Ovo pitanje treba razmotriti iz nekoliko aspekata. Najvažniji je svakako da li Biblija podržava tu ideju. Takođe jednako je važno otkriti odakle potiče jedna takva predstava.
Porijeklo ideje o anđelima kao bebama
Figura bebe-anđela je u renesansnoj umjetnosti bila poznata kao putto, što je italijanski narodni jezik izveden od latinske riječi za dječaka, ali njeno porijeklo seže mnogo dalje u grčko-rimski svijet. „Koncepcija putoa seže u umjetnosti do klasičnog svijeta, gdje su krilata djeca bila fizičke manifestacije nevidljivih esencija ili duhova zvanih genius, genii, za koje se vjerovalo da utiču na ljudske živote. Ljubavni puti (erote) bili su poznanici Erosa [ili Kupidona] i Venere. U bahanalijama, koje su proslavljale Dionizija (Bahusa), puti su predstavljali plodnost, obilje, duh ploda života i često su prikazivani u divljem veselju.“[1] Bilo je i drugih putija povezanih sa strahom, snovima, bogom Panom, vodenim duhovima, muzikom itd.
Puti je nestao u srednjem vijeku, ali se ponovo pojavio u ranoj renesansnoj Italiji, korišten tada kao personifikacija ljudskog duha i emocija.[2] Posebno ih je popularizirao umjetnik Donatelo, koji je „dao putiju poseban karakter tako što je formu ulio hrišćanskim značenjima i koristio je u novim kontekstima kao što su anđeli muzičari.“[3]
Kupidon (Amor) je takođe počeo da se predstavlja figurama putoa koje su ga ranije pratile u klasičnoj umjetnosti – koje sada predstavljaju prisustvo ljubavi. Ovdje je došlo do preklapanja sa idejom o heruvimima kao čuvarima Božje slave i čiste ljubavi, s dojenčadi koja predstavljaju nevinost i čistotu.[4] „Ironija je da heruvimi popularne umjetnosti i heruvimi istorijskih vjerskih tekstova poput Biblije ne mogu biti različitija stvorenja.“[5]
Na katoličkim ilustracijama se vrlo često mogu vidjeti golišave bebe-anđeli koje navodno predstavljaju anđele ili dječije „duše“ u raju.
Bebe sa krilima poput anđela i Elen Vajt
Šta onda mislimo o dvije izjave Elen Vajt koje kao da govore u prilog ideje o bebama-anđelima na Nebu? Treba napomenuti da ona nije baštinila vjerovanje u zagrobni život, već je govorila u kontekstu spasenih po drugom Hristovom dolasku. Evo njenih citata o tom predmetu:
„Dok smo putovali, sreli smo društvo koje je takođe gledalo u slavu ovog mjesta. Primijetila sam crvenu boju kao rub na njihovoj odjeći; krune su im bile briljantne; haljine su im bile čisto bijele. Dok smo ih pozdravljali, pitala sam Isusa ko su oni. Rekao je da su to bili mučenici koji su pogubljeni za Njega. S njima je bilo bezbrojno društvo mališana; takođe su imali crveni rub na svojoj odjeći. Gora Sion je bila neposredno ispred nas, a na gori je bio veličanstven hram, a oko njega je bilo sedam drugih planina, na kojima su rasle ruže i ljiljani. I vidjela sam kako se mališani penju, ili, ako žele, koriste svoja mala krila i lete na vrh planina, i čupaju cvijeće koje ne vene. Bilo je raznih vrsta drveća oko hrama da bi uljepšalo mjesto – šimšir, bor, jela, maslina, mirta, šipak i smokva pognuta težinom svojih pravovremenih plodova; to je ovo mjesto činilo posvuda veličanstvenim. I dok smo se spremali da uđemo u hram, Isus je podigao svoj ljupki glas i rekao: ‘Samo 144.000 ulazi u ovo mjesto’, a mi smo povikali: ‘Aleluja!’“[6]
„Sledeći redovi su sastavljeni nakon smrti bebe moje sestre bliznakinje.
Naše najdraže nade se često pokvare ovdje. Naši najmiliji su smrću otrgnuti od nas. Zatvaramo im oči i namještamo ih za grob, i odlažemo ih daleko od naših očiju. Ali nada nam podiže duh. Ne rastajemo se zauvijek, već ćemo sresti voljene koji spavaju u Isusu. Oni će ponovo doći iz zemlje neprijatelja. Dolazi Životodavac. Mirijade svetih anđela ga prate na putu. On slama okove smrti, raskida okove groba, dragocjeni zarobljenici izlaze u zdravlju i besmrtnoj ljepoti.
Dok male bebe besmrtne izlaze iz svojih prašnjavih kreveta, odmah se kreću ka majčinom naručju. Sastaju se da se više nikada ne rastanu. Ali mnogi mališani tamo nemaju majku. Uzalud slušamo zanosnu pjesmu trijumfa od majke. Anđeli primaju bebe bez majke i vode ih do drveta života. Isus stavlja zlatni prsten svjetlosti, krunu na njihove male glave. Daj Bože da tu bude draga ‘Evina’ majka, da njena mala krila budu sklopljena na radosnim grudima njene majke.“ E.G. White.[7]
Napominjemo da se drugi dio ovog očito pogrebnog govora nalazi u kompilaciji „Odabrane poruke“, tom 2, str. 260 originala, izvučen iz konteksta.
Ovo su jedine izjave gospođe Vajt koje pripisuju krila nekom od otkupljenih. I obje pripadaju njenim ranim radovima. Ona to nigdje drugo ne objašnjava, ali se čini kao da vjerovala u to. Ipak u nedostatku drugih indicija o krilima za otkupljene, moguće da su ova krila reprezentativna ili simbolična. Odnosno, možda vizuelno predstavljaju sposobnost kojom će se i najmlađi morati snalaziti na nama nemoguće načine ovdje i sada na zemlji. Takođe treba imati na umu da vizija ne odražava obavezno realnost, već je nekad pojednostavljeni prikaz neke realnosti sveden na nivo ljudskog shvatanja. Pretpostavka ljudi iz starih vremena je da su krila obavezni preduslov za sposobnost letenja.
U drugoj od gore navedenih izjava, gospođa Vajt je zapravo pisala sopstvenoj sestri koja nikada nije ispovijedala hrišćanstvo. Sestrina beba, Eva, umrla je, a gospođa Vajt je apelovala na sestru da preda svoje srce Gospodu, polažući nadu u ponovni susret sa Evom. Možda je scenu predstavila u smislu sestrinog razumijevanja ovih stvari, kao što se vidi na uobičajenim religioznim slikama koje su dojenčad prikazivale na ovaj način na Nebu.
Kako god bilo, ovaj primjer nam pokazuje da ne možemo nekritički uzeti spise Elen Vajt (ili što je ona sama prirodala svojim spisima od drugih autora, ili čak što je bilo proizvod njenih predrasuda naslijeđenih porodično ili iz tradicionalnog hrišćanstva), i od toga izvoditi zaključke o određenim predmetima, bez jasne podrške Svetog Pisma.
Dakle, čini se da ovo duhovno odražava ideju uobičajenu u tradicionalnom hrišćanstvu da kada osoba umre ona postaje anđeo (a time dobija i krila).
Da li postoji podrška u Svetom pismu da ljudi ili bebe postaju anđeli na Nebu?
Odmah da kažemo, nema osnova za ovo vjerovanje u Svetom pismu. Jevrejima 2:9 nam govori da je Isus (sigurno najuzvišeniji od ljudskih bića) postao „malo niži od anđela“. Ljudska bića i anđeli su, dakle, dvije različite vrste bića. Svi anđeli su stvoreni prije ljudi kao „službena duhovna bića“ (Jevrejima 1:14). Iako po obliku liče ljudima, oni su i funkcionalno stvoreni drugačije.
S druge strane, stvaranje čovjeka je bilo sa svrhom naseljavanja, života i staranja za Zemlju. Za razliku od anđela, ljudskim bićima Bog je dao sposobnost reprodukcije i ustanovio porodicu. Da li je logično očekivati da se promijeni prvobitna Božja namjera sa čovjekom? Naravno da nije, jer Biblija nas obavještava da će po realizaciji Plana spasenja ljudi opet naseliti zemlju.
Uporište da bi Biblija možda mogla pružiti izvjesnu podršku ideji o bebama-anđelima ili ljudima-anđelima nalazi se u Mateju 22:30: „O uskrsenju se ljudi neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.“ Ovo pitanje smo već detaljno obradili u članku pod naslovom Brak i porodica na obnovljenoj Zemlji? na koji vam skrećemo pažnju radi razumijevanja cijelog konteksta. Zapazite da Isus zadržava svoju izjavu u domenu onog što će biti na Nebu, po uskrsenju, i ne pominje život na obnovljenoj zemlji. To je djelimična i ograničena informacija data u odgovoru oponentima Božjeg djela (vidi npr. Marko 11:28-33). Isus kaže da će u pogledu stupanja u brak spaseni na Nebu biti KAO ili POPUT anđela, a ne kaže da će POSTATI anđeli. Velika je razlika između toga.
Bog ne uzima djecu jer mu treba još jedan anđeo. Vidjeli smo u istorijskom aspektu odakle je ta laž počela, ali to nije istina. Anđeli su moćni Božji glasnici, a ne male golišave bucmaste bebe sa lukovima i strijelama. Ko je ikada vidio bebu anđela? Ne očekujemo da postanemo anđeli, već da imamo savršena i besmrtna ljudska tijela kada Isus dođe i uskrsne nas. Ta tijela će se promijeniti, „preoblikovana da budu poput njegovog slavnog tijela“ (Filipljanima 3:21). Isusovo uskrsnulo tijelo nije imalo krila, u protivnom to bi sigurno zapisali pisci jevanđelja i posvjedočili mnogobrojni očevici (vidi: 1. Korinćanima 15:6)! Ilija i Mojsije su obojica uskrsnuti za prenošenje na Nebo i nema ni naznake da su dobili anđeoska krila. Obojica su kasnije viđeni u društvu sa Isusom od strane apostola Petra, Jakova i Jovana na Gori preobraženja (Matej 17:3) i sigurno bi takav upadljiv detalj kao krila bio opažen, da ih je bilo.
Važno je pomenuti još jedan detalj koji jednako obeshrabruje ideju o krilima spasenih. Kao što se može zapaziti iz 1. Solunjanima 4:15-17, spaseni će biti uzeti u susret Gospodu u zraku i taj zadatak obaviće anđeli. Zašto bi anđeli prenosili one koji sami mogu letjeti? I zar ne bi bilo traumatično iskustvo za čovjeka da bude uskrsnut u obličju koje nije ljudsko? Da li bismo bili radosni ili šokirani?
Dakle, Bog je dosledno Biće i Njegove namjere su trajne. Zašto bi Bog eksperimentisao sa ljudima prevodeći ih u drugu vrstu? To bi bilo jednako priznanju da je pogriješio u stvaranju. Prima Scriptura zato treba biti naše temeljno načelo. Biblijski spisi su dragocjeno blago, zato što su u njihovom proizvođenju učestvovali mnogi Bogom nadahnuti ljudi kroz više epoha te se stoga marljivim objedinjavanjem dionica koje govore o istom predmetu mogu utvrditi ne samo pouzdane fundamentalne doktrine, već i dobiti pravi odgovori na nedoumice kao što je ova koju smo upravo obradili. Takođe, umjesto emocija, trebamo uključiti Bogom dati razum i logiku, dok se bavimo proučavanjem.
Pavle Simović
_____________________________
[1] Lin Vertefeuille, “The Putto—Angels in Art,” 2005.
[2] Ibid.
[3] Wikipedia, „Putto“.
[4] Whitney Hopler, “Cherubs and Cupids: Fictional Angels of Love,” ThoughtCo.com, Jan. 21, 2016.
[5] Ibid.
[6] Testimonies for the Church, Volume One, pp. 68, 69.
[7] The Youth’s Instructor, April 1, 1858.