Da li je Sveti Duh osoba?

Jeste li ikada primijetili čitajući Bibliju da se čini da je Duh Sveti izostavljen iz nekih veoma važnih stihova? Kao, zašto Jovan samo spominje Boga i Riječ kada govori o stvaranju? Zašto u svim Pavlovim pismima uvijek stoji da blagodat i mir dolaze samo od Oca i Sina? Zašto je Isus potpuno izostavio Duha Svetoga kada je izjavio da vječni život zavisi o poznavanju Boga i Njega? Mnogi ljudi vjeruju da je Sveti Duh treći Bog trojstvenog božanstva. Ipak, je li to istina? Šta da radimo sa biblijskim stihovima koji govore poput ovih: „Bog je poslao Duh Sina svoga u vaša srca“, i da „ako neko nema Duha Hristovog, on nije njegov?“

Neki kažu da Biblija za Duha Svetoga koristi zamjenice „On“ ili „Njega“, pa prema tome to mora biti treće biće, ali ovo ubrzava zaključke. Postaje još zanimljivije kad uzmete u obzir da se jedini stihovi koji upućuju na Svetog Duha kao „On“ ili „Njega“ zapravo odnose na Hrista po njegovom Duhu. Stoga je veoma važno naučiti pravu istinu o Duhu Svetom.

 

1) Da li je Duh Sveti „On“ ili „To“?

Neki kažu da Biblija naziva Duha Svetoga „On“ ili „Njega“, pa stoga mora biti treće biće, ali to je netačno.

Evo jedinih stihova koji upućuju na Duha Svetoga kao „On“ i „Njega“. Stihovi su skraćeni.

Jovan 14:16-17: „I ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog [allos] utješitelja [parakletos], da bude s vama uvijek, Duha istine.“

Jovan 14:26: „A utješitelj [parakletos], Duh sveti…“

Jovan 15:26: „Kad stigne utješitelj [parakletos] koga ću vam ja poslati od Oca, Duh istine…“

Jovan 16:7: „Ako ne odem, utješitelj [parakletos] neće doći k vama…“

Jovan 16:13: „Ali kad dođe Duh istine, uputiće vas u svu istinu…“

Imajte na umu da se svaki stih odnosi na UTJEŠITELJA [grčki = parakletos] i DUHA ISTINE.

Ko je, dakle, UTJEŠITELJ i DUH ISTINE?

U Jovanu 14:6 Isus kaže: „Ja sam istina“ i po svom Duhu On je „Duh istine“ (Jovan 14:17).

A u Jovanu 14:18 Isus je rekao: „Neću vas ostaviti kao siročiće: doći ću k vama.“

To je Hrist koji dolazi „NJEGOVIM“ Duhom!

Mnoge zbunjuje jer je Isus rekao da će poslati „drugog“ Utješitelja ne shvatajući da je „drugi“ NJEGOV DUH. Grčka riječ „allos“ za „drugog“ u Jovanu 14:16 znači još jednu potpuno istu vrstu. Isus je bio prisutan sa svojim učenicima u fizičkom obliku, ali nakon svog uznesenja vraća se u drugom obliku, to jest svojim Duhom. Otuda je „drugi“ Njegov Duh. Budući da Hristov Duh može djelovati nezavisno od Njega, to je kao da je Njegov Duh „drugi“. A budući da je to Njegov Duh, tada je „drugi“ iste vrste. Da je riječ o nekom drugom, Jovan bi upotrijebio grčku riječ „heteros“, što označava drugu vrstu.

1. Jovanova 2:1 takođe otkriva da je Isus naš „parakletos“ (Utješitelj). Jovan 14:16, 26; 15:26; 16:7 i 1. Jovanova 2:1 su jedini stihovi koji koriste ovu grčku riječ koja znači „ZASTUPNIK I UTJEŠITELJ“. Dakle, grčki tekst takođe otkriva da je naš UTJEŠITELJ i zastupnik ISUS HRIST pravednik!

„Ali ako neko i počini grijeh, kod Oca imamo zastupnika [parakletosa – Utješitelja] kod Oca – Isusa Hrista, pravednika.“ (1. Jovanova 2:1)

To je dokaz koji potvrđuje da je UTJEŠITELJ i DUH ISTINE SVETI DUH HRISTOV.

Sada jedno veliko pitanje.

Da li je Isus Hristos „On“ i „Njega“, čak iako je to po „NJEGOVOM“ Duhu? – Naravno!

Stoga Sveti Duh NIJE drugo biće, što je ljudska doktrina od Sotone preko Katoličke crkve 381. godine poslije Hrista, dugo nakon što je Biblija napisana kako bi Sotona mogao postići obožavanje.

 

2) Da li Matej 28:19 kaže da je Duh Sveti treće biće?

Trinitarci često tvrde da Matej 28:19 podržava njihovo vjerovanje u Trojstvo i Svetog Duha kao treće biće. Čak i ako uzmemo ovaj stih kao autentičan, on ni na koji način ne potvrđuje doktrinu o Trojstvu koja kaže da su Otac, Sin i Sveti Duh tri jednaka, vječna bića koja čine jednog Boga.

Niko ne poriče da postoje Otac, Sin i Sveti Duh.

Ali da li ovaj stih zapravo kaže da je SVETI DUH TREĆE RAVNOPRAVNO BIĆE? Ne!

Ovaj se stih odnosi na tri sile, ali ne govori ništa o njihovoj ličnosti.

Ne kaže da su tri bića,

ne kaže da su troje u jednom ili jedno u trojici,

ne kaže da su ovo troje Božanstvo,

ne kaže da su ova trojica Trojstvo,

ne kaže da su ovo troje ravnopravna ili suvječna bića,

ne kaže da su sva trojica Bog.

Pa ipak, trinitarci pogrešno izvode zaključak da to podupire njihovo vjerovanje u Trojstvo ili da je Sveti Duh drugo biće, što očito nije tako.

To je samo vrlo loša pretpostavka i laž koju nam često govore.

NAPOMENA: Postoji doslovno na desetine poznatih teologa koji tvrde da je ovaj stih u vrlo ranoj fazi oštećen od strane Katoličke crkve, pa ga stoga nije moguće dokazati. Njihov zaključak zasnovan je na sledećim činjenicama.

1) Krštenje je simbol vjere u raspetog, pokopanog i uskrslog Spasitelja. Stoga se krštenje odnosi samo na Hrista!

2) Druga Pisma kažu da smo kršteni i spašeni SAMO zazivanjem imena Gospoda Isusa Hrista.

3) Niko u Svetom pismu nikada nije kršten u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Svaki primjer naveden u Svetom pismu otkriva da su svi kršteni SAMO u ime Hrista, kao što biste očekivali. Vidi: Djela apostolska 2:38; Djela apostolska 8:12; Djela apostolska 8:16; Djela apostolska 10:48; Djela apostolska 19:5; Djela apostolska 22:16; Rimljanima 6:3; 1. Korinćanima 1:13 i Galatima 3:27.

4) Euzebije, koji je bio prisutan na saboru u Nikeji i poznat je kao „otac crkvene istorije“, nekoliko puta citira Mateja 28:19 i vidio je originalne rukopise. Ali on to nikada ne citira kako se danas pojavljuje u Bibliji. Stih uvijek završava riječima „u moje ime“.

5) Katolička crkva priznaje da su je promijenili kao dio svoje kršteničke formule kako bi odgovarala doktrini Trojstva, koja je njihova tvorevina. Na primjer: „Krštenička formula je u drugom vijeku promijenjena iz imena Isusa Hrista u riječi Oca, Sina i Svetog Duha.“ (Katolička enciklopedija, II, str. 263)

Kako god bilo, Matej 28:19 ne podržava doktrinu o Trojstvu kako je napisana. Moraćete sami odlučiti hoće li vas težina dokaza osvjedočiti da je ovaj stih rana katolička korupcija.

 

3) Zašto je Sveti Duh izostavljen iz svakog pozdrava?

Doktrina o Trojstvu uči da je Sveti Duh doslovno biće koje je SU-JEDNAKO s Ocem i Sinom, što znači jednako na svaki mogući način.

Pa kakav neobjašnjiv previd za Pavla ako je Duh zaista bilo doslovno biće SU-JEDNAKO s Ocem i Sinom, jer je Pavle isključio Duha Svetoga u SVAKOM POJEDNOM POZDRAVU U SVAKOM SVOM PISMU! I Petar i Jovan su učinili isto.

„Blagodat i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Rimljanima 1:7)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (1. Korinćanima 1:3)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (2. Korinćanima 1:2)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Galatima 1:3)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Efescima 1:2)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.“ (Filipljanima 1:2)

„Blagodat vam i mir od Boga našeg Oca i Gospoda Isusa Hrista.“ (Kološanima 1:2)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i Gospoda Isusa Hrista.“ (1. Solunjanima 1:1)

„Blagodat vam i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista.“ (2. Solunjanima 1:2)

„Blagodat ti, milosrđe i mir od Boga Oca, i od Hrista Isusa, našeg Gospoda.“ (1. Timoteju 1:2)

„Blagodat ti, milosrđe i mir od Boga Oca i Hrista Isusa, našeg Gospoda.“ (2. Timoteju 1:2)

„Blagodat ti i mir od Boga, Oca, i od Gospoda Hrista Isusa, našeg Spasitelja.“ (Titu 1:4)

„Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i Gospoda Isusa Hrista.“ (Filimonu 1:3)

„Neka vam se umnože blagodat i mir u poznanju Boga i Isusa, našeg Gospoda.“ (2. Petrova 1:2)

„Neka s nama bude blagodat, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Očevog Sina, u istini i ljubavi.“ (2. Jovanova 1:3)

Kako Sveti Duh može biti doslovno ravnopravno biće kad je neprestano izostavljen iz svakog pozdrava?

Ako je Duh pojedinac koji je bio ravnopravan Ocu i Sinu, onda je taj dosledni propust neshvatljiv. Bila bi to prevrtljivost i neposlušnost apostola na najvišem nivou. To bi bilo kao da imamo zemlju sa tri predsjednika, ali da priznajemo samo dva od njih. Zapravo, Sveti Duh nije niti jednom uzdignut ili hvaljen u Svetim pismima. To su uvijek samo Bog Otac i Njegov Sin Isus Hrist. A zašto?

Jer „postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega.“ (1. Korinćanima 8:6) Zbog toga!

Duh Sveti je „Duh Božji“, a ne nešto što se naziva „bog duh“, što je fraza koja ne postoji u Bibliji, a došla je iz Katoličke crkve kako bi se podudarala s doktrinom Trojstva koju su stvorili tokom 200 godina NAKON što je Biblija napisana.

 

4) Da li je Božji duh još jedno biće jer ima um, volju i osjećaje?

Da li biste mi vjerovali kad bih rekao da je čovjekov duh još jedno doslovno biće?

Napokon, duh osobe može biti uznemiren: „…uznemiri se moj duh…“ (Danilo 2:3)

I čovjekov duh može govoriti i moliti se: „…moj se duh moli…“ (1. Korinćanima 14:14)

I čovjekov duh može se radovati: „moj duh se obradovao…“ (Luka 1:47)

I čovjekov duh može biti primljen od Gospoda: „…Gospode Isuse, primi moj duh.“ (Djela apostolska 7:59)

Duh osobe takođe može služiti: „…služim svojim duhom…“ (Rimljanima 1:9)

I duh osobe takođe može umiriti: „Nisam imao mira u svom duhu…“ (2. Korinćanima 2:13)

Tako otkrivamo da čovjekov duh ima um, volju i osjećaje poput Božjeg. Stoga, čovjekov duh mora biti još jedno doslovno biće, zar ne?

To je upravo ISTA LOGIKA koja se koristi da implicira da je Sveti Duh još jedno doslovno biće!

A Pavle je rekao da s Božjim Duhom u tom pogledu nema razlike. Ali imajte na umu da Pavle kaže da je čovjekov duh u njemu dok Bog može svog Duha poslati bilo gdje.

„Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čovjeku, osim duha čovečijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg.“ (1. Korinćanima 2:11)

Budući da je vaš duh vaš um, volja i osjećaji, grčka i hebrejska riječ za „duh“ takođe znači „um“ kako bismo i očekivali. Strongov konkordans kaže, dah, figurativno život, duh (uključujući njegov izraz i funkcije), um.

Zapazite u nastavku je da Pavle u Rimljanima 11:34 citira Isaiju 40:13. Dakle, znamo da je Pavle razumio da Duh Gospodnji znači i Gospodnji um. I naravno da nečiji um za njega nije različita osoba kao što nije ni njegov duh, a to takođe uključuje Boga kao što Pavle otkriva u nastavku.

„Ko usmjerava Gospodnji Duh? Ko ga kao savjetnik može nečemu poučiti?“ (Isaija 40:13)

„Jer ko je upoznao Gospodnji um, ko je njegov savjetnik.“ (Rimljanima 11:34)

Kako Gospodnji um može biti drugo biće? Jasno je da ne može!

Duh svakog živog bića ima ličnost, jer je naš duh zapravo naša ličnost. Dakle, Duh Sveti ima ličnost jer Bog ima ličnost. Dajući nam svog Duha, Bog nam daje sebe. To nije drugo biće i nije neka bezlična sila. To je prisustvo i sila samog Boga. To je Božji vlastiti Duh koji ima Božju ličnost.

Da vam mogu dati svoj duh, čiju biste ličnost imali? Moju! Tako Božji Duh ima Božju ličnost. Bog i Njegov Sin imaju Duha i na taj način „Oni“ predstavljaju „Sebe“ tamo gdje nisu lično prisutni. Ovo je priroda Svetog Duha koju ne možemo razumjeti.

Dakle, Sveti Duh nije neka sila ili neko drugo biće, već prisustvo i sila samog Boga.

 

5) Otkriva li Hristovo krštenje tri bića?

Jedan od razloga za ponavljanje tvrdnji da je Sveti Duh doslovno biće je tvrdnja da su na Hristovom krštenju bila prisutna tri bića.

Kažu Bog Otac glasom s neba, Isus koji izlazi iz vode i Duh Božji silazi u obliku goluba.

Golub je za Jevreje bio simbol čistote srca, bezazlenosti i blagosti. Stoga je izabrani oblik bio amblem nevinosti, krotkosti i nježnosti Spasitelja.

Dakle, kako neko može zaključiti da je Duh Sveti drugo biće iz bljesaka slave koje je poteklo od Oca i počivalo na Njegovom Sinu u obliku goluba?

Tako otkrivamo da nije postojalo treće biće, već Božja prisutnost i sila Njegovim Svetim Duhom, simbolično predstavljena u obliku goluba.

Božje prisustvo Njegovim Duhom, vidljivo prikazano na Hristovom krštenju zracima slave u obliku goluba, bio je znak Jovanu Krstitelju da je Isus zaista Sin Božji. Vidi Jovan 1:33-34.

 

6) Da li je Sveti Duh treće najviše biće na nebu?

Doktrina o Trojstvu uči o tri SU-JEDNAKA bića i stoga tvrdi da su tri najviša BIĆA na Nebu Otac, Sin i Sveti Duh. Tako doktrina o Trojstvu proglašava da je Sveti Duh treće najviše biće na nebu.

Sada uzmite u obzir sledeće.

Ko želi biti poput Svevišnjeg i biti obožavan kao Bog? Isaija 14:12-14 nas obavještava da je to Sotonina želja. Da li je Sotona smislio lukavu šemu da povrati izgubljenu treću poziciju i obožavanje za kojim žudi? Stvarajući doktrinu o Trojstvu, Sotona stvara nepostojeće treće biće. Sotona tada može stupiti na tu poziciju koju je stvorio, i ne samo da prima obožavanje koje želi, već bi i efikasno povratio položaj koji je izgubio kao treće najviše biće na nebu. To je poznato kao obožavanje putem predstavnika, i to je takođe ono što je Sotona učinio i sa nedjeljnim bogosluženjem.

Da li je Sotona uspio ostvariti svoj cilj da bude uključen u Božanstvo? Ako sada vjerujemo da se Duh Sveti može obožavati i moliti mu se baš kao Ocu i Sinu, ko zapravo prima naše obožavanje? Ako Duh Sveti nije treće biće, koji bismo duh imali prema našem vjerovanju i kome bismo se klanjali? To bi bio sam Sotona!

Ispod je još jasniji citat Elen Vajt koja otkriva da Duh Sveti NIJE biće, a kamoli treće najviše biće kako tvrdi doktrina o Trojstvu. Napisala je da je Sotona bio drugi posle Hrista, što čini Sotonu trećim najvišim bićem na nebu. Otuda Sveti Duh nije neko treće koje se naziva „bog sveti duh“ kako to tvrdi doktrina o Trojstvu, već Duh Oca i Sina.

Ispod nalazimo da je Sotona želio biti pored Boga i da Hrist bude drugi do njega. Drugim riječima, da tri najviša bića na Nebu budu Otac, Sotona i Hristos. To takođe dokazuje da Elen Vajt nije bila trinitarac i nikada nije doživljavala Svetog Duha kao treće biće, kao što su neki pogrešno shvatili zbog njene upotrebe riječi osoba u vezi sa Svetim Duhom.

Stvarajući doktrinu o Trojstvu i ideju o Duhu Svetom kao trećem biću, Sotona efektivno vraća svoj treći najviši položaj, ali što je još važnije, obožavanje kao bog dobija predstavom baš onako kako je oduvijek želio. Tako je treća osoba u Trojstvu zapravo Sotona! Trebalo bi biti očito da ako ovo namjerno pogrešno shvatate jednom kad ste bili u prilici čuti i prihvatiti istinu, nećete biti u kraljevstvu Božjem.

Obratite pažnju na tabelu radi jasnoće. Duh Sveti nije uključen u biblijski pogled jer nije doslovno biće već Duh Oca i Sina. Sotona je držao treće najviše mjesto na Nebu dok ga nisu izbacili i Gabriel je zauzeo njegovo mjesto.

 

Najviše biće	Trinitarci	Ne-trinitarci	Želja Sotone
Poredak	Katolička crkva	Biblija / Elen Vajt	Duh proroštva
1.	Bog Otac	Bog Otac	Bog Otac
2.	Bog Sin	Sin Božji	Lucifer
3.	Bog Sveti Duh	Lucifer / Gabriel	Sin Božji
4.	Sotona	Nije otkriveno	Nije otkriveno

 

7) Da li je Sveti Duh treće RAVNOPRAVNO Biće?

Doktrina o Trojstvu uči da je Duh Sveti biće koje je SU-JEDNAKO sa Ocem i Sinom, a to znači da je U SVAKOM POJEDNOM NAČINU jednako. Bez izuzetaka!

Dakle, ako je Sveti Duh odvojeno biće jednako Ocu i Sinu, kako tvrdi doktrina o Trojstvu, zašto nam onda nikada nije rečeno da nas Sveti Duh voli? I zašto Biblija nikad ne uči da volimo, obožavamo ili se molimo Duhu Svetom?

Jer to ne može biti treće SU-JEDNAKO biće ako je to slučaj.

Da je Sveti Duh SU-JEDNAKO biće onda bi morao vidjeti i Oca. „To ne znači da je iko video Oca, osim onoga koji je od Boga, on je video Oca.“ (Jovan 6:46) Kako Sveti Duh može biti doslovno biće, a da nikada nije vidio Oca?

Luka je napisao da niko ne zna ko su Otac i Sin osim jedan drugog. To onemogućava da Sveti Duh bude doslovno biće koje bi moralo biti u stanju otkriti Oca i Sina da jeste. „Sve mi je predao moj Otac. Niko ne zna ko je Sin, osim Oca, i niko ne zna ko je Otac, osim Sina i onoga kome Sin hoće da ga otkrije.“ (Luka 10:22)

Da je doktrina o Trojstvu istinita, 1. Jovan 1:3 bi glasila: „Naša je zajednica s Ocem i sa Sinom Njegovim Isusom Hristom i Duhom Svetim,“ ali tu kaže SAMO sa Ocem i Sinom. Zašto? Jer Sveti Duh nije doslovno biće već Duh Božji. Dakle, naše zajedništvo je samo sa Ocem i Sinom. Isto se odnosi na 1. Jovanovu 2:22-23. Jovan ne govori ništa o negiranju Svetog Duha iz istog razloga.

Govori se o prestolima Boga i Njegovog Sina, ali presto za Duha Svetoga se nikad ne spominje. Ako je Duh Sveti jednak Ocu i Sinu, zašto se presto za Duha Svetoga nikad ne spominje?

Postavite sebi ova jednostavna pitanja.

Zašto Otac nikada nije razgovarao sa Svetim Duhom?

Zašto Isus nikada nije razgovarao sa Svetim Duhom?

Zašto Sveti Duh nikada nije razgovarao s Isusom?

Zašto Sveti Duh nikada nije razgovarao s Ocem?

Ipak, Otac je iznova i iznova razgovarao sa svojim Sinom u čitavoj Bibliji, a Isus je iznova i iznova razgovarao sa svojim Ocem u čitavoj Bibliji.

Pa kako Duh Sveti može biti SU-JEDNAKO biće kad nikada ne razgovara s Ocem i Sinom?

Odgovor je jednostavan. Jer „Božji duh“ je upravo to. NIJE neko treće nazvano „bogom svetim duhom“. Ova fraza se nigdje ne pojavljuje u Svetom pismu, ali je potekla od tvoraca dogme o Trojstvu, više od 200 godina NAKON pisanja Biblije.

 

8) Da li je Duh Sveti Otac Hristov?

Trinitarci tvrde da je Isus svojim rođenjem u Betlehemu postao Sin Božji. Ako je ovo istina, uzmite u obzir sledeće. Matej 1:18 kaže za Mariju da se „pokaza se da je začela od Svetoga Duha.“

Dakle, ako je Sveti Duh oplodio Mariju, a Sveti Duh je pojedinačno biće kako tvrdi doktrina o Trojstvu, tada Sveti Duh mora biti Hristov otac.

Ipak, Biblija nam kaže da je Bog Otac Hristov otac. Pa kako to može biti? Jer Duh Sveti nije drugi bog koji se naziva „bog duh“, već je „Duh Božji“ ili „Duh Očev“, kako nam kaže Biblija.

Isus je već bio doslovni SIN BOŽJI prije nego što je došao na zemlju i tako postao Sin Božji u NOVOM SMISLU.