Vavilonska kula (cca. 2228. prije n.e.) predstavljala je spomenik pobune jednog dijela Nojevog potomstva protiv Boga nakon Potopa. Bog im je presudio dijeleći jedan jezik na višejezične porodice. Kako su se ove grupe širile i izolovale, određene osobine (npr. boja kože, oblik očiju) postale su dominantne u određenim skupinama.
Kada su se zbili događaji u Vavilonskoj kuli? Kako je izgledala kula? Postoje li zapisi o Nojevim potomcima pronađeni širom svijeta nakon što su napustili Babel? Šta je sa različitim jezicima? Da li su Noje i njegovi sinovi pronađeni u nekom drevnom rodoslovlju? Ispitaćemo fascinantne odgovore na pitanja o onome što se dogodilo u ravnici Senar.
Kada se zbio događaj u Babelu?
Neki naučnici, kao što su Džon Vitkomb[1] i prethodno arhibiskup Džejms Ašer,[2] ovaj događaj vežu za vrijeme Pelega, jer se tada „zemlja podijelila“ (Postanje 10:25). Peleg (2466–2227. prije n.e.) je bio četvrta generacija nakon Potopa. Međutim, prema najboljoj rekonstrukciji biblijske hronologije, Vavilonska kula je građena 1996. godine, računajući od Stvaranja, ili cca. 2228. prije n.e. (Postanje 10:8, 10, 25; 11:1-15), što znači 340 godina posle Potopa ili gotovo u isto vrijeme kad je Peleg umro. Sem toga, Biblija kaže da se u Pelegovo vrijeme razdijelila zemlja, a ne narodi. Ime „Peleg“ je povezano sa pojmom „zemljotres“ (Strong H6389), tako da je asocijacija jasna. Kad je Peleg rođen na zemlji je moglo biti oko 60-70 hiljada ljudi, tako da tada nije postojao nijedan razlog za značajniju podjelu među ljudima, niti se pomenuta podjela zemlje mogla odnositi na diobu zemljišta među tako malim brojem stanovnika.
Koliko se moglo namnožiti ljudi do Vavilonske kule? Širom svijeta, prosječna stopa rasta danas iznosi 1,14%. Međutim, manje zemlje imaju stope rasta od čak 5%. Stoga je prilično sigurno pretpostaviti da je s tako malom početnom populacijom (samo 8 preživjelih od Potopa, uz napomenu da Noje i njegova žena kasnije nisu imali djece) stopa rasta bila na višoj strani. Imajte na umu da kontrola rađanja tada nije bila u modi. Tako je stopa rasta od 3,5% sigurna pretpostavka. Dalje, potrebna nam je formula za izračunavanje. Ako računamo po formuli: Pb = Ps x (1+s)n [Pb= Populacija buduća; Ps= Populacija sadašnja; s=stopa rasta; n=broj godina], i zamijenimo to našim ciframa Pb = 6 x (1+0,035)339, dolazimo do brojke od oko 696.500 stanovnika. Kad od te cifre izdvojimo jednu grupu Hušovih / Nimrodovih srodnika i sledbenika u pobuni, bez sumnje je bilo više nego dovoljno ljudi za izvođenje jednog takvog projekta. Čak i ako pretpostavimo manju stopu rasta stanovništva, recimo 2,5% – što bi bio vrlo konzervativan broj s obzirom na tako malu početnu populaciju, dolazimo do značajno manje populacije u vrijeme Vavilonske kule od oko 25.900 ljudi, ali ipak dovoljno brojne za poduzimanje gradnje.
Vavilonska kula je vjerovatno imala piramidalni ili ziguratni oblik.
Nakon rasijanja graditelja Vavilonske kule, opisanog u knjizi Postanja 11:1–9, porodične grupe napustile su ravnicu Senar i putovale u različite djelove svijeta, noseći sa sobom svoj jezik koji druge porodice nisu mogle razumjeti. Nedugo nakon toga započeli su Vavilon, Egipat i Grčka. Civilizacije koje su bile bliže Babelu (npr. one na Bliskom Istoku) uspostavljene su prije civilizacija dalje od Babela (npr. one u Australiji ili Americi).
Još je fascinantnije to što su ljudi dok su obilazili svijet ostavljali dokaze o ovom događaju! Pogledajmo.
Zigurati svuda po svijetu
Vavilonska kula tradicionalno se prikazuje kao vrsta zigurata, iako Biblija ne daje određene dimenzije. Hebrejska riječ za toranj korištena u 1. Mojsijevoj, koja se odnosi na Vavilonsku kulu, je migdal: kula. Zanimljivo je da ova riječ znači toranj, ali figurativno odražava gredicu koja daje piramidalni oblik. To daje malu potporu ideji da je Vavilonska kula možda imala piramidalni ili ziguratni oblik.
U današnjem Iraku Robert Koldevej (Koldewey) iskopao je građevinu za koju neki smatraju da je osnova izvorne Vavilonske kule. Podloga je kasniji zigurat za kojeg se smatralo da ga je izgradio Hamurabi u 19. stoljeću prije nove ere.[3]
Kada su se ljudi rasijali iz Vavilonske kule, ovaj koncept građevine su vjerovatno ponijeli sa sobom na različita mjesta širom svijeta. Logično je da su mnoge porodice raštrkane iz Babela odnijele različite ideje o kuli u svoje nove zemlje i započele vlastite projekte.
Zigurati, piramide, humke i slično pronađeni su u mnogim djelovima svijeta – od Mesopotamije i Egipta do Južne Amerike. Drevni Kinezi gradili su piramide, a misisipska kultura humke. Piramide su klasifikovane nešto drugačije od zigurata, kao i humke, ali sličnosti su zapanjujuće.
Zašto su ljudi u Senaru sagradili kulu? Neki sumnjaju da su se bojali još jedne poplave, slične onoj o kojoj su ih obavijestili Noje i njegovi sinovi. Međutim, dr Džon Džil dovodi u sumnju ovu ideju.
„Uopšteno se smatra da je ono što ih je dovelo do toga da se osiguraju od nove poplave, od koje bi se mogli bojati; ali to se čini malo vjerovatnim, budući da su imali Božji savez i zakletvu, da zemlju više nikada neće uništiti voda; a osim toga, da se to imalo na umu, ne bi izabrali ravnicu za izgradnju, ravnicu koja se nalazila između dvije najveće rijeke Tigris i Eufrat, već jednu od najviših planina i brda koje su mogli pronaći: niti građevina od opeke ne bi mogla biti dovoljna odbrana od takve sile vode, kakve su bile vode potopa; a osim toga, malo bi ih se moglo spasiti na vrhu kule, u šta bi se, u takvom slučaju, sami upustili.“[4]
Biblija bilježi da su ljudi rekli među sobom:
„Sazidajmo sebi grad i kulu kojoj će vrh dopirati do nebesa da bismo sebi stekli slavno ime i da se ne bismo rasijali po svoj zemlji.“ (Postanje 11:4)
Iz ovog stiha dominantna su dva motiva graditelja: 1) ljudska slava; 2) sprečavanje rasijanja ljudi odnosno uspostavljanje centralizacije koja bi ih vezala za religijsko-političku upravu ideologa/graditelja. Čini se da je kula trebala biti posebno mjesto za okupljanje ljudi, a ne popunjavanje zemlje onako kako im je Bog zapovjedio (Postanje 9:1). Vrlo je moguće da je kula sagrađena pod krinkom da bude mjesto za bogosluženje. To bi spriječilo ljude da odu predaleko, jer bi se morali vratiti i prinositi žrtve u Babelu. Takođe treba uočiti još jedan građevinski obrazac: grad + kula kao dominantni (vjerski) objekat, koji se uglavnom ponavlja u svim kasnijim kulturama. Štaviše, i svako naselje tradicionalne „hrišćanske“ kulture je obavezno imalo svoju „crkvu“ (građevinu sa tornjem ili šiljkom tj. obeliskom uperenim prema nebu), a sličan obrazac vidimo i u drugim svjetskim religijama. Ovdje treba napomenuti da jevrejski hram, sagrađen prema Božjim uputima za vršenje službe koja je tipski prikazivala Plan spasenja, nije imao nikakvih tornjeva ili šiljaka.
Tema koja se iznova ponavlja u Svetom pismu je da ljudi nastoje činiti stvari pod izgovorom da će slaviti Boga, ali na kraju se ispostave kao neposlušnost Bogu. U stvari, mnogi zigurati i piramide širom svijeta korišteni su za ritualna žrtvovanja ili druge „svete“ vjerske događaje, poput sahranjivanja ljudi (npr. egipatskih faraona). Stoga je osnovano pretpostaviti da je izopačeni koncept svete žrtve i vjerskih svečanosti sa ziguratima bio prvobitno prenesen iz Babela.
Kako bilo, zigurati i piramide širom svijeta izvrsna su potvrda originala zabilježenog u Božjoj riječi – Vavilonske kule.
Noje u kraljevskim genealogijama Evrope
Biblija u Postanju 10 daje pregled porodičnih grupa koje su napustile Babel.
Ti ljudi su se raselili po cijelom svijetu i naselili su gotovo sve kontinente. Istoričari su komentarisali genealoške zapise u prošlosti i druge drevne dokumente o porijeklu različitih naroda.[5]
Čini se da ovi rodoslovi povezuju istaknute savremene kuće i kraljevske linije sa Tablicom naroda navedenom u Bibliji. U ovim rodoslovljima Noje se nalazi na vrhu popisa mnogih od ovih dokumenata, od kojih neki sadrže pravopisne varijantne poput Noje, Noa i Noah.
Jedan istoričar otkrio je vezu između drevnog imena Sceaf (Seskef, Scef) i biblijskog Jafet.[6] To se čini razumnim, jer se Jafet tradicionalno smatra pretkom evropskih naroda. Većina istraženih evropskih rodoslova ima varijantu Sceafa, s izuzetkom irskih rodoslova, koji su i dalje koristili ime Jafet.
U anglosaksonskoj hronologiji prikazano je šest kraljevskih kuća.[7] Rimski istoričar iz osmog vijeka Nenijus razvio je tablicu nacija mnogih evropskih narodnih grupa od Nojevog sina Jafeta: Gali, Goti, Bavarci, Saksonci i Rimljani.[8]
Iako ponavlja Gote u dva različita područja, Nenijeva mapa ima snažne sličnosti sa istorijom koju je zabilježio Josif Flavije,[9] kao i sa biblijskom Tablicom naroda. Međutim, postoje dovoljno jasne razlike da se pokaže da to nije bila kopija ni iz biblijskog teksta, ni od jevrejskog istoričara Josifa Flavija.[10]
Kineski zapisi takođe opisuju Nuaha sa tri sina po imenu Lo Han, Lo Šen i Jahfu, prema kineskom narodu Miautso.[11] Iako originalni dokumenti drevnih izvora ponekad više ne postoje i treba se oslanjati na citate iz drugih antičkih knjiga, zanimljivo je kako na mnogim mjestima nalazimo sličnosti sa Tablicom naroda datom u Bibliji.
Imena Nojevih unuka ima svugdje!
Istorija obiluje imenima koja se ponovo koriste. Imena mjesta postaju imena ljudi; imena ljudi postaju imena mjesta. Nakon Potopa, nekoliko Nojevih potomaka dobilo je imena po mjestima prije Potopa. Pogledajte sledeću tabelu za listu.
Ime | Biblijska referenca (Prije Potopa) |
Biblijska referenca (Posle Potopa) |
Osoba |
Havila | Postanje 2:11 | Postanje 10:7, Postanje 10:29 | Nojev unuk preko Hama; Nojev pra-pra-pra-praunuk kroz Šema. |
Huš | Postanje 2:13 | Postanje 10:6 | Nojev unuk preko Hama. |
Asir (Asur) | Postanje 2:14 | Postanje 10:22 | Nojev unuk preko Šema. |
Imena se mogu razlikovati kroz istoriju. Na primjer, Pensilvanija je dobila ime po Vilijamu Penu; Sankt Peterburg u Rusiji dobio je ime po Petru Velikom, koji je napokon dobio ime po Petru koji je napisao dvije knjige Biblije. Imena mogu pretrpjeti mnoge promjene, poput varijacija u pravopisu, razlika u simbolima i promjena u izgovoru.
Uprkos bilo kakvim promjenama, imena regiona, gradova, rijeka ili jezika nakon Potopa trebala bi imati sličnost sa imenima onih koji napuštaju Babel. Iznenadili bismo se koliko se često pojavljuju ova imena. Sledeća tabela navodi neke od njih.[12]
Ime | Nojev potomak | Šta predstavlja? |
Aramejski | Aram | Jezik koji je izašao iz Babela i još uvijek opstaje, vjerovatno s promjenama u godinama. Neki kratki djelovi Biblije napisani su na aramejskom jeziku. Isus je to izgovorio na križu kada je rekao: „Eli, Eli, lema sabaktani?“ (Marko 15:34). |
Huš | Huš | Drevno ime Etiopije. U stvari, stanovnici Etiopije i dalje sebe nazivaju Hušitima. |
Medes | Madaj | Grupa ljudi koja se često povezuje sa Persijancima. |
Aškenaz | Aškenaz | I dalje je hebrejski naziv za Njemačku. |
Galacija, Galija i Galicija | Gomer | Ove regije su stari nazivi područja u modernoj Turskoj, Francuskoj i sjeverozapadnoj Španiji, gdje je navodno živio Gomer. Njegove porodične linije nastavile su se širiti po južnoj Evropi. Pavlova knjiga Galatima napisana je skupštini u Galatiji. |
Gomeraeg | Gomer | Ovo je staro ime za velški jezik na Britanskim ostrvima od njihovog pretka Gomera, čiji su preci počeli naseljavati Otok s kopna. |
Javan | Javan | Ovo je još uvijek hebrejski naziv za Grčku. Njegovi sinovi, Elišah, Tarsis, Kitim i Dodanim još uvijek se odnose na mjesta u Grčkoj. Na primjer, Pavle, autor koji je napisao veći dio knjiga Novog saveza, bio je iz regije Tarsis (Djela 21:39) i grada zvanog Tarsus. Jeremija spominje Kitim u Jeremiji 2:10 i današnji je Kipar (i druge obližnje drevne regije koje su sada imale različita imena poput Ketim, Kitius, Ketima, Kilikia). Grci su obožavali Jupitera Dodanaja iz Jafet / Dodanima. Jeliseji su bili starogrčki narod. |
Meseh / Moskva | Meseh | Meseh je staro ime za Moskvu u Rusiji, a jedna regija koja se zove Mesehova nizija i danas nosi izvorno ime. |
Hanan | Hanan | Regija Palestine koju je Bog oduzeo od Hananaca zbog njihovog grijeha i dao je u nasledstvo Izraelcima, počevši od osvajanja u vrijeme Jošue Nunova. Često se naziva Svetom zemljom i u njoj boravi današnji Izrael. |
Elamiti | Elam | To je bilo staro ime Persijanaca prije Kira. |
Asirija | Ašur | Ašur je i dalje hebrejsko ime za Asiriju. |
Hebrejski | Eber | Ova grupa ljudi i jezik dobila je ime po Eberu. Abram je bio Hebrej, a većina Starog zsaveza napisana je na hebrejskom. |
Taurus / Toros | Taršiš | Planinski lanac u Turskoj. Tanais je staro ime rijeke Don koja se uliva u Crno more. |
Misraim | Misraim | Ovo je još uvijek hebrejski naziv za Egipat. Srodna ovoj je turska riječ Misir. |
Više ne govorimo isti jezik!
Vavilonska kula objašnjava zašto danas svi ne govore isti jezik.[13]
Danas u svijetu postoji preko 6.900 govornih jezika.[14] Ipak, broj jezika koji su nastali iz Babela u vrijeme rasijavanja bio bi mnogo manji od ovog – vjerovatno manje od 100 različitih porodica izvornih jezika.
Pa odakle svi ti jezici? Lingvisti prepoznaju da većina jezika ima sličnosti sa drugim jezicima. Srodni jezici pripadaju onome što se naziva jezičkim porodicama. Ove porodice izvornih jezika (vjerovatno manje od 100) nastale su kao posledica pometnje jezika u Babelu. Od tada su porodice izvornih jezika narasle i preobrazile se u obilje današnjih jezika.
Savremeni hebrejski jezik dobio je ime po Eberu. Nojev unuk Aram bio je rodonačelnik aramejskog. Biblija navodi Nojeve unuke, praunuke, prapraunuke i praprapraunuke koji su dobili jezik u Babelu. Eber i Aram bili su samo dvoje!
Od Jafeta (Postanje 10:2-5) poteklo je najmanje 14 jezičkih porodica; od Hama (Postanje 10:6–20), 39; od Šema (Postanje 10:22–31), najmanje 25 (isključujući drugu djecu koja su možda tek bila rođena). Ukupan broj jezika koji su vjerovatno izašli iz Babela prema Postanju 10 mogao je biti najmanje 78, pod pretpostavkom da Noje, Ham, Šem i Jafet nisu dobili novi jezik. Ovo isključuje neke Šemove potomke koji se u Postanju 11:11-17 pominju malo; možda su dobili i jezik.
I Vistawide World Languages and Cultures i Ethnologue,[15] kompanije koje pružaju statistiku o jeziku, slažu se da su do sada utvrđene samo 94 porodice jezika. Daljnjim proučavanjem u godinama koje dolaze, ovo se može promijeniti, ali ta brojka je u krugu porodica koje su se razišle iz Babela (Postanje 10).
Da li je izvodivo da se 7.000 jezika razvije iz manje od 100 za 4000 godina? Jezici koji su izašli iz zbrke u Babelu bili su „korijenski jezici“ ili jezičke porodice. Vremenom su se ti korijenski jezici mijenjali posuđujući iz drugih jezika, razvijajući nove pojmove i fraze i gubeći prethodne riječi i fraze.
Pogledajmo kao primjer promjene u engleskom jeziku. Engleski jezik se toliko promijenio tokom 1.000 godina da bi ga rani govornici danas teško prepoznali. Pogledajmo jedan primjer iz Jevanđelja po Mateju 6:9.
Our Father who art in heaven and/or Our Father who is in heaven. (kasniji savremeni engleski iz 1700-ih)
Oure fader that art in heuenis. (srednji engleski 1100–1500)
Fæder ure þu þe eart on heofonum. (stari engleski, oko 1000. godine n.e.)
Baš kao što se engleski jezik značajno promijenio tokom proteklih 1.000 godina, postaje lako vidjeti kako su se izvorni jezici u Babelu mogli brzo promijeniti za 4.000 godina od tog vremena, bilo govorni ili pisani.
U zaključku, postoji mnogo potvrda biblijskog izvještaja o Vavilonskoj kuli i onoga što se dogodilo kao rezultat. Čak se i priče o kuli i naglim jezičkim promjenama pojavljuju u drevnim istorijama iz sumerskih, grčkih, polinezijskih, meksičkih i indijanskih izvora.[16] To bismo očekivali jer je Vavilonska kula bila stvarni događaj. Promjene jezika, zigurati, imena Noje pronađena širom svijeta i legende o kuli izvrsna su potvrda događaja u Babelu.
________________________
[1] John Whitcomb, “Babel,” Creation, June 2002, p. 31–33.
[2] James Ussher, The Annals of the World, trans. Larry and Marion Pierce (Green Forest, AR: Master Books, 2003), p. 22.
[3] David Down, “Ziggurats in the News,” Archaeological Diggings, March–April 2007, p. 3–7.
[4] Note on Genesis 11:4 in: John Gill, D.D., An Exposition of the Old and New Testament; The Whole Illustrated with Notes, Taken from the Most Ancient Jewish Writings (London: printed for Mathews and Leigh, 18 Strand, by W. Clowes, Northumberland-Court, 1809). Edited, revised, and updated by Larry Pierce, 1994–1995 for The Word CD-ROM.
[5] Nennius, Historia Brittonum, edited in the 10th century by Mark the Hermit, with English version by the Rev. W. Gunn, rector of Irstead, Norfolk, printed in London, 1819; Flavius Josephus, The Complete Works of Flavius Josephus the Jewish Historian (~100 A.D.), translated by William Whiston (~1850 A.D.) (Green Forest, AR: Master Books, 2008).
[6] Bill Cooper, After the Flood (Chichester, England: New Wine Press, 1995), p. 92–96.
[7] Ibid., p. 84–86.
[8] Ibid., p. 49.
[9] Whiston, The Works of Josephus Complete and Unabridged, p. 36–37.
[10] Cooper, After the Flood, chapter 3.
[11] Edgar Traux, “Genesis According to the Miao People,” Impact, April 1991.
[12] Informacije u ovoj tabeli dolaze iz sledećih izvora: Whiston, The Works of Josephus Complete and Unabridged, p. 36–37; Cooper, After the Flood, p. 170–208; Harold Hunt, “The Sixteen Grandsons of Noah,” Creation, September 1998, p. 22–25.
[13] Vidi članak Porijeklo različitih jezika, religija.me
[14] Vistawide, “World Language Families”.
[15] Ethnologue, “Statistical Summaries”.
[16] Pam Sheppard, “Tongue-Twisting Tales,” Answers, April–June 2008, p.56–57.