Zašto se tako često od predstavnika vjerskih ustanova (i ne samo od njih) može čuti izjava da je „svaka vlast od Boga“? Da li ovakav stav ima podršku u Bibliji ili se radi o licemjerju, s obzirom na činjenicu da crkve blisko sarađuju s vlastima? Crkva je lukrativna[1] organizacija i sa te pozicije ona je uvijek uz vlast, bilo da je ona totalitarna ili demokratska. Kao takva (lukrativna), crkva ne proizvodi vrijednosti, ona egzistira na privrženosti ljudi vjeroispovijesti koja se najčešće izjednačava sa nacionalnom pripadnošću.
Ali ono što nas najviše zanima je biblijski stav prema ovom pitanju. Da bi se opravdalo pristajanje uz vlasti, tekst koji se najčešće koristi je Rimljanima 13:1:
„Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene.“ (DK)
Iz ove izjave možemo jasno razumjeti da biblijski religiozna osoba nije buntovnik u smislu oportunizma svjetovnim vlastima. Međutim, ono što upada u oči u ovom prevodu je konstatacija da su sve vlasti od Boga postavljene. To je problematična izjava. Ako pogledamo original na grčkom jeziku, pravilno preveden ovaj tekst glasi: „Neka se svaka duša pokorava višim autoritetima; jer nema vlasti da nije ispod Boga, i pod Bogom su postavljene.“ (NRP) Apostol Pavle zapravo kaže da se viši autoriteti nalaze ispod Boga i da je to način na koji društveni poredak funkcioniše, a ne nužno da je svaka vlast od Boga naimenovana. Velika je razlika između te dvije premise.
Da bismo jasnije shvatili o čemu Pavle govori, moramo razmotriti cijeli kontekst:
„Zato, ko se suprotstavlja vlasti, protivi se Božjem uređenju, a oni koji mu se protive navući će osudu na sebe.“ (13:2)
Kasnije ćemo razmotriti odnos Božjeg uređenja i svjetovnih vlasti. Očigledno, ako se protivimo državnom poretku, ono što neminovno slijedi je navlačenje problema.
„Jer onih koji vladaju ne treba se bojati kad se čini dobro, nego kad se čini zlo. Dakle, ako ne želiš da se bojiš vlasti, čini dobro, pa ćeš dobiti pohvalu od nje.“ (13:3)
Ovdje je Pavle još precizniji. Ako se ponašamo u skladu sa zakonom, ako se ne ponašamo kao prestupnici i kriminalci, nemamo razloga da se plašimo vlasti.
„Jer ona je Božji sluga za tvoje dobro. Ali ako činiš zlo, boj se, jer ne nosi mač bez razloga. Ona je Božji sluga, osvetnik koji iskaljuje njegov gnjev nad onim koji čini zlo.“ (13:4)
Drugim riječima, svakom uređenju je potrebna zakonodavna, sudska i izvršna vlast. U postojećem sistemu, zbog pale ljudske prirode koja ima sklonost ka zlu, vlast se mora osigurati primjenom sile i sankcija. Tako je ona „Božji sluga“ u izvršnom smislu, jer sprečava anarhiju i sankcioniše prestupnike zakona.
„Zato morate biti poslušni, ne samo zbog gnjeva nego i zbog svoje savjesti.“ (13:5)
Pavle konstatuje da nije samo izvršna moć vlasti razlog zbog kojeg se moramo kretati u okvirima zakona, već takođe i naša sopstvena dobra savjest. Mi moramo biti svjesni da je ovo svijet patnje čijem dobru nećemo doprinijeti kao buntovnici, već prije kao činitelji dobra.
„Zato i plaćate poreze. Jer vlasti su Božje sluge koje izvršavaju ono za šta su postavljene.“ (13:6)
Vlasti imaju svoj mandat, a cijelu tu strukturu potrebno je finansirati. Osnov za izdržavanje vlasti su različite vrste poreza i dažbina.
„Svakome dajte što mu pripada: onome ko traži porez – porez, ko traži danak – danak, ko traži strah – strah, ko traži čast – čast.“ (13:7)
Ovim Pavle završava svoje kratko izlaganje o odnosu i obavezama hrišćanina kao uzornog građanina prema vlastima.
Isus Hrist i vlasti
Vrlo je zanimljiv slučaj kada su Isusa Hrista zavidni sveštenici i poglavari pokušali uhvatiti u zamku po pitanju odnosa prema vlastima.
„Vrebajući ga, poslali su neke unajmljene ljude da se prave da su pravedni, kako bi ga uhvatili u riječi i predali namjesniku pod njegovu vlast i nadležnost.“ (Luka 20:20)
„I oni su ga upitali: ‘Učitelju, znamo da ispravno govoriš i učiš i da nisi pristrasan, nego po istini učiš Božjem putu. Da li nam je dozvoljeno da plaćamo porez cezaru ili nije?’“ (20:21,22)
Da bi razumjeli ovu zamku, treba znati da je Judeja u to vrijeme bila rimski protektorat, a sveštenici su smatrali da je iznuđivanje poreza bilo u suprotnosti sa Božjim zakonom. Stoga, ako bi Isus odgovorio odrečno, bio bi optužen pred rimskim namjesnikom da ne poštuje vlast cezara i da poziva na pobunu. Ukoliko, bi međutim, kazao da porez treba plaćati, onda bi ga mogli optužiti za nepoštovanje Božjeg zakona.
„Ali on je prozreo njihovo lukavstvo i rekao im: ‘Pokažite mi denar.[2] Čiji lik i natpis ima?’ Odgovorili su: ‘Cezarev.’ Tada im reče: ‘Dajte, dakle, cezaru cezarevo, a Bogu Božje.’“ (20:23-25)
Isusov odgovor nije bio kompromisan. Pošto su Jevreji živjeli pod protektoratom rimske sile, njoj su morali pružati podršku za izdržavanje. Dokle? Sve dok to nije u sukobu sa uzvišenijom obavezom pokornosti prema Bogu! Upravo zato što se nijesu pokoravali Bogu dospjeli su pod vlast okupatora. Da zaista neće Hrista i Boga za svog cara, potvrdili su u odsudnom momentu suđenja Sinu Božjemu (vidi: Matej 27:24,25).
Ukoliko ne želimo da nad nama vlada Bog apsolutne ljubavi, blagodati, pravednosti i istine, dobićemo vladara kakvog tražimo i dobićemo životne uslove kakve tražimo, shodno karakteru drugog vladara. To je prosta logika.
Razlika između ispravnog i licemjernog pokoravanja vlastima
Da, takva razlika postoji.
Zbog propovijedanja dobre vijesti o Hristu i masovnijih obraćenja, Njegovi učenici su se vrlo brzo našli na udaru „zvanične“ religije u Judeji.
„Tada su se podigli prvosveštenik i svi koji su s njim bili, od sekte sadukeja, puni ljubomore uhvatili apostole i bacili ih u zatvor.“ (Djela 5:17,18)
Zapazimo da su međusobne suprotstavljene organizacije našle zajednički interes na istom poslu: osujećivanju Božjeg djela. Božji protivnici se ujedinjuju samo u jednom: kad se treba boriti protiv nosilaca istine.
Petar i drugi učenici našli su se pred istražnim organima, na saslušanju:
„Tako su ih doveli i postavili u dvoranu Sanedrina. A prvosveštenik ih je ispitivao i rekao: ‘Strogo smo vam zabranili da ne učite u to ime, a vi ste napunili Jerusalim svojim učenjem i hoćete da na nas navučete krv tog čovjeka.’“ (Djela 5:27,28)
„A Petar i drugi apostoli na to su rekli: ‘Bogu se treba pokoravati, prije nego ljudima.’“ (5:28)
Iz ove izjave jasno je ko i šta ima prioritet.
Dakle, prvi uslov za ispravan odnos prema Bogu je naš odgovor na Božje otkrivenje istine – Njegovu Riječ – koja je vrhovni standard za utvrđivanje svih bitnih pitanja istine i zablude. Odatle proizilazi naš zdrav odnos prema zemaljskim vlastima, jer logično je da onaj ko je vjeran nebeskim načelima neće činiti prekršaje ni prema pozitivnim i nužnim građanskim propisima koje nameće sistem, s obzirom da takvi zakoni kvalitativno i moralno nijesu ni blizu Božjem Zakonu.
Ali ako nećemo mi protiv zakona, to ne znači da neće zakon protiv nas, zavisno od stepena bezbožnosti i moralne izopačenosti nosilaca vlasti. U takvim slučajevima, mi ostajemo pokorni vrhovnom Autoritetu, priznavali Ga zemaljski vlastodršci ili ne.
Mi nijesmo licemjeri sve do trenutka kad počnemo praviti kompromise sa zemaljskim vlastima na štetu Božjeg autoriteta. Mi nijesmo licemjeri sve dok ukoravamo i razobličavamo grijeh i laž, makar s koje pozicije dolazili. To je linija razdvajanja koja, istina, nije uvijek jasno vidljiva.
Bog i zemaljske vlasti
Svi proučavaoci Biblije znaju za jednu osnovnu istinu: nakon pobune i pada u grijeh, na zemlji nije volja Božja. Nije volja Božja da čovjek pati, strada i umire, ali je to neminovnost u uslovima vladavine grijeha, s jedne strane, i realizacije Plana spasenja, s druge strane, zahvaljujući kojem čovjek uopšte ima priliku da produži svoj život i ne nađe se odmah pod osudom Zakona.
To znači da mi živimo na neprijateljskoj teritoriji. „Cio svijet je u vlasti Zloga.“ (1. Jovanova 5:19)
Na kvalitet zemaljskih vlasti svakako utiče Božja opšta blagodat koja daje pravednu šansu svim ljudima da se opredijele za dobro i spasenje. I ateisti koji rade po svojoj savjesti takođe ispunjavaju Božju namjeru. Božja milost suzbija plimu zla na svijetu i ograničava zlo (vidi Danilo 2:21; Otkrivenje 7:1).
Božja namjera je uvijek pozitivna, ali čovjek ima slobodu izbora i može da donosi odluke koje su u potpunoj suprotnosti sa Božjom voljom. To što određena vladajuća struktura ima Božje dopuštenje da vlada ne znači da je ona po automatizmu od Boga ili po Božjoj volji. Ako se, dakle, vlast služi obmanom, nepravdom, nasiljem, manipulacijom i drugim sredstvima koja su svojstvena satanizmu, ona kao takva ima svoj ograničeni rok Božjeg dopuštenja.
Međutim, Biblija ide još dalje i otkriva nam duhovnu pozadinu vlasti koja počiva na sili suprotstavljenoj Božjoj volji. Takve sile mogu da imaju svoje pretenzije u dvije ravni: duhovnoj i svjetovnoj vlasti. Biblija čak navodi specifičan slučaj uzurpacije objedinjene duhovne i svjetovne moći u jednom entitetu, prepoznatom kao antihrist.[3]
Najveći razlog zašto se istina zadržava u nepravednosti (Rimljanima 1:18) je težnja za sebičnom manipulacijom putem nametanja zablude. To znači da ne možemo prepoznati kao dobronamjernu vlast koja krši najveće ljudsko načelo – slobodu savjesti, bez obzira na vještinu i navodne potrebe kojima se izgovara. Ovo načelo je minimum koji se očekuje da svaka vlast obezbijedi svakom čovjeku.
Ali biblijsko proroštvo otkriva da dolazi vrijeme kulminacije svjetovne vlasti zasnovane na satanističkom konceptu, koja baštini svoje zbirno nasleđe počevši od prve centralizacije moći u vrijeme Nimroda i gradnje Vavilonske kule (vidi 1. Mojsijeva 10:8-12; 11:1-9) i dalje preko Egipta, drugog Vavilona, Medo-Persije, Grčke, Rima do papskog Rima koji je objedinio duhovnu i svjetovnu vlast, te podijeljene Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
U 13. glavi Otkrivenja zapisano je viđenje apostola Jovana jedne čudne hibridne zvijeri koja izlazi iz mora. Zvijer u Bibliji je simbol entiteta koji upražnjava centralizovanu hijerarhijsku vlast, a more mnoštva naroda ili gusto naseljenih područja.
„Zvijer koju sam vidio bila je nalik leopardu, ali noge su joj bile kao u medvjeda, a usta kao u lava.“ (Otkrivenje 13:2)
Ovo je direktna aluzija na „zvijeri“ odnosno vladajuće sile koje su sukcesivno nasleđivale moć na području Bliskog istoka – kolijevke civilizacije, a koje je opisao prorok Danilo (vidi: Danilo 7. glava). Zvijer koja izlazi iz „mora“ je hibrid, jer nosi nasleđe svojih prethodnika.
Zapazite sada šta Božja Riječ kaže o porijeklu moći te zemaljske sile:
„Aždaja je dala zvijeri njenu moć i njen presto i veliku vlast.“ (Otkrivenje 13:2).
Aždaja se identifikuje kao Đavo ili Sotona, odnosno Lucifer, anđeo, prvi pobunjenik protiv Boga (Otkrivenje 12:3,4,7-9). Očigledno je da Sotona želi da potčini cijeli svijet i da se u ostvarenju tog cilja služi ekspoziturama moći sačinjenim od pohlepnih i beskrupuloznih ljudi, udruženih sa njim u pobuni, koji razvijaju različite mehanizme kontrole stanovništva.
Kao što vidimo, duhovna natprirodna sila je stvarni izvor moći, harizme i uticaja bogohulne zemaljske sile čija vlast počiva na manipulaciji. Najveći stepen bogohuljenja je tvrdnja takve sile da zapravo radi za Boga i Božjim autoritetom. Međutim, postoji samo jedan način da ustanovimo istinu, a to je podvrgavanjem testu Biblije – Božje Riječi.
S druge strane, biblijska religija je religija budućnosti, gdje se sva iščekivanja i nade svode na realizaciju Plana spasenja (vidi: Jevrejima 11. glava). To podrazumijeva neposrednu Božju intervenciju i ukidanje svjetskog sistema vlasti u pobuni (vidi: Danilo 2:44,45). Uspostavljanju Božjeg carstva prethodi anihilizacija svih oblika svjetovne vlasti i vladara. Upravo zbog te činjenice, misija Isusa Hrista na zemlji uopšte se nije ticala postojećeg poretka, bavljenja politikom ili vječitim popravkama nečega čija sama srž je prožeta grijehom i zlom. Božje rješenje problema grijeha i zla biće trajno za vječnost.
U daljem opisu iste „zvijeri“, prorok konstatuje da joj se sva zemlja divila nakon iscjeljenja naizgled „smrtne rane“:
„I sva se zemlja čudila iza zvijeri. I poklonili su se aždaji koja je dala vlast zvijeri; poklonili su se i zvijeri…“ (Otkrivenje 13:4)
Treba zapaziti da je ovo divljenje povezano za obožavanjem „zvijeri“. Na taj način svijet se zapravo poklanja Sotoni koji je dao vlast „zvijeri“. Kroz poklanjanje vidljivom zemaljskom entitetu moći, ljudi se klanjaju i Sotoni, duhovnom nevidljivom entitetu zato što takva vrsta moći rezultira iz satanizma. Vidljivi entitet ima svoje mehanizme kontrole zemaljskog stanovništva, što podrazumijeva i određenu zadovoljštinu u grijehu.
Postoji još jedna jako važna stvar koju ne smijemo previdjeti u ovom tekstu, a to je pokoravanje manjih činilaca vlasti najvećem entitetu moći. Na taj način formira se alijansa zla koju ubrzani procesi globalizacije čine sve izrazitijom i moćnijom zbog faktičke sveobuhvatne kontrole nad svim ključnim aspektima ljudske egzistencije (vidi: Otkrivenje 13:11-17). To omogućava uspostavljanje profilisane strukture moći u cijelom svijetu, poznate kao Novi svjetski poredak.
Zaključak
Konačno, ovdje se sagledava ogromna razlika između manjine koja je obraćena u Božjoj istini i većine koja odbija da primi Božju ponudu ljubavi i spasenja (vidi: 2. Solunjanima 2:7-12).
Za neobraćenog čovjeka „dobra“ je svaka vlast koja mu otvara mogućnosti zadovoljštine u grijehu i da sve to pokriva i opravdava iracionalnom ideologijom, bilo vjerske, filozofske ili pseudo naučne prirode.
Za obraćenog čovjeka vlast nije problem sve dok ne ugrožava Božja načela ili njihovo upražnjavanje na zemlji. Obraćena osoba je pasivna prema vlasti, ali istovremeno aktivna u širenju istine i najvećih načela moralnosti, vrsnoće i vrlina čovjeka. Pravi hrišćanin nije anarhista, ali iako nije zainteresovan za vlast i politiku, on je istovremeno najlojalniji mogući građanin koji gaji najzdraviji oblik patriotizma i društvene odgovornosti.
Postoji, dakle, vidljiva dimenzija odnosa hrišćanina prema vlasti u svakodnevnim obavezama prema zemaljskim vlastima, kako smo čitali u 13. glavi Rimljanima poslanice, a postoji takođe i spoznaja više duhovne dimenzije, gdje obraćena osoba prepoznaje stvarni karakter i namjere određenih sila kroz otkrivenu Božju Riječ i istoriju (vrlo je važno imati potvrdu i saglasje i jednog i drugog izvora). Ta spoznaja takođe uključuje svijest o sazrijevanju pobune protiv Boga i sve suptilnijih metoda obmane koja se nameće svijetu. Ali koliko god da znamo, jedina djelotvorna brana koju možemo podići protiv plime zla je upravljanje po Božjoj volji. Mi sami nemamo moć da se suprotstavimo silama tame, već moramo znati da je rat Gospodnji (vidi: 1. Samuelova 17:47).
Sve navedeno treba da nam da mudrost i uvid za razborito i pravovremeno postupanje u datim okolnostima.
Pavle Simović
____________________
[1] Od latinske riječi „lucrum“ koja ima značenje dobit, korist. Prema tome, pojam lukrativan označava nekoga ko je probitačan, rentabilan, koji gleda na zaradu, korist.
[2] Denar je bio rimski srebrnik težine nešto manje od 4 gr.
[3] Za više detalje vidi knjige „Danilo i istorija svijeta u biblijskom proroštvu“ i „Otkrivenje života i apokalipsa smrti“.
Problem je sto su danas drzave firme, za sta imamo dokaze. Drzava treba biti serviser nama ljudima. Biblija uvijek govori o covjeku, ne osobi. Pravna i fizicka osoba su rimske tvorevine. I mi kao osobe moramo drzati nekih stotine zakona. A mnogi ne znaju da je zivi covjek iznad drzave. Sreca pa sam preveo objavu o nepostojanju osobe na njemacki i poslao na 28 institucija i sudove isto. Kako sam imao neka dugovanja prema zdravstvenom osiguranju, htjeli su me ovrsiti, ali ja nisam imao novaca da to platim ionako…samo sam sudu poslao kopiju objave i rekao da ja sa njima i carinom kao covjek nemam nikakav ugovor. Isto ovi za placanje TV me zele ovrsiti, ali opstinski sud dobro zna da sam se objavio zivim covjekom. Jedino na porez na placu jos ne znam kako ide, ali kad sam zatvorio biznis, slali su mi neki formular i nisam ga ispunio jer porezna je isto dobila objavu. Drzava nije suverena, nego je firma, i nas su uvukli preko rodnih listova, i postali smo osobe, firme koje za nekoga placamo poreze…drzave su danas firme, a ne neke vlasti…premijeri i predsjednici su samo rukovodioci firmi, a kako neki diplomat veli banke su vlasnici drzave….i zato spoznaja da smo zivi ljudi i da smo dobili od njega prava nam dosta moze pomoci u svijetu…..ali osobe se navodno bore za prava, a ne znaju da su ih dobili rodjenjem….sad mi je jasnije i pojam zivi Bog…i zivi covjek…osoba je mrtvac u pravnom sistemu….znam da sam krscanin, ali ako poznajem ovu materiju, niko nece mene pljackati…i sudovi i porezne i sve ostale ustanove su firme….to je moje misljenje….
Svaka čast Pavle,prevažno je ovo štivo.