Jedna od skorašnjih primjedbi na Isusovo mesijanstvo izaziva dosta pažnje. U osnovi ta tvrdnja je formulisana na sledeći način:
Prije svega pogledajmo dotični odlomak iz Ponovljenog zakona.
Ni Amonac ni Moabac ne mogu biti dio Gospodnjeg zbora. Ni do desetog naraštaja niko njihov ne može biti dio Gospodnjeg zbora dovijeka, zato što vam nisu došli u pomoć s hljebom i vodom kad ste bili na putu posle izlaska iz Egipta, i zato što su protiv tebe unajmili Balama, Beorovog sina, iz Fetore u Aram-Naharaimu, da te prokune. (Ponovljeni zakoni 23:3–4)
Dakle, nedavno se pojavila tvrdnja skeptika (i ona je ponovljena na više skeptičnih web stranica) da, budući da Isus ima i Moabsku (direktnu) i Amonsku (po usvojenju) krvnu lozu, on ne može biti Mesija. Ali prije svega oni koji promovišu ovu tvrdnju ovdje prave klasičnu grešku. U tekstu se izričito navodi da su Amonac ili Moabac izopšteni narod. Ipak, ni jedno ni drugo se ne odnosi na Isusovu krvnu lozu. Zapazite da se izraz koji se koristi za „nikog“ odnosi na muškarca, a ne ženu. Žena Amonac se ne zove Amonac, već Amonka (1. Kraljevima 14:21; 2. Dnevnika 12:13), a žena Moabac se zove Moabka (Ruta 1:22; 2. Dnevnika 24:26). A prema jevrejskom zakonu i tradiciji, kletve prate oca, a ne majku. Značenje teksta je da (a) bilo koji paganski Amonac ili Moabac ne može ući u skupštinu Gospodnju, ili (b) niko ko ima oca Amonca ili Moabca i majku Izraelku ne može ući u skupštinu Gospodnju. Stoga ovaj tekst nije primjenjiv u diskvalifikovanju Isusa kao Mesije. Takođe se odnosi na Amonca ili Moabca koji je ostao pagan (ne obožava jedinog pravog Boga). U slučaju da se oženio Izraelkom, njegovo potomstvo je i dalje bilo pod zabranom. U jevrejskim komentarima, rabini su generalno tumačili uput iz Ponovljenog zakona 23:3 da se odnosi na (muške) Moabca i Amonca, ali ne i na Moabku ili Amonku. „Obraćenima iz Amona i Moaba zabranjeno je da uđu u skupštinu i ožene se ženom koja je rođena Jevrejka, a njihova zabrana je vječna, za sve generacije. Međutim, njihovim ženskim članovima, čak i samoj obraćenici, je odmah dozvoljeno.“ (Mishnah Yevamot 8:3).
Što se tiče amonske krvne loze, to je bilo preko Solomonovog sina Roboama (1. Kraljevima 14:21), a on je samo u Isusovoj krvnoj liniji kroz Isusovo posvojenje od strane Josifa. U pogledu moabske krvne loze (od Rute) koja ne utiče na Isusovo pravo polaganje prava na mesijanstvo, postoji nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir.
Drugi razlog zašto se Ponovljeni zakon 23:3 ne bi odnosio na Rutu i njeno potomstvo je jednostavno zato što majka koja nije Izraelka u Izraelu (posebno ona koja je bila prozelit!) nije odredila nacionalnost svog potomstva. Josifova supruga Egipćanka nije učinila svoje sinove Jefrema i Manasiju Egipćanima (Postanje 41:50–52). Mojsijev brak sa Seforom, Madijankom (Izlazak 2:11–25), nije diskvalifikovao njihove sinove Geršoma i Eliezera da budu Izraelci (Izlazak 2:22; 18:1–4), niti ih je učinio Madijancima. Salmonov brak sa Rahavom (jerihonskom bludnicom) nije značio da je njihov sin Boz prepoznat kao jerihonski ne-Jevrejin (Matej 1:5). A Moabka Ruta, žena Bozova, nije učinila svog sina Obeda, svog unuka Jeseja, svog praunuka Davida, ili njihove potomke Josifa i Mariju (Isusovi zemaljski roditelji) bilo čim drugim osim legitimnim Abramovim potomcima (Matej 1:1–17; Luka 3:23–38) – prema standardnom računanju izraelskog nasleđa. U očima cijelog Izraela, David je bio Izraelac iz Judinog plemena – i nije više bio Moabac nego što je bio Jerihonac.
Povrh toga, Izraelci su imali poseban propis za strance: „Stranac koji živi s vama neka vam bude kao i čovjek koji je porijeklom Izraelac. Volite ga kao samog sebe, jer ste i vi bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Gospod, vaš Bog.“ (Levitski zakonik 19:34) Ljudima iz drugih naroda koji su obožavali Gospoda bilo je dozvoljeno da prinose hranu Gospodu i bilo im je dozvoljeno da se sastaju na opštim skupštinama naroda tokom vjerskih praznika i trebalo je da se pridržavaju istih pravila i tretiraju se kao Izraelci (Brojevi 15:14-15). „Došljaku“ (svakom strancu koji živi u zemlji Izraela) je naređeno da zahvaljuje i hvali Boga na mjestu koje Bog odabere (što je prvo značilo Šator od sastanka u Šilohu, a nakon toga i Hram u Jerusalimu) zajedno sa Izraelcima (Ponovljeni zakon 16:11). I stranci koji su živjeli s Izraelcima trebao je da se okupe s njima „da čuju i da nauče da se boje Gospoda, vašeg Boga, i da drže i tvore sve riječi ovog zakona. I njihovi sinovi koji još ne poznaju taj zakon neka slušaju i neka uče da se boje Gospoda, vašeg Boga, sve dane dok živite u zemlji u koju idete preko Jordana da je zauzmete“ (Ponovljeni zakon 31:12–13). Da li ovi odlomci izgledaju kao da govore da je strancima koji su obožavali jedinog pravog Boga, a ne svoje paganske bogove, uskraćeno mjesto u skupštinama za vjerske praznike? Sigurno ne!
Dok gornji citat iz Mišna Jevamot kaže da je muškarcima Amoncu i Moabcu zabranjeno da se žene Jevrejkama i budu u skupštini, to se možda odnosi samo na Šator od sastanka i sam hram, a ne na opšta okupljanja skupštine. Nadalje, to je rabinsko tumačenje i možda se ne odnosi na prozelite, već samo na paganske Moabce i Amonce. Na primjer, u Mišna Jevamot stoji da je „mamzerimu[1] i Gibeoncu koji su prešli na judaizam u vrijeme Jošue zabranjeno ući u skupštinu i oženiti se ženom koja je rođena Jevrejka. Njihova zabrana je vječna, za sve generacije, i odnosi se i na muškarce i na žene.“ Ipak, čitamo u Svetom pismu da je Šator od sastanka za vrijeme Davida bio u Gibeonu (1. Dnevnika 21:29), i tamo se Gospod ukazao Solomonu, gdje je Solomon tražio od Gospoda mudrost da vlada Izraelom kao kralj (1. Kraljevima 3:5–15). Osim toga, jedan od Davidovih moćnih ljudi, Ismaja Gibeonac (1. Dnevnika 12:4), vjerovatno je bio s Davidom kada je sazvao skupštinu da odredi Solomona za svog naslednika (1. Dnevnika 28:1), i on se zakleo na vjernost Solomonu zajedno sa knezovima Izraela (1. Dnevnika 29:24). Takođe za vrijeme Nehemije, Melatija Gibeonac i 95 drugih Gibeonca pomogli su obnoviti zidine Jerusalima (Nehemija 3:7; 7:25), koje su, kada su dovršeni, čak i Nehemijini neprijatelji prepoznali kao Božje djelo (Nehemija 6:15–16). Nadalje, čitamo u Jošui Nunovu 9:7 i 11:19 da su Gibeonci bili porijeklom Hiveji, a ne Moabci ili Amonci i stoga se zabrane iz Ponovljenog zakona 23:3 ne odnose na njih. Prema tome, ovaj citat iz Mišna Jevamot se čini da nije u skladu sa pomenutim odlomcima Svetog pisma ako su Gibeonci bili „izopšteni“ u skupštinama Izraela.[2]
Skepsa prema nadahnuću svetim Duhom?
Često, pored gornje tvrdnje da je Isusovo mesijanstvo poništeno u Ponovljenom zakon 23:3, uz nju je uključena i zasebna (ali povezana zbog nacionalnosti spomenutih naroda) navodna kontradikcija o tome da nadahnuće brka i/ili spaja Amon, Moab i Madijan.
Prije svega, trebamo se podsjetiti da Ponovljeni zakon 23:4 posebno navodi dva razloga za prokletstvo na Amonu i Moabu. Prva, koju često promašuju skeptici koji iznose ovu tvrdnju, je „zato što vam [Amon i Moab] nisu došli u pomoć s hljebom i vodom kad ste bili na putu posle izlaska iz Egipta.“ Kao potomci Abramovog nećaka Lota (Postanje 19:37–38), trebali su biti saosjećajni s teškim položajem Izraelaca dok su napuštali Egipat. Umjesto toga, bili su neprijateljski raspoloženi, iako je Bog zabranio Izraelu da uđe u njihovu zemlju, da ih maltretira ili zauzme bilo koju njihovu teritoriju (Ponovljeni zakon 2:9, 19).
Takođe, Moab i Amon se često posmatraju kao jedna grupa. Ono što Moab radi može se reći za Amona i obrnuto (vidi Sudije 3:12–14; 11:12–28, 2. Dnevnika 20; Jeremija 40:11; Sefanija 2:8). Brojevi 22–24 pokazuju kako je Madijan bio potpuno isprepleten s Moabom, i kako su njihovi starješine (ili vladari) bili ujedinjeni pod Balakom Moabskim. Čini se da 1. Dnevnika 1:46 takođe nagovještava jake veze između Madijana i Moaba. Poenta je u tome da je Bog često posmatrao Madijan i Moab kao jednu jedinicu i/ili Moab i Amon kao jednu jedinicu kada su bili u dosluhu protiv Izraela.
Takođe može biti da Madijan nije bio posebno imenovan u toj generacijskoj kletvi u Ponovljenom zakonu 23 jer se Mojsije oženio madijanskom ženom, njegov tast je bio madijanski sveštenik Božji, a njegov šurak Hobab (Brojevi 10:29) neko vrijeme im je služio kao izviđač i vodič u divljini. Možda je (za razliku od slučaja Sodoma) u Madijanu bilo dovoljno pravednih ljudi da Gospod ne bi dozvolio da svi budu prokleti. Ipak, Madijan se nije izvukao nepovrijeđen iz incidenta Balak/Balam, jer čitamo u Brojevima 25:17 da je Bog uputio Mojsija da „napadne Madijance“, a u Brojevima 31:2–7 krenuli su u rat protiv njih i ubili većinu Madijanaca (neki su pobjegli iz bitke i pojavili se kasnije u Sudijama 6 i 7, gdje su opet poraženi od Gedeona). Stoga, nije bilo potrebe da budu prokleti: Bog im je sudio (i vjerujemo da će Sudija cijele zemlje činiti ispravno prema Postanju 18:25). Oni koji su ostali nakon poraza od Gedeona bili su „pokoreni pred Izraelovim sinovima i više nisu podizali glavu“, što znači da više nisu imali snage da se bore protiv izraelske vojske (Sudije 8:28).
Zaključak
Na Isusov mesijanski status nije imao uticaj Njegov moabski predak (preko Rute), i On nije imao pretka Amonca osim po usvojenju, jer je majčina linija došla preko Davidovog sina Natana, a ne Roboama (Luka 3:31). I uvijek iznova kroz Sveto pismo, narod Amona, Moaba i Madijana se izjednačava kao saradnik protiv Izraela i često ih nadahnuće označava kao grupu. Nema kontradiktornosti sa Ponovljenim zakonom 23:3 i drugim svetim spisima.
Isus je zaista Mesija, Božji pomazanik, i, ironično, jedna od prvih osoba, osim Andreja (Jovan 1:40–41) koja je to prepoznala bila je Samarjanka (u Jovanu 4:25–29) koja je tada dovela druge Samarićane Isusu koji su zatim takođe povjerovali da je Isus Hrist (Jovan 4:40-42). Samarićani su bili miješanog jevrejskog, hananskog i pan-mesopotamskog porijekla, prema 2. Kraljevima 17:24. Bez sumnje, neki su imali amonsko i moabsko porijeklo u svojoj krvi. Ipak, podsjetite se da je jedna od poslednjih stvari koje je Isus rekao svojim učenicima prije njegovog uznesenja bila: „nego ćete primiti silu kad sveti Duh dođe na vas i bićete mi svjedoci u Jerusalimu, po cijeloj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Djela 1:8). Iako su Samarićani bili prognanici u Izraelu, Isus ih je približio svojom krvlju, baš kao što je to učinio s Izraelcima i drugim neznabošcima, i učinio ih (i nas) jednim narodom (Efescima 2:11-13).
_______________________
[1] Mamzerim je množina od „mamzer“, po jevrejskom vjerskom zakonu osoba koja je rođena kao rezultat određenog zabranjenog odnosa ili incesta.
[2] Iako različiti Mišnajoti mogu biti od pomoći u utvrđivanju rabinskih misli o odlomcima Svetog pisma, moramo imati na umu da oni nisu Sveto pismo i stoga nisu nadahnuti tekst. Postoje čak i neslaganja između rabinskih škola unutar njih samih oko biblijskih tekstova, a takođe i razna nebulozna tumačenja. Tamo gdje se u potpunosti ne slažu s biblijskim tekstovima, može se konstatovati da su pogriješili.