„I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je. Zatim ih je Bog blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom, i budite gospodari nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.’“ (Postanje 1:27-28)
Pored međusobnog dopunjavanja (Postanje 2:18, 23, 24), Božja namjera prilikom stvaranja različitih polova je očigledna – dalje razmnožavanje ljudi odnosno biološka reprodukcija. Međutim, naše pitanje je da li je čovjek stvoren kao zavisnik od seksa. Svakako najrelevantniji odgovor možemo dobiti razmatranjem Adamovog i Evinog slučaja, jer su oni ne samo prvi par na zemlji koji je imao seksualno iskustvo nego i prvi grešnici i prvi roditelji.
Iz prilično škrtog izvještaja o postanju jasna je činjenica da Adam i Eva nisu imali djece prije Pada. Ali postavlja se opravdano pitanje koliko je trajala ljudska prvobitna nevinost (stanje bezgrešnosti). U Postanju 5:3 čitamo da je „Adam živio sto trideset godina i rodio mu se sin … i dao mu ime Set.“ O rođenju ovog djeteta čitamo da je Eva „rodila sina i dala mu ime Set, jer je rekla: ‘Bog mi je dao drugog potomka umjesto Abela koga je Kain ubio.’“ (Post. 4:25). Dvije stvari se jasno ističu: (1) Adam je imao 130 godina kada se Set rodio i (2) Set je rođen nakon što je Kain ubio Abela.
Kain i Abel su već dostigli dob odgovornosti kada su prinosili darove Bogu na poklonjenje. Njihove stvarne dobi nisu zabilježene, ali oni su postali odrasli i odgovorni. Mogli su imati dvadeset pet ili trideset godina kad se zločin dogodio, možda i pedeset, uzimajući u obzir da je zrelo doba počinjalo negdje od sedamdesete godine kada su ljudi pretpotopne generacije obično stupali u brak. To bi značilo da je Adam imao stotinak godina prije nego što se Kain rodio. Iz ovoga bi se činilo da se pad čovječanstva u grijeh dogodio vrlo brzo nakon stvaranja svijeta – najviše stotinu godina, vjerovatno čak i puno manje, a sigurno ne više.
Koliko god da je prošlo godina do rođenja Kaina i Abela, ostaje činjenica da je to bilo posle Pada. Dakle, ako računamo na određeni broj godina suživota Adama i Eve prije pada, oni za to vrijeme nisu dobili djecu, odakle možemo razložno zaključiti da nisu imali ni seksualne odnose. Štaviše, nameće se zaključak da je to potrajalo i neko vrijeme nakon pada. Tek u 4. poglavlju Postanja pominje se seksualni odnos između njih dvoje. „I čovjek [Adam] je legao sa svojom ženom Evom i ona je zatrudnjela. Kada je rodila Kaina rekla je: ‘Dobila sam čovjeka od Gospoda.’“ (Post. 4:1) U originalu, doslovno stoji da je Adam „poznao“ svoju ženu, što ukazuje na prvo iskustvo te vrste. Evino obrazloženje da je „dobila čovjeka od Gospoda“ dodatno potvrđuje takav zaključak.
Očigledno, oni nisu žurili da imaju seksualne odnose. Naravno, ako im je bilo do seksa, ništa ih nije sprječavalo da to čine, jer su bili jedini ljudski par na zemlji. Povrh toga, Biblija kaže da su oboje bili „goli“, što znači bez vještačke odjeće, ali izvjesno „obučeni“ u svjetlost slave Božje te im stoga golotinja nije predstavljala problem (vidi 2. Mojsijeva 34:35; 2. Korinćanima 3:7; Matej 17:2). Još jedna jako važna stvar u našem razmatranju je zabilježena u istom stihu koji kaže da se oni „nisu stidjeli“ (Post. 2:17). To ukazuje na potpuno zdravi integritet ličnosti, pod punom kontrolom višeg duhovnog centra koji je obdarivao njihove ličnosti slavom Božjom. Odsustvo zla podrazumijeva nevinu prirodu koja se nema čega „stidjeti“.
Imajući sve navedeno u vidu, nameće se jasan zaključak da Adam i Eva nisu bili seksualno opterećeni niti su bili u ijednom smislu seksualni zavisnici. Takođe je očito da je njihova veza zahtijevala određeno vrijeme, sazrijevanje i duboku intimu da bi došlo do prvog seksualnog odnosa i reprodukcije. Izvjesno je taj proces ubrzan na negativan način nakon pada u grijeh i gubitka Božje slave, čime je urušen duhovni viši kontrolni centar i čovjek počeo robovati propadanju i zlu.
Izvan svake sumnje, možemo konstatovati da je Bog stvorio čovjeka kao cjelovitu ličnost sa potpuno zdravim integritetom, gdje su seksualni odnosi imali jako važan udio u ostvarivanju životne svrhe i samim odnosima bračnih drugova, te napokon formiranju porodice kao osnovne jedinke društva.
Izopačena seksualnost kao jedno od najrazornijih oruđa zla
Do kvarenja ljudske seksualnosti došlo je brzo u samo nekoliko generacija od Adama. Kainov potomak Lameh se pominje kao prvi muškarac koji je imao dvije žene: „Lameh je uzeo dvije žene. Prva se zvala Ada, a druga Sila.“ (Postanje 4:19) Ovaj slučaj poligamije nedvosmisleno ukazuje na izopačenu seksualnost koja je sve više uzimala maha kod bezbožnih Kainovih potomaka.
Na duhovnom planu, pali anđeli su preuzeli kontrolu nad njima i navodili ih na sve veću moralnu dekadenciju koja je prvenstveno bila sračunata na rušenje ustanove porodice kroz perverznu seksualnost. Ovdje treba napomenuti da je ritualni seks u paganizmu i satanizmu oduvijek bio jedna od glavnih metoda udovoljavanja demonima i posijedanja od strane zlih duhova.
Sasvim je razložno pretpostaviti da su se Kainovi potomci množili brže od pobožne Setove loze. Iako su ove dvije grupacije po prirodi stvari bile međusobno odvojene još od Kainovog bratoubistva, sa porastom broja stanovnika došlo je do njihovog miješanja. „Kad su se ljudi namnožili na zemlji i kad su im se rodile kćeri, sinovi Božji vidjevši kako su ljudske kćeri lijepe, uzimali su ih sebi za žene, sve koje su izabrali.“ (Postanje 6:1-2) Pobožni Setovi potomci podlegli su opštoj dekadenciji. Zapazite da su oni počeli posmatrati „kćeri čovječje“ (paganke tog vremena) kao poželjne seksualne objekte. To znači da je došlo do rapidnog urušavanja zdravog sistema vrijednosti i da su se ljudi potpuno predavali svojim strastima.
Konstatacija „Gospod je vidio da čovjek čini veliko zlo na zemlji i da je svaka misao njegovog srca uvijek usmjerena ka zlu“ (Postanje 6:5), opisuje stanje nepovratno degradiranog čovječanstva pred Potop. Kao što vidimo, izopačena seksualnost je bila glavno oruđe zla koje je ljudski rod dovelo u takvo stanje. Takođe možemo zaključiti da je ta perverznost direktno povezana sa odbacivanjem Boga, a time i moralnog zakona života i obavezivanja moralnim načelima. Apostol Pavle to potvrđuje u uvodnom izlaganju u poslanici Rimljanima: „I pošto nisu željeli da znaju za Boga, Bog ih je predao umnoj pokvarenosti, i da čine ono što je nedolično, ispunivši se svakom nepravdom, bludom, zloćom, lakomstvom, pokvarenošću.“ (Rimljanima 1:28-29) Boga dopušta da se pokažu rezultati tog izbora, ali mnogi to vide, u izostanku direktnih sankcija, kao slobodu da čine šta god hoće. Ali Bog je eksplicitno izrazio svoju volju za čovjeka u tom pogledu u Sedmom Uputu Dekaloga: „Ne učini preljubu.“ (2. Mojsijeva 20:14) Deseti Uput zalazi u unutrašnje motive i želje: „Ne poželi ženu svog bližnjeg!“ (2. Mojsijeva 20:17)
Obnova Božjeg obličja i slave u čovjeku označiće i povratak prvobitnoj nevinosti
Jedna poslovica, pomalo vulgarna ali istinita, otkriva da su ljudi svjesni svog stanja pokvarenosti. Za osobu koja stalno pokazuje znake seksualne perverznosti se kaže „umno poremećen, a seksualno opterećen“. I činjenica je da oboje stoje u uskoj korelaciji.
Sveto Pismo je puno opomena i savjeta u pogledu naše dužnosti da kontrolišemo svoje strasti. Uz Božju i Hristovu pomoć, pobjeda nad grijehom je omogućena. Ali konačno oslobođenje može se dogoditi tek nakon preobraženja ili uskrsenja u besmrtnu prirodu (vidi: 1. Korinćanima 15:42-54). No da bi se to ostvarilo mi trebamo biti pomireni sa Bogom i očišćeni od grijeha kroz Hristovu krv i posredničku službu na Nebu.
Kako Božji plan spasenja i obnove predviđa boravak spasenih na Nebu (Božjem boravištu) u periodu poznatom kao milenijum, te zatim ponovni povratak na Zemlju kada će se dogoditi Božji izvršni sud nad uskrslima nepokajanim zlim ljudima, nakon čega slijedi obnova Zemlje i univerzuma i Božji narod prima svoje konačno nasleđe – dokaz o potpunom povratku kontrole nad sopstvenom ličnošću, uključujući seksualnost, biće upravo nestupanje u seksualne i bračne odnose na Nebu. Za detalje o ovom predmetu, vidjeti članak pod naslovom „Brak i porodica na obnovljenoj Zemlji“. Na osnovu Hristovih riječi (Matej 22:30; Marko 12:25; Luka 20:35) i logičnog rezonovanja možemo shvatiti da Nebo izvjesno neće biti mjesto za zasnivanje porodica iz nekoliko razloga: 1) Božji Plan spasenja još uvijek neće biti kompletiran; 2) Konačno nasleđe spasenih biće ova planeta koja je prvobitno namijenjena ljudskom rodu; 3) Reprodukcija i stvaranje potomstva na Nebu bila bi potpuno neprikladna, jer samo spaseni mogu biti uključeni u Revizioni sud na Nebu i završne događaje prilikom Izvršnog suda na zemlji, ni u kom smislu i njihovi eventualni potomci ili mala djeca koja bi se narodila za vrijeme milenijuma. Međutim, proročka viđenja (navedena u linkovanom članku) jasno otkrivaju da će brak i porodica biti dio blagoslova ljudskog roda na obnovljenoj zemlji, što je očekivano i logično iz ubjedljivih razloga.
Ovo kraće izlaganje možemo zaključiti konstatacijom da je povezanost sa Bogom suštinski uslov kontrole nad svim aspektima našeg bića te tako i seksualnosti, dok je, s druge strane, razdvojenost od Boga „garancija“ neminovne moralne izopačenosti svake vrste. Međutim, zbog akumulacije grešne prirode koja generacijama postaje sve slabija i podložnija degradaciji, moramo znati da stvari nikad nisu crno-bijele i da je ovaj kratki život velika borba i plivanje uzvodno za sve koji odluče stati na strani pobjede života nad smrću.
Pavle Simović
