Šta je Isus mislio kad je rekao „moj Otac je veći od mene“, imajući u vidu neke druge izjave u Svetom pismu koje sugerišu da je Sin jednak sa Ocem? Da li ima nekih kontradikcija u stihovima koje ćemo upravo razmotriti?
Jovan 14:28: „Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratiću se k vama.’ Ako me volite, radovaćete se što odlazim k Ocu, jer je Otac moj veći od mene.“
1. Korinćanima 11:3: „Ali želim da znate da je svakom mužu glava Hristos, a ženi je glava muž, a Hristu je poglavar Bog.“
Ovo ruši ideju Trojstva o su-jednakim božanskim osobama.
Isus se molio Bogu i pokoravao se Bogu: „Oče moj, ako je moguće, neka me ova čaša mimoiđe; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.“ (Matej 26:39)
Neko ko ima Boga, moli se Bogu i pokorava svoju volju Bogu ne može biti Bog.
Isus je svjedočio o svom Ocu da je njegov Bog. Evo nekoliko primjera dok je bio na Zemlji:
„Oko devet sati povika Isus veoma glasno: „Eli, Eli, lama sabahtani?“ („Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“) (Matej 27:46)
„Isus joj reče: ‘Nemoj me doticati, jer još nisam uzašao k Ocu mom, nego idi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k svom Ocu i vašem Ocu, svom Bogu i vašem Bogu.’“ (Jovan 20:17)
Nakon uskrsenja, Bog pomazuje svog Sina, a njegov Otac je njegov Bog.
„Volio si pravednost i mrzio bezakonje. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.“ (Jevrejima 1:9)
Decenijama nakon što je proslavljen, Isus i dalje naziva Oca svojim Bogom. Evo, Isus govori:
„Onoga ko pobijedi učiniću stubom u hramu mog Boga i on više neće izaći odatle. Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime.“ Otkrivenje 3:12
Osim toga, Pavle i Petar kažu da je Bog našeg Gospoda Isusa Hrista Otac; pogledajte Efescima 1:3 i 1. Petrovu 1:3.
Isus je sebe nazvao čovjekom, različitim od Boga. Rekao je da je čuo istinu od Boga – ne kao Bog:
„A sada želite da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga.“ (Jovan 8:40)
Bog nije čovjek: „Bog nije čovjek, niti sin čovječji.“ (4. Mojsijeva 23:19)
Razmotrimo još neke stihove.
Filipljanima 2:5,6: „Neka u vama bude tendencija koja je u Hristu Isusu, koji, iako je bio u Božjem obličju, nije se grabio da bude jednak sa Bogom.“
Kološanima 2:9: „Jer u njemu [Hristu] nastava svaka punoća božanstva tjelesno.“
Grčka riječ „teotes“ za Božanstvo u Kološanima 2:9 označava božansku prirodu. Tako punoća božanske prirode Oca prebiva u Njegovom Sinu Isusu Hristu. Riječ „obličje“ u Filipljanima 2:6 označava „oblik/prirodu“ te tako Pavle govori da je način na koji je Hrist jednak sa njegovim Ocem u „prirodi“ koju je naslijedio kao Njegov Sin.
Riječ „veći“ u Jovanu 14:28 odnosi se na položaj na isti način kao sa ljudskim ocem i sinom ili kao sa mužem i ženom. 1. Korinćanima 11:3 konstatuje da je glava ženi muž. Ali da li to znači da je muž superiornije biće od svoje žene? Odgovor je očigledno ne. Ona je ljudsko biće baš kao muškarac i oni su jednaki u prirodi. Muž je veći od žene samo po položaju. Isto je primjenljivo na oca i sina. Otac je veći jer je otac, a isto važi za našeg nebeskog Oca i Njegovog Sina. Otac je veći po položaju u tome što je On prvi i Izvor života, ali nije veći u prirodi ili obličju kao što je konstatovano u Filipljanima 2:6.
Važno je primijetiti i upotrebu grčkih riječi „Despotos“ i „Kirios“ u Novom savezu. Evo jednog dobrog primjera: „Jer imaju neki ljudi koji su se uvukli među neopreznima koje su Pisma još davno odredila za sud, bezbožnici, koji blagodat našeg Boga pretvaraju u izgovor za besramna dela i koji se odriču jedinog Gospodara Boga, i našeg Gospoda Isusa Hrista. (Juda 1:4) „Despotos“ na grčkom znači gospodar ili vlasnik u apsolutnom smislu, onaj kojima ima potpunu jurisdikciju nad svime. Ovaj izraz primjenljiv je samo na Boga Oca (vidi takođe: Luka 2:29; Djela 4:24; Otkrivenje 6:10; 2. Petrova 2:1), dok se termin „Kirios“ (Gospod) može odnositi i na Hrista (kao u ovom stihu).
Dakle, zapažamo isti koncept jednakosti u prirodi, ali Hrist se potčinio Ocu pošto je On veći po tome što mu je Otac, Izvor svega. U ovim stihovima nalazimo princip poglavarstva i potčinjavanja ustanovljen od Boga koji važi kako za Božanstvo tako i u braku i porodici. Ova načela takođe otkrivaju da su Bog i Hrist stvarni Otac i Sin.
Na taj način Bog je dizajnirao poredak života da bude funkcionalan, održiv i skladan, koji se ne zasniva na međusobnom nadmetanju već na dopunjavanju.
Doktrina o trojstvu uništava ovo božansko načelo, što ima direktne negativne posledice ne samo u teologiji već i u shvatanju međuljudskih odnosa. Tako se umjesto božanskih principa vjernici navode da prihvate svjetovna načela koja se uglavnom kreću ka dvije krajnosti – nametanju kontrole nad drugima ili demokratiji (svi imaju „jednaka“ prava).
Međutim, mi takođe nalazimo da je Otac „dao“ svom Sinu svaku moć i stavio sve u njegove ruke. Tako je Hristu dat „uzvišeni položaj“ i On „načinjen jednakim“ sa svojim Ocem u sili i autoritetu. Ali premda je Otac učinio svog Sina jednakim, njegov Otac je i dalje veći nego on, i Sin se i dalje pokorava svom Ocu.
„Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ (Matej 28:18; uporedi sa Danilo 7:13,14) „Moj Otac mi je sve predao.“ (Matej 11:27) I Jovan je pisao: „Otac voli Sina i sve je predao u njegove ruke.“ (Jovan 3:35) „Koji je otišao na Nebo, i On je Bogu zdesna, i pokoreni su mu anđeli i vlasti i sile.“ (1. Petrova 3:22) Biti „s desne strane Bogu“ znači imati sledeći po redu autoritet do Boga.
Adam i Eva (muškarac i žena) su u stvari u maloj razmjeri primjer odnosno model izvorne nebeske porodice – Oca i Sina.
To sugeriše i 1. Korinćanima 11:3 i pasus koji slijedi vezano za biblijsko poglavarstvo. „Žene neka budu poslušne svojim muževima kao Gospodu, jer je muž poglavar ženi kao što je i Hristos poglavar pozvanima, i on je spasitelj tog tijela. I kao što su pozvani podređeni Hristu, tako neka i žene budu poslušne svojim muževima u svemu.“ (Efescima 5:22-24)
