Da li su Jevreji izmislili Boga?

U nekim izvorima koji opisuju „judaizam“ naići ćete na tvrdnje da je judaizam nastao iz politeizma ili paganizma. To bi nas dovelo do pitanja da li su Jevreji izmislili Boga? Ovo pitanje postalo je popularno tokom 1800-ih od strane kritičara i hrišćanske vjere i judaizma. U skorije vrijeme su ga gurale različite grupe kako se sukob između sledbenika islama, judaizma i hrišćanstva intenzivirao. Kritičari tvrde da je Bog judaizma u početku zapravo bio bog druge nacije, te da su ga Jevreji redizajnirali. Stoga, treba da se zapitamo: „Da li je Bog jevrejski?“ Mogli bismo i pitati: „Odakle je Bog došao?“ Kritičari tvrde da je Jahve ili Jehova Bog Starog saveza evoluirao tokom vremena od brojnih bogova usvojenih iz drugih naroda. Dakle, da li je Bog zaista samo jevrejski bog?

Kritičari koji kažu da je judaizam u početku bio politeistički, a kasnije postao monoteistički, iznose tvrdnje koje se ne mogu podržati. U ovom članku će se pokazati da su sve takve tvrdnje spekulativne, hipotetičke i nedokazive. Čak i autori koji iznose ove tvrdnje često otkrivaju svoju nesigurnost izjavama kao što su „izgleda“, „izuzetno je teško“, „ovo ostaje najvjerovatnija hipoteza“ i „duboko je teško razvrstati stvari kroz izmaglicu kasnijih slojeva“. Ovi citati će biti ponavljani kasnije. Ovi kritičari nagađaju i priznaju da nema čvrstih istorijskih ili konačnih arheoloških dokaza da su El Jahve ili El Elion posuđeni iz hananske ili arapske kulture ili da je Bog Izraela evoluirao da postane monoteistički. Oni jednostavno žele da drugi prihvate njihova mišljenja kao istinu.

Ono što slijedi rezimira njihovo gledište, a zatim se daje odgovor.

Da li su Jevreji izmislili Boga? – Pogled kritike

Oni koji tvrde da su Jevreji izmislili Boga žele da vjerujemo da su druge kulture izmislile boga Ela, kao i druge bogove i boginje i da su Jevreji u početku usvojili neke od tih bogova i obožavali ih. Ovi kritičari citiraju starosavezne odlomke koji jasno otkrivaju da su Jevreji obožavali strane bogove i boginje u različitim vremenima, kao što su Aštarot, Bal, Hemoš, Milkom i drugi bogovi (1. Samuelova 12:10; 1. Kraljevima 11:33; 2. Kraljevima 23:13). Svrha kritičara je da uvjeri svoje čitaoce da je politeizam bio zvanična religija judaizma. Ali zanemaruju činjenicu da su Jehovu već obožavali Abram, Isak i Jakov i da je bio jedini Bog judaizma (Izlazak 20:1-7). Oni zanemaruju činjenicu da se svako obožavanje tuđih bogova smatralo teškim grijehom (1. Samuelova 12:10) i rezultiralo je invazijom asirske vojske na sjeverno kraljevstvo Izraela (Ponovljeni zakon 28:62-65; 2. Kraljevima 17:7-25) a kasnije i na južno kraljevstvo Jude (2. Dnevnika 36:11-21). Odnosno, judaizam nikada nije bio politeistički. Primarna poruka velikih i manjih proroka bila je da upozore Izraelce da prestanu obožavati strane bogove i boginje i da se vrate Jehovi (Osija 3:11-13; 13:4; Amos 5:4).

Ipak, kritičari tvrde da su se Jevreji nekako povezali sa grupom zvanom Šasu koja je obožavala JHVH-a i od njih su Izraelci stvorili boga po imenu Jahve. Ali, kasnije će biti objašnjeno da postoji nesigurnost oko identifikacije Šasua i boga kojeg su obožavali. Kritičari imaju različita mišljenja o tome kako je jevrejski Bog postao Jahve.

Zatim kritičari tvrde da su Izraelci evoluirali iz politeizma i vremenom postali monoteistički. Vjeruju da je neko uredio Stari savez kako bi ga prilagodio njihovom novom bogu. Zaključak kritičara je da je bog Starog saveza redizajnirani bog iz druge kulture. Žele da vjerujemo da su Jevreji izmislili Boga. Sada ćemo dublje razmotriti njihove tvrdnje.

Da li su El i Jahve posuđeni iz drugih kultura?

Osim što se pozivaju na starosavezne odlomke, liberalni kritičari kažu da je judaizam pozajmio boga El i Jahvea iz hananske ili drevne arapske kulture. Jedan takav primjer dolazi od kritičara Ariela Davida u njegovom članku „Kako su Jevreji izmislili Boga i učinili ga velikim“. On piše ovaj komentar o jevrejskoj religiji koje naziva „narodom knjige“. „Narod knjige“ je islamski termin koji uključuje barem i Jevreje i hrišćane.

„Moderna biblijska učenja i arheološka otkrića u i oko Izraela pokazuju da drevni Izraelci nisu uvijek vjerovali u jednog, univerzalnog boga. U stvari, monoteizam je relativno novi koncept, čak i među Narodom Knjige.

Desetljeća istraživanja rođenja i evolucije kulta Jhvh sažeta su u ‘Izumu Boga’, nedavnoj knjizi Tomasa Römera, svjetski poznatog stručnjaka za hebrejsku Bibliju i profesora na Francuskom koledžu i Univerzitetu u Lozani. Römer, koji je prošlog mjeseca održao niz konferencija na Univerzitetu u Tel Avivu, govorio je za Haaretz o toj temi.“[1]

Knjiga The Invention of God je napisana 2015. Autor, Tomas Römer, tvrdi da daje naučno objašnjenje za porijeklo Boga kako je opisano u Starom savezu. Ali njeno potraživanje je prazno.

Iako sledeća recenzija jednog kupca sa Amazona, koji je kupio The Invention of God, ne dokazuje da Tomas Römer griješi, to je prvi znak da autor ne iznosi čvrste činjenice, spekuliše i iznosi mnoge pretpostavke. Kupac je napisao:

„Previše zaključaka zasnovanih na previše ‘možda’. Dobro za biografiju autora, ali u najboljem slučaju anemična analiza.“

Nije iznenađujuće što u pozitivnim kritikama nije navedeno da je knjiga puna neuvjerljivih izjava i neizvjesnosti. Ovo je tipično za kritičare Biblije. Njihova sopstvena pristrasnost zanemaruje očigledno – činjenice. Više ih zanima uvjeravanje drugih da su u pravu. Ovaj zaključak će uskoro biti ilustrovan.

Vraćajući se na citat Ariela Davida, važno je napomenuti da on navodi da su drevni Izraelci prvobitno bili politeisti i da je ime Izrael izvedeno od imena hananskog boga El, koji je bio glavno božanstvo mnogih bogova.

„Prvi trag da su drevni Izraelci obožavali druge bogove osim božanstva poznatog kao Jhvh leži u samom njihovom imenu. ‘Izrael’ je teoforsko ime koje seže unatrag najmanje 3200 godina, koje uključuje i priziva ime zaštitnog božanstva.

Sudeći po imenu, glavni bog starih Izraelaca nije bio Jhvh, već El, glavno božanstvo u hananskom panteonu, koje se obožavalo širom Levanta.“[2]

Njegov dokaz je Tomas Römer.

„Römer kaže. ‘Prvo zaštitničko božanstvo koje su obožavali bio je El, inače bi se zvali Izrajahu.’“[3]

To jest, oni tvrde da su Izraelci u početku obožavali hanansko božanstvo El. Obožavanje Jahvea se dogodilo kasnije.

Je li Jahve bio poznat prije Izlaska 6:3?

Zatim Ariel David kaže da Izlazak 6:3 izgleda otkriva da su Izraelci znali za Ela prije nego što je Mojsije sreo Boga na gori Sinaj, ali ne i o Jahveu kada kaže:

„Čini se da se Biblija bavi ovim ranim obožavanjem Ela u Izlasku 6:3, kada Bog kaže Mojsiju da se on ‘pojavio Abramu, Isaku i Jakovu kao El Šadaj (danas preveden kao ‘Bog Svemogući’), ali da im daje svoje ime JHVH.“[4]

Ova tvrdnja pokazuje autorovo nepoznavanje biblijskog teksta. Na primjer, Izlazak 6:2-3 glasi kako slijedi:

Bog zatim reče Mojsiju: „Ja sam Gospod. Ja sam se pojavio Abramu, Isaku i Jakovu kao Bog Svemoćni, ali svojim imenom Gospod nisam im se objavio.“

Ariel David tvrdi da su Abram, Isak i Jakov znali ime El, ali ne i ime Jahve sve do Izlaska 6:3. Ali ime Jahve pojavljuje se 196 puta u Bibliji prije Izlaska 6:3. Jahve se pojavljuje 165 puta u knjizi Postanja i 31 put u prvih pet poglavlja Izlaska prije Izlaska 6:3. Jahve se prvi put pojavljuje u Postanju 2:4 i ukupno 6.828 puta u Bibliji. Autor očigledno nije svjestan da je Abram prizvao ime Jehove u Postanju 13:4; u Postanju 14:22 Abram izgovara ime Jahve. Isak je izgovorio ime Jahve u Postanju 27:20, a Jakov je izgovorio ime Jahve u Postanju 28:16. Pogrešno je tvrditi da Abram, Isak i Jakov nisu znali ime Jahve, već su znali samo ime El. Pogrešno je tvrditi da Jahvea nisu obožavali prije Izlaska 6:3 pošto je Abram obožavao Jahvea u Postanju 13:18. Isak je obožavao Jahvu u Postanju 26:25, a Jakov ga je obožavao u Postanju 35:14-15. Ime Jahve se pojavljuje u svakom od ovih odlomaka. Stoga, ne postoji biblijska potpora da je Izrael obožavao boga Ela prije nego što je obožavao Jahvea. U stvari, Biblija uči da su Izraelci obožavali Jehovu od početka. Božje ime kao El se čak ne pojavljuje sve do Postanja 14:18. Jahve se spominje više puta u Postanju prije nego što se pojavi ime El.

Elohim se pojavljuje 2600 puta i prvi put se ime pojavljuje u Postanju 1:1. Ime El pojavljuje se samo 235 puta u Starom savezu i samo 17 puta u Postanju u poređenju sa Jahve koji se pojavljuje 165 puta u Postanju. Da li su Jevreji vremenom izmislili Boga? Odgovor je ne!

Da li je drevni Izrael usvojio Jahvea iz Šasua?

Ariel David i drugi kritičari tada tvrde da su Izraelci usvojili ime Jahve iz grupe zvane Šasu. Sledeći citat otkriva ovu tvrdnju. Ali primijetite da priznaju da su Šasu nepoznato pleme. U stvari, kritičari se ne slažu oko identiteta i porijekla Šasua. O ovoj tački će se dalje raspravljati kasnije. U sledećem citatu pojam Levant se odnosi na teritoriju Bliskog istoka.

„Zapravo, čini se da drevni Izraelci nisu čak ni bili prvi koji su obožavali Jhvh-a – čini se da su ga usvojili iz misterioznog, nepoznatog plemena koje je živjelo negdje u pustinjama južnog Levanta i Arabije…

Jedna od ovih grupa, koja naseljava Negev, identifikovana je kao ‘Šasu Jhv(h).” Ovo sugeriše da je ova grupa nomada mogla biti prva koja je imala boga Jevreja kao božanstvo zaštitnika.

‘Duboko je teško prebroditi izmaglicu kasnijih slojeva u Bibliji, ali koliko god možemo, ovo ostaje najvjerovatnija hipoteza za susret Izraelaca s kultom Jhvh’, kaže Dejvid Kar, profesor Starog zavjeta na Junion Teološkoj školi u Njujorku.

Kako se tačno Šasu spojio sa Izraelcima ili ih uveo u kult Jhvh-a nije poznato, ali u ranim vjekovima prvog milenijuma, očigledno je bio obožavan i u sjevernom kraljevstvu Izraela i njegovom manjem, južnom susjedu, kraljevstvu Jude.“[5]

Zapazićete da sve izjave u ovom citatu otkrivaju nesigurnost: „čini se“, „izgleda“, „misteriozno, nepoznato pleme“, „sugeriše“, „duboko teško razvrstati kroz maglu kasnijih slojeva“, „najvjerovatnija hipoteza.“ Sa takvom nevjerovatnom nesigurnošću zašto je autor uopšte pokušao da iznese ove tvrdnje?

Da li je Izrael redigovao Stari savez?

Pošto Biblija jasno uči da je Božje ime Jahve i pošto se ovo ime pojavljuje 6.828 puta u Starom savezu, kritičari imaju problem da ubijede bilo koga da je Izrael u početku bio politeistički. Stoga Ariel David tvrdi da je Biblija redigovana ili uređena kako bi se judaizam pretvorio iz politeističke religije u monoteističku religiju. To jest, redakcija je eliminisala sve dokaze o već postojećem politeizmu. Još jednom njegov potkrepljujući dokaz dolazi od Tomasa Römera.

„Tokom vjekova, kako je Biblija redigovana, ovaj narativ se usavršavao i jačao, stvarajući osnovu za univerzalnu religiju – onu koja je mogla da nastavi da postoji čak i bez vezivanja za određenu teritoriju ili hram. I tako je uspostavljen judaizam kakvog poznajemo, a na kraju i sve druge glavne monoteističke religije.“[6]

U ovom citatu, Tomas Römer želi da vjerujemo da je Stari savez redigovan ili uređivan značajan broj puta kako bi se judaizam pretvorio u monoteističku religiju. Ali gdje je dokaz? On nema dokaza o bilo kakvoj redakciji Starog saveza, takođe poznatog kao jevrejski Tanah, a nema ni niko drugi. Ne postoje arheološki ili istorijski dokazi. To je čista spekulacija. Dizajniran je da uvjeri neobrazovane. Učenjaštvo Ariela Davida i Tomasa Römera je loše i neuvjerljivo. To je besramna predrasuda. Oni su lažni učitelji!

Ukratko, Ariel David i Tomas Römer žele da vjerujemo da je Izrael u početku obožavao Ela, vrhovnog boga Hananaca, a kasnije je počeo obožavati Jahvea, boga grupe ljudi zvanih Šasu iz egipatske zemlje.

Enciklopedija bogova otkriva da se kritičari ne slažu oko identiteta boga Šasua. Primijetite da ovaj kritičar Jahvea naziva „Bogom Stvoriteljem“, a zatim spekuliše da je ovaj stvoritelj došao iz Atuma. Autor piše:

„Bog stvoritelj južnih plemena Izraela na čelu sa Levijem i Benjaminom. Vjerovatno kopija egipatskog božanstva Atuma (Aton), koje je uveo faraon Amenhotep IV u petnaestom vijeku prije nove ere.“[7]

To jest, Jahve je „vjerovatno kopija egipatskog božanstva“. Obratite pažnju na riječ „vjerovatno“. Još jednom jedan kritičar spekuliše o porijeklu Jehove. Kritičari se jednostavno ne slažu oko činjenica, ali su uvjereni da je Izrael usvojio Jahvea negdje nakon 536. prije n.e.

Da li su Jevreji izmislili Boga? – Činjenice

Kritičari propuštaju da kažu čitatelju da je ime El bilo široko korišteno na Bliskom istoku. To je bilo uobičajeno ime za božanstvo. Kritičari žele da ljudi vjeruju da se ime El u Bibliji zapravo odnosi na boga Hananaca, ali to je nepošteno.

„Ime El (אל) je najrasprostranjenije od svih imena za Božanstvo, koje se koristi na vavilonskom, aramejskom, feničanskom, hebrejskom i arapskom, posebno na južnom arapskom jeziku. Stoga pripada primitivnom semitskom govoru prije nego što je postalo modifikovano u dijalektima, iako je moguće da je jedan ili više dijalekata zadržalo u upotrebi korijen s kojim je povezan.“[8]

Meril Anger takođe ističe da je El bio generički naziv za boga na Bliskom istoku. Narodi su imali različite dijalekte te korijenske riječi.

„Riječ el je generički naziv za boga na sjeverozapadnom semitskom (hebrejski i ugaritski) i kao takva se takođe koristi u Starom zavjetu za paganska božanstva ili idole (Izl. 34:14; Ps. 81:10; Isa. 44:10). Originalni generički izraz bio je ‘ilum, koji je izbacio mimaciju i nominativ koji završava (u) postajući ‘el na hebrejskom. To je gotovo sigurno bila pridjevna tvorba (neprelazni particip) iz korijena ‘biti jak, moćan’ (‘ul), što znači ‘Jaki (moćni)’.“[9]

El je bilo ime roditeljskog boga Bala ili Baala. Holmanov biblijski rječnik takođe navodi da je ime El jednostavno ili uobičajeno ime za Boga.

„‘El’ se pojavljuje 238 puta u Starom zavjetu, najčešće u Psalmima i Jovu. Normalna biblijska upotreba je kao jednostavna imenica za božanstvo. ‘El’ je sinonim za češću imenicu za Boga: Elohim.“[10]

Zondervanova slikovna enciklopedija Biblije dodaje ovaj komentar:

„Ime El jedno je od najstarijih oznaka za božanstvo u antičkom svijetu. Ono čini osnovnu komponentu za opšti izraz za Boga u Vaviloniji i Arabiji, kao i kod izraelskog naroda.“[11]

To znači da je ime El poput naše riječi bog. Mnoge druge religije i kultovi takođe koriste izraz bog jer je to opšta riječ za boga. Ali hrišćani mijenjaju riječ u Bog (God), a Jevreji eliminišu slovo „o“ i koriste skraćenicu Gd. Stoga nas ne treba čuditi što se ime El pojavljuje u Starom savezu u različitim oblicima u drugim zemljama Bliskog istoka. Bila je to uobičajena riječ koja se koristila širom Bliskog istoka za bogove i boginje u širokom spektru religija.

Biblija takođe otkriva da je El bio uobičajen izraz za Božje ime i da se koristio za Boga Biblije i za lažne bogove drugih naroda. Jedan takav primjer da se El koristi za lažnog boga javlja se u Isaiji 44:10, 15. Drugi primjer je Danilo 11:36. U ovom poslednjem odlomku, El se koristi u širokom terminu za svaku vrstu takozvanog boga. Stoga je Biblija tu riječ koristila kao generički izraz za boga ili za Boga Biblije. Ali kritičari na prevaru žele uvjeriti druge da su Izraelci obožavali hananske ili egipatske bogove. Ovo je nepošteno i varljivo.

Kritičari će takođe tvrditi da je drevni Izrael spojio boga El i Jahvea u jednog boga.[12] Ali osnovni problem koji kritičari imaju je to što nema dokaza za njihovu tvrdnju. Lako je postaviti spekulativne hipoteze, ali kao što smo vidjeli nedostaju im definitivne činjenice. Nadalje, kao što smo već otkrili, izraz El pojavljuje se samo 235 puta u Bibliji, dok se Jahve pojavljuje 6.828 puta, a Elohim 2.600 puta.

Teorija kritičara da je Izrael usvojio Jahvea od Šasua je upravo to – teorija. Nema činjenica. Važno je napomenuti da Amihaj Macr, autor knjige Arheologija zemlje Biblije – 10.000-586. prije n.e., diskredituje tvrdnje o Šasuu sa sledeća dva komentara. Prvo, on navodi da postoji teorija koja podržava koncept da su Izraelci nastali iz lokalne nenaseljene kasnobronzane grupe kao što su Habiru ili Šasu. Ali zatim dodaje da nema dokaza da je grupa uvela Jahvea u Izrael. Nadalje, on navodi da „arheologija ne može ništa doprinijeti odgovoru na ovo pitanje.“ Nema dokaza.

„Ovo tumačenje može se povezati s teorijom da su Izraelci nastali iz lokalnih nenaseljenih kasnobronzanih grupa, kao što su Habiru i Šasu, poznati iz egipatskih izvora. Takva teorija možda objašnjava porijeklo većine komponenti Izraelske konfederacije, ali još uvijek ne razjašnjava identitet nukleusa grupe te konfederacije, koja je pokrenula Jahvizam i bila odgovorna za tradicije vezane za ropstvo u Egiptu, Egzodus, Goru Sinaj i ulogu Mojsija. Arheologija trenutno ne može ništa doprinijeti odgovoru na ovo pitanje.“[13]

Drugi citat je jači od prvog. Primijetite da on priznaje da „Jahu“ nije isto što i „Jahve“ i onda to naziva izobličenjem. Zatim kaže: „Arheološki dokazi ne mogu dokazati ili opovrgnuti ove ideje.“

„Postoji nekoliko tačaka koje su neke naučnike navele da identifikuju rane Izraelce kao dio ovog Šasuovog tijela: Neki Šasu su emigrirali u Egipat, baš kao što je to učinio i Jakov. U jednom egipatskom dokumentu zemlja Šasu se zove ‘Jahu’, što je moguće da je iskrivljeno ime Boga Izraela. Vidi Weippert u: Symposia, pp. 25-34; B. Mazar u: A. Biran (ur.), Hramovi i visoka mjesta u biblijska vremena, Jerusalim 1981, pp. 5-9. Ideje Mendenhola i Gotvalda (vidi bilješke 29-30) o nastanku Izraela u seljačkim zajednicama Hanana iz kasnog bronzanog doba postale su popularne poslednjih godina. Arheološki dokazi ne mogu dokazati ili opovrgnuti ove ideje, jer nemamo direktnih arheoloških dokaza o protoistoriji Izraelaca. Arheološki dokazi o izraelskom naselju koji su predstavljeni u ovom poglavlju odnose se na vrijeme kada su Izraelci već bili nastanjeni u brdima. Hananske tradicije koje se mogu vidjeti u njihovoj materijalnoj kulturi opšte su za cijelu zemlju u prvom gvozdenom dobu i ne upućuju nužno na porijeklo Izraelaca u hananskom društvu.“[14]

Betsi M. Brajan piše da,

„…etnički izraz Šasu mogao bi se odnositi na narode Palestine ili Nubije…“[15]

Poenta ova tri citata je da nema čvrstih dokaza da su Izraelci Šasu ili da je koncept Jahvea proizašao od Šasua.

Istina je da Jahve nije bio uobičajen na Bliskom istoku. Ime se jedinstveno pojavljuje u Starom savezu 6.828 puta i u svakoj knjizi Biblije, osim u knjizi o Esteri. Prvo se pojavljuje u Postanju 2:4, a poslednje u Malahiji 4:5. To je oduvijek bilo jedinstveno ime Boga Starog saveza. Oni koji predlažu drugi stav ne mogu dokazati da su u pravu. Imaju različite i oprečne stavove o porijeklu Jahvea i načinu na koji su Izraelci naučili o Bogu. Istina je da kritičari traže teoriju koja opovrgava Jahvea, Boga univerzuma. Biblijski tekst je autoritet protiv njihovog mišljenja. Da li su Jevreji izmislili Boga? Odgovor je: Ne!

Zaključak

Pitanja koja nas zanimaju su „Da li su Jevreji izmislili Boga?“ i „Da li je Bog Jevreja, mješavina Ela i Jahvea?“ Kritičari tvrde da imaju uvid ili znanje o drevnim kulturama. Ali oni se suočavaju sa fundamentalnim problemom. Oni nisu putnici kroz vrijeme i nemaju saznanja iz prve ruke o tome šta se dogodilo prije nekoliko hiljada godina. Istorijski i arheološki nalazi pružaju samo evoluirajuće dokaze o drevnim kulturama. Većina arheoloških podataka pruža ograničene informacije, a zaključci su ponekad lažni s više podataka. Stoga je pogrešno tvrditi da arheološki nalazi pružaju uvjerljive činjenice o prošlim kulturama. Nažalost, kritičari počinju sa oskudnim istorijskim i arheološkim podacima, ako ih ima, kako bi stvorili teoriju i figurativno skočili u bazen grešaka. Njihovi zaključci su pogrešni i ne mogu biti potkrijepljeni čvrstim podacima. Rimljanima 1:18 sažima motive i greške kritičara Biblije.

„Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno srce im se pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali su postali bezumni.“ (Rimljanima 1:21-22)

Biblija je vjerodostojnija od svojih kritičara. Istorija i arheološki podaci su više puta dokazali da je Biblija tačna. Njenu tačnost potvrđuju stotine ispunjenih proročanstava o prošlim i budućim događajima, uključujući i proročanstva o Hristu. Svjetovni pisci svjedočili su o životu, smrti i uskrsenju Hristovom, potvrđujući tačnost jevanđelja.

Postanje 1:1 počinje s Bogom (Elohimom), a u Postanju 2:4 mi smo upoznati s Jahveom.

„U početku stvori Bog nebesa i zemlju.“ (Postanje 1:1)

Jahve je postojao prije nego što je svijet stvoren i prije nego što su vavilonski, aramejski, feničanski, hebrejski i arapski narodi nastali. Postanje 11:1-9 govori nam o prvoj krivoj religiji i da je Bog raspršio narod kod vavilonske kule. Oni su uspostavili lažne religije vavilonskih, aramejskih, feničanskih, hebrejskih i arapskih naroda. Ne treba nas čuditi što su oponašali pravog Boga, ali su ga u tom procesu iskrivili. Jahve je postojao prije nego je svijet stvoren. On nije izašao iz neke lažne, demonski nadahnute religije (Rimljanima 9:20). Jahve je u stvari El Elion. Nema drugih bogova.

„Prije mene nijedan bog nije bio načinjen, niti će biti posle mene. Ja, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.“ (Isaija 43:10-11)

„Ovako kaže Gospod, Izraelov Kralj i Otkupitelj, Gospod nad vojskama: Ja sam prvi i ja sam poslednji, osim mene nema Boga. Ko je kao ja?“ (Isaija 44:6-7)

„Sjetite se prošlosti davne, da sam ja Bog, da nema drugog Boga i da niko nije kao ja; onaj koji kazuje od početka, ubuduće i od ranije ono što se još nije zbilo…“ (Isaija 46:9-10)

Dakle, šta je tačno a šta nije vezano za politeizam i judaizam? Tačno je da je Bog izveo Abrama iz vjerski „kontaminirane“ sredine (vidi: Postanje 12:1-4; Jošua 24:2-3, 14-15) upravo da bi se sačuvala autentična religija od Adama. Takođe je tačno da su Jevreji s vremena na vrijeme odstupali od prave vjere i usvajali paganske prakse i vjerovanja iz okruženja ali to se uvijek tretiralo kao idolopoklonstvo i otpad od Boga.

______________________________

[1] Ariel David. “How the Jews Invented God, and Made Him Great.” Jun 13, 2016. Haaretz.

[2] Ibid.

[3] Ibid.

[4] Ibid.

[5] Ibid.

[6] Ibid.

[7] Michael Jordan. Encyclopedia of Gods. Facts on File. Inc. 1993. p. 293.

[8] A. B. Davidson. God. A Dictionary of the Bible Dealing With Its Language, Literature, and Contents. Charles Scribner’s Sons. vol. II. p. 198.

[9] Merril Unger. Archaeology and the Old Testament. Zondervan Publishing Co. 1974. p. 170.

[10] James Newell. EL.Holman Bible Dictionary. Holman Bible Publishers. 1989. p. 404.

[11] H. B. Kuhn. God, Names of. The Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible. Zondervan Publishing. 1977. vol. 2. p. 761.