Trinitarci često tvrde da je Isus nazvan Sinom Božjim zbog Njegovog rođenja u Betlehemu. Ali budući da je rođen u ljudskom tijelu, Hrist je postao „Sin čovječiji“ prilikom svog utjelovljenja, ne „Sin Božji“, što je već bio. Sveto Pismo otkriva mnogo puta i na mnogo načina da je Isus bio Sin Božji prije nego Ga je Bog poslao na ovaj svijet, ne poslije. Sledeća dva stiha, na primjer, kažu da je Bog poslao svog Sina na svijet. Otuda On je već bio Sin Božji prije nego Ga je poslao.
„Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega.“ (1. Jovanova 4:9)
„Jer Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spase kroz njega.“ (Jovan 3:17)
Sin Božji je bio u ognjenoj peći sa trojicom vjernih Jevreja preko 500 godina prije Njegovog utjelovljenja: „Gle! Ja vidim četiri čovjeka kako slobodno hodaju posred vatre, i nije im ništa, a četvrti kao da je sin Božji.“ (Danilo 3:25)
Sveto Pismo nas takođe obavještava da je Isus bio Sin Božji prije svega što je stvoreno. Pavle je pisao ovako vezano za Hrista: „On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja.“ (Kološanima 1:15) Ovaj tekst neki tumače kao da je Hrist bio stvoreno biće. Ali takvo tumačenje je kontradiktorno drugim izjavama u Svetom Pismu kao recimo Jovan 1:1-4 i Kološanima 1:16,17.
Tako vidimo da nam Pavle kazuje da je Hrist bio „začet prvi ili rođen prije svega stvaranja“ pošto je kompletno stvaranje bilo od Boga preko Njegovog Sina Isusa Hrista. „I da rasvijetlim svima šta je zajedništvo tajne koja je od eona sakrivena u Bogu, koji je sve stvorio kroz Isusa Hrista.“ (Efescima 3:9)
Tejerov leksikon grčkog kaže: „Hrist je nazvan prvorođenim svega stvaranja, koji je došao u postojanje kroz Boga prije cijelog univerzuma stvorenih bića.“ (Thayer’s Greek Lexicon) U Barnsovoj novozavjetnoj napomeni o Kološanima 1:15 stoji: „Riječ prvorođeni – pro-tot-ok’-os – pravilno znači prvorođeno dijete od oca ili majke.“ Džejmisonov, Fosetov i Braunov Komentar (Jamieson, Fausset and Brown Commentary) kaže: „Rođen (doslovno, ‘rođen’) prije svakog stvaranja.“ Metju Henrijev Komentar (Matthew Henry’s Commentary) konstatuje: „On je bio rođen ili začet prije svega stvaranja, prije nego je ijedno stvorenje načinjeno.“
Sveto Pismo upućuje na Isusa Hrista kao „obličje Božje,“ „sliku nevidljivog Boga,“ i „obličje bića Njegovog“ (2. Korinćanima 4.4; Kološanima 1:15; Jevrejima 1:3). Obličje nikad nije original ali je uvijek nalik ili duplikat originala. Hrist je Sin Božji i stoga vjerna slika svog Oca. Bilo bi nekorektno kazati da je Otac slika svog Sina jer Otac je original. Na isti način bilo bi nekorektno upućivati na Hrista kao na pravog ili originalnog Boga pošto je On obličje pravog Boga.
Biblija ukazuje na Hrista kao Božjeg Sina najmanje 120 puta. Od toga 47 puta se koristi izraz „Sin Božji“. U pogledu istinskog Hristovog sinovstva, On je nazvan „jedinorođenim“ šest puta, „prvorođenim“ četiri puta i Božjim „svetim dječakom“ dva puta. Četiri stiha kazuju da je On bio „rođen“ prije svog utjelovljenja tako da se to ne može primijeniti na Njegovo rođenje na zemlji od Marije kao što neki žele vjerovati. Četiri stiha govore da je On „proistekao“ ili „došao“ od Oca. Dokazi o ovom predmetu su nadmoćni. Hrist je uistinu doslovni rođeni Sin Božji kojeg je iznjedrio Otac prije svega stvaranja. Sledeći stihovi dati su kao primjer koji, uz pomoć Tejerovog rječnika, takođe otkrivaju da je Isus bio rođen od Oca prije svijeta i da je potom, mnogo kasnije, došao na svijet.
Tejerov grčko-engleski leksikon:
G1831 – Izaći fizički, nastati, biti rođen od.
G2064 – Doći iz jednog mjesta na drugo.
Jovan 8:42: „Tada im je Isus rekao: ‘Kad bi Bog bio vaš Otac, voleli biste mene, jer sam ja od Boga izašao [G1831] i dolazim. Jer nisam došao [G2064] sam od sebe, nego me je on poslao.’“
Jovan 16:27,28: „Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali ste da sam ja izašao [G1831] od Boga. Izašao sam [G1831] od Oca i došao [G2064] na svijet. Sada napuštam svijet i odlazim k Ocu.“
Jovan 17:7,8: „Sada su spoznali da je od tebe sve što si mi dao. Jer riječi koje si dao meni ja sam dao njima, i oni su ih primili i zaista su spoznali da sam izašao [G1831] od tebe, i povjerovali su da si me ti poslao.“
Pošto doktrina o trojstvu uči o tri su-vječna bića, biblijska konstatacija da je Isus Sin Božji predstavlja još jedan ozbiljan problem za trinitarce. Ako je Isus rođen od Boga kao što Biblija konstatuje više od stotinu puta, tada Isus ne može biti su-vječan sa Ocem i to je još jedan problem koji trinitarci moraju da objasne. Ovo se tipično radi igrom riječi upućivanjem na grčku riječ „monogenes“ koja se prevodi kao „rođen“. Trinitarci tvrde da „monogenes“ znači da je Hrist bio jedini te vrste umjesto namjeravnog značenja jedini rođeni Sin Božji. Strongov rječnik kaže „jedini rođeni, to jest sam: jedini (rođeni, dijete). Tako je preciznije značenje jedino dijete. Kadgod se ova grčka riječ koristi za osobu, ona isključivo ukazuje na odnose roditelj-dijete.
Evo svake pojedine upotrebe pojma „monogenes“ koja se nalazi u cijeloj Bibliji. „Jedinorođeni sin“ 4 puta vezano za Isusa i jednom vezano za Avramovog sina Isaka, „jedinorođeni od Oca“ 1 put, „jedini sin svoje majke“ 1 put, „jedina ćerka“ 1 put i „jedino dijete“ 1 put. Dakle, ne postoje ni jedan jedini tekst u Svetom Pismu sa upotrebom te grčke riječi koja se ne odnosi na jedinog sina, ćerku ili dijete koje je rođeno.
I pošto je riječ „sin“ sa prefiksom „rođeni“ data više nego jednom vezano za Hrista, tada to može jedino značiti da je Isus rođen od Boga tako da je objašnjenje zašto je On nazvan Sinom Božjim očigledno. Takođe imamo Pavlovo svjedočanstvo u Kološanima 1:15 koje kaže da je Hrist bio prvorođen prije ičega što je bilo stvoreno. A grčka riječ „prototokos“ koja se koristi u ovom stihu ima značenje koje se ne može zloupotrijebiti, prvi rođeni (obično kao imenica, doslovno ili figurativno): – prvorođeni (-rođen). Postoje takođe i druga Pisma koja pokazuju da je Isus bio rođen od Boga kao što ćete uskoro vidjeti, tako da ne bude nikakve sumnje.
Evo šta o tom predmetu govori Duh proroštva: „Hrist je ‘slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja. Jer je kroz Njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo da su to prestoli ili uprave ili poglavarstva ili vlasti. Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno.’ Prvo poglavlje Kološanima će čudesno prosvijetliti umove za istinu kao što je u Hristu.“ (Ellen G. White, The Signes of the Times, Nov. 15, 1899)
Neki takođe tvrde da Isus ne može biti božanski ako je rođen od Boga. Ali ovo je još jedna taktika koju Sotona koristi da odvrati ljude od istine. U svakom slučaju, problem je obrnut. Božanstvo se ne zasniva na tome koliko ste stari već od koga dolazite. Isus je naslijedio sve od svog Oca, uključujući Njegovo božanstvo. Za primjer, pogledajte Jevrejima 1:4.
Isus je doslovni Sin Božji, „prvorođeni prije svakog stvaranja“ (Kološanima 1:15), i budući da je proistekao od Oca, On ima istu „božansku prirodu“ kao Njegov Otac. „Jer je [Očeva] volja bila da sva punoća prebiva u njemu.“ (Kološanima 1:19) Isto tako, riječ prevedena kao „Božanstvo“ u Kološanima 2:9 označava „božansku prirodu“. Tako Pavle konstatuje da punoća „božanske prirode“ Božje prebiva u Njegovom Sinu. „Jer u njemu nastava svaka punoća Božanstva [božanske prirode] tjelesno.“ (Kološanima 2:9) Otuda je Isus potpuno božanski jer je rođen od Oca, proistekao je od Oca pa tako ima istu „božansku prirodu“ kao Njegov Otac. Na taj način je „božanska priroda“ u Sinu zato što je On Božji Sin.
Sve od čega se Hrist sastoji nije imalo početak, Njegovo božanstvo, Njegova suština nije imala početak pošto je sve to došlo od Oca. Ako pratite Hrista unatrag moraćete proći kroz Oca i nikad nećete stići do početka. Ali Njegova ličnost kao Sina počela je kad je proistekao od svog Oca. I ako Isus nije dobio svoju božansku prirodu od Njegovog Oca, odakle je onda dobio? To bi značilo da bi Isus morao biti Bog po svom vlastitom pravu baš kao Njegov Otac i tako bismo imali dva boga. To bi bilo kršenje Prvog Uputa gdje jedini pravi Bog Otac kaže: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene.“ (Izlazak 20:3) Tekst ne kaže „osim nas“. Kad Isus ne bi imao istu božansku prirodu kao Njegov Otac zato što je On Njegov Sin, tada bismo imali vrlo ozbiljan problem.
Zašto neki insistiraju da Hrista usaglase sa slikom koju prethodno imaju o Njemu prije nego Ga prihvate? Oni očekuju da Hrist bude drugi bog identičan Njegovom Ocu na svaki način i tako Ga odbacuju kao stvarnog Sina. Ali istina o Hristu kao Božjem Sinu je tako dragocjena. Razmislite o tome samo trenutak. Hrist je upravo Božji vlastiti Sin kojeg On mnogo voli! Zašto bi iko poželio da razori ovaj dragocjeni odnos Oca i Sina?
Još jedno sredstvo u pokušaju diskreditacije istine je izjava da Isus ne može biti rođen od Boga zato što On nema majku. Ali ovo je antropomorfistička misao. Zašto trinitarci pokušavaju postaviti „ljudska“ ograničenja Bogu? On je Bog! Ne čovjek! Smiješno je kako ti isti ljudi nemaju problem sa djevičanskim rođenjem. Gdje je tu žena ili majka? Samo zato što nam nešto ne izgleda razumno ili logično, ili samo zato što nam to nema smisla, ne znači da to nije istina. Mi ne smijemo svoja ograničena shvatanja i znanje projektovati na Boga. Naš nebeski Otac je rekao: „‘Vaše misli nijesu moje misli, i moji putevi nijesu vaši putevi’, govori Gospod. ‘Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i moji putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli.’“ (Isaija 55:8,9) Sveto Pismo ne laže i oni koji se suprotstavljaju istini da je Hrist rođen od Oca trebali bi znati da je Bogu sve moguće. Mi ne smijemo postavljati ljudska ograničenja kako ili šta Bog može, i ne možemo na osnovu našeg ljudskog ograničenog znanja procjenjivati sveznanje i svemoć Božju. Zašto toliko hrišćana pokušavaju obesmisliti bukvalno na stotine jasnih riječi koje konstatuju da je Isus Sin Božji samo da bi uzdigli jednu pagansku doktrinu koja ne postoji u Bibliji? Kad Sotona ulaže toliko napora oko ovoga, znajte da je to krajnje važno.
Da li je Hrist imao početak ili samo početak svoje Ličnosti?
Razmotrite sledeće. Kad biste mogli putovati sentilion (10513) puta brzinom svjetlosti u bilo kojem smjeru, da li biste ikad našli kraj univerzuma, poput možda nekog zida ili barijere sa znakom na kojem piše ovo je kraj? I ako je tako, šta bi bilo s druge strane te barijere? I šta je postojalo prije nego je Bog stvorio sve kroz Njegovog Sina? Da li je to bilo ništa? I koliko je ništa postojalo ako je to bio slučaj? Moralo bi biti zauvijek! Šta je sa Bogom, kad je On počeo da postoji i ko Ga je stvorio? Odgovor je da nikad nije bilo vremena kad On nije postojao te tako nikad nije ni mogao biti stvoren. On je Bog i uvijek je to bio pa je bez početka! A šta je sa Sinom Božjim koji je bio rođen od iste suštine Božje? Isto to je primjenljivo.
Pošto je Hrist iste suštine od Njegovog Oca, tada sve od čega se on sastoji nije imalo početak. Tako Njegovo božanstvo nema početak, Njegova suština, Njegova priroda nijesu imali početak pošto je sve to došlo od Oca. Dakle, u principu, sve što je Hrist nije imalo početak. Ako pratite Hrista unatrag moraćete proći kroz Oca i nikad nećete stići do početka. Ali Njegova ličnost kao Sina Božjeg počela je kada je proistekao od svog Oca. Ovaj princip se izvlači iz Svetog Pisma mnogo puta. (Sada vam je sigurno znatno jasnije zašto Biblija uporedo ili naizmjenično koristi ime Jehova i za Oca i za Sina.) Dakle, samo je ličnost Hristova imala početak. Ovo nam potvrđuju stihovi u Kološanima i Jevrejima poslanici: „On je slika nevidljivog Boga, prvorođeni prije svakog stvaranja.“ (Kol. 1:15). „I opet kad uvodi Prvorođenog u svijet [Bog] kaže: Neka mu se poklone svi anđeli Božji.“ (Jev. 1:6)
Da li je Isus Hrist ime samo za utelotvorenog Sina Božijeg ili to ime važi i u Carstvu nebeskom i pre i posle prvog boravka na zemlji?
Ako pažljivo pogledamo biblijske tekstove, naći ćemo dvadesetak „imena“ za Isusa, iz razloga što su u pitanju različiti atributi koji opisuju Hristovu misiju. Naziv „Isus“ (ili Jehošua, Ješua) je sugerisan od anđela jer upravo označava glavnu svrhu Hristove misije – spasenje od Gospoda. „Hrist“ znači „Pomazanik“ ili neko ko je određen za neku misiju. U Otkrivenju 3:12, Isus govori o svom „novom imenu“, što još jednom potvrđuje da imena u Bibliji nijesu „fiksnog“ karaktera, naročito ne ona koja se tiču božanskih ingerencija.