Postoji li inteligentan život u svemiru? Iako ovo pitanje intrigira naučnike, teologija nam može dati odgovor.
Povremeno se susrećemo sa pitanjima: „Vjerujete li u NLO?“
Na ovo se može odgovoriti ovako: „Apsolutno! Bilo koji leteći objekt koji se ne može identifikovati je NLO.“ Zatim možemo nastaviti: „Ali vjerujemo li u NLO-e kojima pilotiraju Vulkanci, Klingonci, Kardasijanci ili tradicionalni Marsovci? Odgovor je definitivno ne.“ Žao nam je zbog ljubitelja Zvjezdanih staza i Ratova zvijezda!
Ali ako ne vjerujemo u vanzemaljce koji lete okolo u NLO-ima, znači li to da odbacujemo ideju da bi inteligentni život mogao postojati u svemiru? Neko je jednom rekao: „Gledajući u kakav nered ljudi ulaze na ovom svijetu, ponekad se zapitam postoji li inteligentan život na zemlji, a kamoli u svemiru.“
Vanzemaljci i Biblija
Dr Clifford Wilson, autor bestselera Crash go Chariots,[1] uradio je mnogo istraživanja o NLO-ima. Jednom je rekao da je zaključio da su to dobrim dijelom ili pogrešno shvaćeni prirodni fenomeni ili pogrešno protumačeni vještački predmeti. Međutim, zaključio je da postoji vrlo mali procenat koji se ne može objasniti, i dopustio je mogućnost nekog natprirodnog porijekla – premda zlog. Ali bez obzira na to, on ne vjeruje u inteligentna fizička bića na planetama koje nisu naša Zemlja.
Brojni vodeći evolucionisti, poput pokojnog dr Karla Sagana, popularizovali su ideju da u spoljašnjem svemiru mora postojati inteligentan život.[2] Iz evolucijske perspektive, imalo bi smisla predložiti takvu mogućnost. Ljudi koji vjeruju u ovu mogućnost tvrde da, ako je život na zemlji nastao prirodnim procesima, inteligentan život mora postojati negdje drugdje u dalekim krajevima svemira, s obzirom na veličinu svemira i milione mogućih planeta.
Može se beskrajno postulirati o mogućnostima inteligentnog života u svemiru, ali vjerujemo da hrišćanski svjetonazor, izgrađen na Bibliji, odbacuje takvu mogućnost. Evo zašto.
Tokom šest dana stvaranja u Postanju 1. glava saznajemo da je Bog prvo stvorio Zemlju. Četvrtog dana bavio se stvaranjem ili eventualno „stavljanjem u funkciju“[3] Sunca i Mjeseca za Zemlju, a zatim je „i zvijezda“ (Postanje 1:16).
Zemlja – središnja scena
Iz ovih odlomaka Svetog pisma čini se da je Zemlja vrlo posebna – ona je središnja pozornica. Sve ostalo je napravljeno u svrhe koje se odnose na Zemlju. Na primjer, Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su da služe kao „znakovi za posebna vremena, dane i godine“ (Postanje 1:14).
Kroz Stari savez, mnogi odlomci prave razliku između neba i zemlje. kaže: „Nebesa – nebesa Gospodu pripadaju, a zemlju je dao sinovima ljudskim.“ (Psalam 115:16)
Mnogi drugi odlomci izdvajaju Zemlju kao posebnu, stvorenu za ljude da žive na njoj i kao fokus Božje pažnje, poput: „Ovako govori Gospod: Nebesa su moj presto, a zemlja je podnožje mojim nogama.“ (Isaija 66:1)
Isaija 40:22 upoređuje nebesa sa velom koji Bog u osnovi razastire oko sebe: „On boravi nad krugom zemaljskim, čiji su mu stanovnici kao skakavci. On razastire nebesa kao veo, razapinje ih kao šator za stanovanje.“
Takvi stihovi izvjesno impliciraju da se Zemlja treba smatrati odvojenom i posebnom u poređenju s ostatkom svemira tj. našeg univerzuma, pa sugerišu da je samo Zemlja stvorena za život. Do sada, na osnovu čovjekovog ograničenog istraživanja svemira i Sunčevog sistema, ovo sigurno vrijedi.
Vanzemaljci i pad
Ali postoji i teološki razlog za koji vjerujemo da isključuje mogućnost inteligentnog života u svemiru.
Biblija jasno pokazuje u da „sva tvorevina stenje“ zbog Adamovog grijeha (Rimljanima 8:22). Kad je Adam pao, zahvaćen je čitav svemir. Šta nam to govori? Jednostavno potvrđuje stav da je cijeli svemir stvoren zbog čovjeka i zbog Zemlje. Čak i da hipotetički pretpostavimo da postoji još neka naseIjena planeta u našem univerzumu, njeni stanovnici ne bi mogli biti stariji od Zemljana. To znači da bi faktički bili podložni istim iskušenjima kao mi u pogledu opasnosti od Sotone i palih anđela. Ali u slučaju da su se oni uspješno oduprli iskušenju, nikako ne bi bilo pravedno da stradaju zajedno sa cijelim našim svemirom. Međutim, Biblija ama baš ničim ne podržava ovakvu hipotezu.
Zbog kvarenja poretka stvari u materijalnom svijetu, jednog dana u budućnosti, postojaće „novo nebo (svemir) i nova zemlja: jer su prvo nebo i prva zemlja prošli“ (Otkrivenje 21:1)
Isaija 34:4 kaže: „Raspašće se sva nebeska vojska. Nebesa će se saviti kao svitak, a sva njihova vojska popadaće kao što suvo lišće opada s loze i kao što sasušene smokve padaju s drveta.“
Dakle, to je suština problema. Da na drugim planetama u našem svemiru (govorimo o svemiru koji je Bog stvorio unutar šest dana opisanih u knjizi Postanja, ne o PRETHODNOM Božjem stvaranju) postoje inteligentna bića, onda bi na njih uticao pad u grijeh, jer je pogođena cijela tvorevina. Tako bi i ta bića, ni kriva ni dužna, morala stradati i patiti zajedno sa ljudskim rodom, te na kraju biti obuhvaćeni procesom novog stvaranja.
Osim toga, kako bi Plan spasenja mogao da uključi i njih i po kojem osnovu?
Kada je Isus Hrist zakoračio u istoriju, postao je Čovjek. Biblija ga naziva „poslednjim Adamom“ i „drugim čovjekom“ (1. Korinćanima 15:45, 47). Postao je drugi opšti čovjek (Adam je prvi opšti čovjek ili otac čovječanstva) i zauzeo je mjesto prvog Adama žrtvujući se za ljudski rod. Kako je prvi Adam bio reprezentativna glava ljudske rase, tako je i Isus postao nova glava, poslednji Adam. Dakle, ne može biti drugog Spasitelja, osim Hrista. Isus nas sada zastupa na nebesima, još uvijek u ljudskom obliku. Da je Isus izašao iz svog ljudskog oblika, mi više ne bismo imali kvalifikovanog Spasitelja.
Teološki ne bi imalo smisla da postoje druga inteligentna, fizička bića koja pate zbog Adamovog grijeha, ali koja se ne mogu spasiti. To bi bila diskriminacija.
Na osnovu biblijskih odlomaka o svemiru i Zemlji, razložno sumnjamo da život negdje drugdje postoji.
Međutim, ako uzmemo u obzir činjenicu da su naš svemir i Zemlja skorije stvoreni (prije nešto više od 6.000 godina) i biblijske jasne naznake o prethodnom Božjem stvaranju (Jov 1:6; 38:7), imamo sve razloge da vjerujemo u postojanje drugih svjetova sa inteligentnim moralnim bićima. Upravo zbog stanja u kojem se nalazi naš pali svijet i ljudski rod (mi smo neka vrsta karantina), svaka mogućnost posjeta ovih bića našem svemiru i našoj planeti je apsolutno isključena. Takva interakcija biće moguća samo nakon realizacije Plana spasenja i uspostavljanja Božjeg poretka života na obnovljenoj Zemlji.
NASA i traganje za životom u svemiru
Motivi za ulazak u svemir su različiti – puka ljubav prema otkrivanju, ispitivanje ljudskih granica, širenje ljudske vlasti, sticanje vojne prednosti… Glavni pokretač ranog svemirskog leta bila je vojna superiornost. Nakon trke u „osvajanju svemira“ između SAD i Sovjetskog Saveza, NASA je jedno vrijeme slala šatlove, ali ti projekti bili su jako skupi i često neuspješni. U mnogim aspektima, 1960-e, pod vodstvom njemačkog imigranta Vernhera fon Brauna – koji je nadaleko poznat i kojem se dive zbog vjere u Boga Stvoritelja – bilo je zlatno doba NASA-e. Neki pripisuju pad NASA-e promjeni rukovodstva početkom 1970-ih kada su se bivši njemački naučnici povukli. Kao pobožni hrišćanin besprekornog karaktera, fon Braun se usprotivio evoluciji, ali nakon njegove smrti NASA je počela slijediti evolucijske ideje.
Tokom godina dogodile su se mnoge promjene u NASA-i. Tokom 1990-ih njeno vođstvo je predstavilo program Origins. Program se sastojao od niza svemirskih misija i drugih projekata kako bi se saznalo o porijeklu svemira, zvijezda, Zemlje i života. Naravno, sve se to radilo u okviru evolucijske paradigme.
U govoru na Univerzitetu Syracuse, 16. aprila 2002. godine, NASA-in administrator Sean O’Keefe je izjavio: „Naši napori da razumijemo svemir su odgovor na najvažnija pitanja. Kako smo došli ovdje? Gdje idemo? Jesmo li sami?“ Takvi eksplicitni evolucijski ciljevi nisu bili dio ranog svemirskog programa.
Istraživanje svemira pokazalo je koliko je Zemlja posebna i koliko je ostatak svemira neprijateljski raspoložen prema životu. Neka mjerenja izrodila su ono što biblijsko stvaranje sugeriše o svemiru. Na primjer, fizičar stvaranja Russ Humphreys predvidio je, na osnovu izvještaja iz knjige Postanja, magnetska polja planeta Uran i Neptun. Suprotno tome, evolucijski naučnici nisu uspjeli pravilno predvidjeti magnetna polja tih planeta.
Jedna od budućih misija NASA-e visokog profila je traženje planeta sličnih Zemlji. Cilj je afirmisati evoluciju. Evolucionisti žele pokazati da su planete slične zemlji uobičajene i da je život vjerovatno nastao na mnogim od tih planeta. Ipak, do sada otkrivene ekstrasolarne planete – više od 200 – vrlo se razlikuju od Zemlje i krajnje je malo vjerovatno da će imati povoljne uslove za život. Uz pomoć nove tehnologije i tehnika, NASA-ine buduće misije trebale bi otkriti ekstrasolarne planete slične veličini Zemlje, ako postoje.
Čemu onda sva ta besplodna istraživanja i trošenje ogromnih svota novca poreskih obveznika? Očekujemo da će veći dio programa Origins dati rezultate koji ne daju pozitivne dokaze za evoluciju.
Hoće li predstojeći izvještaj Pentagona dokazati da su NLO stvarni?
NLO su bili jedna od tabu tema za vladu SAD ali to se promijenilo. U poslednje vrijeme postoji veliko zanimanje za NLO-e, jer je Pentagon prošlog (juna) mjeseca najavio da će objaviti ranije povjerljive informacije u vezi s raznim viđenjima NLO-a. Šta će izvještaj otkriti? Neki nagađaju da će to pružiti opravdanje zajednici koja vjeruje u NLO. Ali teško da će to ići tako lako i tako brzo.
Izvještaj Pentagona može sadržavati neke misterije, ali neće sadržavati dokaze za vanzemaljce. Sekularisti koji odbacuju Boga i vjeruju u naturalističku evoluciju itekako žele da se inteligentan život pronađe negdje drugdje u svemiru, jer vjeruju da će to opravdati njihovu evolucijsku religiju! Ali oni to neće pronaći, prosto zato što ga nema u našem svemiru. Najvjerovatniji njihov stav će biti da „nema dovoljno dokaza“.
Postoje stvarni vanzemaljci koji su zaista tu među nama
Napokon, možemo smatrati utvrđenom činjenicom da ne postoji nikakva mogućnost da budemo posjećeni od stvarnih NLO-a i vanzemaljaca iz svemira. Ali Biblija nas uči da zaista postoje bića među nama, čije porijeklo nije sa naše planete. To su pali anđeli, trećina njih koji su nekada živjeli u službi Bogu na Nebu (pod „Nebom“ podrazumijevamo Božje boravište). Ovi anđeli, predvođeni Luciferom, lukavstvom su pridobili ljudski rod, uzurpirali ovu planetu i koriste je kao uporište u pobuni protiv Boga. Treba takođe napomenuti da nema nikakvih indicija da su anđelima potrebne visokotehnološke letilice za svemirski transport. To su ideje proistekle iz vizure ograničenog ljudskog bića koje ljudi spremno projektuju i na „vanzemaljce“, uključujući i pokvarenu zlu prirodu.
Biblija nas takođe informiše da se ova visoko inteligentna i moćna duhovna bića služe svakom vrstom obmane i laži u cilju iskorištavanja ljudskog roda za njihove ciljeve. Da bi bila djelotvorna, obmana se pakuje kao mješavina istine i laži. Ukoliko, dakle, ova bića imaju udijela u različitim i brojim pojavama „vanzemaljaca“ i „NLO“, a postoje brojne indicije da imaju u određenom manjem procentu, sa aspekta biblijski religioznih razumnih osoba možemo puno lakše shvatiti zašto se „vanzemaljci“ toliko „igraju žmurke“ sa čovječanstvom i zašto su „neuhvatljivi“ i zagonetni. To je njihova strategija od samog početka, bez obzira da li se predstavljaju duhovi umrlih, učitelji mudrosti ili pak vanzemaljci.
Vodeći svjetski okultisti već duže vremena najavljuju tzv. eksternalizaciju hijerarhije, što bi u prevodu značilo vidljivu pojavu njihovih navodnih „učitelja mudrosti“, duhova savjetnika, „prosvetitelja“ i sl. Da li će se oni predstaviti kao „vanzemaljci“, ostaje da vidimo. Na kraju, to nije laž, već poluistina u njihovom maniru. Da li su oni u stanju da sarađuju sa palim čovjekom u cilju dizajniranja novih tehnologija koje mogu biti iskorišćene za finalno obmanjivanje ljudskog roda – bojimo se da je upravo tako. Stoga nećemo biti iznenađeni ni ako vodeći svjetski autoriteti i „kredibilne“ institucije jednom objave prisustvo „vanzemaljaca“ na zemlji. Uostalom, Holivud je odavno pripremio ljude za to. I ako niste utemeljeni u Božjoj Riječi, bićete, prirodno, laka žrtva za svaku vrstu „spasavanja“ ili „invazije“.
_____________________________
[1] Clifford Wilson, Crash Go the Chariots (San Diego: Master Books, 1977) je knjiga napisana u cilju suprotstavljanja djelu Chariots of the Gods, autor Erich Von Daniken.
[2] Vidi: Carl Sagan and I. S. Shklovskii’s book Intelligent Life in the Universe (Holden-Day Publishing, 1984).
[3] Postoji mogućnost da je Bog stvorio sva nebeska tijela u „nefunkcionalnom“ (neuređenom) stanju prvog dana stvaranja.