niti dokazuje čistotu srca i unutrašnjih motiva.
Prije nego uđemo u konkretnu tematiku, treba istaći da je čovjek kao moralno biće odgovoran za svoje grijehe, iako posle pada u grijeh čovječanstvo nasleđuje pasivne sklonosti ka zlu koje se aktiviraju i dodatno pogoršavaju kroz lične grijehe. To je jasno biblijsko učenje. Stoga je jedna od najvažnijih pouka koje možemo dobiti u životu prevencija grijeha i zla. Takođe je važno praviti razliku između iskušenja i grijeha, jer iskušenje nije grijeh sve dok se ne odlučimo na njegovu realizaciju, makar u mislima (u nedostatku konkretne prilike).
Pedofilija
Pedofilija (grč. paidos = dječak + fileo = voljeti, biti naklonjen) je polna nastranost, vrsta seksualne perverzije, sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik polnog zlostavljanja i nasilja, koje se ispoljava putem zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci.
Prve opise koji se mogu odnositi na pedofiliju nalazimo u staroj Grčkoj. Plutarh (1-2. vijek n.e.), pišući o Lakademoncima (Spartancima), bilježi da su erotski odnosi muškaraca prema dječacima bili „toliko na dobrom glasu među njima, da su najuglednije dame na taj način postupale sa djevojčicama.“ Nadalje piše da „rivalitet nije postojao, i ako bi se nekolicini muškaraca svidio isti (dječak), to je prije bio početak jednog intimnog prijateljstva, te bi svi oni zajednički nastojali da predmet njihove sklonosti bude što potpunije zadovoljen.“
Takođe postoje istorijska svjedočanstva o pedofiliji iz vremena Otomanske imperije. Vartolomej Đorđević (1510-1566) napisao je dva dokumenta o svom iskustvu u turskom zatočeništvu, gdje su zarobljeni dječaci bili žrtve trgovaca pedofila ili odvođeni da budu prodati na pijacama roblja zbog istog razloga.
Na području Irana i Avganistana postoji do danas drevni običaj da stariji muškarci uzimaju u domaćinstvo dječake, odijevaju ih u žensku odjeću i koriste u seksualne svrhe. To se naziva „Bača-bazi“, što znači „igranje sa djecom“.[1]
Treba zapaziti da se u navedenim slučajevima radi o dječacima u pubertetu i ranoj adolescenciji, tako da se ne radi samo o pedofiliji, nego i o homoseksualnosti, vrlo bliskim seksualnim nastranostima. Savremeni pokreti koji se bore za LGBT prava nerijetko idu korak dalje u pokušaju „legalizacije“ pedofilije.
Dakle, da li Biblija govori nešto o pedofiliji? Već smo rekli da taj termin nije postojao u biblijskim vremenima. Ali neki biblijski principi su itekako primjenljivi na ovaj grijeh. Jedan od njih je biblijski pogled na blud. Termin koji prevodimo sa hebrejskog i grčkog jezika kao „blud“ u osnovi ima istu ideju. To je grčka riječ „porneja“, odakle imamo i savremene termine „porno“ ili „pornografija“. Ovo se odnosi na svaku nemoralnu seksualnu aktivnost, te je svakako primjenljivo i na pedofiliju, tim više što se radi o nanošenju povreda i štete djeci koje imaju nesagledive, teške i trajne psihofizičke posledice. Apostol Pavle navodi bludničenje na spisku „tjelesnih strasti“ u Galatima 5:19-21 koje diskvalifikuju ljude od nasleđa Božjeg kraljevstva.
Povrh toga, dječja povjerljiva i neiskvarena priroda se uzima kao obrazac vjernosti onih koji će ući u kraljevstvo nebesko (Matej 18:1-11). Tom prilikom Isus je dao svečano upozorenje: „Ako neko sablazni ijednog od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu oko vrata objese mlinski kamen i da se utopi u dubokom moru.“ (Matej 18:6) Riječ „sablazniti“ na izvornom jeziku znači „uzrokovati spoticanje, postaviti kamen spoticanja ili prepreku na putu, na šta se drugi može uhvatiti u zamku ili pasti, namamiti na grijeh, ili prouzrokovati nepovjerenje i odbojnost kod osobe koja bi nekom trebala vjerovati i slušati ga.“
Jedan od najtežih i najpokvarenijih oblika zloupotrebe djece i omladine događa se pod plaštom religije. Te nastrane prakse mogle bi se istorijski pratiti sve do prve velike poslepotopne pobune protiv Boga kroz projekat izgradnje centra političko-vjerske uprave – Vavilonske kule (cca. 2228. prije. n.e.), čiji glavni protagonisti su bili Nimrod i njegova majka-žena Semiramis. Seksualni nemoral i izopačenosti su jedan od glavnih kanala prizivanja demona i zaposijedanja demonskim duhovima, što je satanistima potrebno za sticanje njihove „naklonosti“, te dobijanje i korišćenje natprirodnih „moći“, harizme i kontrole nad narodom. Tako je ova okultna devijantna porodica uvela prve svešteničke redove, pod navodnim celibatom koji je bio samo maska za perverzije. „Zaređeni“ mladići i djevojke su seksualno i na druge načine iskorištavani. Ove prakse nastavile su se i održale preko paganizovanih oblika svjetskih religija i raznih tajnih satanističkih društava sve do danas. Svi smo svjedoci da su mediji puni izvještaja koji govore o različitim grijesima ove vrste razotkrivenih u prošlosti ili u sadašnjem vremenu u crkvama i drugim vjerskim tijelima, često zastrašujućih zločina, skrivanih namjerno ili iz straha od odmazde „moćnika“ kako bi se očuvao „ugled“ ustanova i rukovodeće hijerarhije gdje su počinjeni. Koliko tek ima pokopane istorije ove vrste sam Bog zna.
Biblijska istorija bilježi slične primjere u Izraelu u vrijeme otpada od Boga. Nakon navođenja različitih nemoralnih djela i sankcija za ista u Mojsijevom zakonu, Bog upozorava:
Pogledajte sada još neke tekstove:
Neka među Izraelovim kćerima ne bude hramske bludnice, i među Izraelovim sinovima neka ne bude hramskog bludnika [tj. mlađeg muškarca ili dječaka kojeg koriste za seksualne perverzije]. (5. Mojsijeva 23:17) U zemlji je bilo čak i hramskih bludnika. Narod je činio sve odvratne stvari onih naroda koje je Gospod otjerao ispred Izraelovih sinova. (1. Kraljevima 14:24) Protjerao je [Asa, Judin kralj] iz zemlje hramske bludnike i uklonio sve odvratne idole koje su načinili njegovi praočevi. (1. Kraljevima 15:12) On [Josafat] je uklonio iz zemlje hramske bludnike koji su ostali od vremena njegovog oca Ase. (1. Kraljevima 22:46) Srušio je [kralj Josija] stanove hramskih bludnika koji su se nalazili u Gospodnjem domu i u kojima su žene tkale platno za svetilišta gdje se obožavalo obredno deblo. (2. Kraljevima 23:7)
Kao što smo vidjeli, Biblija ima puno toga da kaže o grijesima za koje smo možda vjerovali da ih uopšte ne spominje. Završićemo ovaj odjeljak još jednom konstatacijom apostola Pavla:
Transvestiti i transrodne „konverzije“
Površnim poznavaocima Svetog Pisma takođe može biti veliko iznenađenje da Biblija govori o međurodnim devijacijama. Premda različita savremena udruženja i ustanove ulažu velike napore da naučno, medicinski i psihološki opravdaju rodne i seksualne devijacije,[2] Božja Riječ ne dijeli takve stavove, čak ni kad je u pitanju samo odijevanje:
Odavde nije teško pretpostaviti šta Bog misli o „transrodnim konverzijama“ i sličnim stvarima. Tačno je da se u nekim slučajevima djeca rađaju sa oštećenom genetikom, poremećenim hormonima ili tjelesnim defektima, što uključuje i genitalije. Ali tačno je i to da su takve stvari posledica grijeha na zemlji, što ateistička nauka negira. Postavlja se pitanje: da li je rješenje u „legalizaciji“ nastranosti ili u njihovom suzbijanju i liječenju, što prvenstveno podrazumijeva duhovno izlečenje od grijeha i naravno prevenciju zla kroz vođenje zdravog, smislenog i svrsishodnog načina života? Logičan i razuman odgovor je ovo drugo.
Posledice pogrešnih pretpostavki o životu
Već smo rekli da nasleđujemo sklonosti ka grijehu. Tako, na primjer, u porodicama gdje su jedan ili oba roditelja nemoralni, ili čak članovi bliže rodbine, velika je vjerovatnoća da će djeca biti sa istim tim snažnim sklonostima. Zbog toga je jako važno kako sami živimo i kako i s kime sklapamo normalni i zakoniti bračni odnos. U ovom kontekstu izlišno je govoriti o neprirodnim vezama i posledicama istih. Društvo može relativizovati zlo proglašavajući demokratiju, ljudska prava, transrodnu jednakost ili šta god hoće, ali činjenice su neizbježne. A one govore u prilog biblijskog koncepta. Problemi neće nestati ignorisanjem činjenica ili proglašavanjem takvog stanja „normalnim“ i „prirodnim“. Problemi neće nestati ni mržnjom ili nasiljem prema onima koji su eksponirani u nekom od devijantnih oblika ponašanja ili seksualnosti. Ali pritisak iz satanistički orjentisanih centara moći da se nenormalno proglasi normalnim i obrnuto (Isaija 5:20), a svaka kritika „govorom mržnje“, navodi obične ljude na otpor bukvalnom silovanju zdravog razuma, koliko god i sami bili podložni različitim grijesima.
Dakle, ako smo naučeni da je ovaj život kojim živimo „samo jedan“, da je „čini šta hoćeš, dok to (navodno) ne povređuje druge“ najveći zakon, da nema Boga, da se nije desio pad u grijeh, već da smo „evoluirali“ iz primitivnih oblika života – tada je svaka priča o moralu relativna i neutemeljena na čvrstoj platformi. Tada sve postaje relativno i podložno individualnim mišljenjima i sudu. I to mladi prepoznaju, dodatno podsticani na pogrešne izbore negativnim primjerima iz kuće, škole, medija… Pogledajmo kako Sveto Pismo precizno opisuje tu „tranziciju“ u bezbožnost i njene posledice. Zapazite takođe kako se kroz sve to provlači pseudo religioznost i pokvarena ljudska filozofija:
Ovaj retrogradni proces se neće sam po sebi zaustaviti, iako mu određeni privid dobra mogu dati savremene tekovine društva, tehnološke, materijalne i druge pogodnosti.
Stoga probleme možemo pravilno identifikovati, suočiti se sa njima, ublažiti i suzbiti ih, te preventivno djelovati u pravcu neutralizacije zla samo ako svoju životnu ideologiju gradimo na zdravoj platformi kakva nam je data u Božjoj objavi. Ako ne vjerujemo u Božji Plan spasenja, u Njegovu pripravu i pomoć, u život koji dolazi, oslobođen svakog prisustva zla, naši uveliko oslabljeni urođeni centri i mehanizmi moralnosti i razuma, razlikovanja dobra i zla, pravde i nepravde, te unutrašnji motivi i čežnje za ljubavlju i dobrima, neće biti dovoljni da nas sačuvaju od iskušenja kojima smo izloženi, da ne padnemo u opštu žabokrečinu života i postanemo robovi različitih grešnih navika. Zato je neophodno ono što Biblija naziva pokajanjem, radikalni zaokret životnog kursa, promjena ideologije, promjena uma, novorođenje u duhovnom smislu.
Mi moramo umjesto tame izabrati svjetlost. Nema druge formule za stvarnu spoznaju i vrednovanje života.
___________________
[1] Boys in Afghanistan Sold Into Prostitution, Sexual Slavery
[2] https://edition.cnn.com/interactive/2019/06/health/lgbtq-explainer/
