Najsvetiji predmet u zemaljskom Svetilištu, koje je načinjeno prvo u formi montažnog i prenosivog Šatora od sastanka u Mojsijevo vrijeme (oko 1500. godine prije n.e.), svakako je bio Kovčeg saveza sa pločama Dekaloga, Božjeg moralnog Zakona. Kovčeg je bio napravljen od akacijinog drveta i presvučen zlatom, dug oko 120 cm i oko 70 cm visok i širok. Poklopac Kovčega nazivao se Presto milosti, sa dva anđela heruvima na vrhu (2. Mojsijeva 25:17-20). „Tu ću se sastajati s tobom i odozgo iznad poklopca, između dva heruvima koja su na kovčegu svjedočanstva, govoriću ti sve upute za Izraelove sinove.“ (2. Mojsijeva 25:22)
Kovčeg je predstavljao sud i milost Božju koja je dostupna kroz Plan spasenja i Hristovo posredništvo.
Kasnije, kada je David postao kralj (1052-1019 prije n.e.), prenio je Kovčeg u Jerusalim, sa željom da napravi hram odnosno svetilište. Međutim, Bog je putem nadahnuća dao dozvolu i nacrt za hram, ali on je izgrađen u vrijeme Solomona na brdu Moriji između 1015-1008 prije n.e. Kad se kraljevstvo podijelilo na sjeverni Izrael sa 10 plemena i Judu, Kovčeg je ostao u jerusalimskom hramu. Zbog sve većeg otpada, prvo je došlo do porobljavanja sjevernog kraljevstva od Asirije (721. prije n.e.), a zatim i Jude od Vavilona. Kovčeg saveza je najvjerovatnije negdje sakriven prilikom opsade Jerusalima 587. godine prije n.e., u vrijeme proroka Jeremije, i od tada nikada više nije pronađen. Kad su se Jevreji vratili iz ropstva i ponovo obnovili hram pod vođstvom Zerubabela, poznat kao drugi hram (obnova završena 516. prije n.e.), nije bilo ni pomena o Kovčegu saveza. U Isusovo vrijeme, Irod Veliki je obnovio i uljepšao hram, ali takođe nema nikakvih zapisa o Kovčegu.
Postoje mnoge teorije o Kovčegu saveza koje se uglavnom svode na spekulacije ili neprovjerene tvrdnje, počevši od vjerskih u judeo-hrišćanskoj religiji, zatim istraživanja raznih arheologa, vjerovanja da Kovčeg tajno čuvaju Vitezovi Templari, do fantastičnih i okultnih (bogohulnih) projekcija, uključujući holivudske filmove kao što je „Indijana Džons i otimači izgubljenog kovčega“.
Upravo u usponu popularnosti Spilbergovog Indijana Džonsa, jedan arheolog amater i avanturista po imenu Ron Vajat (Ronald Eldon Whyatt, 1933-1999) tvrdio je da je otkrio brojne znamenite lokalitete i artefakte iz biblijskih vremena, kao što su Kovčeg saveza, uključujući čak i Isusovu krv i tačnu lokaciju Isusovog raspeća, Vavilonska kula, Nojeva barka, mjesto prelaska Crvenog mora od strane Izraelaca, itd. Iako neke Vajatove tvrdnje mogu biti tačne (na primjer, lokalitet planine Horev ili Sinaj), većina tih „spektakularnih otkrića“ su izvjesno plod njegove mašte ili „lovačke priče“ inspirsane upravo holivudskom fikcijom o Indijani Džonsu.
Jevreji vjeruju da je Kovčeg skriven na planini Nebu istočno od Jordana. To ima uporište u apokrifnim spisima u kojima se tvrdi da je Jeremija sakrio Kovčeg u jednoj pećini na planini Nebu prije nego što su Vavilonjani pokorili Jerusalim. Takođe je napisano da lokacija Kovčega saveza neće biti otkrivena dok Bog ne odredi vrijeme (2. Makabejcima 2:1-8).
Da li će zaista stari Kovčeg saveza biti pronađen prije Drugog Hristovog dolaska?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, najprije treba da razmislimo o razlozima zašto je Bog u svom proviđenju dopustio da Kovčeg nestane bez traga. Svakako jedan od ključnih razloga bio je kontinuirani otpad Jevreja, zbog čega se desilo njihovo pokoravanje i kasnije rasijanje. Bog izvjesno nije želio da najsvetiji predmet ikad napravljen za službu Njemu bude zloupotrijebljen na bilo koji način. Podsjetimo se da kada su Izraelci počeli da smatraju Kovčeg čudotvornim objektom koji ih magično štiti, bez obzira na njihovo duhovno i moralno stanje pred Bogom, Gospod je dopustio da bude zarobljen od strane Filisteja (vidi: 1. Samuelova 4. glava).
Druga ključna stvar u našem razumijevanju pitanja Kovčega saveza je Isusovo ispunjenje tipske službe koja se odnosila na hramske žrtve i prinose i praznike. Za Mesiju je prorečeno da će izgraditi Božji hram i biti Sveštenik: „Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Evo čovjeka kome je ime Izdanak. I niknuće sa svog mjesta i sagradiće Gospodnji hram. On će sagraditi Gospodnji hram i krasiće ga slava. Sjedeće i vladaće na svom prestolu i biće sveštenik na svom prestolu, i savjet mira biće između obojice.“ (Zaharija 6:12, 13)
Jevreji, a takođe i dispenzacionalisti, tvrde da će jedan od glavnih znakova dolaska Mesije biti izgradnja hrama i ponovno uspostavljanje žrtvene službe i praznika. Mnogi protestanti takođe su otvoreni za ideju o Trećem hramu. No Božja Riječ postavlja stvari drugačije: „Jer oni koji žive po tijelu razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu, a oni koji žive po Duhu o onome što je svojstveno Duhu.“ (Rimljanima 8:5) „Braćo, želja je mog srca i moja usrdna molitva Bogu za njih (Jevreje – prim. aut.) da se spasu. Jer svjedočim za njih da imaju revnost za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Jer, pošto ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje da uspostave svoju, nisu prihvatili Božju pravednost. Jer Hristos je svršetak Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:1-4)
Proročanstvo o hramu se već ispunilo! Novi, treći duhovni hram, gradi sam Mesija i ukida drugi zemaljski nakon okončanja svoje misije o Prvom dolasku! Pogledajmo!
„Tada su ga Judejci upitali: ‘Kakvim čudesnim znakom ćeš nam pokazati da to smiješ da činiš?’ Isus im je odgovorio: ‘Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.’ A Judejci su rekli: ‘Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana?’ Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo. Kad je ustao iz mrtvih, njegovi učenici su se sjetili da je to govorio i povjerovali su Pismu i Isusovim riječima.“ (Jovan 2:18-22)
Hrist je prorekao svršetak starog hrama: „Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta.“ (Matej 23:38) Hram ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe. „Tada se zavjesa svetilišta rascijepila po sredini.“ (Luka 23:45) Hristova smrt na krstu označila je kraj važnosti službe u zemaljskom svetilištu. „Isus izađe iz Hrama, i dok je odlazio, priđoše mu njegovi učenici, pokazujući mu hramsko zdanje. ‘Vidite li sve ovo?’ upita ih on. ‘Istinu vam kažem: neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji neće biti razvaljen.’“ (Matej 24:1, 2) Istorijski, hram je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio.
Zapazimo da Zaharijino proročanstvo takođe najavljuje Hristovu svešteničku službu! Upravo prema preciznoj tipologiji obreda i praznika, Mesija je prvo morao da se kvalifikuje za Spasitelja svojim rođenjem, životom po Zakonu i napokon svojim posredničkim prihvatanjem bremena grijeha i smrću, da bi ga kao takvog Bog podigao da preuzme ulogu istinskog Prvosveštenika, posrednika za Božji narod (vidi Jevrejima poslanicu). Hrist nikako nije mogao biti sveštenik prije ispunjenja navedenih uslova. Istovremeno, to je značilo okončanje zemaljske tipske službe, praznika i Hrama (vidi Danilo 9:27; Matej 23:38; Jovan 4:20, 21; Jevrejima 3:1; 4:14-16; 5:1-6; 7:11-28; 8:1-13; 9:1-28; 10:18).
Dakle, možemo zaključiti da na osnovu biblijske nauke Bog neće odobriti nikakav novi zemaljski hram, a shodno tome nema ni potrebe za Kovčegom saveza koji je imao određenu svrhu u sklopu zemaljskog svetilišta, preciznije u Svetinji nad svetinjama. Da li bi bilo razumno i svrsishodno da Bog dozvoli da se pronađe stari Kovčeg samo da bi poslužio kao dokaz za ono što je svakako nesporno – postojanje i istoričnost Dekaloga – ili, u neuporedivo gorem scenariju, da postane religijska atrakcija na koju bi polagali pravo mnogi pretendenti, i koja bi izazvala fanatizam i sukobe? Da li bi to bilo osvjedočenje kakvo Bog želi?
Međutim, umjesto toga Biblija nam skreće pažnju na originalnu nebesku Svetinju u kojoj se vrši stvarna antitipska služba pomirenja. U Otkrivenju, u kontekstu Božjeg suda, hronološki pred sami Drugi Hristov dolazak, pominje se i originalni Kovčeg Božjeg saveza! „I Božji hram se otvorio na nebu i pokazao se kovčeg njegovog saveza u njegovom hramu. I nastale su munje i glasovi i gromovi i zemljotres i veliki grȁd.“ (Otk. 11:19)
