Danilo u vavilonskom ropstvu (1)

Pretpostavlja se da je knjiga proroka Danila napisana negdje između 540. i 530. godine prije nove ere.

Danilo je rođen u Judeji oko 622. godine prije n.e. među višom klasom jevrejskog naroda. On je bio pripadnik brojne plemićke linije Davidove kraljevske porodice. Kada mu je bilo oko 17-18 godina, neo vavilonski kralj Nebuhadnezar je porazio Judeju i odveo izvjestan broj pažljivo odabranih mladih ljudi koji su bili nadareni za dalje školovanje za potrebe dvorske službe. Danilo je bio jedan od njih.

Autorstvo ove knjige je neupitno, jer se sam Danilo u knjizi prepoznaje kao autor (Danilo 9:2; 10:2). Savremenik Danilov – prorok Ezekijel – takođe daje nadahnuto svjedočanstvo o Danilu u božanskoj poruci kralju Tira: „Gle, mudriji si od Danila. Nijedna tajna nije ti sakrivena.“ (Ezekijel 28:3).[1] Pored ove važne potvrde o identitetu proroka Danila i njegovoj mudrosti, samo božansko otkrivenje svrstava ovog čovjeka u velikane biblijske religije stavljajući ga rame uz rame sa Nojem i patrijarhom Jovom: „Sine čovječiji, ako mi neka zemlja zgriješi tako što mi bude nevjerna, podignuću svoju ruku na nju i uništiću njene zalihe hljeba, pustiću na nju glad i istrijebiću iz nje i ljude i stoku. Kad bi se u njoj našli ova tri čovjeka – Noje, Danilo i Jov – oni bi zbog pravednosti svoje dušu svoju izbavili, govori Gospod… I kad bi se u njoj našla ta tri čovjeka, tako ja bio živ, govori Gospod, oni ne bi izbavili ni sinove ni kćeri, već samo sebe, a zemlja bi se u pustoš pretvorila.“ (Ezekijel 14:13,14,16)

Na značaj knjige proroka Danila ukazao je i sam Isus, govoreći uporedo o znacima vremena za prve hrišćane i kraju istorije pobunjene Zemlje: „Kada, dakle, vidite da ‘gadost pustošenja’, o kojoj govori prorok Danilo, stoji na Svetom mjestu – ko ovo čita, neka shvati – neka tada oni koji budu u Judeji bježe u planine.“ (Matej 24:15,16)

 

Istorijska pozadina

U samom početku Knjige proroka Danila nalazimo izvještaj o vojnom sukobu između Vavilona i Jerusalima: „Treće godine kraljevanja Joakima, Judinog kralja, Nebuhadnezar, kralj Vavilona, došao je na Jerusalim i započeo opsadu. Gospod, istiniti Bog, dao mu je u ruke Joakima, Judinog kralja, i dio pribora iz svog doma, a on je taj pribor odnio u zemlju Senar, u dom svog boga, i stavio ga u riznicu svog boga.“ (Danilo 1:1,2)

Da bismo shvatili istorijsku pozadinu ovog porobljavanja Judeje i Jerusalima, moramo se vratiti dublje u prošlost.

Nakon smrti kralja Solomona, Davidovo kraljevstvo se podijelilo: deset sjevernih plemena postalo je sjeverno kraljevstvo Izrael, a dva južna plemena formirala su kraljevstvo Jude. Ova dva kraljevstva geografski su bila smještena između dvije svjetske super sile antičkog doba: Egipta na jugu i Asirije na istoku.

Izrael i Juda često su bili u iskušenju da stupe u savez s Egiptom prije nego s Asirijom. Međutim, stvaranje saveza bilo s Egiptom ili s Asirijom za oba kraljevstva, kako za Izrael tako i za Judu, značiće religijsku i nacionalnu tragediju i skoro potpuno uništenje. Ulazak u savez sa paganima istovremeno označava i kršenje saveza sa Bogom.

Kralj Izraela Ozija ušao je u diplomatski i vojni savez s Egiptom u nadi da će se tako osloboditi jarma Asirije. Odgovor Asirije bio je brz. Oziju su odveli u zarobljeništvo, a Samarija, glavni grad, nakon tri godine opsade, pala je 722. godine prije nove ere u ruke asirskom kralju Sargonu II. Asirski kralj deportovao je stanovništvo sjevernog kraljevstva u istočne djelove, Asirije, a na opustjeloj teritoriji Izraela naselio je druge narode.

Deset plemena Izraela se postepeno utopilo u narode zemlje izgnanstva. Miješanjem s narodima u Asiriji, i maternji jezik Izraelaca se izgubio.

Juda sa svoja dva plemena uživao je suverenitet za narednih sto godina. Potom i on doživljava sudbinu sličnu Izraelovoj. U poznatoj bici kod Karkemiša 605. godine, vavilonska vojska pod vođstvom Nebuhadnezara izvojevala je pobjedu nad egipatskom. U istom vojnom pohodu Nebuhadnezar napada Judu koji je prethodno ušao u savez s Egiptom, pokorava Joakima i vodi sa sobom roblje, u kojem se nalazi elita Jude. Među ratnim zarobljenicima nalazili su se Danilo, Hananija, Mišael i Azarija.

Pokoravanje Jerusalima odvijalo se u tri navrata, drugi put za vrijeme Joahina, sina Joakimova, te konačno u vrijeme Sedekije kada je grad pretrpio užasnu opsadu u trajanju od godinu i po dana, do razorenja hrama i grada 586. godine prije nove ere.

Za vrijeme sedamdesetogodišnjeg judejskog ropstva u Vavilonu koje su najavili proroci (Jeremija 25:11) u periodu između 605. i 535. godine prije nove ere, Danilo je najveći dio tog vremena proveo na dvoru kao visoki službenik kraljevstva.

Veoma je važno razumjeti povod zašto je Bog dopustio da Njegov narod padne u ropstvo. Osnovni razlog svakako je nevjerstvo i neposlušnost Bogu. Kako su se Izrael i Judeja sve više poistovjećivali sa okolnim kraljevstvima i njihovim shvatanjima, stopa religijskog otpada se povećavala i Božje pohođenje protiv grijeha ušlo je u fazu kažnjavanja kako je i najavljeno u knjigama Zakona i kasnije u proročkim spisima u slučaju njihovog kršenja saveza (vidi 5. Mojsijeva 11:26-32; 28. i 30. glava). Bog je, dakle, upotrijebio Asirce i Haldejce ne zato što su oni bili u posebnoj naklonosti Neba, već kao oruđe da kazni bezakonja svog naroda. Posle snažnih poziva ljubavi i milosti, različitih upozorenja i opomena, to je poslednja mjera kojom Bog pokušava da vaspitno utiče na svoj narod ne bi li se nekako obratio i urazumio.

Na samom početku svog boravka u Vavilonu, izabrani zarobljenici su podvrgnuti edukaciji koja je podrazumijevala poznavanje najmanje tri jezika (sumerskog sa hijeroglifskim znacima, vavilonskog ili akadskog, i aramejskog kao internacionalnog jezika) i astronomije odnosno astrologije. Vavilonjani ili Haldejci su bili dobri poznavaoci astronomije koja nije imala za cilj samo naučno osmatranje nebeskih tijela, već je takođe služila za predviđanje budućnosti pomoću astrologije. Na taj način zarobljenici su bili izloženi ne samo kulturnoj već i ideološkoj transformaciji koja se veoma ticala religijskih shvatanja.

 

Hronološki redosled poglavlja

Danilova knjiga nije u hronološkom redu. To može biti problematično kada pokušavate razumjeti događaje koji se dešavaju u knjizi jer se mnoga proročanstva i simboli zapravo preklapaju.

Ispod je vremenska linija Danilove knjige, sa poznatim datumima i događajima. Stvarni hronološki redosled knjige je: poglavlja 1-4, 7-8, 5-6, 9-12. Obratite pažnju na to da su poglavlja 5-6 i poglavlja 7-8 međusobno preokrenuta. Koji se uvidi pojavljuju kada ih poređamo hronološkim redom?

Evo kako Danilo izgleda kada poređamo poglavlja:

605. prije n.e. – Danilo 1:1 „Treće godine kraljevanja Joakima, Judinog kralja, Nebuhadnezar, kralj Vavilona, došao je na Jerusalim i započeo opsadu.“

• Danilo i njegova tri prijatelja zarobljeni u Vavilonu.

602. prije n.e. – Danilo 2:1 „Druge godine Nebuhadnezarovog kraljevanja, Nebuhadnezar je usnio snove, i duh mu se uznemirio, pa više nije mogao oka sklopiti.“

• Zaboravljeni san kralja Nebuhadnezara – veliki kip – otkrio i protumačio Danilo.

602. prije n.e. – Danilo 3:1 „Kralj Nebuhadnezar je načinio zlatan kip, visok šezdeset lakata i širok šest lakata. Podigao ga je u ravnici Duri, u vavilonskoj pokrajini.“

• Danilova tri prijatelja odbijaju da obožavaju veliki kip koju je kralj izgradio, bivaju bačeni u ognjenu peć i izbavljeni od Boga.

602. prije n.e. – Danilo 4:1 „Kralj Nebuhadnezar svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji: Neka vam se umnoži mir!“

• Vizija kralja Nebuhadnezara o Velikom drvetu, Danilo daje tumačenje, sud kralju i potom izvršenje presude.

553. prije n.e. – Danilo 7:1 „Prve godine vavilonskog kralja Belšazara, Danilo je na svojoj postelji usnio jedan san i vizije su mu prolazile glavom. Tada je zapisao san i ispričao sve što je vidio.“

• Danilu je dat san o četiri velike zvijeri i Božjem većem i konačnom kraljevstvu.

551. prije n.e. – Danilo 8:1 „Treće godine kraljevanja kralja Belšazara, ja, Danilo, imao sam jednu viziju, posle one koju sam imao na početku.“

• Danilo ima viziju ovna, jarca i malog roga s tumačenjem.

539. prije n.e. – Danilo 5:1 „Kralj Belšazar priredio je veliku gozbu za hiljadu svojih velikaša, i pred hiljadu njih pio je vino.“

• Velika gozba kralja Belšazara, vizija čovječjeg rukopisa na zidu, Danilovo tumačenje i Vavilon te noći osvaja Kir Veliki dok Darije Međanin postaje guverner/kralj.

539. prije n.e. (?) – Danilo 6:1 „Darije je našao za dobro da postavi nad kraljevstvom sto dvadeset nastojnika (satrapa), da budu nad cijelim kraljevstvom.“

• Kralj Darije postavlja Danila za jednog od tri povjerenika nad svojim kraljevstvom. Danilo biva „uhapšen“ i odbija naredbu za obožavanje kralja. Danilo je bačen u lavlju jazbinu, ali ga je Bog izbavio.

538. prije n.e. (?) – Danilo 9:1 „Prve godine Darija, Ahasverovog sina, koji je porijeklom Međanin, a koji je bio postavljen za kralja nad haldejskim kraljevstvom.“

• Danilo čita Jeremijino proročanstvo o Izraelovom zarobljeništvu i ispovijeda se u molitvi pred Bogom. Gabrijel mu otkriva Sedamdeset sedmica za jevrejski narod.

536. prije n.e. – Danilo 10:1 „Treće godine Kira, kralja Persije, Danilu, koji je bio nazvan Beltešazar, bila je data jedna objava. Ta objava je bila istinita i odnosila se na veliki vojni pohod. On je razumio objavu i shvatio viziju.“

• Danilo čuje riječ i ima zastrašujuću viziju Velikog čovjeka. Čovjek/Anđeo mu dolazi i tješi ga, uvjeravajući ga u stvari koje se tiču ​​Božjeg naroda za buduće dane.

536. prije n.e. – Danilo 11:1 „A ja sam prve godine Darija Međanina ustao da bih mu bio snaga i tvrđava.“ (Ovo je vrijeme kada se anđeo prisjeća događaja iz 539/538. prije Hrista, a ne stvarni datum materijala u 11. poglavlju.)

• Anđeo prenosi Danilu nadolazeće vladavine i sukobe u vezi sa Medo-Persijskim carstvom i Grčkim carstvom. Zatim se stih 36 prebacuje na konačnog kralja koji se samouzvisuje.

Budućnost – Danilo 12:1 „U to vrijeme ustaće Mihailo, veliki vođa koji stoji pomažući sinovima tvoga naroda. I nastaće vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. U to će se vrijeme tvoj narod izbaviti, svako ko se nađe zapisan u knjizi.“

• Danilu je data poruka/vizija u vezi s krajem svijeta i predstojećim vječnim kraljevstvom za Božji narod.

Kada želimo analizirati biblijski materijal, prvo moramo prikupiti podatke, a zatim ih organizovati – kao što je pravljenje vremenske linije. Kada to organizujemo, mogu se pojaviti obrasci.

Prva stvar koju prepoznajemo je da se priče o Danilu odvijaju u tri različite grupe: Priče o Nebuhadnezaru (poglavlja 1-4 – 605-562), Rane priče o Belšazaru (poglavlja 7-8 – 553-550) i Kasni Belšazar / Persijske priče (poglavlja 5, 6, 9-12 – 539-536). Može se reći da čitava Danilova knjiga zaista pokriva tri različita dijela njegovog života. I zaista su različiti: U pričama o Nebuhadnezaru nalazimo Danila kako odbija da jede hranu kralja Nebuhadnezara (1:8). Ali u persijskim pričama nalazimo Danila kako ostavlja po strani „biranu hranu“, kao i meso i vino (10:3). To znači da je Danilo u nekom trenutku nakon toga počeo da jede „probranu hranu“ nakon poglavlja 1. Iako ne znamo tačan razlog zašto je Danilo odbio Nebuhadnezarovu hranu; da li je ta hrana bila ponuđena idolima? Ili je najvjerovatnije bila nečista i pod opravdanom sumnjom da se miješa sa nečistim? Možemo pretpostaviti da ako je Danilo nastavio da jede hranu u persijskom periodu, on je to činio kao jedan od ljudi na visokom položaju u Vavilonu i vjerovatno je mogao pripremiti hranu na način koji mu je bio prihvatljiv.

Poređenje Danila 6 i 9 (539. prije n.e.). – Često upoređujemo poglavlja koja su nam sledeća jer su poglavlja obično po redu. Kada nisu po redu, moramo ih postaviti hronološki kako bismo razumjeli kontekst. Kada to učinimo, vidimo da su Danilo 6 i 9 povezani jer su se oba odigrala u razmaku od nekoliko mjeseci.

Danilo 6 sadrži zakon koji je donesen kako bi se spriječio Danilo da se moli svom Bogu u nadi da će ga ubiti. Ovo poglavlje se događa neposredno prije događaja u 9. poglavlju, koje je uglavnom duga molitva u kojoj se Danilo bori sa prestankom izgnanstva i njegovim povratkom u Jerusalim. Dok Danilo 6 naglašava da je molitva tri puta dnevno bila Danilova navika, bliski istorijski kontekst njegove molitve u Danilu 9 pomaže nam da shvatimo za šta se molio tih dana: povratak kući. Činjenica da satrapi Danila nazivaju „jednim od prognanika iz Jude“ upravo u trenutku kada je Danilo tražio kraj svog izgnanstva mogla bi sugerisati da su satrapi znali za Danilovu želju da se vrati kući i da su opako „okretali nož“ podsjećajući druge na njegov status prognanika.

Takođe vidimo lijep kontrast između lavlje jazbine koji svjedoči o Danilovoj nevinosti pred kraljem u 6. glavi i Danilovu molitvu u 9. glavi gdje on priznaje da smo „bili zli i da smo se pobunili.“ Danilo je bio nevin kao pojedinac što se tiče persijskog zakona, ali je sebe smatrao članom naroda koji je kriv pred Božjim zakonom.

Zašto mješavina hebrejskog i aramejskog? – Hronologija može dati uvid i u druge probleme. Jezički gledano, Danilo 2:3 (603. prije n.e.) do 7:28 (553. prije n.e.) napisan je na aramejskom, dok je ostatak knjige (poglavlja 1 i 8-12) napisan na hebrejskom. Iako ne postoji način da se sa sigurnošću utvrdi zašto je knjiga napisana na dva ovakva jezika (zašto počinje u 2:3?, zašto završava u 7. poglavlju?), hronologija bi nam mogla dati nagovještaj: aramejski je bio lingua franca^[2] Vavilona i kada su se desili događaji iz Danila 2, Danilo je nedavno „diplomirao“ na „Vavilonskom univerzitetu“ gdje su ga naučili da koristi aramejski (1:4). Danilo je vjerovatno mogao razumjeti aramejski i prije nego što je stigao u Vavilon, ali njegovo nedavno zvanično obrazovanje i zaposlenje na Nebuhadnezarovom dvoru mogli bi objasniti zašto je počeo pisati na aramejskom.

Zašto je onda Danilo prestao pisati na aramejskom nakon 7. poglavlja (553. prije n.e.)? Ovo je teže razumjeti. Moguće je da se Danilo vratio na hebrejski kada je moć Vavilona počela da se urušava. Možda je promjena jezika imala veze sa sadržajem poglavlja 8-12 jer je Danilo želio da ih sakrije od Belšazara? Vjerovatno nikada nećemo saznati.

 

Promjena imena

Kulturološko i religijsko otuđenje vavilonskih zarobljenika uključivalo je i promjenu jevrejskih imena pomenutih mladića, koji su bili izabrani za obuku iz Judinog plemena.

Danijel na hebrejskom jeziku znači „Bog je moj sudija.“ Novo ime koje mu je dato bilo je Belšazar, što znači „neka Bel sačuva moj život.“ Bel ili Marduk bio je glavni bog Vavilonjana (vidi Danilo 4:8). Hananija znači „milost Božja.“ Sada je dobio ime Šadu Aku, što znači „naredbom boga mjeseca Aku.“ Mišael koje znači „koji je kao Bog“ promijenjeno je u Mušalim Marduk – „koji je kao Aku.“ Azarija – „Jehova pomaže“ – dobio je novo ime je Ardi Nebu, što znači „sluga boga Nebu.“

Međutim, u knjizi proroka Danila nalazimo da su sva ova imena sistematski i namjerno deformisana. Tako umjesto Danilovog „Belšazar“ nalazimo „Beltešazar“, umjesto „Šadu Aku“ – „Šadrak,“ „Mušalim Marduk“ je izmijenjeno u „Mešak“, dok je ime „Ardi Nebu“ transformisano u Abednego (Danilo 1:6,7). Da li su ove deformacije haldejskih imena rezultat otpora samih mladića prema paganskim božanstvima ili korekcija samih prepisivača, nije poznato.

 

Ishrana i Božji blagoslov

„Tada je kralj rekao Asfenazu, glavnom dvoraninu, da dovede neke od sinova Izraelovih, od kraljevskog roda i od velikaša, mladiće koji su bez mane, lijepog izgleda, obdareni svakom mudrošću, bogati znanjem, koji lako uče i koji su sposobni da služe na kraljevom dvoru, pa neka ih pouči pismu i jeziku Haldejaca. Osim toga, kralj im je odredio dnevni obrok od odabranih jela koja je kralj jeo i od vina koje je on pio, pa da se tri godine odgajaju, kako bi posle toga mogli da služe pred kraljem.“ (Danilo 1:3-5)

Činjenica da su jevrejski zarobljenici mogli da uživaju u svim blagodatima na vavilonskom dvoru, umjesto grubog postupanja koje su mnogi primjenjivali prema roblju, govori o specifičnom karakteru, mudrosti i humanosti kralja Nebuhadnezara.

Većina ljudi u ovakvoj prilici lako bi se prepustili novim okolnostima, ali to sa Danilom nije bio slučaj.

„Ali Danilo je u svom srcu odlučio da se neće onečistiti odabranim jelima koja je kralj jeo, ni vinom koje je on pio. Zato je molio glavnog dvoranina da ga ne tjera da se onečisti.“ (Danilo 1:8)

Danilo je očito dobro poznavao podjelu hrane na čistu i nečistu (vidi 3. Mojsijeva 11. glava) i Božje upute u pogledu uzdržavanja od konzumacije alkoholnih pića (vidi 3. Mojsijeva 10:9; 4. Mojsijeva 6:3; Sudije 13:4; Izreke 20:1).

Ali on se nije zadržao samo na tome nego je insistirao na vegetarijanskoj ishrani, prema prvobitnoj Božjoj namjeri za čovjeka (vidi 1. Mojsijeva 1:29; 3:18)! Dakle, pored ljubaznog pozivanja na očuvanje u smislu tjelesne čistote, što je analogno pozivanju na slobodu vjeroispovijesti i savjesti, Danilo je išao korak dalje i molio glavnog dvoranina da u njihov jelovnik uvrsti vegetarijansku prehranu (sjemenke, žitarice, mahunasto povrće i voćne plodove). Kako bi ga zaštitio od eventualnog kraljevog gnjeva zbog kršenja propisa, Danilo je predložio da naprave desetodnevni test pa ako se novi režim ishrane pokaže učinkovitijim da se odobri (vidi Danilo 1:9-13).

„Ali posle deset dana njihova lica su bila ljepša i punija od lica svih drugih mladića koji su jeli odabrana jela koja jede kralj. Od tada je čuvar odnosio jela koja su im bila određena i vino koje je trebalo da piju i davao im sjemenje.“ (Danilo 1:15,16)

Insistiranjem na vegetarijanskoj ishrani i običnoj vodi za piće (Danilo 1:12), Danilo se zaista pokazao mudrim i stavio u položaj da ga sam Bog može blagosloviti na osobit način.

 

Danilo i drugovi demonstriraju znanje i mudrost

„Bog je ovu četvoricu mladića obdario znanjem i razumijevanjem svih knjiga i mudrošću, a Danilo je uz to razumio sve vizije i snove.“ (Danilo 1:17). Osim okruženja u kojem je dospio, Bog je Danilu dao specifične darove razumijevanja vizija i snova zbog jedinstvene proročke objave koja obuhvata istoriju svijeta sve do kraja istorije pobune na Zemlji i uspostavljanja Božje vječne vladavine!

„A kad je prošlo vrijeme nakon kog je po nalogu kralja trebalo da budu dovedeni pred njega, glavni dvoranin ih je izveo pred Nebuhadnezara. Kralj je razgovarao s njima i među svima njima nije se našao nijedan kao Danilo, Hananija, Mišael i Azarija. I tako su oni ostali da služe pred kraljem. Kad god bi ih kralj pitao za nešto za šta treba imati mudrosti i razboritosti, ustanovio bi da su u cijelom njegovom kraljevstvu deset puta bolji od svih okultista i astrologa. I Danilo je ostao tamo do prve godine kralja Kira.“ (Danilo 1:18-21)

Činjenica da je sam kralj provjeravao uspješnost obuke opet svjedoči u prilog svestranosti i sposobnostima tog vladara. Pored toga, Nebuhadnezar je bio u stanju da donese objektivan sud, što nije svojstveno današnjim vlastodršcima i obrazovnom sistemu koji zatvara svaku mogućnost spoznaje Božje mudrosti, nebeskih načela i vrijednosti. Nasuprot tome, kralj Nebuhadnezar nije imao predrasuda da prizna zasluge i vrijednost, ma gdje ih vidio, bez obzira na vjeru i nacionalnost njihovih nosilaca.

__________________________

[1] Svi biblijski navodi uzeti su iz Biblije Novi revidirani prevod, osim ako nije drugačije naznačeno.

[2] Lingua franca – jezik koji je usvojen kao zajednički (mješavina jezika) između govornika čiji maternji jezici se razlikuju.