Jedna od zbunjujućih misterija zapisa o stvaranju iz Postanja 1. glava je da se Sunce („veće svjetlo koje će upravljati danom“) ne spominje do četvrtog dana. Ovo je mnoge navelo na zaključak da Sunce nije načinjeno/stvoreno sve dok nije stvorena Zemlja. Hajde da pažljivo pogledamo ovaj zapis.
Prva stvar koju treba da se upitamo je zašto u stihu 1:1 piše da su STVORENA (bara) NEBESA ako je to podrazumijevalo samo prazan prostor? Napominjemo da u većini Biblija POGREŠNO stoji „nebo“ u jednini, dok u hebrejskom originalu nalazimo množinu – „šamajim“. Da li je ovo slučajna ili namjerna prevodilačka greška uslovljena hrišćanskom/kreacionističkom apologetikom, možemo da nagađamo, ali činjenica je da se tek u nekim DOSLOVNIM prevodima kao što su Green’s Literal Translation (1993), Young’s Literal Translation (1862) ili Julia E. Smith Translation (1876) „nebo“ (eng. heaven) nalazi u množini (heavens). Važno je napomenuti da „tradicija“ prevođenja „nebesa“ u jedini počinje još od Septuaginte, što možda nije slučajno ako znamo da je taj prevod sa hebrejskog na grčki jezik rađen u Aleksandriji u vrijeme kad je bila dominantna paganska i pogrešna kosmologija. Upravo tom istom pogledu dugujemo i pogrešan prevod hebrejske riječi „rakia“ u „čvrsti svod“ (kupolu), lat. firmamentum, eng. firmament.
Pogledajmo dalje izvještaj o Stvaranju:
„i tama je bila nad spoljašnjošću bezdana.“… (2. stih)
„duh Božji je treperio nad površinom voda.“ (2. stih)
Uzimamo gornje stihove kao naš prvi trag da se vjerovatno svi sledeći djelovi Postanja 1. glava bave onim što se dešava samo na licu/površini zemlje! Braun-Drajver-Brigsov i Strongov hebrejski rječnik nam govori da hebrejska riječ „rakaf“, obično prevedena kao „micati se“, ima primitivni korijen u „lebdjeti ili visiti nad nečim“ a svi koji imaju samo malo znanja o životinjama znaju da kokoška radi mnogo više od pukog kretanja/lebdjenja. Ona formira i polaže jaje, štiti ga i grije do inkubacije, a zatim hrani i štiti piliće sve dok ne sazru dovoljno da to mogu sami. Stoga se čini da prevesti „rakaf“ kao „kretati se“, „lebdjeti“, „vibrirati“… ne daje baš ispravnu sliku intenzivne prisutnosti Božjeg duha na površini.
Hajde sada da pogledamo izbliza hebrejsku riječ „asah“ koja se u Postanju 1:16 prevodi kao „načiniti“ i ima veoma široko značenje i na savremenim jezicima.
6213 âsâh
primitivni korijen; načiniti ili napraviti, u najširem smislu i najširoj primjeni (kako slijedi): – izvršiti, unaprijediti, naimenovati, biti u, postati, nositi, dati, iznijeti, biti zauzet, imati zaduženje, počiniti, baviti se (sa), nezadovoljiti, učiniti, oblačiti, (staviti) izvršiti (-ion), vježbati, završiti, stati, letjeti, pratiti, ispuniti, opremiti, prikupiti, dobiti, ići okolo, upravljati, dati, održati, održavati, stvarati, biti zauzet, izvršiti, izvesti, pripremiti, nabaviti, pružiti, poslužiti, postaviti, pokazati…
6213 âsâh
1. načiniti, uobličiti, ostvariti, napraviti
a. (Qal)
1. činiti, raditi, napraviti, proizvoditi 1a
b. uraditi 1a
c. raditi 1a
d. baviti se (sa) 1a
e. djelovati, djelovati s učinkom, efektom
1. napraviti 1a
f. napraviti 1a
g. proizvesti 1a
h. pripremiti 1a
i. napraviti (ponuditi) 1a
j. pobrinuti se, dovesti u red 1a
k. posmatrati, slaviti 1a
l. steći (imovinu) 1a
m. imenovati, postaviti, ustanoviti 1a
n. uvesti (u radno stanje) 1a
o. koristiti 1a
p. potrošiti, proći
q. (Niphal)
1. biti urađeno
2. biti napravljeno
3. biti proizvedeno
4. biti ponuđeno
5. biti opaženo
6. koristiti
r. (Pual) treba napraviti
2. (Piel) pritisnuti, stisnuti 1b) (Niphal)
1b1) da se uradi
1b2) koje treba napraviti
1b3) biti proizveden
1b4) biti ponuđen
1b5) koje treba poštovati
1b6) koji će se koristiti
1c) (Pual) treba napraviti
2) (Piel) pritisnuti, stisnuti
Postanje 1. prevod
1. U početku stvori (bara) Bog… (Naglašava se da je ono što je formirano bilo novo, nešto što do tada nije postojalo. Ova riječ se koristi u cijeloj Bibliji samo s Bogom kao subjektom.)… nebesa i zemlju.
NAPOMENA: Voda JE POSTOJALA od prvog dana!
I tama je prekrila postojeću vodu!
2. Zemlja je postala bezlična (doslovno ležati pusta, pustinja) i prazna, i tama je bila nad spoljašnjošću bezdana, a duh Božji je treperio nad površinom voda. 3. I Bog reče: „Neka bude svjetlost.“ I nastala je svjetlost. 4. Bog je vidio da je svjetlost dobra, i Bog je razdvojio svjetlost od tame. 5. Bog je svjetlost nazvao dan, a tamu je nazvao noć. I bilo je veče i bilo je jutro – dan jedan.
Drugog dana dešava se razdvajanje POSTOJEĆIH voda!
6. Zatim Bog reče: „Neka bude nebeska sfera između voda i neka se razdvoje vode od voda.“ 7. Tada je Bog načinio nebesku sferu i razdvojio vode ispod atmosfere od voda iznad atmosfere. I bilo je tako. 8. Bog je nebesku sferu nazvao nebesa. I bilo je veče i bilo je jutro – dan drugi.
Trećeg dana POSTOJEĆE vode pod atmosferskim nebom se skupljaju!
9. Zatim Bog reče: „Neka se vode ispod nebesa sakupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno.“ I bilo je tako. 10. Bog je kopno nazvao zemljom, a sakupljene vode nazvao je morima. I Bog je vidio da je to dobro. 11. Zatim Bog reče: „Neka iz zemlje nikne trava, bilje koje nosi seme, plodno drveće koje po svojim vrstama na zemlji rađa plod u kome je njegovo sjeme.“ I bilo je tako. 12. Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje koje nosi sjeme po svojim vrstama i drveće koje rađa plod u kome je sjeme po njegovim vrstama. I Bog je vidio da je to dobro. 13. I bilo je veče i bilo je jutro – dan treći.
Dakle, zapažamo da se POKRIVAČI preuređuju na drugi i treći dan kako se voda odvaja, a zatim skuplja površinska voda!
Stoga imajući u vidu prethodno preuređivanje voda i takođe preuređenje POKRIVAČA, četvrtog dana SVJETLOST KOJA MOGUĆE POSTOJI od prvog dana sada može obasjati zemlju pošto se atmosferski POKRIVAČ mijenja, pretvarajući se iz prozirnog u transparentni, kao i danas! Razmotrićemo i drugu opciju nešto kasnije.
14. Zatim Bog reče: „Neka u nebeskoj sferi budu izvori svjetlosti da dijele dan od noći, i da služe kao znakovi za posebna vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle u nebeskoj sferi i obasjavaju zemlju.“ I bilo je tako. 16 Bog je načinio („proizveo, pripremio, poveo računa o tome, doveo u red, odredio, ustanovio, ostvario“) dva velika izvora svjetlosti, veći da upravlja danom i manji da upravlja noći, a uz to i zvijezde. 17. Tako ih je Bog postavio u nebeskoj sferi da obasjavaju zemlju, 18. i da upravljaju danom i noći i da dijele svjetlost od tame. I Bog je vidio da je to dobro. 19. I bilo je veče i bilo je jutro – dan četvrti.
Posebno obratite pažnju na formulaciju „veći da upravlja danom i manji da upravlja noći.“ Od skoro svuda u našem Sunčevom sistemu Sunce samo dominira, ali sa površine naše rotirajuće Zemlje doživljava se dan i noć, a naš Mjesec („manja svjetlost“) je vidniji (dominira) kako prolazi kroz svoje promjene faza, iako je često vidljiv i tokom dana. Tako se čak i unutar narativa četvrtog dana ističe da se govori iz perspektive posmatrača sa površine zemlje (razlog zašto se pominju samo nebeska tijela koja se VIDE sa zemlje). Razumno je očekivati da je Mojsiju, piscu Postanja, bila data vizija Stvaranja iz ugla posmatrača sa Zemlje i sa Zemljom u fokusu.
Možemo zaključiti da se naracija Postanja 1:2 do 1:19 odnosi se na faze u kojima je Bog pripremao površinu zemlje da primi stvorenja iz mora, zraka i kopna koja su stvorena petog i šestog dana zahtijevajući suhu površinu, povremeno jarko sunce i odgovarajuću atmosferu sa visokim sadržajem vodene pare i kiseonika. Čak i stvaranje biljaka trećeg dana doprinosi ovoj pripremi jer biljke stvaraju i dodaju kiseonik u atmosferu.
Četvrtog dana atmosfera na površini je promijenjena tako da Sunce, Mjesec i zvijezde sada mogu obasjati površinu Zemlje. Znači tek četvrtog dana stekli su se uslovi da svjetlost koju emituju nebeska tijela obasja Zemlju, bez obzira na to da li je Sunce bilo stvoreno funkcionalno već prvog dana ili – opcija 2 – koja je vjerovatnija – dovedeno u funkcionalno stanje četvrtog dana. Kažemo „vjerovatnija“ iz razloga što se pominje Božja aktivnost u 16. stihu. Koja god opcija da je tačna, čini se da u oba slučaja nisu postojali uslovi da svjetlost dopire na površinu zemlje. Nebesa (U MNOŽINI) nisu stvorena prazna prvog dana, već su bila ispunjena Suncem, Mjesecom, zvijezdama i svim drugim nebeskim tijela našeg univerzuma, nove kreacije, na što ukazuje hebrejska riječ „bara“. Jako je važno zapaziti da se „bara“ NE KORISTI u opisu četvrtog dana stvaranja. Povrh toga, sasvim je logično i naučno opravdano da je kompletan univerzum – nova tvorevina – stvoren odmah na početku prvog dana, u svom neuređenom stanju, ali sa aktiviranim zakonima nebeske mehanike (rotacija, revolucija, i dr.). Dokaz za ovu premisu nalazimo u činjenici da je Zemlja već prvog dana pravila ciklus noć-dan – rotirala – u odnosu na izvor prvobitne svjetlosti koju je obezbijedio Bog!
1) Stvaranje je najvjerovatnije pokazano Mojsiju u viziji. Vizija je obično uprošćeni prikaz veće i mnogo kompleksije realnosti, gdje se skreće pažnja samo na neke bitne stvari.
2) „Nebesa“ stvorena u početku mogu biti definisana samo materijalnim elementima tj. nebeskim tijelima u prostoru. Na savremenom jeziku Postanje 1:1 bi glasilo „U početku stvori Bog univerzum i zemlju.“ Sasvim je logično da je Bog stvorio svu materiju i stavio je u pokret – nebeska tijela potčinjena zakonima nebeske mehanike. Zemlja, koja se nalazi u fokusu cijelog stvaranja rotira od prvog dana, praveći 24-časovni ciklus noć-dan.
3) Drugog dana je Bog razdvojio vode i stvorio atmosferu.
4) Trećeg dana je bio rearanžman voda i pojava kopna.
5) Četvrtog dana su Sunce, Mjesec i zvijezde postali relevantni za Zemlju u smislu emisije svjetlosti i orjentira za računanje protoka vremena, bez obzira da li su bili funkcionalni od prvog dana ili tek od četvrtog kao emiteri svjetlosti. Vrlo vjerovatno je svjetlost dana postala transparentna od prozirne kakva je mogla biti prethodna tri dana.
Neimenovani privremeni izvor svjetlosti
Prva tri dana su opisana na isti način kao i sljedeća tri. Dakle, ako dopustimo da nam jezik govori, svih šest dana bili su obični zemaljski dani… Sunce prva tri dana nije bilo neophodno za smjenu noći i dana. Ono što je potrebno je svjetlost i rotacija Zemlje. Prvog dana stvaranja, Bog je stvorio svjetlost (Postanak 1:3).
Izraz „veče i jutro“ svakako implicira rotaciju Zemlje. Dakle, ako imamo svjetlost iz jednog smjera i Zemlju koja se okreće, može postojati dan i noć.
Neki ljudi pitaju zašto nam Bog nije rekao izvor ove svjetlosti. Međutim, da nam je Bog sve rekao, imali bismo toliko knjiga da ne bismo imali vremena da ih pročitamo. Bog nam je dao sve informacije koje su nam potrebne da bismo došli do pravih zaključaka o stvarima koje su zaista važne.
Mi treba da uzimamo Sveto pismo onako kako je napisano i vjerujemo da ono podučava lokalizovani i privremeni izvor svjetlosti za svjetlost u danima 1-3. Nema nagovještaja da je Bog prenamijenio ovaj materijal izvora svjetlosti kao Sunce četvrtog dana. Izvor svjetlosti u danima 1-3 mogao je biti suspendovan četvrtog dana. Kako god uzeli stvari, Postanje 1. i 2. jasno poučavaju o doslovno šestodnevnoj sedmici stvaranja, s Bogom koji se odmara sedmog dana. To je činjenica koja ne smije imati alternativne premise.
Mnogi teolozi i apologete u prošlosti su razvijali hipoteze o „proto suncu“, a zatim koristili teološke zaključke kako bi se razvili objašnjenje za ono što Sveto pismo ne navodi konkretno. Napokon, moramo priznati da Sveto pismo ne zadovoljava našu radoznalost po nekim pitanjima, ali nam ostavlja slobodu da iznesemo moguća objašnjenja, sve dok priznajemo da ne možemo dogmatski tvrditi našu omiljenu hipotezu kao „činjenicu“.
Neka dodatna i sažeta razmišljanja o ovoj temi
Sedmica stvaranja je bila jedinstvena sedmica Božanskog rada, tako da mislimo da je logično da svjetlost dana 1-3 bude stvorena svjetlost iz izvora(a) koji više ne postoji ili se više ne koristi kao takav. Svjetlost je sama po sebi fizička i dio kreacije (postoji unutar prostora-vremena). Ostatak sedmice stvaranja sa „Neka bude“ osposobljava kreativne entitete koji djeluju u fizičkom svijetu budući da Postanje 1:2 pomjera naš fokus posebno na Zemlju i fizički svemir/vrijeme/materiju u kojem se ona nalazi tj. obitava.
Često se obraćamo Otkrivenju radi poređenja, ali uvijek smo pomalo neodlučni da uzmemo proročki jezik u Otkrivenju za tumačenje istorijskog narativa u Postanju. Međutim, Otkrivenje 21:23 nam govori da glavni grad nove Zemlje neće imati potrebe za spoljnim izvorima svjetlosti: „Gradu nisu bili potrebni ni sunce ni mjesec da mu svijetle, jer ga je obasjavala Božja slava, a svjetiljka mu je bila Jagnje.“ Ovo možemo shvatiti doslovno, bez opasnosti da zloupotrijebimo simboliku. Ovaj stih nam takođe pomaže da lakše shvatimo kakva je svjetost bila prisutna prva tri dana Stvaranja. „Više neće biti noći i neće im biti potrebna svjetlost svjetiljke i svjetlost sunca, jer će ih Gospod Bog obasjavati svjetlošću i oni će vladati u vjekove vjekova.“ (Otkrivenje 22:5) Kontekst nam daje za pravo da se i ovaj stih odnosi na neposredno okruženje Božjeg i Hristovog prestola. Stih ne kaže da Sunce neće postojati kad se obnove Zemlja i univerzum, već da neće biti potrebni spoljni izvori svjetlosti na području prestonice nove Zemlje.
Ipak, svjetlo se koristi na različite načine u Postanju i Otkrivenju. Svjetlo u Postanju je lokalizovani izvor svjetlosti koji sija na rotirajućoj zemlji. U Otkrivenju 21:23 i 22:5, čini se da svjetlost Božje slave zrači u svim smjerovima i prožima cijeli Novi Jerusalim, koji naravno ne rotira, ali će Božje lično prisustvo u njemu biti stalno.
Takođe, Otkrivenje 21:23 i 22:5 posebno spominju sunčevu svjetlost, ali ne spominju njegovu toplinu. I Otkrivenje 21:23 spominje da Mjesec nije neophodan za svjetlost, ali Isaija 66:22–23, govoreći o novom nebu i novoj zemlji, spominje da će postojati Mjesec. Da li je moguće da će i dalje postojati sunce neophodno za isijavanje toplote? Nije nam posebno rečeno, ali je moguće – naravno, jer je Bog u početku stvorio sve savršeno funkcionalno tako da će i obnova značiti povratak toj savršenoj funkcionalnosti.
Sveto pismo navodi da svjetlost izvire od Boga ili duhovnog neba ili čak drugih duhovnih bića poput anđela, heruvima ili nebeskih vojski (iako se često povezuju kao zvijezde ili bića sa svjetlosnim mogućnostima, npr. Jov 38:7; Psalam 104:4; Djela 12:7).
Mi priznajemo naše ograničeno razumijevanje i dopuštamo Božjoj Riječi da ima poslednju riječ.
Jedan previđeni aspekt ove početne svjetlosti je ono što je uradila prvog dana. Kada je Bog prvi put stvorio svjetlo, ono je osvijetlilo sve. Odmah želimo da kategorišemo svjetlost kao da potiče iz jednog izvora, ali ograničavamo li naše razumijevanje kada to radimo? Možda da. Sledeće što je Bog učinio bilo je da odvoji svjetlo od tame, tako da je tama i dalje bila prisutna za polovinu zemlje, što sada ukazuje na potencijalno suženiji smjer izvora. I ovaj ciklus je zaista postojao drugi i treći dan.
U 2. Korinćanima 4:6, Pavle se najvjerovatnije osvrće na stvaranje izjavom koja kaže: „Jer Bog koji je rekao da iz tame zasja svjetlost…“ Ovakav zanimljiv postulat pokazuje moć Boga da svojom vlastitom silom donese svjetlost kada želi i gdje želi.
Čak i danas, postoje mnogi aspekti svjetlosti koje ne razumijemo, i mudro je povući se i to priznati. Ono što možemo učiniti je vjerovati Božjoj Riječi kao vrhovnom autoritetu i počivati u njegovoj Riječi kao istini o toj temi za ono što je dovoljno da znamo.
Dakle, svjetlost u Postanju 1:3–5 je svjetlost kao što Sveto pismo kaže – svi se slažu oko toga, ali koji je bio izvor? Postoji mnogo različitih mišljenja o ovoj temi. Ali na kraju krajeva, jednostavno nam nije rečeno. Ljudi su kroz istoriju spekulisali i nastavljaju da to čine, ali uvijek testirajte ove predloge u odnosu na Sveto pismo.
Ne imati svjetlost Sunca i Mjeseca prije četvrtog dana stvaranja nije problem za biblijske kreacioniste. Privremeni izvor svjetlosti – kakav god da je bio – po Božjem dizajnu i namjeri služio je kao svjetlo za zemlju prva tri dana. Isto tako, nije teško razumjeti da ne smijemo insistirati da su Sunce, Mjesec, zvijezde i ostala nebeska tijela stvoreni tek četvrtog dana, jer nam pažljivo razmatranje ovog izvještaja ne daje pravo na to! Ali to nije teološko pitanje niti je pitanje spasenja i „neka svako bude potpuno uvjeren u svoje mišljenje“ (Rimljanima 14:5).
