Da li je Isus Bog? (12)

Riječ „Bog“ se koristi na dva različita načina u Svetom Pismu. Prvo, pojam Bog se upotrebljava vezano za Vrhovno Biće univerzuma koje je konačni izvor svega. Svaki put kad Biblija pominje jedinog pravog Boga, to se odnosi na vrhovno biće, Onoga koji je bio prije svega drugog i od kojeg je sav život potekao. U ovom smislu niko drugi nije Bog. Ali riječ Bog se takođe koristi vezano za nekog ko posjeduje atribute božanstva ili karakteristike Boga.

Na mnogo mjesta Biblija uči da je Isus Hrist jedinorođeni Sin jedinog pravog Boga Oca, i budući da je Sin, On posjeduje iste atribute i karakteristike kao Njegov Otac. Očigledna je činjenica da svaki sin nasleđuje prirodu svog oca. I pošto je Hrist izašao od Oca, On je iste suštine kao Njegov Otac te otuda ima istu božansku prirodu Njegovog Oca pošto rođenjem posjeduje sve atribute i karakteristike svog Oca. U stvari, Jevrejima 1:3 kaže da je On „jasno obličje Njegove [Očeve] ličnosti“. Sin uvijek i punopravno uzima ime očevo pa tako i Hrist kao jedinorođeni Sin Božji punopravno ima isto ime. Zapazite da Jevrejima 1:1-9 kaže da je Isus naslednik koji je nasleđem stekao vrsnije ime od anđela, a to je Božje ime! Dakle, Isus je naslijedio Očevo ime, karakter i božansku prirodu na isti način na koji svaki sin nasleđuje ljudsku prirodu od svojih roditelja.

Dakle, Isus je božanski zato što je Sin Božji. Ali On nije i ne može biti „Bog Otac“. On je „Sin Božji“ baš kao što Biblija jasno konstatuje više od stotinu puta. On je Božji doslovni Sin. Kazati da je Isus Bog Otac je isto što i reći da je „Sin Otac“, što znači da Sin nije zaista Sin i Otac nije zaista Otac. Ili da postavimo to na drugi način, kazati da je Isus Otac zato što On ima istu božansku prirodu kao Njegov Otac, ne se razlikuje od nebuloze da pošto je moj otac čovjek i ja sam čovjek stoga ja moram biti moj otac! To je svakako pogrešna logika ili teologija i to odjednom obezvređuje i obesmišljava stotine stihova u Svetom Pismu da zapravo ne znače ono što jasno govore. Bog je Otac Hristu; Hrist je Sin Božji. Biblija nikad ne naziva Isusa „Bogom Sinom“ kao što čine trinitarci i to sa vrlo dobrim razlogom. Uvijek je „Sin Božji“ jer je to ono što On jeste.

Sotonin plan je da se odreknemo Oca i Sina i to je ono što je Jovan nazvao antihristom (1. Jov. 2:22,23). On se ne brine ako je vaše vjerovanje trinitarsko, unitarijansko ili slično sve dok poriče Isusa kao doslovnog Sina Božjeg, što takođe poriče Boga kao Oca. Priznanje da je Isus Sin Božji je naš put k Ocu, kao što i poricanje tog fakta ima vječne konsekvence.

U zaključku, Isus nije još jedan Bog ili Bog u smislu jedinog samopostojećeg Boga, već božanski samo po prirodi kroz nasleđe budući da je Sin. Isus je božansko biće ali On nije Vrhovno biće. Otac je Vrhovno biće i Izvor svega, a život od Oca teče kroz Sina i dalje na sve. Isus je kanal kroz koji sve dolazi i zato je Otac sve predao u Njegove ruke. Samo Otac se opisuje kao Onaj „od koga je sve“. On je veliki Izvor svega. Isus nije još jedan izvor „od koga je sve“. To bi Ga načinilo drugim Bogom. Isus se stoga opisuje kao Onaj „kroz koga je sve“. Otac je dao Hristu autoritet da vlada nad svime ali to ne uključuje samog Oca. Otac je veći autoritet i uvijek će to biti. Pogledajte kako to sjajno opisuje apostol Pavle: „Jer Bog je sve pokorio pod njegove [Hristove] noge. A kad kaže da je sve pokoreno, jasno je da je pokoreno sve osim onoga koji mu je sve pokorio [ili osim samog Boga]. A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.“ (1. Korinćanima 15:27,28)

Bog Otac je izvor svega uključujući Njegovog Sina. Tako sve proističe od Oca; uključujući samog Hrista, ali Ocu je bilo ugodno da u Njemu prebiva sva punoća (Kološanima 1:19). Kad, dakle, govorimo o Isusovom božanstvu, moramo biti oprezni da izrazimo tačno ono što mislimo. Hrist je božansko biće, ali nije vrhovno biće. Kad govorimo o Vrhovnom Biću, postoji samo jedna takva Ličnost, a to nije Isus.

Dakle, postoji samo „jedan“ Bog. Isus nije Bog, On je Sin Božji. On nosi „ime“ Božje vrlinom svog „nasleđa“. I zato što je Sin Božji, On je „jednak“ sa Bogom.

„Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6)

„Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima i u svima vama.“ (Efes. 4:6) Jako je važno da sažetak vjere u Efescima 4:4-6 ne govori samo o Bogu Ocu kao „unikatu“, već takođe odvaja i Hrista kao „jednog Gospoda“ (pod pojmom „Gospod“ se podrazumijeva onaj koji ima izvršnu vlast). Tako ovaj pasus potpuno ruši svaku ideju da Hrist može biti Bog kao Otac.

Biblija iznova fizički odvaja Oca i Sina. Dok je Hrist bio na zemlji, On se obraćao „Ocu koji je na nebesima.“ (Matej 10:32) On je uvijek upućivao svoje molitve u pravcu Neba k Ocu i konstatovao da i On sam i Otac imaju svoju individualnu volju: „Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene. Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.“ (Luka 22:42) „U deveti sat Isus je povikao na sav glas: ‘Eli, Eli, lema sabaktani?’, što znači: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’“ (Marko 15:34) „Isus je povikao iz sveg glasa: ‘Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh!’ Kad je to rekao, izdahnuo je.“ (Luka 23:46) Zatim nakon što je umro i opet ustao, On je uzašao „s desne strane Bogu“ (Rimljanima 8:34). Samo Bog zna čas povratka svog Sina. „A o tom danu ili času niko ne zna, ni anđeli na nebu ni Sin, već Otac.“ (Marko 13:32) Jovan često upućuje na Oca i Sina kao odvojena bića. „A naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom.“ (1. Jovanova 1:3) Isto čini Pavle: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus.“ (1. Timoteju 2:5) „Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6) I Stefan: „A on je, pun Duha svetog, upro pogled u nebo i ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji s desne strane Bogu.“ (Djela 7:55) Ovi i mnogi drugi tekstovi dokazuju da Otac ima odvojeno postojanje.

Ne samo što imamo pregršt tekstova iz Svetog Pisma koji otkrivaju da Isus nije jedini pravi Bog i da je jasno odvojen, već možemo i postaviti pitanje kako neko može kazati da je Isus jedan Bog kad nijedan čovjek nije vidio Boga? „Boga nikada niko nije vidio. Ako volimo jedni druge, Bog ostaje u nama i njegova je ljubav savršena u nama.“ (1. Jovanova 4:12) Samo Hrist je vidio jedinog pravog Boga Oca. „To ne znači da je iko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga, on je vidio Oca.“ (Jovan 6:46)

U stvari, Isus je rekao da On nije Otac više od 80 puta. Dok uvijek ostaju jedno u namjeri, Isus i Otac su dva jasno odvojena i zasebna bića. I više nego jednom prilikom, Otac se obraćao Isusu s neba: „A glas sa neba reče: ‘Ovo je moj voljeni Sin, koji je po mojoj volji!’“ (Matej 3:17) Ili su Isus i Otac dva odvijena individualna bića ili je Isus bio ekspert trbuhozborac.

 

Pokušaj manipulacije trinitaraca sa primjenom imena Jehova

Pošto Bog Otac preko Hrista realizuje Plan spasenja, kroz Bibliju možemo uočiti da se ime „Jehova“ primjenjuje i za Oca i za Sina.

„Tada Bog reče Mojsiju: Ja sam Onaj koji Jeste [JHVH]“ (2. Mojsijeva 3:14). Doslovno, ovo bi trebalo prevesti kao „Biću ono što ću biti“. Ovo se odnosi na pravog Boga.

Ali i na Sina Božjeg u Starom Savezu je primjenljivo ime Jehova jer je izvršni božanski realizator Plana iskupljenja i jedno po prirodi, osobinama, vlasti, autoritetu, cilju, namjeri, djelovanju… sa Ocem. Sin je Jehova isto kao što je i Otac Jehova. Naravno ovo je nešto što će trinitarci rado iskoristiti u prilog njihovoj dogmi o jednakosti Oca i Sina. Ali postoje biblijski tekstovi koji prave razliku: „Tada je Gospod [Jehova] na Sodom i Gomor pustio kišu od sumpora i vatre od Gospoda [Jehove], s nebesa“ (1. Mojsijeva 19:24). Kao što vidimo iz ovog izvještaja, dok je jedan „Jehova“ djelovao konkretno na zemlji, drugi „Jehova“ je pustio vatru s nebesa. Iz prethodnog 18. poglavlja jasno se vidi da je jedan od tri anđela koji su Abramu došli u ljudskom obličju Gospod Isus Hrist i da sam Abram pravi razliku među njima oslovljavajući ga imenom Jehova, dok su se kasnije u Sodomu pojavila samo dva anđela (1. Mojs. 19:1; ref. 18:22).

U Starom Savezu takođe postoje izvještaji u kojima „anđeo Jehovin“ govori o „Jehovi“ u trećem licu, gdje je opet očito da se radi o Sinu kao Arhanđelu (Zapovjedniku anđela; vidi: 2. Mojsijeva 33:2; Danilo 10:13; 12:1; 1. Solunjanima 4:16) i Jehovi, Vrhovnom Biću: „Gospodnji anđeo ju je kasnije našao kod jednog izvora vode u pustinji, kod izvora na putu za Sur. Tada ju je upitao: Agara, Sarina sluškinjo, odakle si došla i kuda ideš? Ona odgovori: Bježim od svoje gospodarice Sare. Gospodnji anđeo joj reče: Vrati se svojoj gospodarici i ponizi se pred njom. Zatim joj Gospodnji anđeo još reče: Umnožiću tvoje potomstvo toliko mnogo da neće moći da se izbroji. Gospodnji anđeo još joj reče: Evo, trudna si i rodićeš sina i daćeš mu ime Ismailo, jer je Gospod čuo za tvoju nevolju… Tada je ona prizivala ime Gospoda, koji je s njom govorio, i rekla je: Ti si Bog koji vidi…“ (1. Mojsijeva 16:1-13; uporedi sa 1. Mojsijeva 22:9-16; 1. Mojsijeva 31:11-13; i 2. Mojsijeva 23:20-22). U Mojsijevom slučaju nalazimo sličan primjer: „Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je gorio ali nikako nije sagorijevao. Mojsije je rekao: Idem da pogledam ovo veliko čudo, zašto grm ne sagorijeva. Kad je Gospod Bog vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: Mojsije! Mojsije! A on je odgovorio: Evo me. Tada mu reče: Ne prilazi ovamo. Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. Zatim reče: Ja sam Bog tvog oca, Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. Tada je Mojsije zaklonio svoje lice, jer se bojao da gleda u Boga…“ (2. Mojsijeva 3:2-6; uporedi sa 2. Mojsijeva 21:9-11).

Apostol Pavle jasno otkriva identitet božanskog vođe Izraela: „Ne želim, braćo, da budete u neznanju o ovome: Naši praočevi su svi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more i svi su jeli istu duhovnu hranu i svi su pili isto duhovno piće. Jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena je bila Hristos.“ (1. Korinćanima 10:1-4; uporedi sa 1. Korinćanima 10:9)

Napokon, U Bibliji se koristi princip zastupništva. Zastupnik osobe se smatra kao sama ta osoba. Vidimo primjer posredništva u Izlasku 23:20-21, gdje je Bog ohrabrivao Izraelce da slušaju Njegovog anđela jer je „moje ime u njemu.“ Anđeo je, kao Božiji agent, dobio Jehovino ime, to jest Njegov autoritet, moć, itd. Dakle, od Izraelaca se zahtijevalo da mu se pokoravaju baš kao što su to činili Jehovi. Isus se i sam mnogo puta predstavio kao poslat od Boga, u Njegovo ime (vidi: Luka 19:38; Jovan 5:23; 12:44-45; 14:9, 24; 17:11-12). Ali primena imena, poslanje u ime GOSPODNJE ili date ingerencije, ne izjednačavaju time zastupnika sa Jehovom ili jedinim pravim Bogom, vrhovnim Suverenom univerzuma (Jovan 14:28).

 

Da li je Isus stvoren?

Biblija konstatuje da Hrist nije bio stvoren već da je kroz Njega sve stvoreno. Čitamo u Jovanu 1:3: „Sve je kroz Nju [Riječ tj. Hrista] postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.“ Ovaj stih ima dvije direktne konstatacije. Prva je da je Isus postojao prije i da je kroz Njega sve stvoreno, i druga da bez Njega ništa nije načinjeno što postoji. Da li ste zapazili da Jovan kaže da ne samo što je sve stvoreno kroz Njega, već takođe da ništa nije načinjeno bez Njega?

Pavle takođe potvrđuje ono što je Jovan pisao: „Jer je kroz njega sve bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo.“ On nastavlja sa još većom jasnoćom kako bi bio siguran da razumijemo šta podrazumijeva pod svime: „Sve je stvoreno kroz njega i za njega. On je prije svega, i sve je u njemu objedinjeno.“ (Kološanima 1:16-17)

Ako je kroz Isusa sve stvoreno, onda On nikako ne može biti stvoreno biće. Pavle to jasno naglašava u 17. stihu. Ako je kroz Hrista stvoreno sve što je ikad stvoreno, a On postojao prije svega stvorenog, evidentno je da sam Hrist nije među stvorenim stvarima. On je iznad sve tvorevine, ne dio nje. Ideja da je Hrist stvoreno biće poriče Njegovo Božanstvo. Niko ko drži ovaj pogled nije u stanju da ima ispravnu koncepciju o uzvišenom položaju koji Hrist zaista zauzima.

 

Zašto je Otac nazvao Sina „Bogom“?

U Jevrejima 1:1-9 primjećujemo da je govornik Bog Otac i da se obraća svom Sinu i naziva ga „Bogom“.

Stih 2 kaže da je Hrist bio „imenovan naslednikom“ svega. „NASLEDNIK“ je naravno neko ko od nekoga dobije „nasledstvo“. U ovom slučaju Sin, Hrist, je primio „NASLEDSTVO“ od svog Oca.

Ali šta je On primio?

Njegovo „IME“, Njegov autoritet i Njegovu moć! Drugim riječima, Isus kao jedini i jedinorođeni Sin živoga Boga primio je svojim rođenjem sve atribute koje je posjedovao njegov Otac.

Stih 4. kaže: „postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je nasledio uzvišenije od njihovog imena.“ NASLEĐIVANJEM, dobio je uzvišenije IME od njih. Stih 8. kaže da je ovo izvrsnije IME ime „Bog“, koje je Otac dao svom Sinu. „A za Sina [Bog] kaže: „Tvoj je presto, Bože, u vijek vijeka i žezlo tvog kraljevstva žezlo je čestitosti.“

Tako ovo ime On ima po NASLEĐU. Nije dodijeljeno IME, već IME koje je naslijeđeno od Oca.

Hrist nije naslijedio samo svoje ime, već i druge stvari. Ime znači autoritet (Marko 11:9, Jovan 5:43), a takođe i karakter i priroda (Izlazak 33:18-19; 34:5-6). Na primjer, ime Adam znači čovjek. Kad ljudi dobiju djecu, oni ne nasljeđuju samo ime svojih roditelja, već nasleđuju i prirodu roditelja, što je naravno ljudska priroda. Na sličan način, Isus je naslijedio isto ime kao i njegov Otac, baš kao što dijete nasleđuje ime roditelja, a takođe nasleđuje i prirodu svog Oca, koja je njegova božanska priroda.

Hrist takođe nasleđuje život svog Oca. „Jer kao što Otac ima život u sebi; tako je dao Sinu da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26) Da je Isus oduvijek postojao uz Oca kako tvrdi doktrina o Trojstvu, onda Bog ne bi mogao dati život svom Sinu kad bi uvijek imao život. Ali Sveto pismo otkriva da je to nemoguće.

Dakle, postoji samo JEDAN pravi Bog. Isus nije Bog, On je Sin Božji. On nosi IME Boga pomoću Njegovog NASLEĐIVANJA. A budući da je On Božji Sin, on je izjednačen sa Bogom.

 

Da li Rimljanima 9:5 kaže da je Isus Bog?

Odgovor je NE! To je samo jedan od onih stihova koje je bilo teško prevesti i zašto nalazimo tako veliku varijaciju u svim različitim prevodima.

Tumačenje poslednje polovine 5. stiha naširoko se raspravljalo. Problem je u interpunkciji, a budući da su izvorni grčki rukopisi napisani bez ikakvog oblika interpunkcije, rješenje postaje pitanje tumačenja. Uz različite promjene interpunkcije, izvedene su četiri moguće interpretacije ovog odlomka. Jedna je da se ne stavi interpunkcija ili zarez iza „po tijelu Hrist dođe“ tako da cijeli odlomak upućuje na Hrista kao „Boga nad svima“. To je bio tradicionalan stav i tumačenje ponuđeno od strane KJV-a i većine drugih verzija. Druga mogućnost je stavljanje zareza iza „tijela“ i tačke nakon „svima“. Odlomak bi tada glasio: „od kojih po tijelu Hrist dođe. Blagosloven Bog nad svima u sve eone.“ Treća mogućnost je da stavite tačku nakon „tijela“ i prevedete ostatak stiha: „Onaj koji je Bog nad svima neka je blagoslovljen dovijeka“ ili „Bog koji je nad svima neka bude blagoslovljen dovijeka“. Četvrta mogućnost je upotrijebiti istu interpunkciju kao u trećem rješenju i prevesti: „Onaj koji je nad svima je Bog blagoslovljen zauvijek.“

Da bismo shvatili šta je Pavle imao tačno na umu, treba jednostavno pogledati kontekst. On u 9. poglavlju Rimljanima započinje širu diskusiju o Izraelu tj. doslovnim Izraelcima i njihovom statusu nakon odbijanja Isusa kao Mesije. Pogledajmo kontekst u kojem se nalazi stih sa „spornom“ izjavom:

„Jer bih želio da ja sam budem proklet i odvojen od Hrista u korist svoje braće, koji su mi rod po tijelu, koje su Izraelci, od kojih su sinaštvo i slava i savezi i zakonski propisi i božanska služba i obećanja, koji su praočevi, i od kojih po tijelu Hrist dođe. Blagosloven Bog nad svima u sve eone. Amin.“ (stihovi 3-5)

Zapazimo da nakon nabrajanja šta je sve darovano Izraelu, Pavle u tipičnom hebrejskom maniru pravi digresiju i blagosilja Boga! Imajući to na umu, sasvim je jasno da je gore dati prevod tačan, uključujući ispravno korišćenje znakova interpunkcije. Naravno da Pavle nikad ne bi izjavio da je Hrist „Bog nad svima“, što bi bilo u potpunoj kontradikciji sa njegovim jasnim učenjem o odnosu Boga Oca i Hrista i nepojmljiva jeres u umu njegovih savremenika čitalaca ove poslanice. Dakle, za pogrešnu primjenu „spornog“ stiha zaslužna je isključivo pogrešna trinitarska vizura koja uporno nastoji izopačiti Božju Riječ i potčiniti je trinitarskoj teologiji.

 

Da li Titu 2:13 kaže da je Isus Bog?

„…dok čekamo ostvarenje naše blagoslovene nade i pojavljivanje slave velikog Boga i Spasitelja našeg, Isusa Hrista.“

Nažalost, izgleda da prevareni čitaju ovaj stih sa trojstvenim naočarima i ne vide da se ovaj stih odnosi i na Boga Oca i na Njegovog Sina. Stih kaže: „Boga i Spasitelja našeg!“

Pogledajte sada kako je permutacijom riječi ovaj stih iskrivljen u KJV: „Looking for that blessed hope, and the glorious appearing of the great God, and our Saviour Jesus Christ.“ Umjesto pojavljivanja slave Bože, prevodioci su izokrenuli red riječi tako da stih govori o „slavnoj pojavi velikog Boga“.

Imajte na umu da niko nikada nije vidio Boga! Njegovu slavu možemo vidjeti, ali ne i samog Boga. Ovo savršeno odgovara Hristovoj najavi u Mateju 16:27: „Sin čovječiji će doći u slavi svoga Oca, sa svojim anđelima, i tada će svakom vratiti po njegovim djelima.“ Dakle, šta je „pojavljivanje“ o kome se govori u Titu 2:13? To je Isus Hrist o svom drugom dolasku koji dolazi u SLAVI svog Oca. Ili drugačije rečeno, to je pojavljivanje Isusa koji se pojavljuje u slavi našeg velikog Boga.

 

Da li 1. Timoteju 3:16 kaže da je Isus Bog?

Neki tvrde da 1. Timoteju 3:16 Isusa identifikuje kao „Boga“ jer prevod KJV kaže „Bog se pokazao u tijelu.“ Trinitaristi navode ovu tvrdnju citirajući KJV, uprkos činjenici da se proučavaoci Biblije slažu da se radi o izvjesnoj korupciji koja datira iz nekih rukopisa iz 8. ili 9. vijeka, nakon što je stvorena doktrina o trojstvu, dok u svim starim i najpouzdanijim rukopisima stoji „hos“ (onaj koji) ili „ho“ (on).

Vezano za ovaj stih, Brus Mecger piše:

„[‘Onaj koji’] podržavaju najraniji i najbolji uncijali [manuskripti koji dolaze iz prve ruke]… nijedan uncijal raniji od 8. ili 9. vijeka ne podržava teos; u svim starim verzijama nalazi se hos ili ho [‘onaj koji’ ili ‘on’]; i nijedan pisac prije poslednje trećine četvrtog vijeka ne svjedoči da je stajalo teos. Izraz teos nastao je (a) slučajno, ili (b) namjerno, bilo da se obezbijedi imenica za sledećih šest glagola [šest glagola koji slijede u ovom stihu] ili, manje vjerovatno, da se ponudi veća dogmatska preciznost [tj. da se proizvede stih koji jasnije podržava trinitarsku poziciju].“ (Bruce Metzger, A Textual Commentary on the Greek New Testament, United Bible Society, New York, 1975, p. 641.)

Ako je namjera prepisivača u kasnijim vjekovima (svakako posle usvajanja dogme o trojstvu kao zvaničnog učenja crkve) zaista bila da obezbijede imenicu (umjesto lične zamjenice) radi veće jasnoće, zar nije bilo logično da stave „Hrist“, jer je sasvim očito o kome se radi?

 

Da li 1. Jovanova 5:20 kaže da je Isus jedini PRAVI Bog?

Odgovor je definitivno NE! I lako vidljiv osim ako ne nosite trinitarske naočare. Trinitarci često citiraju ovaj stih jer se može pogrešno pročitati. Primijetićete da se riječ „ISTINITI“ u cijelom ovom stihu odnosi na jednog ISTINITOG Boga, a ne na Isusa.

„A znamo da Sin Božji dođe, i dao nam je razum da upoznamo Boga Istinitog, i da budemo u istinitom Sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istiniti Bog i život vječni.“

Kako znamo da je onaj koji se zove „ISTINITI“ Otac? Jer Njegov Sin je Isus Hrist! Dakle, šta ovaj stih zapravo govori? Kaže da je Isus došao da nam pokaže onoga koji je „ISTINITI“ koji je Otac i jedini „PRAVI“ Bog. Koga treba da znamo da bismo imali vječni život? Jedinog PRAVOG Boga i Njegovog PRAVOG Sina kojeg je Otac poslao da Ga otkrije (vidi: Jovan 17:3)!

 

Da li Isaija 43:11 i Osija 13:4 dokazuju da je Isus Bog?

Pošto određeni stihovi u knjizi proroka Isaije kažu da nema spasitelja osim Boga, a stihovi poput 1. Jovanove 4:14 kažu da je Isus naš Spasitelj, trinitarci odatle izvlače argument da Isus mora biti jedini Bog. Ali ovaj argument ne drži vodu i zapravo je hvatanje za slamku.

Isaija 43:11: „Ja, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.“

Osija 13:4: „Ali ja sam Gospod, tvoj Bog, još od egipatske zemlje. Nisi poznavao drugog Boga osim mene i nije bilo drugog spasitelja osim mene.“

Hebrejska riječ prevedena kao „spasitelj“ u ovim stihovima najčešće se prevodi kao „spasiti“, „spasen“ a takođe i kao „izbavitelj“ ili „izbavljen“. U Mojsijevo vrijeme Bog je spasio svoj narod iz Egipta, a u Isaijine dane On je spasio svoj narod od asirske sile. Nije bilo nikog drugog ko ih je mogao spasti i izbaviti od ovih sila pa tako nisu imali drugog spasitelja sem Boga, kao što kontekst jasno otkriva.

„Ovo poglavlje … odnosi se uglavnom na obećano oslobođenje iz Vavilona. Narod Božji je i dalje posmatran od proroka kako podnosi zla svog dugog i bolnog zarobljeništva, i njegov cilj je bio utješiti ih sigurnošću izbavljenja.“ (Albert Barnes’ Notes on the Bible)

Osija 13:4 se naravno odnosi na Božje „spasenje“ i „izbavljenje“ svog naroda od Egipćana.

Naravno da je Isus naš Spasitelj. Ali kontekst o Bogu kao spasitelju svog naroda u ovim stihovima tiče se njihovog spasavanja iz ropstva iz Vavilona i Egipta. To nije isto što i spasenje od grijeha kao što je Hrist uradio za nas.

Isto je primjenljivo na sledeće stihove za koje neki pretpostavljaju da se odnose na Hrista kao našeg otkupitelja.

Isaija 44:6: „Ovako kaže Gospod, Izraelov Kralj i Otkupitelj, Gospod nad vojskama: ‘Ja sam prvi i ja sam poslednji, osim mene nema Boga.’“

„Ovako govori Gospod – Ovo predstavlja, kako ja pretpostavljam, argument koji dokazuje da je Jehova jedini pravi Bog, i da su idoli taština. Cilj je pokazati Jevrejima da onaj koji im je dao takva obećanja o zaštiti i izbavljenju je u stanju da obavi ono što se sam obavezao da hoće.“ (Albert Barnes’ Notes on the Bible)

Isus je Alfa i Omega, koje su prvo i poslednje slovo grčkog alfabeta, ali to nema veze sa riječima „prvi“ i „poslednji“ u ovom stihu. Ovdje je smisao da je Bog postojao prije svega i da će postojati zauvijek, te je tako On „prvi“ i „poslednji“ i jedini Bog i da nema drugih bogova. Isaija se bavi idolatrijom u ovom pasusu. Isto je primjenljivo na Isaija 41:4 i Isaija 48:12.

Tako se ovi stihovi bave jedinim Bogom i ne ukazuju na Hrista ili nagovještavaju da je Hrist Bog kao što neki trinitarci tvrde u pokušaju da zloupotrijebe ove pasuse.

 

Kako Isus može biti Bog s obzirom na sledeće?

Ako je Isus „uvijek“ postojao uz Oca kako tvrdi doktrina o Trojstvu, kako je onda Bog mogao dati život svom Sinu da bi uvijek imao život. Ali Sveto pismo otkriva da je to nemoguće. „Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26)

Kako je Isus mogao umrijeti kada Sveto pismo kaže da Bog ne može umrijeti (1. Timoteju 6:15-16). Biblija ne kaže da je umrla samo njegova „ljudska priroda“, ona kaže da je Isus umro, što bi uključilo i cijelog Njega.

Isus je rekao: „Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ (Matej 28:18) I Jovan je napisao: „Otac voli Sina i sve je predao u njegove ruke.“ (Jovan 3:35) Imajte na umu da je „sva vlast“ data Sinu! Ako je Sin Bog kao što je Otac Bog, a Sin je svemoćan kao što je Otac, kako onda Sinu može biti išta „dato“ ako je On Bog? Kako se Bogu može „dati“ ono što je oduvijek posjedovao? Bog ne zavisi ni od koga ili ničega tako da mu se to mora „dati“. Ali vidimo da je Isusu trebalo „dati“ sve stvari u Njegove ruke.

Kako Isus može biti „Bog“ i imati „Boga“ u isto vrijeme? „Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.“ (Jovan 20:17; vidi takođe Otkrivenje 3:12)

Ako je Isus Bog, zašto se onda moli Bogu i naziva ga „JEDINI PRAVI BOG.“ (Jovan 17:3) “ Isus Hrist pravi jasnu razliku između „jedinog pravog Boga“ i sebe.

Iznova i iznova čujete da se kaže da je Jevanđelje tako jednostavno da ga dijete može razumjeti. Ali kako to može biti slučaj sa učenjem o trojstvu? Ne samo da djeca to ne razumiju, nego to ni najbolji teolozi ne mogu objasniti. Međutim, misao da je Bog poslao svog Sina na ovu zemlju da umre za vas i mene lako je shvatiti kada vjerujemo jednostavnoj biblijskoj izjavi da je Isus zaista Sin Božji! Ne jedno od tri misteriozna bića koja čine „jednog Boga“. Kako možete vjerovati da Isus NIJE rođeni Sin vječnog Oca i onda podijeliti Jovan 3:16 s drugima u nadi da ćete ih pozvati da učestvuju u vječnom spasenju. Zar Jovan 3:16 ne postaje laž u trenutku kada poreknete da je On Sin? Metafora nije poslala metaforu da nas spasi. Otac nam je poslao svog Sina da nas spasi.

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko veruje u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.“ (Jovan 3:16)

„Po ovome se pokazala Božja ljubav prema nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo kroz njega.“ (1. Jovanova 4:9)

„Ko god priznaje da je Isus Hristos Sin Božji, Bog nastava u njemu i on u Bogu.“ (1. Jovanova 4:16)

„Ko vjeruje u Sina Božjeg, prihvata svjedočanstvo koje mu je dato. Ko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, jer ne vjeruje u svjedočanstvo kojim Bog svjedoči o svom Sinu. A u ovome je to svjedočanstvo: Bog nam je dao vječni život, i taj život je u njegovom Sinu. Ko ima Sina, ima život, a ko nema Sina Božjeg, nema život. Ovo pisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjeg, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božjeg.“ (1. Jovanova 5:10-13)

Kao opoziciju Božjem istinitom svjedočanstvu o Njegovom Sinu Jovan navodi doktrinu antihrista:

„Ko god poriče Sina, nema ni Oca. Ko priznaje Sina, ima i Oca. A u vama neka ostane ono što ste čuli u početku. Ako ono što ste u početku čuli ostane u vama, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.“ (1. Jovanova 2:22, 23)

„Ovo vam pišem o onima koji pokušavaju da vas zavedu.“ (1. Jovanova 2:26)

 

U zaključku

Dakle, ispravan biblijski koncept je da postoje dva božanska bića: Otac, jedini istiniti Bog, i Njegov doslovni jedinorođeni Sin, Isus Hrist, koji nasleđuje od Oca božansku prirodu i nosi Njegovo jasno obličje. Ali Sveto Pismo ne uči ni trojstvo (tri Boga) ni dvojstvo (dva Boga), kao što ne podržava ni unitarizam koji negira Hristova božanska svojstva i ingerencije.