Najsvetiji predmet u zemaljskom Svetilištu, koje je načinjeno prvo u formi montažnog i prenosivog Šatora od sastanka u Mojsijevo vrijeme (oko 1500. godine prije n.e.), svakako je bio Kovčeg saveza sa pločama Dekaloga, Božjeg moralnog Zakona. Kovčeg je bio napravljen od akacijinog drveta i presvučen zlatom, dug oko 120 cm i oko 70 cm visok i širok. Poklopac Kovčega nazivao se Presto milosti, sa dva anđela heruvima na vrhu (2. Mojsijeva 25:17-20). „Tu ću se sastajati s tobom i odozgo iznad poklopca, između dva heruvima koja su na kovčegu svjedočanstva, govoriću ti sve upute za Izraelove sinove.“ (2. Mojsijeva 25:22)
Kovčeg je predstavljao sud i milost Božju koja je dostupna kroz Plan spasenja i Hristovo posredništvo.
Kasnije, kada je David postao kralj (1052-1019 prije n.e.), prenio je Kovčeg u Jerusalim, sa željom da napravi hram odnosno svetilište. Međutim, Bog je putem nadahnuća dao dozvolu i nacrt za hram, ali on je izgrađen u vrijeme Solomona na brdu Moriji između 1015-1008 prije n.e. Kad se kraljevstvo podijelilo na sjeverni Izrael sa 10 plemena i Judu, Kovčeg je ostao u jerusalimskom hramu. Zbog sve većeg otpada, prvo je došlo do porobljavanja sjevernog kraljevstva od Asirije (721. prije n.e.), a zatim i Jude od Vavilona. Kovčeg saveza je najvjerovatnije negdje sakriven prilikom opsade Jerusalima 587. godine prije n.e., u vrijeme proroka Jeremije, i od tada nikada više nije pronađen. Kad su se Jevreji vratili iz ropstva i ponovo obnovili hram pod vođstvom Zerubabela, poznat kao drugi hram (obnova završena 516. prije n.e.), nije bilo ni pomena o Kovčegu saveza. U Isusovo vrijeme, Irod Veliki je obnovio i uljepšao hram, ali takođe nema nikakvih zapisa o Kovčegu.
Postoje mnoge teorije o Kovčegu saveza koje se uglavnom svode na spekulacije ili neprovjerene tvrdnje, počevši od vjerskih u judeo-hrišćanskoj religiji, zatim istraživanja raznih arheologa, vjerovanja da Kovčeg tajno čuvaju Vitezovi Templari, do fantastičnih i okultnih (bogohulnih) projekcija, uključujući holivudske filmove kao što je „Indijana Džons i otimači izgubljenog kovčega“.
Jedan arheolog amater i avanturista po imenu Ron Vajat (Ronald Eldon Whyatt, 1933-1999) tvrdio je da je otkrio brojne znamenite lokalitete i artefakte iz biblijskih vremena, kao što su Vavilonska kula, Nojeva barka, mjesto prelaska Crvenog mora od strane Izraelaca, tačnu lokaciju Isusovog raspeća, Kovčeg saveza, čak i Isusovu krv, itd. Iako se neke Vajatove tvrdnje mogu dokazati kao tačne (na primjer, lokalitet planine Horev ili Sinaj), većina tih „spektakularnih otkrića“ su izvjesno plod njegove mašte ili „lovačke priče“ inspirsane upravo holivudskom fikcijom o Indijani Džonsu.
Jevreji vjeruju da je Kovčeg skriven na planini Nebu istočno od Jordana. To ima uporište u apokrifnim spisima u kojima se tvrdi da je Jeremija sakrio Kovčeg u jednoj pećini na planini Nebu prije nego što su Vavilonjani pokorili Jerusalim. Takođe je napisano da lokacija Kovčega saveza neće biti otkrivena dok Bog ne odredi vrijeme (2. Makabejcima 2:1-8).
Da li će zaista stari Kovčeg saveza biti pronađen prije Drugog Hristovog dolaska?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, najprije treba da razmislimo o razlozima zašto je Bog u svom proviđenju dopustio da Kovčeg nestane bez traga. Svakako jedan od ključnih razloga bio je kontinuirani otpad Jevreja, zbog čega se desilo njihovo pokoravanje i kasnije rasijanje. Bog izvjesno nije želio da najsvetiji predmet ikad napravljen za službu Njemu bude zloupotrijebljen na bilo koji način. Podsjetimo se da kada su Izraelci počeli da smatraju Kovčeg čudotvornim objektom koji ih magično štiti, bez obzira na njihovo duhovno i moralno stanje pred Bogom, Gospod je dopustio da bude zarobljen od strane Filisteja (vidi: 1. Samuelova 4. glava).
Druga ključna stvar u našem razumijevanju pitanja Kovčega saveza je Isusovo ispunjenje tipske službe koja se odnosila na hramske žrtve i prinose i praznike. Za Mesiju je prorečeno da će izgraditi Božji hram i biti Sveštenik: „Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Evo čovjeka kome je ime Izdanak. I niknuće sa svog mjesta i sagradiće Gospodnji hram. On će sagraditi Gospodnji hram i krasiće ga slava. Sjedeće i vladaće na svom prestolu i biće sveštenik na svom prestolu, i savjet mira biće između obojice.“ (Zaharija 6:12, 13)
Jevreji, a takođe i dispenzacionalisti, tvrde da će jedan od glavnih znakova dolaska Mesije biti izgradnja hrama i ponovno uspostavljanje žrtvene službe i praznika. Mnogi protestanti takođe su otvoreni za ideju o Trećem hramu. No Božja Riječ postavlja stvari drugačije: „Jer oni koji žive po tijelu razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu, a oni koji žive po Duhu o onome što je svojstveno Duhu.“ (Rimljanima 8:5) „Braćo, želja je mog srca i moja usrdna molitva Bogu za njih (Jevreje – prim. aut.) da se spasu. Jer svjedočim za njih da imaju revnost za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Jer, pošto ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje da uspostave svoju, nisu prihvatili Božju pravednost. Jer Hristos je svršetak Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:1-4)
Proročanstvo o hramu se već ispunilo! Novi, treći duhovni hram, gradi sam Mesija i ukida drugi zemaljski nakon okončanja svoje misije o Prvom dolasku! Pogledajmo!
„Tada su ga Judejci upitali: ‘Kakvim čudesnim znakom ćeš nam pokazati da to smiješ da činiš?’ Isus im je odgovorio: ‘Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.’ A Judejci su rekli: ‘Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana?’ Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo. Kad je ustao iz mrtvih, njegovi učenici su se sjetili da je to govorio i povjerovali su Pismu i Isusovim riječima.“ (Jovan 2:18-22)
Hrist je prorekao svršetak starog hrama: „Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta.“ (Matej 23:38) Hram ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe. „Tada se zavjesa svetilišta rascijepila po sredini.“ (Luka 23:45) Hristova smrt na krstu označila je kraj važnosti službe u zemaljskom svetilištu. „Isus izađe iz Hrama, i dok je odlazio, priđoše mu njegovi učenici, pokazujući mu hramsko zdanje. ‘Vidite li sve ovo?’ upita ih on. ‘Istinu vam kažem: neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji neće biti razvaljen.’“ (Matej 24:1, 2) Istorijski, hram je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio.
Zapazimo da Zaharijino proročanstvo takođe najavljuje Hristovu svešteničku službu! Upravo prema preciznoj tipologiji obreda i praznika, Mesija je prvo morao da se kvalifikuje za Spasitelja svojim rođenjem, životom po Zakonu i napokon svojim posredničkim prihvatanjem bremena grijeha i smrću, da bi ga kao takvog Bog podigao da preuzme ulogu istinskog Prvosveštenika, posrednika za Božji narod (vidi Jevrejima poslanicu). Hrist nikako nije mogao biti sveštenik prije ispunjenja navedenih uslova. Istovremeno, to je značilo okončanje zemaljske tipske službe, praznika i Hrama (vidi Danilo 9:27; Matej 23:38; Jovan 4:20, 21; Jevrejima 3:1; 4:14-16; 5:1-6; 7:11-28; 8:1-13; 9:1-28; 10:18).
Dakle, možemo zaključiti da na osnovu biblijske nauke Bog neće odobriti nikakav novi zemaljski hram, a shodno tome nema ni potrebe za Kovčegom saveza koji je imao određenu svrhu u sklopu zemaljskog svetilišta, preciznije u Svetinji nad svetinjama. Da li bi bilo razumno i svrsishodno da Bog dozvoli da se pronađe stari Kovčeg samo da bi poslužio kao dokaz za ono što je svakako nesporno – postojanje i istoričnost Dekaloga – ili, u neuporedivo gorem scenariju, da postane religijska atrakcija na koju bi polagali pravo mnogi pretendenti, i koja bi izazvala fanatizam i sukobe? Da li bi to bilo osvjedočenje kakvo Bog želi?
Međutim, umjesto toga Biblija nam skreće pažnju na originalnu nebesku Svetinju u kojoj se vrši stvarna antitipska služba pomirenja. U Otkrivenju, u kontekstu Božjeg suda, hronološki pred sami Drugi Hristov dolazak, pominje se i originalni Kovčeg Božjeg saveza! „I Božji hram se otvorio na nebu i pokazao se kovčeg njegovog saveza u njegovom hramu. I nastale su munje i glasovi i gromovi i zemljotres i veliki grȁd.“ (Otk. 11:19)
Viđenja Elen Vajt o ponovnom prikazivanju ploča Zakona
Prema Duhu proroštva, dolazi vrijeme kada će ploče na kojima je zapisano Deset Božjih Uputa biti iznesene na vidiku stanovnika zemlje. Pogledajmo te izjave zapisane po hronološkom redosledu.
„Ljudske teorije se uzvisuju, poštuju i postavljaju tamo gdje trebaju biti Bog i Njegov zakon. Ali Bog nije promijenio ono što je izašlo sa Njegovih usana. Njegova riječ će vječno postojati, nepromjenjiva kao i njegov presto. Kada se svaki slučaj odluči na nebeskim sudovima, biće iznesen na vidjelo ovaj savez, jasno napisan prstom Božjim. Svijet će se naći pred palicom Beskonačne pravde kako bi primio presudu – život koji se mjeri životom poslušnosti Bogu, i smrt zbog prestupa.“ – Ms 82, 1899. (Vidi: The Review and Herald, November 20, 1913 and Prophets and Kings, 187.)
„Svojim prstom Bog je napisao Njegove zapovjesti na dvije kamene ploče. Ove ploče nisu ostavljene na čuvanje ljudima, već su bile postavljene u kovčegu; i na veliki dan kada se odluči o svakom slučaju, ove ploče, ispisane zapovijestima, biće postavljene tako da će ih cio svijet vidjeti i razumjeti. Njihovo svjedočanstvo biće nepobitno.“ – Letter 30, 1900 (Manuscript Releases 19:265).
„Dragocjeni zapisi zakona stavljeni su u Kovčeg zavjeta i još uvijek su tamo, sigurno skriveni od ljudske porodice. Ali u određeno vrijeme koje je Bog postavio, ove će kamene ploče biti svjedočanstvo cijelom svijetu protiv nepoštovanja Njegovih zapovijesti i protiv idolopokloničkog obožavanja falsifikovane subote.“ – Ms 122, 1901 (The S.D.A. Bible Commentary 1:1109).
„Kada se otvori Božji hram na nebu, kakvo će to trijumfalno vrijeme biti za sve koji su vjerni i istiniti! U hramu će se vidjeti Kovčeg zavjeta u koji su stavljene dvije kamene ploče, na kojima je zapisan Božji zakon. Ove kamene ploče biće iznesene iz svog skrovišta, a na njima će se vidjeti deset zapovijesti ugraviranih prstom Božjim. Ove kamene ploče koje sada leže u Kovčegu zavjeta biće ubjedljivo svjedočanstvo u istinu i obavezujuće tvrdnje Božjeg zakona.“ – Letter 47, 1902 (The S.D.A. Bible Commentary 7:972).
„Sveti zakon deset zapovijesti, napisan na kamenim pločama prstom Božjim, i stavljen u kovčeg, standard je pravednosti. Pred poslušnim i neposlušnim pojaviće se poslednjeg velikog dana, i svi zli će biti osuđeni. Vidjeće da njihovi postupci potiču od izopačenog karaktera. Vidjeće da je uloga koju su odigrali služila za sprovođenje pobune započete na nebeskim dvorima. Vidjeće svu surovost i svu zloću koja je osramotila njihovog Stvoritelja i donijela muku koja ispunjava svijet.“ – Ms 5, 1904 (Manuscript Releases 13:381).
„Sveti Duh je upisao te istine na mom srcu i umu neizbrisivo kao što je zakon upisan prstom Božjim, na kamenim pločama, koje su sada u kovčegu, koji će se pojaviti onog velikog dana kada će presuda biti izrečena protiv svakog zla, zavodljive nauke koju je proizveo otac laži.“ – Letter 90, 1906 (Colporteur Ministry, 126).
„Postoji jedno svetilište, i u tom svetilištu je kovčeg, a u kovčegu su kamene ploče, [na] kojima je zapisan zakon izgovoren na Sinaju usred prizora strašne veličine. Ove kamene ploče su na nebesima, i biće iznijete onog dana kada će sud sjesti i knjige se otvoriti, a ljudima se suditi prema onome što je zapisano u knjigama. Sudiće im po zakonu napisanom prstom Božjim i datim Mojsiju da ga položi u kovčeg. O djelima svih ljudi vodi se evidencija, i prema njegovim djelima svaki će čovjek primiti presudu, bilo da su dobri ili zli.“ – Ms 20, 1906 (Manuscript Releases 20:68).
„Postoje obilni dokazi o nepromjenljivosti Božjeg zakona. Pisan je prstom Božjim, da se nikada ne briše, da se nikada ne uništi. Kamene ploče su sakrivene od Boga, da bi se stvorile u veliki sudnji dan, baš onako kako ih je napisao.“ – The Review and Herald, March 26, 1908 (The S.D.A. Bible Commentary 1:1109).
„Kad sud sjedne i knjige se otvore, i svakom čovjeku bude suđeno prema onome što je zapisano u knjigama, tada će kamene ploče, skrivene od Boga do tog dana, biti predstavljene svijetu kao standard pravednosti. Tada će muškarci i žene vidjeti da je preduslov njihovog spasenja poslušnost savršenom Božjem zakonu. Niko neće naći izgovor za grijeh. Po pravednim načelima tog zakona, ljudi će primiti svoju presudu života ili smrti.“ – The Review and Herald, January 28, 1909. (The S.D.A. Bible Commentary 1:1109; from Ms 117, 1908.)
„Bog nije promijenio ono što je izašlo sa Njegovih usana. Njegova riječ će vječno postojati, nepromjenjiva kao i njegov presto. Kada se svaki slučaj odluči na nebeskim sudovima, biće iznesen na vidjelo ovaj savez, jasno napisan prstom Božjim. Svijet će se naći pred tasom Beskonačne pravde kako bi primio presudu – život koji se mjeri životom poslušnosti Bogu, i smrt zbog prestupa.“ – The Review and Herald, November 20, 1913. (From Ms 82, 1899; vidi: Prophets and Kings, 187.)
„Bog neće prekršiti svoj savez, niti će izmijeniti ono što je izašlo sa njegovih usana. Njegova riječ ostaće vječno čvrsta, nepromjenljiva kao i Njegov presto. Na sudu, ovaj savez će biti iznesen, jasno napisan prstom Božjim, i svijet će biti postavljen pred palicom Beskonačne pravde da bi primio presudu.“ – Prophets and Kings, 187. (From Ms 82, 1899; vidi: The Review and Herald, November 20, 1913.)
U navedenim izjavama može se zapaziti nekoliko stvari. Nigdje nije rečeno da će ploče Zakona iznijeti ljudi kao rezultat eventualnog pronalaženja Kovčega saveza skrivenog u nekoj pećini ili drugdje. U stvari, jasno je naglašeno da će sam Bog iznijeti ploče Zakona na vidiku ljudima, dok se u jednoj izjavi kaže da su ove ploče sada na nebesima, što je upravo saglasno sa tekstom iz Otkrivenja 11:19. Povrh toga, vrijeme kad će se ovo dogoditi naznačeno je sledećim terminima: (1) „kad se odluči svaki slučaj u nebeskim dvorovima“; (2) „u veliki dan kad se odluči svaki slučaj“; (3) „kad se Božji hram na nebu otvori“; (4) „u veliki poslednji dan“; (5) „u onaj dan kad će se objaviti presuda protiv svakog zla i zavodljive nauke“; (6) „u onaj dan kad će sud sjesti i knjige se otvoriti, a ljudima suđeno prema onome zapisanom u knjigama“; (7) „u veliki dan suda“; (8) „o sudu“.
Sasvim je očigledno iz Otkrivenja i Duha proroštva da se ovo događa neposredno o Drugom Hristovom dolasku. Za ovaj stav definitivnu potvrdu nalazimo u knjizi Velika borba (Duh proroštva IV, 1884), u poglavlju 35. „Božji narod izbavljen“:
„Dok se ove riječi svetog povjerenja dižu Bogu, oblaci se razilaze i vide se zvjezdana nebesa neizrecivog sjaja, nasuprot mračnom i gnjevnom nebeskom svodu s obje strane. Slava neba blista kroz otškrinute kapije. Tada se na nebu pojavljuje ruka koja drži dvije preklopljene kamene ploče. Ruka otvara ploče, i tamo se otkrivaju propisi Dekaloga, kao da su pisani plamenim perom. Riječi su tako jasne da ih svi mogu čitati. Sjećanja se bude, tama sujeverja i krivovjerstva nestaje iz svakog uma, a deset kratkih, razumljivih, autoritativnih Božjih riječi, izloženo je pogledu svih stanovnika Zemlje. Divan zakon! Čudesan događaj!
Nemoguće je opisati strah i očajanje onih koji su gazili svete Božje zahtjeve. Gospod im je dao svoj zakon. Oni su mogli sa njime da uporede svoj karakter i upoznaju svoje mane dok je još bilo prilike za pokajanje i popravljanje. Ali, oni su, da bi osigurali naklonost svijeta, uklonili Njegove propise i učili druge da ih prestupaju. Pokušali su da prisile Božji narod da oskvrni Njegovu subotu. Sada su oni osuđeni onim zakonom koji su prezreli. Sa strašnom jasnoćom uviđaju da nemaju nikakvog izgovora. Oni su izabrali kome će služiti i kome će se klanjati. ‘Tada ćete opet vidjeti razliku između pravednog i zlog, između onog ko služi Bogu i onog ko mu ne služi.’ Malahija 3:18.“
Ovo znanje i ispravno razumijevanje stvari može nas sačuvati ne samo od raznih spekulacija oko Kovčega saveza, već i od mnogo težih duhovnih posledica i fanatizma, te pronošenja laži nastalih kao rezultat neodrživih vjerovanja.
