Pavle kaže u Efescima 4:4 da postoji „jedan Duh“. Ali Biblija govori o „Duhu Božjem“ i „Duhu Hristovom“ što uključuje dva božanska bića. Ako Otac ima Duh sveti, mora imati i Sin. Kako, dakle, postoji samo jedan Duh? Odgovor je nešto što većina propuštaju da shvate jer su indoktrinirani katoličkom idejom da je sveti Duh drugo biće a ne Božji vlastiti Duh. Bog i Njegov Sin imaju dijeljeni Duh koji ih predstavlja gdje nisu lično prisutni.
Tako je Duh sveti um, sila, karakter i lično prisustvo samog života Božjeg koje Otac šalje nama kroz Njegovog Sina. Ili da postavimo to na drugi način kako bismo bili sigurni da je dovoljno jasno: Duh sveti je prisutnost i sila Oca manifestovana kroz Isusa Hrista, Njegovog jednorođenog Sina. To nije odvojena osoba Božanstva koja se šalje, to je sami život Božji koji nam dolazi kroz Njegovog Sina.
„Ali pozvanima – i Judejcima i Grcima – Hrista, koji je Božja sila i Božja mudrost.“ (1. Korinćanima 1:24)
Sve što je Hrist primio On je naslijedio od svog Oca, uključujući svoj vlastiti život koji mu je dat od Oca. „Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26)
Ali Hrist nije primio od Oca samo svoj život već i Duh Njegovog Oca. Tako su Otac i Sin jedno u Duhu, a taj Duh proističe od Oca i dolazi nam kroz Njegovog Sina. Zato Pavle poistovjećuje „Duh Božji“ sa „Duhom Hristovim“ jer je to isti Duh Dožji od Oca i Njegovog Sina Isusa Hrista. Tako nalazimo da je Duh sveti isti Duh bilo da se dovodi u vezu sa Bogom ili Hristom. „Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Božji Duh zaista prebiva u vama. Ali ako neko nema Hristov Duh, taj nije Njegov.“ (Rimljanima 8:9) Ovaj stih je više nego jasan dokaz u prilog toj tvrdnji.
Baveći se Duhom svetim, Pavle kaže da je Hrist taj Duh: „Gospod je Duh, a gdje je Gospodnji Duh, tamo je sloboda.“ (2. Korinćanima 3:17)
Osim toga, dok je Pavle napisao u Efescima 4:4 da postoji samo jedan Duh, on nam opet govori u Galatima 4:6 da je taj Duh Duh našeg Gospoda Isusa Hrista, koji je On primio od Njegovog Oca. Kad, dakle, primate Duha Božjeg, vi takođe primate Duh Njegovog Sina u svoja srca. Otac ne šalje drugu osobu. On je poslao Duh svog Sina. „A pošto ste sinovi, Bog je u naša srca poslao Duh svog Sina koji viče: ‘Aba, Oče!’“ (Galatima 4:6)
Tako kroz njihovog Duha svetog i Otac i Sin dolaze da se nastane u nama. „Isus mu je odgovorio: ‘Ako me neko voli, držaće moje riječi, i moj Otac će ga voljeti, i doći ćemo k njemu i prebivaćemo s njim.’“ (Jovan 14:23)
I pošto su Oni jedno u Duhu to nam omogućava pristup Ocu kroz Hrista našeg Posrednika. „Jer kroz njega [Hrista] i jedni i drugi imamo pristup Ocu u jednom Duhu.“ (Efescima 2:18)
„Isus mu odgovori: ‘Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.’“ (Jovan 14:6)
Putem Duha svetog Hrist živi u nama, što nam takođe daje pristup Ocu. „Sa Hristom se razapeh. Ne živim više ja, nego Hristos živi u meni.“ (Galatima 2:20)
Duh Hristov je naš Utješitelj („parakletos“ na grčkom), što takođe znači „pomoćnik“, kako i stoji u nekim prevodima. „Jer znam da će to dovesti do spasenja posredstvom vaših molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista.“ (Filipljanima 1:19)
I pošto je Duh sveti Utješitelj i Duh istine, ako Otac i Sin nisu isti u Duhu, tada Hrist ne bi mogao biti Utješitelj i Duh istine. To je moguće samo dijeljenjem istog Duha, što je potpuno logično.
Ovo nam veoma pomaže da shvatimo Božji Plan spasenja, da zahvaljujući toj Božjoj i Hristovoj inicijativi u korist čovječanstva, svi ljudi imaju život tj. cijelo čovječanstvo se nalazi pod opštom Božjom blagodaću (vidi: Rimljanima 5:18), što nam svakom pojedinačno daje šansu da se pomirimo s Bogom i prihvatimo spasonosnu blagodat (Rimljanima 3:23,24; 5:19; 1. Korinćanima 12:13; Efescima 2:8)!
Hrist je takođe govorio preko svih proroka. „Ispitujući u kakvo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, unaprijed svjedočeći za Hristove muke i za slavu koja će uslijediti.“ (1. Petrova 1:11)
Hrist je uvijek bio sudionik Duha Božjeg pošto je On provorođeni od Oca prije nego je sve stvoreno. Kad se Isus utjelovio prije 2000 godina, On je imao taj isti Duh sveti Božji od začeća i kroz cijelo Njegovo zemaljsko putovanje kao Sina čovječjeg. Nakon Njegovog uskrsenja i uznesenja na Nebo, On je poslao „drugog Utješitelja“ na zemlju da ispuni silom svoj narod do kraja vremena, koje je On sam u formi Duha. To je jedini način na koji se može doslovno ispuniti Hristovo obećanje zapisano u jevanđelju po Mateju 28:20: „I evo, ja sam uvijek sa vama, sve do svršetka ovog doba.“
Samo Otac i Sin mogu biti prisutni izvan svog obličja kroz tvorevinu. Njihov Duh sveti je način na koji su sveprisutni dok su istovremeno fizički prisutni u Nebeskoj Svetinji. Ovdje se lome koplja oko katoličke zablude kad su izašli sa njihovom neshvatljivom doktrinom o trojstvu nasuprot jasnim riječima Božjim. U kreiranju trojstva oni su bili prinuđeni da filozofiraju kad su upetljali u nešto što je potpuno nebiblijsko. Trinitarski teolozi isto čine i danas.
„Tako je i napisano: Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša, poslednji Adam u duhu koji daje život. Ali prvo nije duhovno, nego tjelesno, pa onda duhovno. Prvi čovjek je od zemlje i zemaljski, a drugi čovjek je Gospod sa nebesa.“ (1. Korinćanima 15:45-47)
Ovdje apostol Pavle govori o dva Adama. Prvi Adam bio je prvi stvoreni čovjek na zemlji koji je sagriješio jedući zabranjeni plod. Drugi (poslednji) Adam je Hrist koji je došao da nas iskupi. Zapazite da Pavle kaže je On taj koji „u duhu daje život“ ili „oživljava“. Ovo je još jedna važna stvar o Hristu. Ne samo Njegov zemaljski ljudski život, već takođe ono što se događa posle. U 46. stihu Pavle pojašnjava da je prvo došlo prirodno a onda duhovno. To je upravo ono što se dogodilo sa Isusom. On je prvo došao na zemlju kao čovjek, služio i uznio se na Nebesa, a zatim se na Pedesetnici vratio natrag u Duhu sa moćnom silom! Oba puta on je podučavao i posvećivao svoj narod, što čini i danas. Tako je Duh sveti Boga Oca takođe i Duh Hristov, što Pavle potvrđuje u 47. stihu. Dakle, „Gospod sa Nebesa“ u 47. stihu je „Duh koji oživljava“ iz 45. stiha. Ne može biti jasnije. Duh Božji i Hristov se može nazvati trećim entitetom ili preciznije „agentom“ (posrednikom) Božanstva, ali to nije ništa više zasebno ili drugo biće negoli je naš duh.
Međutim, Duh Oca i Sina kao božanskih bića može nešto što naš duh ne može. On može biti prisutan bilo gdje kroz cijeli univerzum izvan Njihovog obličja tj. fizičke prisutnosti. Na taj način Oni takođe mogu ući putem prihvatanja spasonosne blagodati u srca pokajanih vjernika, što predstavlja proces posvećenja svetim Duhom. Učenje o trojstvu i ono što ono povlači za sobom je barijera u crkvama koja uništava ove divne istine o stvarnom Duhu svetom uvođenjem trećeg bića koje ne postoji! I kao da to samo po sebi nije dovoljno loše, Sotona prima nesvjesno obožavanje miliona i miliona ljudi kroz ovu ozbiljnu obmanu na koju je on isti naveo čovjeka da je kreira. Vjerovatno se i sami pali anđeli čude i smiju ljudskoj gluposti šta sve može da proguta.
Duh sveti je sam život Božji koji dolazi od Oca i dijeli se preko Sina. To je lično prisustvo Oca i Sina koje nam je dato. Oni koji su sudionici ove božanske prisutnosti i sile mogu biti preobraženi u umu i karakteru u obličje Njegovog Sina i jednog dana lično upoznati čudesnog Boga ljubavi.
