Čuvajte se privatnog tumačenja Biblije

Pošto će polazište za analizu u ovom članku biti tekst iz 2. Petrove 1:19-20, najprije moramo biti načisto s tim šta ovaj odlomak ne uči. Naime, s vremena na vrijeme, određene vjerske vođe u „hrišćanskom“ svijetu pozivaju se na ovaj odlomak kako bi odbranili ideju da čovjek ne može sam razumjeti Bibliju. Budući da vjeruju da se Biblija ne smije tumačitii proučavati privatno, zagovornici ove ideje uče da se Biblija ne može pravilno razumjeti bez instrukcija „sveštenstva“ tj. crkve. Stoga, kažu, malo dobrog će doći od privatnog, ličnog proučavanja Svetog Pisma.

Površno čitanje 2. Petrove 1:20, uz malo brige o kontekstu u kojem se taj odlomak nalazi, moglo bi nas navesti da shvatimo stih na takav način. Međutim, detaljnije ispitivanje ovog odlomka otkriva da se on uopšte ne odnosi na one koji čitaju Sveto Pismo, već se umjesto toga odnosi na one koji su pisali Sveto Pismo. Proučavajući kontekst odlomka, saznajemo da se u odlomku govori o tome kako je Sveto Pismo nastalo, a ne o tome da proroštvo nije potrebno tumačiti.

Petar kaže da proroci nisu izmislili ono što su napisali; nego su bili vođeni Duhom svetim (ref. 2. Timoteju 3:16-17). Dakle, u pitanju je izvor, odakle proroštvo dolazi, a ne zabrana tumačenja proroštva. Prema tome, „nijedno proročanstvo Svetog pisma“ nikada nije objavljeno, oslobođeno ili izdato vlastitim izumima proroka. Oni nisu postavili vlastitu konstrukciju na Božju poruku; umjesto toga, Duh Božji ih je vodio. Očigledno, dakle, ovaj odlomak se ne odnosi na tumače proročkih tekstova, već na one koji su ga napisali – tj. na proroke ili apostole (ref. Efescima 3:5).

Neke crkve drže stav da „ne možete sami razumjeti Bibliju“ u pokušaju da uskrate prosječnu osobu da uživa u blagoslovima privatnog čitanja, proučavanja i učenja Božje volje. Stotinama godina, hijerarhija Rimokatoličke crkve držala je Bibliju izvan ruku „laika“, jer su oni koji su tu hijerarhiju sačinjavali bili zabrinuti da bi prosječna osoba mogla samostalno čitati i proučavati Bibliju i saznati da Katolička crkva uči i praktikuje mnoge stvari koje Biblija ne uči. Još 1816. papa Pije VII (u De Versionibus S. Scriptura, 3. septembra) je rekao:

„Izjavljujem da udruženja formirana u većem dijelu Evrope da prevedu i šire Božji zakon na obične jezike, izazivaju užas u meni i imaju tendenciju da potkopaju hrišćansku vjeru do njenih temelja. Neophodno je uništiti ovu štetočinu i otkriti zle namjere ovih manipulatora.“

Takvi komentari otkrivaju da su se vođe Katoličke crkve bojali da će „laici“ „doći do spoznaje istine“ (1. Timoteju 2:4) i odbaciti pokvarena učenja Katoličke crkve.

Iako će neki nastaviti koristiti 2. Petrovu 1:20-21 da poučavaju da moramo imati „sveštenika“, „duhovnika“ ili „pastora“ koji će nam tumačiti Sveto Pismo, dublje i logičko ispitivanje ovih stihova otkriva drugačije. Činjenica ostaje, Bog nam je dao knjigu koju možemo razumjeti i poslušati (ref. Efescima 3:4; Rimljanima 10:6-8). „Ovaj nauk koji ti danas dajem nije pretežak za tebe niti je predaleko od tebe. Nije na nebesima da bi rekao: ‘Ko će se za nas popeti na nebesa da nam ga skine i objavi pa da po njemu postupamo?’ Nije ni preko mora da bi rekao: ‘Ko će za nas preći more da nam ga donese i objavi pa da po njemu postupamo?’ Jer je ta riječ sasvim blizu tebe, u tvojim ustima i u tvom srcu, da bi po njoj postupao.“ (5. Mojsijeva 30:11-14) S druge strane, tačno je da propovijedanje proizvodi vjeru, ali to će biti prava vjera samo ako dolazi iz pravog Izvora: „Dakle, vjera proističe iz propovijedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju.“ (Rimljanima 10:17)

Zaključujemo da izjave u 2. Petrovoj 1:20-21 i Rimljanima 10:17 podržavaju kako objektivnu vjeru, čiji je izvor autentična objava od Boga, tako i propovjednike koji pronose tu objavu (Efescima 4:11-14), dok istovremeno odbacuju sva tumačenja koja su proizvod bilo privatnih ili dogmatskih crkvenih stavova (podsjetimo da su crkvene dogme formirane na osnovu učenja tzv. crkvenih otaca, čiji autoritet je stavljen iznad autoriteta Riječi Božje). Kao što proročka riječ nije proizvod ničijeg privatnog tumačenja, tako ni samo tumačenje proroštva ne smije biti privatno (subjektivno) mišljenje.

 

Nijedan čovjek nije dao istinu niti je kontroliše

Nijedna osoba koja ne podržava Božju Riječ kao konačni božanski autoritet po svim pitanjima vjere, sasvim sigurno „nije od Boga“ prema Sinu Božijem (Jovan 8:47).

„Nego neka se Bog pokaže da je istinit, a svaki čovjek da je lažov.“ (Rimljanima 3:4)

Ko stvara konfuziju, da li Bog ili ljudi?

„Jer Bog nije Bog nereda, nego mira.“ (1. Korinćanima 14:33)

Čuvajte se onih koji narušavaju, koji govore suprotno drugim djelovima Božje Riječi kako bi vam prodali svoje „otkrivenje“ ili svoju privatnu „istinu“. Poznata objektivna istina, biblijski obznanjena istina, nikada se ne smije dovoditi u kontradikciju. Bog nije Bog zbrke i stoga razložno zaključujemo da je svako ko podržava ono što sam vjeruje da je istina ali je u suprotnosti s poznatom biblijskom istinom ili cjelovitim mozaikom istina, u najboljem slučaju u konfuziji. Čuvajte se onoga što Duh sveti naziva „privatnim tumačenjem“ (2. Petrova 1:19-21).

Mnogi nastoje koristiti komentare, istoričare i slično kako bi napravili sliku, ishod koji žele, jer ne vole Gospoda i stoga ni Njegovu istinu. Da je Bog želio da imamo više, to bi bilo u Njegovoj Riječi… Naravno da nemamo ništa protiv validnih pozadinskih informacija, jer je to od velike pomoći u razumijevanju istine, ali problem nastaje kada ljudi pokušavaju promijeniti ishod biblijske istine koristeći vanbiblijske izvore. Čuvajte se toga. Oni pokušavaju stvoriti put do nebiblijskog zaključka jer „po vjernosti nisu poznati na zemlji“ (Jeremija 9:3).

Zamršena teologija je ta protiv koje treba govoriti, suprotna cijeloj Riječi Božjoj koja između ostalog kaže „Sve je Pismo nadahnuto od Boga“ (2. Timoteju 3:16). Ignorisanje poznate, jasno izrečene biblijske istine da bi se ostvario određeni stav je zabuna, nasilje nad mozaikom istine koju je oslikalo cijelo Sveto Pismo, i nije ispravno dijeljenje riječi istine, već namjerno, subjektivno ignorisanje poznate istine da bi se izvršio određeni plan (1. Korinćanima 2:13; 2. Timoteju 2:15).

Mnogi danas tumače Bibliju za vlastitu svrhu ili sklonost, na osnovu predispozicije za određene tradicije, filozofije i klišee. To je upravo ono što je Isus naveo da lažno religiozne osoba u Njegovo vrijeme čine (Marko 7:6-9).

Bog nam je dao svoju Riječ i otkrio Sebe i svoju volju svakom od svojih svetaca dok ga budu tražili, proučavajući Njegove riječi temeljito, marljivo, svakodnevno.

„Istražujte Pisma, jer smatrate da se u njima nalazi vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život.“ (Jovan 5:39-40)

Bog nam je dao Sveto pismo da nam otkrije ko je On, a ipak, pojedinac mora lično doći k Isusu da bi ga upoznao i razumio Njegove propise, Njegove istine o Planu spasenju i jevanđelju. Poput religioznih ljudi kojima se Isus obraća gore, mnogi koji misle da poznaju Boga uopšte nisu poznati Bogu jer odbijaju da se istinski pokaju i prihvate uslove pod kojima se jedino može ući u savez sa Bogom.

Upravo kao što je Isus upozorio, danas ima „mnogo lažnih proroka“ koji prihvataju krivotvorine, kukolja (Matej 7:15; 24:11).

Mnogo puta čujemo ljude kako ustaju da govore, tvrdeći da su opširno proučavali neku temu u Bibliji – i insinuirajući da na osnovu NJIHOVOG proučavanja treba samo usvojiti sve što oni kažu. Ima „mnogo varalica“ koji djeluju danas (2. Jovanova 1:7-11). Iz ponosa njihovog srca čujemo kako ljudi uvode svoju poruku na ovaj način, hvaleći se svojim proučavanjem, kako bi namjestili i uhvatili u zamku neuke, lakovjerne, nedisciplinovane i nestabilne, dok su u stvarnosti mnogi od njih jednostavno posudili zablude drugih ljudi. Ipak, moramo prosuditi o svemu što se uči naspram objektivnih istina i našeg ličnog, marljivog proučavanja cijele Božje Riječi i nikada ne kupovati subjektivne tvrdnje od ljudi. To je razlog zašto su mnogi danas prevareni. Slijeđenje čovjekovog navodnog otkrivenja „više istine“, tumačenja, umjesto da se potrudimo i dobijemo Božje objektivno otkrivenje za sebe, iz prve ruke, recept je za zavaravanje. Ne postoje prečice do ličnog, temeljitog proučavanja cijelog savjeta Božje Riječi za sebe, ali opet bez unošenja subjektivnih i privatnih tumačenja koja ne mogu proći test Svetog Pisma.

Ovaj scenario se često odigrava kada neko podučava o poslednjim vremenima, tvrdeći ili insinuirajući da je došao do posebnog otkrića. Ponekad će tvrditi da definitivno imaju istinu o poslednjim danima, specifičnosti i vrijeme događaja u poslednje vrijeme i tajne o ovim poslednjim danima. Ipak, barem neke od onih stvari o kojima tvrde da imaju posebna znanja nisu zapisane u Bibliji niti mogu proći unakrsnu provjeru biblijskih proročanstava. U svim slučajevima su proizvod pogrešnih premisa i zabluda koje gaje lažni učitelji te manje ili više kontradiktorni objektivnom tumačenju proročanstava metodom upoređivanja i istoričnosti. Čuvajte se „privatnog tumačenja“ običnih ljudi.

„Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što na nju pazite kao na svjetiljku koja svijetli na tamnom mjestu, dok ne svane dan i ne pojavi se zvijezda danica u vašim srcima. A najprije znajte ovo: Nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg vlastitog tumačenja. Jer nikad proroštvo nije prenošeno od čovečije volje, nego vođeni Duhom svetim govoriše sveti Božji ljudi.“ (2. Petrova 1:19-21)

Božja Riječ, riječi Božje zapisane u Svetom Pismu, nadahnute su Duhom svetim i nisu napisane iz bilo kojeg „privatnog tumačenja“ bilo kojeg čovjeka, niti su riječi Božje date da bi ih bilo ko danas izokrenuo i nasilno prilagodio za svoje vlastito „privatno tumačenje“ da proglasi vlastito gledište, doktrinu ili agendu.

Zapazite u ovom odlomku iznad da kroz Petra, Duh sveti stavlja ličnu odgovornost na svakog pojedinog učenika da „pazi“ na Riječ Božju, da je marljivo svakodnevno proučava, dok se otkrivenje Hrista i Njegove volje uzdiže u našim srcima „kao na svjetiljku koja svijetli na tamnom mjestu, dok ne svane dan“.

Bog očekuje od Njegovog naroda da temeljno proučava i da za sebe upozna i zna Njegovu Riječ.

„Budi marljiv da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radnik koji nema čega da se stidi, koji se ispravno služi riječju istine.“ (2. Timoteju 2:15)

Niko ne kontroliše istinu niti kontroliše tumačenje božanske istine koja je sama po sebi očigledna i koju će prije svega proučavati i razumjeti pojedinačni učenici. Da, Bog poziva biblijske učitelje i starješine da poučavaju Njegovu Riječ, da puste Božju Riječ da obilato prebiva među Njegovim narodom, a ipak Gospod jedini poučava pojedinačne vjernike i stavlja Njegove istine u srce (Kološanima 3:16). Ovo je individualno sveštenstvo svakog Hristovog sveca kupljenog krvlju. Isus prije svega spašava pojedinačnog grešnika koji je tada i tek onda pojedinačni ud Njegovog jednog tijela (Efescima 4; 1. Korinćanima 12).

„A vi imate pomazanje od Svetoga i znate sve. Ne pišem vam zato što ne znate istinu, nego zato što je znate i zato što nikakva laž nije od istine… Ovo vam pišem o onima koji pokušavaju da vas zavedu. A što se vas tiče, pomazanje koje ste primili od njega ostaje u vama, i niko ne treba da vas poučava, nego vas pomazanje od njega uči o svemu – a ono je istinito i nije laž – i kao što vas je ono poučilo, ostanite u njemu.“ (1. Jovanova 2:20-27)

Na kraju, i što je najvažnije, Bog utiskuje istinu svakom svom svecu pojedinačno tako da lično mogu prepoznati i razlikovati pravi put: „Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.“ (Jovan 10:27)

Oni koji nisu objektivni s cijelim savjetom Svetog Pisma jasno dokazuju da njihova srca nisu poštena, nisu autentična i iskrena pred Gospodom (Luka 8:15; Jovan 7:16; 2. Korinćanima 2:17; 2. Petrova 3:16, itd.).

 

Kako se formira i prenosi obmana subjektivnog tumačenja Biblije

Lično proučavanje Božje Riječi od Postanja do Otkrivenja izuzetno je važno.

Čini se da „potkrijepiti“ vjerovanje Svetim Pismom u stvari znači: „Vjerujem u tu i tu doktrinu i prošao sam pakao u potrazi za biblijskim stihovima da to dokažem!“ Drugim riječima, nekoga poput davaoca ovakve izjave nije baš briga šta uči cijelo Sveto Pismo, koliko im je stalo do neke omiljene doktrine (obično je to nešto što opravdava njihov grijeh, kao što je na primjer laž o vječnoj sigurnosti).

Neki iznose svoja subjektivna uvjerenja i brane ta uvjerenja govoreći: „Sve mogu potkrijepiti Svetim pismima.“ Sotona takođe može, kao što ga vidimo kada iskušava Isusa (Luka 4). Đavo je koristio Sveto pismo van konteksta kao što mnogi danas rade. Da li samo potkrjepljujemo ono što MI govorimo i ono u šta trenutno vjerujemo vezano za biblijsku nauku ili jednostavno čitamo i marljivo proučavamo cijeli savjet Svetog Pisma i dopuštamo BOGU da govori sam za sebe dok „upoređujemo duhovne stvari (Pismo, poznatu istinu) sa duhovnim stvarima“? (1. Korinćanima 2:13; 2. Timoteju 2:15) Velika je razlika. Razmislite o tome. Ljudi i đavoli mogu prevarom natjerati Bibliju da kaže sve što ONI žele da kaže, ali to takva učenja ne čini biblijski zdravim i istinitim. Moramo se čuvati naše vlastite sklonosti da zastupamo i držimo se filozofija, pojmova i doktrina koje se ne slažu sa cijelim savjetom Božje Riječi i moramo biti podložni ispravljanju (2. Timoteju 3:16-17).

„SVE je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za vaspitavanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen, potpuno opremljen za svako dobro djelo.“ (2. Timoteju 3:16-17)

Isusov učenik će, bez izuzetka, biti sve više ukorijenjen i utemeljen u konačnom božanskom autoritetu pisane Riječi Božje.

Isus nam je tačno rekao ko je „od Boga“, a ko „nije od Boga“.

„Ko je od Boga, sluša Božje riječi. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.“ (Jovan 8:47)

Svi koji su „od Boga“ podržavaju Njegovu Riječ kao konačni božanski autoritet, bez izuzetka.

Kada se raspravlja o bilo kojoj stvari, posebno duhovnoj, glavno pitanje je šta kaže Božja Riječ, što je Njegova istina i kada je neko hrabar za Njegovu istinu, takav se čovjek neće oslanjati ni na šta osim na Božju Riječ (Jeremija 9:3; Jovan 17:17). Bog kaže da možemo biti SIGURNI u ono što On kaže u vezi sa bilo kojom temom otkrivenom u Njegovoj Riječi: „Zar ti nisam već pisao riječi pune savjeta i znanja, da ti pokažem istinitost riječi pouzdanih, da odgovoriš riječima istine onome ko te šalje?“ (Izreke 22:20-21)

 

Razlika između poštenog primanja i istraživanja istine i „privatizovanja“ istine po svojoj volji

Moramo iskreno ispitati sebe da vidimo ZAŠTO vjerujemo u ono u što trenutno vjerujemo. Čini se da je razlučivanje, „ispravno služenje riječju istine“ konkretno povezano s istraživanjem Svetog Pisma kao što vidimo kod Berejaca koji su testirali Pavla i sve ono što je on poučavao, zar ne? (2. Timoteju 2:15; Djela apostolska 17:10-11) Mnogi ljudi koji govore o razabiranju vjeruju sopstvenom subjektivnom razlučivanju umjesto da dopuste da im pisana RIJEČ bude mač razlučivanja sa dvije oštrice (Jevrejima 4:12). Mnogi vjeruju da razaznaju ispravno, a ipak nisu svakodnevno, marljivo utemeljeni u pisanoj Riječi, kojoj Bog nikada neće protivrečiti (2. Timoteju 3:16-17; 2. Petrova 1:19-21).

Berejski vjernici su nam danas odličan primjer:

„Čim je pala noć, braća su poslala Pavla i Silasa u Bereju. Kad su tamo stigli, otišli su u judejsku sinagogu. Ovi su imali plemenitiji stav od onih u Solunu, jer su revnosno primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.“ (Djela 17:10-11)

Dobro zapazite zašto je stav Berejaca bio „plemenitiji“ ili vrsniji: oni nisu bili podložni da povjeruju „na riječ“ nekom vjeroučitelju, čak ni Hristovom apostolu Pavlu. Ne, oni su „svakodnevno pretraživali Sveta pisma“ kako bi vidjeli „da li je to tako“ što je Pavle propovijedao. Ovo je bilo neophodno zato što je nauka o Isusu Hristu kao Mesiji i Spasitelju bila nova za njih koji su očito imali solidne osnove u Pismima Starog saveza ili hebrejskom Tanahu. Takođe uočite da su oni istraživali Pisma da se uvjere da je zaista tako, a ne da bi došli do ili ustanovili svoja privatna mišljenja. Ogromna je razlika između ta dva motiva proučavanja i preispitivanja.

Kao što je bio slučaj sa berejskim učenicima koji su slušali Pavla kako propovijeda, Bog namjerava da mi učestvujemo, da slušamo propovijedanje, a ipak, svi moramo proći unakrsno ispitivanje u odnosu na naše lično traženje Njegove Riječi za sebe (2. Timoteju 2:15; 3:16-17). S tim u vezi, da li se sjećate kada je Gospod Isus razgovarao sa ženom kod bunara i kako je istrčala i rekla svima kada joj se otkrio kao Mesija? Ipak, ti ​​ljudi nisu u potpunosti prigrlili Hrista sve dok nisu lično otišli da ga vide.

„Tada je žena ostavila svoj krčag i otišla u grad i rekla ljudima: ‘Dođite da vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Da to nije Hristos?’ I ljudi su izašli iz grada i pošli k njemu… I još ih je mnogo više povjerovalo kad su čuli šta govori, i rekli su ženi: ‘Više ne vjerujemo zbog tvojih riječi, jer smo ga sami čuli i znamo da je ovaj čovjek zaista Hristos, spasitelj svijeta.“ (Jovan 4:28-30, 41-42)

Nije neophodan grčki ili hebrejski i sigurno nije glavno pravilo tumačenja. Moramo uzeti Božju sačuvanu Riječ za ono što jasno kaže na našem jeziku, dok kompilujemo, sastavljamo, spajamo Sveto pismo sa Svetim pismom (Isaija 28:16; 1. Korinćanima 2:13). Ovo je metoda prioriteta u poimanju istine, najviše, navedeno pravilo tumačenja istine. Temeljno sakupljanje cijelog Svetog pisma koji se odnosi na datu studiju je od suštinskog značaja.

„U Prorocima je napisano: ‘Svi će biti poučeni od Gospoda.’ Svako ko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.“ (Jovan 6:45)

„A o bratskoj ljubavi ne treba da vam pišemo, jer ste i sami poučeni od Boga da volite jedni druge.“ (1. Solunjanima 4:9)

Sam Gospod koji je „istina“, dao nam je svoju istinu – svoju pisanu Riječ – i upravlja njome, poučavajući je svom narodu (Jovan 14:6; Psalam 146:6, itd.). Njegova pisana Riječ je konačni božanski autoritet i koju je On podučavao svom narodu u trajnom odnosu (Jovan 14:26; 16:13-14).

 

Čuvajte se „privatnog tumačenja“

Biti razapet sa Hristom znači da je neko ispražnjen od sebe, samovolje, privatnih agendi i predat Božjoj volji. To znači da takva osoba istražuje i prihvata biblijsku istinu, bez obzira kuda ona vodi. On nikada ne iskrivljuje istinu da bi pokušao da je uklopi u tradiciju ili neku omiljenu doktrinu, već radije odbacuje bilo koju prethodnu ideju kada ustanovi da Riječ kaže drugačije (Rimljanima 3:4; 2. Timoteju 2:15; 3:15-17, itd.). Upravo je jedna od glavnih odlika jeretika tvrdoglava upornost i „nedodirljivost“ za korekcije.

Oni koji se bave grešnom djelatnošću privatnog tumačenja Svetog Pisma, obično to čine iz sledećih razloga:

1. Oni sami se ne kaju, ne odriču se od sebe, ne uzimaju krst i ne slijede Isusa (Luka 9:23-24; 2. Timoteju 4:2-4). Stoga traže „alternativno jevanđelje“ za spasenje u grijehu, bez žrtve sa svoje strane.
2. Oni odbijaju da dopuste Bogu da bude istinit i da je svaki čovjek lažov – počevši od svog zlog srca (Rimljanima 3:4).
3. Oni vrednuju tradiciju kao mjerilo o božanskoj istini (Matej 7:6-9).
4. Oni ne smatraju Božju Riječ konačnim božanskim autoritetom iako to možda tvrde (Jovan 8:47).
5. Oni odbijaju da budu iskreni sa cijelim savjetom Svetog Pisma (2. Timoteju 2:15; 3:15-17) i skloni su prihvatiti samo one stvari koje im se lično dopadaju i gode njihovim osjećanjima.

Čuvajte se onih koji žele kontrolisati tumačenje Božje Riječi – onih koji nameću svoje vlastite pojmove i doktrinu Božjoj istini. Mnogo je onih koji u Svetom pismu čitaju stvari koje nisu u Svetom pismu. Pročitajmo ponovo naš centralni pasus:

„Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija, i dobro činite što na nju pazite kao na svjetiljku koja svijetli na tamnom mjestu, dok ne svane dan i ne pojavi se zvijezda danica u vašim srcima. A najprije znajte ovo: Nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg vlastitog tumačenja. Jer nikad proroštvo nije prenošeno od čovječje volje, nego vođeni Duhom svetim govoriše sveti Božji ljudi.“ (2. Petrova 1:19-21)

Čini se da „vlastito tj. privatno tumačenje“ ukazuje na agendu i čin samoprimjene zasnovane na tradiciji ili unaprijed stvorenim predodžbama, ne dozvoljavajući Bogu da govori u svoje ime kroz temeljno proučavanje cijelog savjeta Njegove pisane Riječi. Primjena ili tumačenje zasnovano je na vlastitim željama ili onome što je u skladu s nekim vanbiblijskim pojmom ili doktrinom ljudi.

Evo grčke riječi za „privatno“ ili „vlastito“:

G2398 ἴδιος – idios

Koji se odnosi na sebe, svoj, koji pripada sebi, vlastiti, privatni.

Grčka riječ za „tumačenje“:

G1955 ἐπίλυσις – epilusis

Odrešenje, otpuštanje, oslobađanje; metaf. objašnjenje, odnosno primjena: tumačenje.

Ukupno pojavljivanja: 1

Ne samo da nam je Duh sveti nadahnuo Božju pisanu Riječ, već je i sveti Duh taj koji poučava pojedine svece. Evo kako:

„O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno.“ (1. Korinćanima 2:13)

Vjernici su „poučeni od Gospoda“ dok proučavaju i upoređuju Sveto pismo. Ovo se nikada ne smije kršiti niti kontrolisati od strane starješina. To je jedan od razloga zašto je dobro da ima više starješina u lokalnim skupštinama, okupljanjima Hristovog tijela. Postoji sigurnost u mnoštvu starješina koje bi stoga trebalo smatrati odgovornim i ukoriti ih kad god je to potrebno (Titu 1:5, itd.).

„Propovijedaj riječ; budi pripravan u povoljno vrijeme i u teško vrijeme – objasni, ukori, opomeni, sa svom strpljivošću i poučavanjem. Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima.“ (2. Timoteju 4:2-3)

CRVENA ZASTAVA: Kada svjedočite čovjeku, vjeroučitelju, starješini, koji izmiče ili ne želi da se čitaju određeni biblijski stihovi, zbog te istine koja je u suprotnosti s njegovom tradicijom/jeresi, znate da imate čovjeka kojem je potrebno pokajanje (Marko 7: 6-9). Srce takvog čovjeka nije potčinjeno Riječi Božjoj. On ima svoju zlu namjeru. Takav vuk će nastojati da nametne svoju doktrinu od ljudi i đavola drugima i mora biti ukoren i razotkriven, bez obzira o kome se radi (Efescima 5:11).

„Ne prihvataj optužbu protiv starješine, osim na osnovu izjave dva ili tri svjedoka. One koji čine grijeh ukori pred svima, da i drugi imaju strah.“ (1. Timoteju 5:19-20)

Osnovni razlog zašto ljudi biraju laž je taj što jednostavno odbijaju da se istinski pokaju i polože svoje živote u ovom prolaznom svijetu. Stoga su voljni da prevladaju i izbjegnu brda biblijskih istina i upozorenja. Oni imaju svoju agendu koju drže u rezervi. Oni se nisu predali Hristu, iako upravo to mogu uporno ponavljati. Oni su povjerovali i bili na putu spasenja, a ipak nisu ostali u istini – za koju Isus kaže da je suštinska.

Mnogo puta, oni koji viču „kontekst, kontekst, kontekst“ su oni koji izvlače Božju Riječ iz konteksta kako bi izvršili svoju jeres. Oni ne žele pravi kontekst jer iako se predstavljaju kao hrišćani, oni nisu ljudi istine i stoga ne slijede iskreno Božju Riječ, ma kuda ona vodila. Ne sviđa im se kontekst Svetog Pisma – jer ono jednostavno ne kaže ono što oni žele da kaže. Oni imaju unaprijed određen ishod, doktrinarni cilj koji žele postići i voljni su mamce i mijenjati, izvoditi intelektualne akrobacije i ignorisati Sveto Pismo koje se ne slaže s njihovom jeresi. Ovo nisu pošteni ljudi. Njihov cilj je doći do unaprijed određenog zaključka.

Biblija otkriva da ljudi koji se nisu istinski pokajali migriraju kod lažnih učitelja, pristaju uz lažne doktrine (2. Timoteju 4:3-4).

„Jer će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratiće uši od istine, a okrenuće se izmišljenim pričama.“ (2. Timoteju 4:3-4)

Krivotvorine su izmišljanje načina da se opravdaju od odgovornosti prema Svetom Pismu. Iako se redovno i selektivno pozivaju na neke stihove i čitaju Sveto Pismo Starog saveza, kada im citirate ili čitate Sveto pismo iz Starog saveza kako biste razotkrili neku jeres, oni će burno negodovati i poricati: „Ali to je Stari savez!“ ili „Stari savez je dobar samo informativno, da znamo neke stvari.“ Dobar pokušaj. Ali „SVE Pismo“ je dato novosaveznim svecima i rečeno nam je da smo poučeni upravo tim Pismima (2. Timoteju 3:17; Rimljanima 15;4; 1. Korinćanima 10:11). Isto tako, ova ista istina kao što je poučena u donjem odlomku, takođe se podučava i potvrđuje u cijelom Novom savezu, i od Postanja do Otkrivenja.

„Reci im: ‘Tako ja bio živ,’ govori Gospod Jehova, ‘meni nije drago da onaj ko je zao umre, nego da se odvrati od svog puta i da živi. Odvratite se, odvratite se od svojih zlih puteva. Zašto da umrete, dome Izraelov?’ Sine čovečiji, reci sinovima svog naroda: ‘Onog dana kad sagriješi, pravednika neće izbaviti pravednost njegova, niti će onaj ko je zao stradati zbog svoje zloće onog dana kad se odvrati od svoje zloće, kao što ni pravednik neće ostati živ zbog svoje pravednosti onog dana kad sagriješi. Kad kažem pravedniku: ‘Živjećeš,’ a on se pouzda u svoju pravednost i počne činiti nepravdu, zaboraviće se sva njegova pravedna djela i on će umrijeti zbog nepravde koju je činio.“ (Ezekijel 33:11-13)

Ova božanska izjava, između ostalih srodnih u Bibliji, uništava popularnu jeres o vječnoj sigurnosti (jednom spasen – zauvijek spasen) koju promovišu mnogi lažni jevanđelisti.

 

Konačni Učitelj je božanski

„A utješitelj, Duh sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučiće vas svemu i podsjetiće vas na sve što sam vam govorio.“ (Jovan 14:26)

„Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi. To će me proslaviti, jer će uzeti od moga i vama objaviti.“ (Jovan 16:13-14)

Jedini BOG „čuva istinu“, i On je Božanski Izvor i Upravitelj Njegove Istine.

„Srećan je onaj kome pomaže Bog Jakovljev, koji nade svoje polaže u Gospoda, Boga svoga, Tvorca neba i zemlje, mora, i svega što je u njima, onoga koji se uvijek istine drži.“ (Psalam 146:6)