Od svih kontroverznih tema koje se nalaze u Bibliji, nijedna druga nije bila toliko zloupotrebljavana ili pogrešno shvaćena od proročanstva poznatog kao Danilovih 70 sedmica. Ne postoji drugo mesijansko proročanstvo koje tako savršeno predviđa Hristov dolazak i godinu Njegovog krštenja i raspeća. Pa zašto je ovo proročanstvo o 70 sedmica iz Danila 9 tako pogrešno tumačeno? Pravi odgovor se može pripisati samo našem protivniku. Najznačajniji razlog je naravno taj što je ovo proročanstvo savršeni dokaz da je Isus Hrist (pomazanik). Nemesijanski Jevreji bi shvatili da su propustili prvi Mesijin dolazak ako bi razumjeli ovo proročanstvo, ali ga izbjegavaju vjerujući da je ovaj odlomak proklet. Jedini odlomak koji dokazuje da su propustili Mesiju i oni ga neće čitati! Šta mislite ko je odgovoran? A šta biste rekli na to da mnogi sada misle da ovo proročanstvo predviđa dolazak antihrista?
Kao dio kontrareformacije, Katolička crkva je zadužila jezuitske sveštenike da napišu protutumačenja biblijskih proročanstava kao kontra odgovor na protestantsku reformaciju kada je u njih uperen prst da su antihristi. Španski jezuita, Francisco Ribera, predložio je da je poslednjih sedam godina od 70 sedmica iz Danila budući antihrist i da će antihrist okončati žrtve u obnovljenom hramu. Odatle dolazi navodnih 7 godina nevolje prije drugog Hristovog dolaska. Ali ovo je bilo izmišljeno proročanstvo, napisano s jedinom svrhom da obmane hrišćane o pravom identitetu antihrista. Kada je Sotona ikada toliko zloupotrijebio neki odlomak iz Biblije? Pripisivanje Danilove 70-e sedmice Isusovog krštenja i raspeća i primjena toga na antihrista je potpuno bogohulno.
Danilovih 70 sedmica zapravo nije tako teško razumjeti, a trenutne istorijske informacije olakšavaju dobijanje tačnih datuma. Uprkos tome, postoji alarmantan broj ljudi koji vjeruju da postoji nepoznati vremenski razmak između 69. i 70. sedmice koji potiče od španskog jezuita Francisca Ribere. Mnogi su prevareni ovim i nažalost varaju mnoštvo drugih. Sada veliki broj vjerskih grupa podučava većinu istog jezuitskog futurizma kao Francisco Ribera, koji skriva pravu istinu o antihristu i nekom izmišljenom sedmogodišnjem periodu nevolje koji je u stvari proizašao iz nečuvene zloupotrebe Danilovog proročanstva o 70 sedmica koje predviđa dolazak Hrista, a ne antihrista.
Razmotrite sledeće u vezi s ovom pogrešnom teorijom jaza. Ako ste kupili kuću uz mjesečnu otplatu, a plaćali svakih 6 mjeseci, mislite li da bi banka to prihvatila? Očigledno ne. Šta mislite, kako bi banka reagovala da im kažete da u stvari plaćate mjesečne uplate svakog mjeseca, ali ste dodali razmak od 5 mjeseci između 3. i 4. sedmice tako da se mjesečne otplate zapravo dešavaju svakih šest mjeseci? Mislite li da bi prihvatili vaše obrazloženje? Bilo bi mnogo vjerovatnije da će zatražiti ozbiljnu psihijatrijsku pomoć! Takođe bi vam rekli da je jedan mjesec jedan mjesec!
Danilovo proročanstvo o 70 sedmica je takođe upravo to! To nije 70 sedmica plus neki neodređeni vremenski period ubačen između 69. sedmice i 70. sedmice. Očigledno, to više ne bi bilo 70 sedmica! Anđeoski tumač koji razgovara s Danilom izjavljuje koliko je to tačno i nigdje Sveto pismo ne kaže da možemo manipulisati vremenskim periodima dodavanjem vremena tamo gdje želimo. Ovo je besmislena glupost i nigdje nije podržana u Bibliji. Oni koji poučavaju ovu pogrešnu jeres tragično su prevareni od strane našeg protivnika koji je uspio da ih navede da šire ovu jezuitsku propagandu. Previše ljudi potcjenjuje ono što neprijatelj može učiniti i što je činio tokom vjekova i to neprestano čini.
Objašnjenje Danilovog proročanstva o 70 sedmica
Knjiga proroka Danila je napisana dok su Jevreji bili u izgnanstvu u Vavilonu zbog svog grijeha i pobune protiv Boga. Danilo 9:24-27 sadrži proročanstvo koje je izgovorio anđeo Gabrijel kako bi ohrabrio jevrejski narod jer će im se dati „druga šansa“ da okončaju svoj grijeh i pobunu, vrate se kući i ponovo sagrade Jerusalim i svoj hram i na kraju dobiju svog Mesiju, naravno Isusa Hrista.
Svi ovi sledeći događaji opisani ovdje u Danilu, 9. poglavlje, zbili su se 538. godine prije Hrista ubrzo nakon što su Haldejci (Vavilon) bili pokoreni od strane Međana i Persijanaca.
Danilo 9:1 „Prve godine Darija, Ahasverovog sina, koji je poreklom Međanin, a koji je bio postavljen za kralja nad haldejskim kraljevstvom.“
Danilo je proučavao Jeremijinu knjigu i shvatio da je poslednjih 70 godina ropstva njegovog naroda sada konačno došao kraj.
Jeremija 25:11-12 „Sva ova zemlja pretvoriće se u pustoš, strašan prizor, i ti narodi služiće kralju Vavilona sedamdeset godina. A kad se navrši sedamdeset godina, pozvaću na odgovornost kralja Vavilona i onaj narod zbog njihovog prestupa, govori Gospod, pozvaću na odgovornost cijelu haldejsku zemlju i pretvoriću je u vječnu pustoš.“
Danilo 9:2-3 „Prve godine njegovog vladanja, ja, Danilo, razumio sam iz knjiga broj godina koje, prema riječi koju je Gospod uputio proroku Jeremiji, treba da se navrše nad opustošenim Jerusalimom, naime, sedamdeset godina. I okrenuo sam svoje lice prema Gospodu, istinitom Bogu, da ga tražim molitvom i usrdnim molbama, u postu, kostrijeti i pepelu.“
Sada kada je Vavilon pao, Danilo je znao da je vrijeme da se Jerusalim ponovo izgradi. Danilo nije sumnjao da su grijesi njegovog naroda izazvali svu njihovu tugu, ali se pitao da li je obnova Jerusalima odložena zbog njihove pobune. Tako u stihovima 3-19 nalazimo da se Danilo usrdno moli i posti svome Stvoritelju Bogu, tražeći oproštenje za svoje i grijehe svog naroda.
Danilo 9:4-5, 17 „I pomolio sam se Gospodu, svom Bogu, priznajući: O Gospode, istiniti Bože, ti si velik, ulivaš strah, držiš savez i pokazuješ milost onima koji te vole i drže se tvojih uputstava, a mi smo zgriješili, postupili smo neispravno, učinili zlo i pobunili se. Odstupili smo od tvojih uputstava i tvojih propisa… A sada poslušaj, Bože naš, molitvu svog sluge i njegove usrdne molbe, i neka tvoje lice zasja nad tvojim opustošenim svetilištem, zbog tebe, Gospode.“
Tokom Danilove molitve, anđeo Gabrijel se ponovo javio Danilu. U prethodnom poglavlju Danila 8, anđeo je Danilu dao viziju koja opisuje vremenski period od 2300 dana (2300 godina). Međutim, pošto je Danilo bio iznemogao, tada nije mogao čuti cjelokupno tumačenje vizije.
Danilo 8:14-16, 27 „Tada mi je on rekao: Do dvije hiljade i trista večeri i jutara, svetinja će se očistiti [opravdati]. I dok sam ja, Danilo, imao tu viziju i tražio da je razumijem, gle, pred mene je stao neko ko je izgledao kao čovjek. I začuo sam glas čovjeka koji je bio usred Ulaja, i on je povikao: Gabrijele, objasni mu viziju… Tada sam ja, Danilo, bio iscrpljen i bolovao sam više dana. Zatim sam ustao i obavljao kraljeve poslove, ali sam i dalje bio smeten zbog vizije, i nije bilo nikoga ko bi je razumio.“
Danilo 9:20-21 „Dok sam još govorio i molio se i ispovijedao svoj grijeh i grijeh svog naroda Izraela i upućivao Gospodu, svom Bogu, molbu za milost za svetu goru svog Boga, i dok sam još izgovarao molitvu, onaj čovjek Gabrijel, koga sam na početku vidio u viziji, iscrpljen od umora, došao je k meni u vrijeme prinošenja večernjeg žrtvenog dara.“
Gabrijel sada kaže Danilu da će objasniti viziju koju je imao na početku. Međutim, nigdje u Danilu 9 ne vidimo da Danilo ima viziju. Poslednja vizija koju je Danilo imao bila je u prethodnom 8. poglavlju kada se srušio i nije mogao čuti sve što je Gabrijel imao da kaže. Zdrav razum i logika nam govore da će Gabrijel završiti sa pričanjem Danilu o onome što mu je bilo previše loše da čuje prije nego što se onesvijestio. Zapamtite da u originalnom hebrejskom i grčkom tekstu nema poglavlja ili stihova. Dakle, isti anđeo nastavlja da upućuje proroka kako bi se sklopila cjelokupna slika.
Danilo 9:22-23 „I obratio mi se da mi pomogne da sve to razumijem, rekavši: Danilo, došao sam da te urazumim. Kad si počeo da se usrdno moliš, izašla je riječ i ja sam došao da ti je javim, jer si miljenik Božji. Zato pazi na riječ i shvati viziju.“
Imajte na umu da riječ „određeno“ u Danilu 9:24 dolazi od hebrejske riječi, „katak“ (vidi Strong 2852) što doslovno znači odsjeći ili odvojiti. Drugim riječima, anđeo govori Danilu da je 70 sedmica bilo odsječeno ili odvojeno za narod Izraela, ali kako odsjeći ovo vrijeme? Moralo bi biti odsječeno od većeg vremenskog perioda koji može biti samo proročanstvo o 2300 dana (2300 godina) u Danilu 8:14. Anđeo Gabrijel će ilustrovati vremenski period koji je odsječen dužim vremenskim periodom koji je označen posebno za narod Izraela. Ono što je nedostajalo prvom periodu od 2300 dana – početna tačka – naznačeno je u drugom.
Ovo nas dovodi do glavnog odlomka Danilovog proročanstva. Cijeli odlomak Danilovih 70 sedmica je prvo dat u nastavku radi lakšeg proučavanja, tako da se kontekst može vidjeti prije nego što objasnimo preostale stihove. Ovo veoma kontroverzno proročanstvo doslovno glasi:
Danilo 9:24 „Sedamdeset je sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grijehu, da se očisti krivica, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.“
Danilo 9:25 „Zato treba da znaš i da razumiješ: Od izlaska riječi da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do Pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice. Opet će se izgraditi trg i zid, i to u teško vrijeme.“
Danilo 9:26 „A posle šezdeset i dvije sedmice pomazanik će biti pogubljen i ništa mu neće ostati. A grad i sveto mjesto uništiće narod jednog vođe koji dolazi. I kraj tome biće s bujicom uništenja. I do kraja će biti rat. Pustošenja su ono što je određeno.“
Danilo 9:27 „I on će tokom jedne sedmice potvrditi savez sa mnogima, a u polovini te sedmice ukinuće žrtvu i žrtveni prinos. I na krilima idolopoklonstva doći će onaj koji pustoši. I sve do istrebljenja, ono što je određeno izlivaće se i na onoga koji leži opustošen.“
U Danilu 9:24 nalazimo da je Bog dao Danilovom narodu 70 sedmica da okončaju svoj grijeh i pobunu protiv njega, ali ako bi ignorisali ovo upozorenje onda bi Bog odbacio Izrael kao svoju izabranu naciju. Kada je biblijsko proročanstvo simbolično, primjenjuje se princip dokazanog i utvrđenog dana za godinu. (Pogledajte Ezekiel 4:6 i Brojevi 14:34) Dakle, Danilovih 70 sedmica (490 dana) je zapravo doslovnih 490 godina. Danilo 9:25 nas obavještava da je ovih 70 proročkih sedmica počelo dekretom o obnovi i izgradnji Jerusalima.
Danilo 9:25 „Zato treba da znaš i da razumiješ: Od izlaska riječi da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do Pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice. Opet će se izgraditi trg i zid, i to u teško vrijeme.“
Ovaj dobro poznati datum početka dekreta o obnovi Jerusalima dao je Artakserks 457. godine prije Hrista (Ezra 7:13). Zapamtite da je ovaj datum bio i početak 490 godina koje je Bog dao Izraelu da okonča njihovu pobunu i tako je 490-godišnji probni period završio 34. godine naše ere kada su Jevreji prestali da budu Božji izabrani narod. Danilo 9:24-25 nas obavještava da će Mesija biti pomazan nakon što prođe ukupno 69 (7 + 62) od ovih proročkih sedmica. To je 483 godine (490 – 7) od datuma dekreta iz 457. p.n.e. i dovodi nas do 27. godine naše ere. To je bila tačna godina kada je Isus kršten od Jovana i Duh sveti ga je pomazao za Njegovu službu. Hebrejska riječ „Mesija“ znači „Pomazanik“ i tako znamo da ovo može biti samo ispunjenje Danilovog proročanstva o 70 sedmica da će se Mesija pojaviti 27. godine nove ere. Jevrejski probni period je bio 70 sedmica, ali Isus se pojavljuje kao Mesija nakon 69 sedmica. Dakle, 70-a i poslednja sedmica ostavljena je da Hrist služi prije nego što se završi probni period Jevrejima. Šta se dogodilo u ovoj 70. i poslednjoj sedmici?
Danilo 9:27 daje odgovor: „I on će tokom jedne sedmice potvrditi savez sa mnogima, a u polovini te sedmice ukinuće žrtvu i žrtveni prinos.“
Sredina sedmice je polovina od 7 dana što je naravno 3,5 proročkih dana tj. 3,5 doslovne godine, što je vrijeme od Isusovog krštenja do Njegovog raspeća. I kao što biste očekivali, Biblija potvrđuje da je Isusova služba trajala tačno 3,5 godine. Kada su razapeli Isusa u proljeće 31. godine, hramska zavjesa je bila pocijepana od vrha do dna (Matej 27:51) što je označavalo kraj žrtvenog sistema. Svojom vlastitom smrću Isus je ukinuo žrtvu i žrtveni prinos. Preostale 3,5 doslovne godine dovode nas do kraja 70 sedmica i jevrejskog vremena probe. Učenici su radili uglavnom za Jevreje tokom te tri i po godine, a 34. godine naše ere, 70 sedmica je završilo kada je Stefan kamenovan nakon njegovog uzvišenog govora pred savjetom u Djelima 7. poglavlje. Obratite pažnju da je ovo izuzetno značajan događaj jer vidimo da Stefan kaže: „Vidim nebesa otvorena i Sina čovječjeg kako stoji s desne strane Boga.“ Poslednje 3,5 godine, što je bila ista dužina vremena kao i služba Isusa Hrista, završile su se Stefanovom smrću i on je zapravo izgovorio iste riječi kao Isus kada je razapet. Ovo je označilo kraj veoma značajnog vremenskog perioda koji je bio kraj Danilovih 70 sedmica.
Jevreji su odbacili poruku Jevanđelja i od tada više nisu bili Božji izabrani narod i tako je Jevanđelje počelo da dolazi do neznabožaca (Djela 8:4). Jevreji sada primaju spasenje kao pojedinci na isti način kao i mi. Dakle, u jesen 34. godine nove ere, jevrejske vođe su odbacile poruku Jevanđelja. Otvoreno su izjavili da su to odbacili kamenovanjem Stefana koje su u potpunosti odobrile vođe Izraela. Tužna istorijska činjenica je da je Stefan bio prvi hrišćanski mučenik koji je ubio sam jevrejski narod. Prošlo je 490 godina i Jevreji ne samo da se nisu pokajali, već su ubili samog Mesiju kojeg su čekali, kao i poslednjeg glasnika koji je poslan da im da svoju poslednju priliku da se pokaju. Jevreji su sada bili odbačeni kao Božji izabrani narod i u duhovnoj stvarnosti se nisu razlikovali od neznabožaca (iako i dalje upražnjavaju svoje nacionalne običaje).
Za one koji se pitaju, dobro poznato i prihvaćeno pravilo dana za godinu je tačno ili bi u suprotnom čitava Isusova služba trajala samo 3,5 dana umjesto 3,5 godine, a cjelokupno proročanstvo bi trajalo samo oko 1,3 godine. To bi bilo od 457. p.n.e. do otprilike 455. p.n.e. Hram i ulice i zidovi Jerusalima itd. morali bi biti obnovljeni za 49 dana. Ovo bi bio nemoguć zadatak i svakako je bio potreban period od 49 godina kako bi se očekivalo.
Sada da razmotrimo još neke detalje. Kako možemo postići da godina krštenja bude 27. godine nove ere kada se kaže da je Isus imao oko trideset godina? Kada je ovo vrijeme prvi put izračunato, napravljena je greška od 4 godine, što mnogi sada znaju. Irod je još bio živ kada se Hrist rodio i učinio je sve što je mogao da pokuša da ubije Isusa u to vrijeme. Ali istorija bilježi da je Irodova smrt bila 4. godine prije nove ere. Nakon što je greška prepoznata, istorijske činjenice su postale još jasnije. Isus je rođen 4. godine prije Hrista, a zatim kršten 27. godine nove ere u dobi od oko 30 godina.
Nakon što je Isusa krstio Jovan, Isus navodi sledeće: „Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje: pokajte se i vjerujte jevanđelju.“ (Marko 1:15) Šta je ovo ispunjeno vrijeme o kojem Isus ovdje govori? Sigurno već znate, ali obratite pažnju na sledeći biblijski komentar za potvrdu.
Komentar Adama Klarka na Bibliju, LL.D., FSA, (1715-1832)
„Marko 1:15 Vrijeme je ispunjeno – to jest, vrijeme određeno za slanje Mesije; a posebno vrijeme koje je naveo Danilo, Dan_9:24-27.“
Takođe uporedite ovo sa Galatima 4:4: „Ali kad se vrijeme navršilo, Bog je poslao svog Sina, rođenog od žene i rođenog pod Zakonom.“ Imenica na grčkom za vrijeme je „hronos“, što označava hronološko vrijeme koje je mjerljivo!
Napomene
Napomena 1: Postoje različita mišljenja o tome na koga se „narod jednog vođe“ odnosi u Danilu 9:26, ali se većina učenjaka ipak slaže da se uništenje „grada i svetinje“ odnosi na drugo uništenje Jerusalima i obnovljenog svetilišta od strane rimske vojske pod Titom 70. godine nove ere.
Napomena 2: Zapamtite da je 70 sedmica ili 490 godina bilo vrijeme koje je Bog dao svojoj izabranoj naciji da okonča njihovu pobunu i tada bi im bili oprošteni njihovi prestupi.
Napomena 3: U većini prevoda u Danilu 9:24 stoji da se pomazuje „Sveti nad svetima“, dok je ispravno „Svetinja nad svetinjama“ (heb. kôdeš kôdešim). Kako se to svetinja pomazuje? Kao što je zemaljski tabernakul sagrađen u vrijeme Mojsija morao biti pomazan za službu (Izlazak 40:9; Levitska 8:10-11; Brojevi 7:1) tako je i nebesko Svetilište pomazano za Hristovu službu nakon Njegovog uznesenja (vidi Jevrejima 8:1-6; 9:11-12, 22-26)! Ovo naravno nije mogao biti slučaj dok sam Prvosveštenik (Isus) nije stekao kvalifikacije za tu službu svojim životom, posredničkom žrtvom i uskrsenjem!
Dokaz o datumu za Danilovih 70 sedmica
Osnove proročanstva o 70 sedmica iz Danila 9 su relativno jednostavne i jasne. Jedino što u početku nije jasno i što mnogi osporavaju je dokaz o datumu. Kako možemo biti sigurni da je ovo proročanstvo zapravo počelo 457. godine prije Hrista? Da bi ovo proročanstvo dokazalo da je Isus u stvari bio Mesija, tada se početni period mora približiti godini koja se može pomiriti s datumom koji bi se mogao uskladiti s Isusovim krštenjem i raspećem. Kao što smo ranije otkrili, ovaj datum početka počeo je dekretom o obnovi Jerusalima (Dan. 9:25).
Dekret o obnovi Jerusalima. – Izdavanje naredbe za obnovu Jerusalima počinje posebnom dekretom, ali problem je što u Bibliji postoji nekoliko različitih uredbi koje se tiču obnove unutar Jerusalima.
Inicijator | Pasus | Datum | Pojedinosti odredbi |
Kir | Ezra 1:1-4 | 539. p.n.e. | Dozvolio je Jevrejima da se vrate kući i obnove svoj Hram. Rad je prestao zbog lažnih navoda (Ezra 4:6-13). |
Darije | Ezra 6:8-12 | 520. p.n.e. | Dozvolio je Jevrejima da završe obnovu Hrama. |
Artakserks | Ezra 7:11-26 | 457. p.n.e. | Dao je ovlasti Ezri da vodi naciju u Božjim zakonima. |
Artakserks | Nehemija 1 | 445. p.n.e. | Dao je dozvolu Nehemiji da obnovi zidine Jerusalima. |
Prva dva datuma su prerana da bi imali bilo kakav uticaj na dolazak Mesije, a poslednji je prekasno. Ezra je stupio na dužnost 7. godine Artakserksa. Dakle, uzimajući u obzir godinu svog uspona, ovaj persijski kralj je započeo svoju vladavinu 464. p.n.e. Ovo smješta kraljev dekret Ezri oko 457. p.n.e. (464. p.n.e. – 7 godina = 457. p.n.e.) Nalazimo da Ezra takođe aludira na to da je možda dobio dozvolu u svojoj molbi ne samo za obnovu Hrama, već i za izgradnju zidina Jude i Jerusalima.
Ezra 9:9 „Jer mi smo sluge, ali nas u ropstvu našem nisi ostavio, Bože naš, nego nam daješ milost, pa smo stekli naklonost pred persijskim kraljevima, i daješ nam život da bismo tebi, našem Bogu, podigli dom i obnovili njegove ruševine, i štitiš nas kamenim zidom u Judi i u Jerusalimu.“
Zaključak 69 sedmica je dolazak „Pomazanika Vladara“ i teolozi se uopšteno slažu da je ovaj Pomazani vladar referenca na Isusa Hrista. Dakle, ovo čini jednostavnim posmatranjem četiri dekreta i uvidom koji je u skladu s prvim Isusovim dolaskom. Pošto postoje neke razlike u mišljenjima o ovim datumima, naveli smo niz najprihvaćenijih datuma.
Danilo 9:25 „Zato treba da znaš i da razumiješ: Od izlaska riječi da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi pa do Pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dvije sedmice…“
Inicijator i datum za svaki dekret | Kraj 483 godine | ||
Kir | Ezra 1:1-4 | 539-536 p.n.e. | 56-53 p.n.e. |
Darije | Ezra 6:8-12 | 520-519 p.n.e. | 37-36 p.n.e. |
7. godina Artakserksa | Ezra 7:11-26 | 458-457 p.n.e. | 26-27 n.e. |
20. godina Artakserksa | Nehemija 1 | 445-444 p.n.e. | 39-40 n.e. |
Ova tabela olakšava uvid u to da je prvi Artakserksov dekret koji je dat Ezri 457. godine prije Hrista početak Danilovog proročanstva o 70 sedmica budući da je datum 27. naše ere unutar vremenske linije početka Isusove službe. Imajte na umu da sekularni naučnici datiraju sedmu godinu Artakserksa koja se spominje u Ezri 7:7 u 458. p.n.e. umjesto u 457. p.n.e. Druge godine koje su neki koristili su nemoguće.
Istoričari su uspjeli utvrditi apsolutne datume vladavine Artakserksa I koristeći klasične grčke izvore i egipatske i vavilonske astronomske i istorijske izvore. Sada znamo da se Artakserks popeo na presto kasno 465. godine prije nove ere nakon što je njegov otac Kserks umro i da je njegova prva puna godina bila 464. p.n.e. Nema sumnje za svakoga ko je upoznat sa dostupnim hronološkim izvorima da imamo godine vladavine Artakserksa I tačno fiksirane. Datumi su tako dobro postavljeni u cementu ovih izvora za Danilo 9:25 da sama Biblija pruža sve osnovne informacije koje su nam potrebne da bismo razumjeli ovaj proročki period. Ako postoji zabuna u naučnom svijetu, to je zato što se naučnici osjećaju nelagodno zbog istorijskih informacija koje pružaju knjige Ezre i Nehemije.
Danilovo proročanstvo o 70 sedmica ukazivalo je na dekret o obnovi i izgradnji Jerusalima kao datumu početka 70 sedmica. Podaci koje je dao Ezra pokazuju da se ovo proročanstvo ispunilo dekretom Artakserksa I 457. godine prije Hrista koji je ovlastio Ezri da obnovi Jerusalim dozvoljavajući mu da uspostavi pravosudni sistem zasnovan na Gospodnjem zakonu u Jerusalimu i širom provincija Trans-Eufrata. Uredbom je takođe dozvoljena obnova grada. Nehemija jasno daje do znanja da je u računanju godina vladavine Artakserksa koristio kalendar od jeseni do jeseni koji nam omogućava da identifikujemo sedmu godinu kralja kao 457. p.n.e. Detaljnije o utvrđivanju početne godine u članku pod naslovom „Zašto je proročki period o 70 sedmica započeo 457. godine prije Hrista?“
Više datumskih dokaza za Danilovih 70 sedmica
Takođe su nam date druge relevantne informacije u Svetom pismu koje pomažu potvrditi dokaze o datumu. Na primjer, Luka opisuje propovijedanje Jovana Krstitelja u vrijeme kada je Isus kršten.
Luka 3:1 „U petnaestoj godini vladavine cezara Tiberija, kad je Pontije Pilat bio namjesnik Judeje, Irod tetrarh u Galileji, a njegov brat Filip tetrarh u Itureji i Trahonitidi, i Lisanija tetrarh u Abileni.“
Ova informacija nam takođe daje odličan istorijski trag. Izvanredno je da iz vrlo pouzdanih sekularnih zapisa znamo da je Cezar Tiberije započeo svoju jedinu vladavinu 14. godine nove ere. Njegova petnaesta godina bi stoga bila 28. godine nove ere. Ovaj datum je, međutim, jedna godina kasnije koristeći 457. p.n.e. i značilo bi da bi datum dekreta bio 456. p.n.e. Iz tog razloga su neki koristili ovaj datum, ali 456. p.n.e. je definitivno pogrešna. Datumi oko kojih se većina naučnika slaže su ili 457. p.n.e. ili 458. p.n.e., ali se nijedan ne može pomiriti sa 456. p.n.e. To znači da ne možemo pomiriti datume i čini se da imamo grešku od jedne godine.
Za Tiberija Julija Cezara se kaže da je vladao od 14. do 37. godine nove ere, ali ovo je njegova samostalna vladavina. Nakon njegovog usvajanja 4. nove ere, Tiberiju je data prokonzularna (vojna) i tribunska (zakonodavna) vlast, a 13. godine nove ere, date su mu ovlasti jednake Avgustovim, što ga je efektivno učinilo vladajućim ko-imperatorom. Dakle, kada je Avgust umro 14. godine nove ere, pitanje sukcesije nije bilo pitanje pošto je Tiberije već imao ovlašćenja cara. Petnaesta godina vladavine Cezara Tiberija koristeći datum njegove samostalne vladavine učinila bi daje Isusovo krštenje bilo 28. nove ere. Mnogi zaboravljaju da koriste inkluzivne godine i tako pogrešno dobijaju 29. n.e. Tačan izračun je 14. n.e. + 15 – 1 godina = 28. n.e. Ali ovo, kao što smo upravo napomenuli, još uvijek se ne može pomiriti sa datumom dekreta za obnovu Jerusalima. Ali kada dozvolite zajedničku vladavinu sa Avgustom za jednu godinu prije, 14. naše ere, tada je Isusovo krštenje, naravno, godinu dana ranije 27. naše ere. Izračun postaje 13. n.e. + 15 – 1 = 27. n.e. Ovo se sada slaže jedno s drugim imamo dokaze za početak obnove Jerusalima 457. p.n.e. Za dalju provjeru pogledajte sledeće dvije enciklopedije.
Augustus. Encyclopaedia Britannica.
Iako je Avgust sada osjećao svoje godine, ove godine u pridruživanju s Tiberijem obilježile su administrativne inovacije: …i preinačenje dotadašnjeg povremenog imenovanja prefekta grada (praefectus urbi) u stalnu funkciju (13. godine). Kada su iste godine Avgustove ovlasti obnovljene na 10 godina – takve su obnove davane u intervalima tokom čitave vladavine – Tiberije je postao jednak u svakom ustavnom pogledu…
Tiberije: http://en.wikipedia.org/wiki/Tiberius
Smrt Gaja u 4. godini n.e. pokrenula je nalet aktivnosti u Avgustovom domaćinstvu. Tiberije je usvojen kao punopravni sin i naslednik, a zauzvrat je morao da usvoji Avgustovog nećaka, Germanika, sina njegovog brata Druza i Avgustove nećakinje Antonije Male. Zajedno sa usvajanjem, Tiberije je dobio vlast tribuna, kao i dio Augustovog maius imperiuma, nešto što čak ni Markus Agripa možda nikada nije imao. Godine 7. nove ere, Avgust se odrekao Agripe Postuma i prognao ga da ide na ostrvo Planazija, da živi u samoći. Dakle, kada su 13. godine naše ere, Tiberijeve moći postale jednake, a ne druge, sa Avgustovim vlastitim moćima, on je za sve namjere i svrhe bio „suprinceps“ s Augustom, a u slučaju smrti potonjeg, jednostavno bi nastavio da vlada bez interegnuma ili mogućih preokreta. Avgust je umro 14. godine naše ere, u 76. godini.
Dakle, da li je Luka mislio na jedinu ili zajedničku vladavinu Cezara Tiberija? Tabela ispod ne samo da otkriva odgovor, već i potvrđuje tačnu godinu dekreta o obnovi Jerusalima. Budući da imamo dvije istorijske informacije, sve što trebamo učiniti je pronaći s kojim stupcima možemo uskladiti datume. Dakle, pronađite koji stupac 15. godine odgovara kojem redu datuma Isusovog krštenja. Kao što vidite, jedini red i kolona koji se poklapaju otkrivaju datum dekreta 457. godine prije Hrista, tako da je Luka morao misliti na zajedničku vladavinu Tiberija. Sada je jednostavan dodatak da dobijete datum raspeća 31. godine nove ere.
Datum davanja dekreta
7. godine Artakserksa |
Plus 483 godine do
Isusovog krštenja |
15. godina Tiberijeve zajedničke vladavine 13. n.e. | 15. godina samostalne vladavine Tiberija 14. n.e. |
458 p.n.e. | 26 n.e. | 27 n.e. | 28 n.e. |
457 p.n.e. | 27 n.e. | 27 n.e. | 28 n.e. |
Pažljivo proučavanje jevanđelja po Jovanu takođe otkriva da je Isus propovijedao oko 3,5 godine, baš kao što Danilovo proročanstvo o 70 sedmica otkriva jer kaže da je Isus bio pogubljen usred poslednjih 7 godina. Pošto je Isus bio razapet na Pashu, koja se slavila u proljeće, onda bi Njegovo krštenje moralo biti u jesen. Dakle, 3,5 godine nakon 27. godine naše ere dovodi nas do 31. godine nove ere.
Dakle, korišćenje istorijskih dokaza o datumu početka 457. p.n.e. za dekret o obnovi Jerusalima i petnaestoj godini vladavine Cezara Tiberija (Luka 3:1), uz dopuštanje jednogodišnje zajedničke vladavine s Avgustom, daje nam identičan datum za 27. godinu nove ere koji potvrđuje da je tačan. Ovo nam takođe daje datum raspeća 31. godine nove ere bez ikakvih komplikacija u pomirenju bilo kojeg datuma sa istorijskim i biblijskim dokazima. Zapamtite da ne računate nultu godinu koja ide od prije nove ere do nove ere kao što su mnogi radili ili će to proizvesti još jednu grešku od jedne godine. Izračun bi trebao biti 457 – 483 – 1 = 27 n.e.
Dokaz o datumu za 3,5 godine
Upravo smo napomenuli da Jovanova knjiga otkriva da je Danilovih 70 sedmica precizno u pokazivanju da je Mesija (Isus) bio pogubljen 3,5 godine nakon što je Isus započeo svoju službu. Odmah nakon što je Isus bio pomazan od Boga u rijeci Jordanu, Luka 3:22-23 nas obavještava da je „Duh sveti je sišao na njega u tjelesnom izgledu kao golub, i s neba se začuo glas: ‘Ti si moj Sin, voljeni, koji je po mojoj volji.’ Kad je Isus započeo sa svojom službom, imao je oko trideset godina….“ Tada se Isus krstio i započeo svoju službu. Danilovih 70 sedmica počelo je oko Dana pomirenja, koji je u tišriju i koji je otprilike 6 mjeseci prije Pashe, i računanje broj Pasha koje slijede u ovo vrijeme dok Isus ne bude odsječen ili razapet otkriva da je prošlo 3,5 godine.
Od antičkih vremena komentatori su podijeljeni u pogledu identiteta praznika u Jovanu 5:1. Mišljenja su podijeljena između Pashe i Pedesetnice, i zaista jedan rukopis jevanđelja iz 9. vijeka na Oksfordu ide toliko daleko da ubacuje „praznik beskvasnih hljebova“ umjesto „jevrejskog praznika“, identifikujući tako praznik kao Pashu. Ali pažljivije istraživanje otkriva da je vjerovatno u pitanju judejski praznik zvani Purim, ustanovljen u vrijeme Estere (vidi Estera 9:20-23), koji je padao u februaru ili martu. Iako je velika vjerovatnoća da je ovaj praznik Purim, to se ne može uvjerljivo dokazati, ali isto tako ne može ni opovrgnuti. No to svakako ne mijenja naše dokazivanje koliko je Pashi bilo u Isusovoj javnoj službi.
Prva Pasha | Druga Pasha | Treća Pasha |
Jovan 2:13, 23 | Jovan 6:3-4 | Jovan 13:1 |
Danilovih 2300 dana i 70 sedmica
Neki ljudi kao što su Džon Prat i Ser Isak Njutn postavili su Isusovo razapinjanje na kraj Danilovog proročanstva o 70 sedmica (490 godina). Ali, kao što smo vidjeli, Isus je razapet usred poslednjih sedam godina.
Prat stavlja datum Artakserksovog dekreta 3. aprila 458. godine prije nove ere i razapinjanja našeg Mesije na sam kraj 490 godina u petak 1. aprila, 33. godine nove ere. Ali pošto je Isus zapravo razapet 3,5 godine prije kraja 490 godina, znamo da je ovo netačno. Ono što su Prat i drugi takođe previdjeli je da je proročanstvo o Danilovim 70 sedmica (490 godina) odsječeno od Danilovog proročanstva o 2300 dana (2300 godina) iz prethodnog poglavlja.
Danil 8:14 „Tada mi je on rekao: Do dvije hiljade i trista večeri i jutara, svetinja će se očistiti [opravdati].“
Ovdje anđeo Gabrijel govori Danilu da će svetilište biti očišćeno na kraju 2300 godina, što je bilo čišćenje grijeha ljudi iz Božjeg Hrama. Ovo je ispunjenje Jom Kipura ili Dana pomirenja. Jom Kipur pada u mjesecu tišriju, koji je oko septembra, oktobra po gregorijanskom kalendaru. Većina teologa bi se složila sa Pratom u tome da su biblijska proročanstva veoma precizna u vremenu, a pošto je početak proročanstva od 2300 godina ujedno i početak Danilovih 70 sedmica (490 godina), onda je takođe počelo od Dana pomirenja (Jom Kipura) oko septembra, oktobra, a ne 3. aprila. Dakle, datum 458. godine prije Hrista od Prata i drugih koji su napravili istu grešku je pogrešan i zapravo bi bio 457. prije Hrista što je u skladu sa 15. godinom vladavine Cezara Tiberija.
Ko je sada Božji Izrael?
Pošto su Jevreji odbačeni kao Božji izabrani narod, kome sada ide obećanje i ko je Izrael danas? Pavle kaže u Galatima 6:16 da postoji Izrael Božji i u 1. Korinćanima 10:18, Pavle govori o Izraelu po tijelu. Tjelesni Izrael su oni koji su Jevreji po rođenju, a Izrael Božji je svako ko pripada Hristu i koji je pod Novim Savezom. Većina hrišćana ne razumije jednostavnu istinu da ako smo Hristovi onda smo duhovni Izrael Božji. Novi savez je sklopljen samo sa Domom Izraela i tako oni koji odluče da odbace ovu vrlo jasnu istinu ne mogu biti pod Novim savezom. Zapazite u sledećem odlomku da Pavle govori o dva Izraela i izjavljuje da doslovno Abramovo sjeme danas više nije Božji Izrael.
Rimljanima 9:6-8 „Međutim, to ne znači da je Božja riječ zatajila. Jer nisu Izrael svi koji potiču od Izraela. Niti su svi Abramova djeca samo zato što su njegovo potomstvo, nego kao što piše: Ono što će se nazvati tvojim potomstvom doći će preko Isaka. To jest, djeca dobijena po tijelu nisu ujedno i Božja djeca, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo.“
Pavle dalje pojašnjava da djeca po tijelu (Jevreji po rođenju) nisu djeca Božja nego su to djeca obećanja. Dakle, ko su sada djeca obećanja? Galatima 3:28-29 ovo objašnjava na način koji se ne može pogrešno shvatiti, a Rimljanima 2:28-29 je takođe vrlo jasan pasus.
Galatima 3:28-29 „Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Abramovo potomstvo, naslednici po obećanju.“
Rimljanima 2:28-29 „Jer pravi Judejac nije onaj koji je to spolja niti je pravo obrezanje ono koje je spolja, na tijelu, nego je pravi Judejac onaj ko je to iznutra i njegovo obrezanje je obrezanje srca po Duhu, a ne po slovu. On ne dobija pohvalu od ljudi, nego od Boga.“
Kada je jevrejsko vijeće odbacilo Božju poruku od Stefana (Djela 6:8-7:60) i kamenovalo ga, to je završilo 490 godina koje je Bog dao Izraelu da okonča njihovu pobunu i grijeh protiv Njega (Danilo 9:24). Kada se Danilovih 70 sedmica završilo, sledeće tačke iz Svetih spisa su stupile na snagu. Nije Jevrej koji je to spolja, već je Jevrej koji je to iznutra, pa ako smo Hristovi, onda smo Abramovo potomstvo, a time i djeca Izraela i naslednici prema obećanju. Dakle, duhovni Izrael čine svi koji pripadaju Hristu, bez obzira na njihovu nacionalnost, što uključuje i Jevreje kao pojedince. (S druge strane, zapazićete da lažni tumači pokušavaju da naprave podjelu između Jevreja i „crkve“, sa različitim Božjim kriterijuma za jedne i za druge.)
Implikacije zloupotrebe proročanstva o 70 sedmica
Prethodno smo čitali kako je španski jezuita Francisco Ribera napisao izmišljeno proročanstvo s jedinim ciljem da skrene pažnju s Papske crkve nakon što su oni identifikovani kao antihrist s protestantskom reformacijom. Ribera je odabrao 70 sedmica Danilovog proročanstva kao svoj izbor spisa za iskrivljavanje i obmanu. Evo u čemu se sastojala ta zloupotreba.
Svrha je bila staviti antihrista u budućnost ili prošlost. Prava istina o antihristu je da on nije samo pojedinac, već je bio sistem otpadništva i progona koji će vladati više od dvanaest vjekova. Oni koji su proučavali ova biblijska proročanstva prije i za vrijeme protestantske reformacije, došli su do neizbježnog zaključka da postoji samo jedan entitet koji odgovara svim karakteristikama: Papska dinastija Rimokatoličke crkve. Je li ikakvo čudo da se ova crkva tako žestoko protivila tome da sveti spisi budu dostupni svima da ih sami čitaju? Tokom reformacije nastala je takva pometnja da je Peti Lateranski sabor (1512-17) pribjegao strogoj zabrani bilo kome da objavi knjigu bez prethodne cenzure, a takođe je zabranio bilo kome da propovijeda na temu antihrista. Svrha preterizma i futurizma trebala je biti diverzantska i istisnuti interpretaciju protestantskog istoricizma alternativama, ma koliko one bile nevjerovatne.
Rezultat je vidljiv iz ovog dijagrama, koji prikazuje sva tri učenja o antihristu. Alkazarov preterizam identifikuje antihrista kao Nerona, dok Riberin futurizam stavlja antihrista u buduće 3,5 doslovne godine. Obje interpretacije stavljaju antihrista izvan srednjeg vijeka i perioda reformacije, koji su protestantski istoričari identifikovali kao 1260 proročkih godina vladavine antihrista.
Zaista nevjerovatan dio svega ovoga je da futuristička teorija danas dominira protestantskim učenjem. Gotovo sve što danas čujete ili čitate je antihrist koji će se tek pojaviti, koji će biti otkriven u poslednje 3,5 godine Danilove 70. sedmice, kada se proglasi bogom u obnovljenom hramu u Jerusalimu. Taj scenario se direktno može pratiti do pera isusovca Francisca Ribere koji je proizveo ovu teoriju s jedinom svrhom da skrene pažnju s papstva.
U onome što bi se moglo opisati samo kao zapanjujući preokret, protestanti su vremenom zapravo postali najveći saveznik papstva šireći njegovu jezuitsku propagandu. Kakva ironija što su protestanti, koji su se prvobitno odvojili od onoga što su jasno prepoznali kao crkvu iz proročanstva na čelu sa antihristom, sada zagovarali futurističku interpretaciju. Futurizam je bez sumnje, bio uspješan izvan najluđih snova svojih jezuitskih autora.
Dakle, u Danilovom proročanstvu o 70 sedmica, imamo 7 sedmica + 62 sedmice i tako ostaje „jedna sedmica“, inače poznata kao čuvena „70-a sedmica Danila“. Opet, taj vrlo kontroverzni tekst doslovno glasi:
Danil 9:27 „I on će tokom jedne sedmice potvrditi savez sa mnogima, a u polovini te sedmice ukinuće žrtvu i žrtveni prinos…“
Po principu dan za godinu, „jedna sedmica“ koja je ostala u ovom proročanstvu, kao što znamo, odnosi se na period od sedam godina. Promoteri koji se zalažu za tzv. tajno uznesenje tvrde da je ovo sedmogodišnji period nevolje. Njihova ideja je da dok je u prvih 69 sedmica (ili 483 godine) došlo do prvog dolaska Isusa Hrista, proročki sat je stao jer ga je jevrejski narod uglavnom odbacio. Zatim spuštaju 70-u Danilovu sedmicu (poslednjih sedam godina) sve do poslednjih vremena, nazivaju je nevoljom i kažu da se to odnosi na jevrejski narod nakon što nas ne bude. Ovi učitelji tumače Danila 9:27 na sledeći način:
„On će potvrditi savez s mnogima za jednu sedmicu.“ „On“ je antihrist koji će sklopiti savez (ili mirovni sporazum) sa Jevrejima tokom sedam godina nevolje. Usred sedmice on će učiniti da prestane žrtvovanje i prinos… Usred sedmogodišnje nevolje, antihrist će prekršiti svoj savez, okrenuti se protiv Izraela i zaustaviti prinošenje životinja. Izraz, „on će učiniti da žrtvovanje… prestane“ smatra se nepobitnim dokazom da se jevrejski hram (koji uključuje i žrtve) mora ponovo izgraditi na Hramskoj gori unutar Jerusalima.
Prema tome, po nekim modernim tumačima, Danilo 9:27 iz Danilovog proročanstva o 70 sedmica primjenjuje se na budućeg antihrista, budući mirovni sporazum s Izraelom, buduću sedmogodišnju nevolju i budući obnovljeni jevrejski hram unutar Jerusalima. A sve će to navodno početi sa tajnim uznesenjem. Iskreno, to je mnogo za tumačiti iz tog jednog stiha, a posebno kada Danilo 9:27 ne kaže apsolutno ništa o bilo kakvoj sedmogodišnjoj nevolji, antihristu ili obnovljenom jevrejskom hramu! Da li nešto nije u redu sa ovom slikom?
Ogromna većina uvaženih proučavaoca Biblije uopšte nije primijenila Danilo 9:27 na sedmogodišnji period nevolja. Ni oni nisu protumačili „on“ kao da se odnosi na budućeg antihrista (kao što mnogi rade danas). Umjesto toga, primijenili su to na Isusa Hrista. Istina je, od Postanka do Otkrivenja, ne postoji nijedan odlomak koji uopšte spominje sedmogodišnji period nevolje. Niti ćete naći bilo kakvu podudarnost.
Hrišćani koji razmišljaju o proročanstvima širom svijeta često se upuštaju u žestoku raspravu o tome hoće li se Isus Hrist vratiti po svoju crkvu prije sedam godina nevolje (gledište „prije nevolje“), usred sedam godina („sredina nevolje“), ili na kraju sedam godina (pogled „posle nevolje“). Ipak, daleko najeksplozivnije pitanje koje se čini da malo njih postavlja je: da li se o kraju vremena „sedmogodišnjem periodu nevolje“ uopšte poučava u Bibliji?
Sledećih deset tačaka pružaju logičan i uvjerljiv dokaz da Danilovo poznato proročanstvo o sedamdesetoj sedmici uopšte nema primjenu na bilo koju buduću sedmogodišnju nevolju. Naprotiv, ovaj veliki proročki period od 70 Danilovih sedmica je mesijansko proročanstvo koje se definitivno ispunilo prije skoro dvije hiljade godina.
- Cjelokupno proročanstvo iz Danila 9:24-27 pokriva period od „sedamdeset sedmica“ ili 490 godina. Logika zahtijeva da se „sedamdeset sedmica“ odnosi na jedan uzastopni vremenski blok, drugim riječima, na sedamdeset uzastopnih sedmica. Nema primjera u Svetom pismu (ili bilo gdje drugdje!) da navedeni vremenski period počinje, prestaje, a zatim počinje ponovo i to posle suspenzije od 2000 godina! Sve biblijske reference na vrijeme su uzastopne: 40 dana i 40 noći (vidi Postanak 7:4), 400 godina u Egiptu (vidi Postanak 15:13), 70 godina zatočeništva (vidjeti Danilo 9:2), itd. U Danilovom proročanstvu, „sedamdeset sedmica“ je trebalo da počne za vrijeme vladavine Persije i da se nastavi do vremena Mesije.
- Logika takođe zahtijeva da 70-a sedmica slijedi odmah posle 69. sedmice. Ako nije, kako se onda može nazvati 70-a sedmica!
- Nelogično je ubaciti razmak od 2000 godina između 69. i 70. sedmice Danilovog proročanstva. U samom proročanstvu nema nagovještaja praznine. Ne postoji razmak između prvih sedam sedmica i narednih šezdeset dvije sedmice, pa zašto onda ubaciti jednu između 69. i 70. sedmice?
Ako biste svom djetetu rekli da bude u krevetu za 70 minuta, očito biste mislili na 70 uzastopnih minuta. Šta ako pet sati kasnije vaš budan sin kaže: „Ali tata, znam da je prošlo 69 minuta, ali 70. minuta još nije počela!“ Prva stvar na koju biste pomislili i koja bi vas sigurno uznemirila je da vaš sin ima izražene sklonosti ka manipulaciji.
- Danilo 9:27 ne govori ništa o sedmogodišnjem periodu „nevolje“, „ponovno izgrađenom“ jevrejskom hramu ili bilo kom „antihristu“.
- Navedeni fokus ovog proročanstva je Mesija, a ne antihrist. Nakon što je Mesija „ukinut“ (odnosi se na Hristovu smrt), tekst kaže: „A grad i sveto mjesto uništiće narod jednog vođe koji dolazi.“ U prošlosti, ovo je dosljedno primjenjivano na uništenje Jerusalima i drugog hrama od strane rimskih armija koje je predvodio vojskovođa Tit 70. godine nove ere.
- „On će potvrditi savez.“ Pavle je rekao da je „savez“ bio „potvrđen (ratifikovan) od Boga u Hristu“ (Galatima 3:17). Isus Hrist je došao „da potvrdi obećanja data očevima“ (Rimljanima 15:8). Nigdje u Bibliji antihrist ne sklapa, potvrđuje ili krši savez sa bilo kim. Riječ „savez“ je mesijanska i uvijek se odnosi na Mesiju, a ne na nekog antihrista.
- „On će potvrditi savez sa mnogima.“ Isus Hrist je rekao: „Jer ovo je moja krv novog saveza, koja se proliva za mnoge, za oproštenje grijeha.“ (Matej 26:28) Evo savršenog pristajanja! Isus je konkretno citirao Danila 9:27.
- „Usred sedmice ukinuće žrtvovanje i prinos.“ Nakon tačno tri i po godine svete službe, Isus Hrist je umro na krstu, „usred sedmice“ [sredinom sedam godina]. U tačnom trenutku Njegove smrti, „zavjesa u Hramu se rascijepi nadvoje, od vrha do dna“ (Matej 27:51). Ovaj Božji čin je označio da su sve žrtvene životinje u tom trenutku prestale da budu vrijedne. Zašto? Zato što je Savršena Žrtva prinesena jednom za svagda!
- „I na krilima idolopoklonstva doći će onaj koji pustoši.“ Gadost koja izaziva pustoš (vidi Matej 24:15) nije jednostavna tema, ali znamo da je Isus jasno primijenio ovaj događaj na vrijeme kada su Njegovi sledbenici trebali pobjeći iz Jerusalima prije uništenja drugog hrama 70. godine naše ere. U paralelnom tekstu Mateja 24:15, Isus je rekao svojim učenicima: „Kad vidite da je Jerusalim opkolila vojska i ulogorila se oko njega [rimska vojska], tada znajte da se njegovo opustošenje približilo.“ (Luka 21:20) Učenici su „vidjeli“ upravo te događaje. Zbog „gnusoba“ fariseja, Isus im je rekao: „Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta.“ (Matej 23:38) Tako se Gabrijelova izjava u Danilu 9:27 o tome da je Jerusalim postao „pust“ savršeno ispunjena 70. godine nove ere. Detaljnije o tome biće riječi u zasebnom radu.
- Gabrijel je rekao da se Danijelovo proročanstvo o 70 sedmica posebno odnosi na jevrejski narod (Danilo 9:24). Tokom perioda Hristove javne službe od 3,5 godine, Učiteljev fokus je uglavnom bio na „izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Matej 10:6). Nakon Njegovog uskrsenja, a zatim još 3,5 godine, Njegovi učenici su uglavnom propovijedali Jevrejima (vidi Djela 1-6). Nakon tog drugog perioda od 3,5 godine, 34. godine nove ere, hrabrog Stefana je jevrejski Sanhedrin kamenovao (vidjeti Djela 7). Ovo zloglasno djelo označilo je konačno, zvanično odbacivanje jevanđelja našeg Spasitelja od strane tadašnjih vladajućih jevrejskih vođa. Tada je jevanđelje otišlo do neznabožaca. U Djelima 9, Saul je postao Pavle, „apostol neznabožaca“ (Rimljanima 11:13). U Djelima 10, Bog je dao Petru viziju otkrivajući da je sada vrijeme za propovijedanje neznabošcima (vidi Djela 10:1-28). Pročitajte i Djela 13:46. Dakle, otprilike 3,5 godine nakon raspeća i na kraju proročanstva od 70 sedmica datog za jevrejski narod, jevanđelje se prenijelo na neznabošce tj. na cijeli svijet, upravo onako kako je predviđeno u biblijskom proročanstvu.
Dokazi su apsolutno neodoljivi! Tačku po tačku događaji Danilove 70. sedmice bili su ispunjeni u prošlosti. Ovih osam riječi koje se nalaze u Danilu 9:27: „potvrditi… savez… mnogi… usred… žrtvu… prestati… gadost… opustošiti“ sve nalaze savršeno ispunjenje u Isusu Hristu i ranoj hrišćanskoj istoriji. Cijela teorija o „sedmogodišnjem periodu nevolje“ je jedna od najvećih zabluda o kraju vremena. Taj koncept je neodrživ. Ako ste na bilo koji način navučeni u ovu pogrešnu priču, morate znati da su implikacije ogromne, i bez izuzetka, tj. bez obzira koju varijantu futurizma prihvatate, sve one označavaju pogrešan kurs koji će vas odvesti na stranputicu posletka vremena.
Odnos 70 sedmica iz Danila 9 i 2300 dana iz Danila 8
Budući da se ova pitanja uglavnom nalaze u Danilu 9, ukratko ćemo rezimirati ovo poglavlje kako bismo stekli opštu sliku i tako imali potrebnu pozadinu za odgovore.
Kao što smo vidjeli, sedamdesetsedmično proročanstvo ima veze sa Jevrejima, Svetom zemljom, Svetim gradom i svetinjom – centrom istine, centrom Hrama, a zatim i centrom odbacivanja Jagnjeta Božjeg od strane Njegovog drevnog naroda. Obratite pažnju na postavku: Darije Međanin je bio na tronu. Danilo se molio i posredovao kod Boga u vezi sa tragičnim stanjem Njegovog nazadnog i neposlušnog naroda, i pustošenjem Jerusalima i svetinje (stihovi 3-19).
1. Danilo 9 je ključ koji otključava poglavlje 8. – Proročke simbole iz Danila 8:2-14 – naime, „ovna“ kao Medo-Persiju, „jarca“ kao Grčka, i „izuzetno veliki“ rog kao zastrašujuću silu koja dolazi, a to je bio Rim – sve je objasnio Gabrijel, nebeski glasnik, u stihovima od 15 do 26. To jest, sve osim simboličkog elementa vremena uključenog u 2300 dana, sa događajima koji obilježavaju njihov kraj i vrijeme njihovog početka.
Zbog Danilove iznenadne nemoći dok mu se objašnjavala vizija 8. poglavlja, Gabrijel nije bio u stanju da objasni ovu preostalu vremensku karakteristiku – 2300 dana u stihovima 13, 14 i 26. Strašna perspektiva užasnog progona koji će doći Božji narod je očigledno doveo do toga da se ostareli prorok iznenada onesvijesti i razboli (stih 27). Tako da je objašnjenje u tom trenutku naglo prekinuto.
Ovaj neobjašnjeni dio, primijetiće se, odnosio se na „svetilište i dom“, koji je trebalo „gaziti pod nogama“ 2300 „dana“ (večeri i jutara), s posebnim događajima koji će se desiti na njihovom kraju (stihovi 13, 14, 26). To je uključivalo silu progona koja je trebala ustati protiv Princa nad prinčevima i koja je trebala napredovati protiv Božjeg naroda. Ovo otkrivenje je duboko impresioniralo proroka i, kao što je navedeno, moglo je biti uzrok njegove bolesti. Poglavlje 8 završava se određenim pitanjima koja još uvijek nemaju odgovor.
Kasnije, dok je Danilo razmišljao o viziji i njenom odnosu sa stanjem njegovog naroda, on je iskreno molio Boga za okončanje izraelskog zarobljeništva i njihov povratak u Judeju. Njegova molitva donijela je brz odgovor, jer je Gabrijel poslan da mu donese utjehu i da potpunije otkrije Božji plan.
Gabrijel je ranije objasnio Danilu sve osim vremenskog dijela simboličke vizije iz 8. poglavlja. Sada se ponovo pojavljuje da dovrši objašnjenje u doslovnom smislu (Dan. 9:21, 22) i da razjasni ovaj preostali dio. Anđeo koristi zapanjujuće riječi: „Došao sam da te urazumim“ tj. objasnim ono što je ostalo neshvaćeno iz prethodne vizije (stihovi 22-23). Ovaj izraz daje ključ za objašnjenje, jer se izraz „vizija“ pojavljuje deset puta u 8. poglavlju. Ali treba napomenuti da u Danilu 8 i 9 dvije hebrejske riječi, mar’eh, koji se donekle razlikuju po značenju, koriste se u originalnom hebrejskom tekstu.
2. Termin može označavati različite koncepte. – Hebrejske riječi za „viziju“ mogu biti značajne. Moguće je da se kada se koristi riječ kazon misli na viziju u cjelini. S druge strane, gdje se koristi riječ mar’eh, upućivanje bi moglo biti na određene stvari koje se vide i čuju u kazonu. Jedna od karakteristika koja se vidi u cjelokupnom kazonu bila je „dvije hiljade i trista dana“.
Danilo 8:14. Ova posebna scena se naziva „vizija [mar’eh] večeri i jutara“ (stih 26).
Kada se anđeo Gabrijel, „koga sam ja [Danilo] vidio u viziji [kazon] na početku“ (Dan. 9:21), vratio da završi svoje objašnjenje vizije, on je Danilovu pažnju usmjerio posebno na viziju (mar’eh) kada je rekao, „shvati viziju [mar’eh]“ (stih 23).
Prema Danilu 8:26, 27, Danilo nije razumio mar’eh „večeri i jutra“. Nije to bila vizija u cjelini, za sve, već je objašnjena scena večeri i jutara.
Ne može biti greške u ovoj identifikaciji „vizije“. S.R. Drajver, poznati kritičar (The Book of Daniel, 1936, p. 133), prepoznao je to i napisao o „viziji na početku“ (Dan. 9:21) da se odnosi na „VIII. 16.“ Upotreba poglavlja 8 i povezivanja poglavlja 9 čini se neizbježnim, a identična tema dva poglavlja postaje očigledna. Ono što slijedi u poglavlju 9 stoga nije nova i nezavisna vizija, već je kontinuirano doslovno objašnjenje simboličke „vizije“ poglavlja 8. U poglavlju 9 Gabrijel nije uveo novu liniju proročanstva. On je jednostavno nastavljao i dovršavao svoje prekinuto objašnjenje. Njegove poslednje riječi, u prethodnoj prilici, bile su da je „vizija“ (mar’eh) od 2300 večeri-jutara bila „istinita“, i da se taj period proteže na „mnogo dana“, daleko u budućnost.
U svjetlu ovih činjenica, koje nam se čine konačnima, konstatujemo da Danilo 9 daje ključ koji otključava vremensku odrednicu Danila 8 – 2300 dana – godina.
Danilo 9 je očito dat da pruži unaprijed znanje o vremenu Isusovog pomazanja kao Mesije. Brojni teolozi kroz vjekove priznavali su „Kneza Mesiju“, iz Danila 9:25, da je Isus Hrist naš Gospod.
3. „Određeno“ znači „dodijeljeno“, „dekretirano“ „odsječeno“. – Gabrijel se odmah okreće vremenskoj osobini vizije i izjavljuje: „Sedamdeset sedmica je određeno za tvoj narod [Jevreje] i za tvoj sveti grad [Jerusalim]“ (stih 24). Hebrejska riječ katak, prevedena kao „određeno“, ne pojavljuje se nigdje drugdje u Bibliji; prema tome, nije moguće dovesti druge biblijske upotrebe ove riječi na ovaj odlomak u pojašnjavanju njenog značenja. Tri značenja „odrezati“, „odlučiti“ i „odrediti“ – pojavljuju se u drevnim prevodima Starog zavjeta na grčki.
Različita značenja ove hebrejske riječi imaju stvarno značenje. Period od sedamdeset sedmica definitivno je bio „dodijeljen“ ili „dat kao dio“ jevrejskom narodu, tokom kojeg je trebalo postići određene specifične stvari. I u Božjem planu ovaj period je bio „dekretiran“ ili „određen“ u tu svrhu. Ali riječ katak takođe ima značenje „odsječen“, kao što je navedeno u mnogim leksičkim autoritetima. Izraz „odsječen“ je značajan, jer ono što je odsječeno je „sedamdeset sedmica“. Ovo je, naravno, vrijeme; stoga je vrijeme koje je „odsječeno“. Stoga je ispravno misliti da je period od sedamdeset sedmica odsječen od dužeg vremenskog perioda za određenu posebnu svrhu.
Da li je period od sedamdeset sedmica „odsječen“ od vremena u opštem ili specifičnom smislu? Moramo zapamtiti u simboličkoj viziji Danilo 8, bilo je pozivanje na period od 2300 dana. Ovo je ostalo neobjašnjeno. Ako je Danilo 9 objašnjenje ovog neobjašnjenog dijela vizije, objašnjenje bi se neizbježno moralo baviti vremenom. A jedino proročko vrijeme spomenuto u viziji Danila 9 je sedamdeset sedmica. Zar ne bismo mogli logično zaključiti da kada Gabrijel govori o sedamdeset sedmica, odnosno 490 godina, on objašnjava prvi dio proročanstva od 2300 dana? Ovaj period (490 godina) je bio dodijeljen Jevrejima sa njihovim svetilištem na zemlji; ostatak perioda (2300 godina) bi tada dosegao period hrišćanske crkve, sa svetinjom na nebu.
Ovaj koncept – da je 490 godina odsječeno od perioda od 2300 godina – čini se da je jedini konzistentan zaključak. Da je period od sedamdeset sedmica odsječen od tog vremena, ukazuju dva upravo navedena citata. A vrijeme od kojeg je „odsječeno“ izgleda da je period koji se spominje u viziji Danila 8, naime, period od 2300 godina. William Hales (A New Analysis of Chronology, 1833, tom 2, str.517) došao je do ovog zaključka prije skoro dva vijeka: „Ovo hronološko proročanstvo… je očigledno osmišljeno da objasni prethodnu [poglavlje 8] viziju, posebno u njenom hronološkom dijelu od 2300 dana.“
Sa ovim konceptom, desetine naučnika u različitim zajednicama u mnogim zemljama, od vremena Johana Petrija iz Njemačke, 1768. godine nadalje, bili su u potpunom, ali nezavisnom slaganju.
4. Sedamdeset sedmica naznačeno kontekstom i upotrebom. – Riječ prevedena sa „sedmice“, u Danilu 9:24, je šabu’im (jednina, šabua). Šabua jednostavno označava jedinicu od sedam i može označavati period od sedam dana ili sedam godina. Namjera mora biti određena kontekstom i upotrebom. U post-biblijskoj literaturi, takođe, značenje „sedam godina“ može se jasno pokazati.
Shodno tome, navedeni smo da zaključimo, u skladu s mnoštvom jevrejskih i drugih učenjaka, da u Danilu 9:24-27 „sedamdeset sedmica“ predstavlja 490 doslovnih godina.[1] Isak Liser piše: „Drevni jevrejski pisci su mislili da je drugi hram postojao 420 godina, što, sa 70 godina vavilonskog ropstva, čini 490.“[2]. Liser se takođe poziva na Rašija i druge komentatore da prepoznaju „godine-sedmice“ (bilj. 48).
Prorok je koristio šabua da označi period od sedam doslovnih godina. Šabua se pojavljuje šest puta u Danilu 9:24-27. U svakom slučaju imenica je bez kvalifikacije. Budući da je Danilo 9:24-27 dio doslovnog objašnjenja simboličke vizije, logično bismo očekivali da se vremenski elementi takođe daju u doslovnom smislu. Takav je slučaj ako se šabua ovdje daje sa očiglednim značenjem „sedam godina“. Među jevrejskim, katoličkim i protestantskim naučnicima postoji uopšteno slaganje da ako šabua u Danilu 9:24 ima značenje „sedam godina“, onda sedamdeset šabuima jasno označava period od 490 godina.
5. Pod-podjele jedne sveukupne jedinice. – Prvo postoji opšta izjava o dužini perioda, a zatim pojedinosti o načinu ostvarenja. Sedamdeset sedmica, zajedno, podijeljeno je radi naglaska na tri nejednaka segmenta – 7 sedmica, 62 sedmice i 1 sedmica, dajući ukupno 70. Važan razvoj ili događaj bio je povezan sa svakim dijelom. To su bile samo podjele jedne hronološke cjeline, tri dijela koja slijede jedan za drugim bez prekida.
Obratite pažnju na situaciju: Jerusalim je bio u zatočeništvu, a svetilište, ili Hram, u ruševinama. Zatim je došao „nalog“, ili izdavanje niza dekreta, da se obnovi i sazida Jerusalim. Prema Ezri 6:14, ovaj nalog je uključivao tri progresivne i međusobno povezane uredbe, koje su po redosledu dali Kir, Darije i Artakserks. Kirov nalog (kojim je dao naređenje da se samo obnovi Hram) izdat je 537. godine p.n.e.; Darije Histasp je potvrdio naredbu da se nastavi rad na obnovi Hrama vjerovatno 519. godine p.n.e.; i konačno, vrhunac je dekret izdat 457. godine p.n.e., sedme godine Artakserksa Longimana, koji je poslao Ezru u Judeju s novim privilegijama i prerogativima.
Hram je završen 515. godine prije Hrista, šeste Darijeve godine (Ezra 6:15). Ali tek 457. godine prije nove ere dato je ovlašćenje za potpunu obnovu grada. Ovim se očekivalo da jevrejska država dobije punu autonomiju, sa odredbom za sprovođenje sopstvenih zakona – podložna, naravno, prevlasti Persijskog carstva (Ezra 7:11-26). Stoga su sva tri dekreta, a posebno Artakserksova, bila potrebna da se dovrše i konstituišu Božju namjeru.
U prvih sedam sedmica (ili 49 godina) ponovo su izgrađene ulice i zidovi Jerusalima. Dodatne 62 sedmice (ili 434 godine) stigle su do vremena kada bi se Mesija trebao pojaviti. Za razliku od toga, ovaj period od 62 sedmice bio je prilično miran period, uključujući vrijeme između Malahije, poslednjeg proroka, i Jovana Krstitelja, navjestioca i krstitelja Mesije. Bio je to, značajno, period kada nije bilo posebnih proročkih komunikacija od Boga prema ljudima.
Ali prvih sedam sedmica-godina, zajedno sa 62 sedmice, trebalo je smatrati neprekinutom hronološkom jedinicom od 69 sedmica (Dan. 9:25), i trebale su biti bez prekida ili praznine. To je ukupno 69 „sedmica“ godina (što čini 483 godine) koje vode do poslednje sedmice od sedam godina, usred koje će Mesija biti „odsječen“.
483 godine (69 „sedmica“) dosežu do pomazanja Isusa kao Mesije od strane Duha svetoga na Njegovom krštenju (Luka 3:21, 22). Ali sedamdeset sedmica-godina nije trebalo završiti sve dok se Hristova pomiriteljska smrt nije dogodila, što je rezultiralo sa šest specifičnih razvoja događaja – naznačenih u šest uzastopnih klauzula u stihu 24. To su: (1) Jevreji su trebali završiti njihov prestup kroz odbacivanje Isusa kao Mesije, (2) Mesija je trebao okončati žrtve za grijeh, (3) On je trebao izvršiti pomirenje za bezakonje, (4) On je trebao donijeti vječnu pravednost, (5) vizija je trebala biti zapečaćena ili potvrđena, i (6) Svetinja je trebala biti pomazana.
Ali „nakon“ 69 sedmica-godina – ipak u poslednjoj ili sedamdesetoj sedmici godina – Mesija će biti „odsječen“, što je središnja tačka ovog proročanstva. I mi vjerujemo da kada je naš Gospod uzašao na nebo, a Duh sveti sišao kao znak Hristove inauguracije kao nebeskog Sveštenika, nije ostala nijedna od ovih specifikacija iz Danila 9:24 koja nije bila u potpunosti ostvarena. Zbog svoje smrti, uskrsenja i uznesenja u „sredini“ sedamdesete sedmice, On nije ostao na zemlji tokom druge polovine sedamdesete sedmice. Ali Njegovu poruku i misiju nastavili su propovijedati još neko vrijeme (vjerovatno tri i po godine) Jevrejima u Jerusalimu od strane prvih jevanđelista. Tako se vrijeme probe za Jevreje nastavilo kratko, a sedamdeset sedmica je proteklo svojim tokom.
6. Mesija „odsječen“ nasilnom smrću. – Preciznost završnih događaja u sedamdeset sedmica je najimpresivnija. Potvrđivanje saveza karakteriše sedamdesetu sedmicu, sa odsijecanjem Mesije „usred sedmice“. Čak je i mjesto, ili grad, gdje je trebalo izvršiti pomirenje, ovdje otkriveno. Mesija Princ, ili Pomazani Princ (Dan. 9:25; uporedi Djela 10:38) bi došao i umro zamjenskom smrću (koja mu ne pripada). Značenje fraze „neće mu ostati ništa“ je da On tada neće posjedovati ništa – nema naroda, nema mjesta, nema priznanja, nema kraljevstva. Biće lišen svega. Koliko se ovo slaže s izjavom da je On „svojima došao, a njegovi ga nisu primili“ (Jovan 1 :11). Mesiju je „odsjekao“ čovjek radi čovjeka. To je bilo sredstvo kojim se ovo proročanstvo trebalo ispuniti.
A „sredina“ sedmice označava tačku u kojoj će se nešto dogoditi – smrt Isusa Hrista Mesije, za koju razumijemo da se dogodila u proljeće 31. godine naše ere, samo 3 i po godine nakon Njegovog pomazanja i početka Njegove javne službe. U trenutku Hristove smrti kao Jagnjeta Božjeg, sve tipske žrtve dočekale su svoje antitipsko ispunjenje. Hrist je otvorio novi i živi „put“ (Jovan 14:6). Ispunjenje je u potpunosti ispunilo specifikacije proročanstva koje je govorilo: „On će učiniti da prestane žrtvovanje i prinos“ (Dan 9:27).
Kraj sedamdesete sedmice bi došao nakon što se ispuni svih šest specifikacija. Brojni naučnici smatraju da se odbacivanje jevrejske nacije, kao naroda Božjeg saveza, nije dogodilo sve dok Jevreji nisu kamenovali Stefana, prvog hrišćanskog mučenika (Djela 7:57-60). Opšte progonstvo je izbilo na hrišćane (Djela 8:1) kada je sedamdeset sedmica godina došlo do kraja i Jevreji konačno odbacili Mesiju (Djela 7).
7. Opseg šestostrukog postignuća. – Spomenut je u vezi sa prorečenih šest događaja koji su se trebali dogoditi u „sredini“ te sudbonosne sedamdesete sedmice godina. Svi ovi rezultati utiču na najviši događaj u smrti našeg Gospoda (Dan. 9:25), i imaju veze sa Njegovim prvim, a ne Njegovim drugim dolaskom. Žrtvena smrt Mesije je temelj i predstavlja vrhunac ovog proročanstva. I ovih šest dostignuća izrastaju iz te ostvarene činjenice. Ukratko ćemo ih navesti.
(1) Okončanje prestupa (stih 24). Misao u ovoj frazi je da se prestup dovede do kraja. Na punjenje čaše bezakonja od strane Jevreja pomenuo je naš Gospod, koji je rekao: „I vi dopuniste mjeru svojih otaca“ (Matej 23:32; uporedi Post. 15:16). Njihov krunski grijeh bilo je, naravno, odbacivanje i raspeće Mesije. Tako je nacija prešla liniju bez povratka. „Evo, ostavlja vam se vaša kuća pusta“, rekao je Isus (Matej 23:38). Time se ispunilo Učiteljevo proročanstvo: „Kraljevstvo Božije biće od vas uzeto i daće se narodu koji donosi njegove plodove“ (Matej 21:43).
(2) Da se okončaju grijesi ili žrtve za grijeh (uporedi Lev. 4:3, 21, 24, 32). Kada je na Golgoti izvršena velika žrtva, a Jagnje Božje, prava Žrtva, zaklano je da uzme grijeh svijeta (Jovan 1:29), to je okončalo obredne žrtve za grijeh. Hramski veo je bio poderan kada je Isus umro. Na Golgoti su obredne žrtve za grijeh prestale imati bilo kakvu djelotvornost i ubrzo su potpuno prestale.
(3) Da izvrši pomirenje za bezakonje. Smrću Sina Božjeg izvršeno je potpuno žrtveno pomirenje za iskupljenje izgubljenog svijeta. „Bog je bio u Hristu pomirivši svijet sa sobom“ (2. Kor. 5:19). Mir je sklopljen kroz krv na krstu (Kol. 1:20). Pomirili smo se sa Bogom smrću Njegovog Sina (Rim. 5:10).
(4) Da donese vječnu pravednost. Hristova smrt nije odmah učinila sve ljude pravednima, ali je Njegova žrtva obezbedila sredstva za pripisivanje i prenošenje pravednosti Njegovog bezgrešnog, svetog života pokajanom grešniku. „Ne djelima pravednosti koja smo učinili, nego nas je spasio po svojoj milosti“ (Titu 3:5). I sada možemo „objaviti njegovu pravednost za oproštenje prošlih grijeha“ (Rim. 3:25). Došao je da „ispuni svu pravdu“ (Matej 3:15). I u Njemu imamo sigurnost da će pravednost uskoro ispuniti zemlju, a grijeh će biti zauvijek protjeran, kada dođe u slavi sa svim svojim svetim anđelima.
(5) Da zapečatiti viziju i proročanstvo. Ovo proročanstvo od 70 sedmica, koje se fokusira na veliku žrtvu našeg Gospoda, predstavlja sam pečat svakog proročanstva, jer se u Hristu sva istorija i proročanstva spajaju. Ali u određenom smislu ovo proročanstvo, ovaj period od 70 sedmica, predstavlja pečat cjelokupne vizije od 2300 godišnjih dana. Pečaćenje cijele vizije dodatni je dokaz da je proročanstvo iz Danila 9 nastavak doslovnog objašnjenja vizije iz Danila 8.
(6) Pomazanje Svetinje. Izraz „Najsvetije mjesto“ se koristi isključivo za stvari i mjesta, a nikada za osobe. Tako Dean Farrar (The Book of Daniel, 1895., p. 278) kaže: „Nikad se ne koristi za osobu, iako se pojavljuje četrdeset i četiri puta.“ KJV i ARV na margini stavljaju „najsvetije mjesto.“
A budući da je Hristova služba u nebeskoj svetinji, a ne u zemaljskoj, ovo je očigledna referenca na pomazanje ili posvećenje nebeske Svetinje koja se priprema za ili u vezi sa Hristovom inauguracijom kao sveštenika (Jev. 8:2; 9:23, 24) nakon Njegove pomirbene smrti, uskrsenja i uznesenja, i prethodi Njegovoj posredničkoj službi u korist grešnika.
Dakle, Hrist je došao u predviđeno vrijeme i ostvario predviđene stvari. Ova serija ispunjenja u potpunosti potvrđuje ovo tumačenje. Početak i završni događaj sedamdeset sedmica godina tako se međusobno usklađuju i postoji potpuno jedinstvo i harmonija svih sastavnih djelova.
8. Sedamdeseta „sedmica“ potvrđuje savez. – Ono što je postignuto tokom te poslednje „sedmice“ potvrdio je novi savez, i izazvao prestanak cjelokupnog sistema žrtava određenog za starosavezna vremena, prinošenjem Hrista kao jednom za svagda i svedovoljnom žrtvom za grijehe. Hrist je taj koji potvrđuje novi savez svojom smrću.
9. Dalje nevolje koji će pasti na Jevreje. – Sledeće je prorečeno da će uslijediti užasne nevolje nakon isteka 70 sedmica. Ovo je došlo kao posljedica jevrejskog odbacivanja Mesije i uključivalo je uništenje Hrama, rušenje grada Jerusalima, raspršivanje jevrejskog naroda i niz nesreća koje su preplavile Jerusalim poput poplave pustoši (Dan. 9:26). Tačno vrijeme nije bilo predviđeno, ali događaji će se dogoditi nakon što se 70 sedmica godina završi, do 34. godine nove ere. I treba posebno napomenuti da ovo tragično pohođenje nije bilo jedno od navedenih radnji koje je trebalo da obilježe sedamdesetu sedmicu – dovršavanje prestupa, okončanje grijeha, pomirenje, donošenje vječne pravednosti, zapečaćenje vizije i pomazanje Svetinje. To je bila strašna neizbježna posljedica jevrejskog odbacivanja njihovog Mesije.
Užasnu „gadost pustošenja“, o kojoj je govorio prorok Danilo, spomenuo je sam Hrist u svom velikom proročanstvu, o čemu ćemo govoriti u zasebnom radu.
10. Strašna kazna stiže na Jerusalim. – Sam Hrist, u proricanju potpunog uništenja i pustoši koja će doći na Jerusalim zbog njegovih rastućih bezakonja, je izjavio: „Zaista, kažem vam, sve će ovo doći na ovaj naraštaj“ (Matej 23:36). Ove prorečene presude Jerusalimu i Hramu pale su nakon završetka 70 sedmica, ali unutar određene generacije. One su bile neizbježna posljedica najvećeg grijeha Izraela u njihovom odbacivanju Mesije. Tako je njihova čaša bezakonja bila ispunjena (stih 32).
Počevši od 66. godine nove ere, izbili su ratovi između Jevreja i Rimljana, koji su dostigli vrhunac 70. godine nove ere. Hram više nije bio prebivalište Boga, a njegove zemaljske žrtve su izgubile svoj značaj. Josif Flavije je osudio zilote kao direktan uzrok uništenja (Jevrejski Ratovi 4.3.3). Ovi sicarii („napadači“) su oskrnavili sve što je bilo sveto, a njihove aktivnosti su bile obilježene zvjerstvima, profanacijom i nasiljem. Konzumacija se završila potpunim uništenjem.
Nekoliko dana prije Pashe 70. godine n.e., rimski razarači, pod Titom, došli su u Jerusalim. Napali su grad i ubrzo probili zid. Grad je bio preplavljen. Kako se ulazilo u područje hrama, svakodnevne službe su prekinute. Hram je zapaljen i uništen, a Jevreji nemilosrdno poklani – njihova krv, prema Josifu Flaviju, teče u potocima niz stepenice. Došao je pustoš. Grad i Hram bili su u ruševinama; izvršeno je pustošenje.
11. Povezivanje 70 sedmica i 2300 dana. – Zbog činjenice da Hristovo raspeće usred sedmice definitivno dokazuje ispravan početak 70 sedmica, i zato što je 70 sedmica odsječeno od 2300 dana, stoga su ova dva perioda počela sinhronizovano prilikom početka potpune obnove Jerusalima i hrama svetilišta, kao i jevrejskih zakona i vlade, 457. godine prije Hrista. Brojni drugi tumači iz raznih zemalja i različitih vjera su 457. prije Hrista uzeli kao odlučujući datum.
12. Pitanje koje prethodi proročanstvu o 2300 dana kao smjernica za vremenski okvir 2300 dana. – Zapazite da proročanstvu o 2300 dana prethodi pitanje dokle će gadost pustošna obarati istinu, skrnaviti svetinju i potirati svete tj. dokle će trajati stanje opisano kao djelovanje malog roga (Dan. 8:9-13). U odgovoru se otkriva sveobuhvatna božanska namjera za trajno oslobođenje Njegovog naroda u poslednjem procesu čišćenja nebeske Svetinje od grijeha! Hronološki ovo očišćenje mora početi po isteku supremacije „malog roga“ na zemlji!
2300 dana-godina je isteklo u jesen 1844. godine, kada je otpočela poslednja faza Hristove službe u nebeskoj Svetinji nad svetinjama – čišćenje grijeha iz Svetinje, tj. Božji istražni sud koji prethodi Drugom Hristovom dolasku. Bez ovog posebnog djela, ničije spasenje ne bi moglo biti kompletirano, baš kao što je to ilustrovala godišnja završna služba u zemaljskom svetilištu na Dan pomirenja! Od 1844. godine, vremenska proročanstva nikad više neće biti test za Božji narod (Otkrivenje 10:6). Mogu biti samo predmet špekulacija.

Vremenska proročanstva iz Danila i Otkrivenja (dužine linija na grafikonu su prilagođene i nisu srazmjerne uporednim rasponima vremena)
Odbijanje povezivanja početka ova dva vremenska proročanstva nema ni logičko, ni teološko niti istorijsko utemeljenje, i može se zasnivati samo na neznanju ili drugim pogrešnim teološkim premisama koje posledično utiču na odbacivanje jedinog ispravnog tumačenja. Glavni među svim razlozima za pogrešne poglede na ova vremenska proročanstva je nepotpuno razumijevanje procesa i faza pomirenja i čišćenja grijeha (posebno Hristove službe posle krsta i Božjeg suda), prema tipologiji zemaljske svetinje i sistema žrtava i praznika. Pomenućemo i još jedno stanovište koje će sigurno rezultirati jednako lošim ishodom – vjerovanje u neki oblik futurizma sa vremenskim odrednicama.
S druge strane, kada se pravilno tumačenje proročanstava savršeno uklapa u veliki mozaik istina Svetog Pisma, potvrđenih kroz istoriju i u izvjesnosti obećanja Božjih koja još pripadaju budućnosti, tada možemo biti potpuno sigurni da smo vođeni Duhom istine i da se nalazimo na putu u vječni život koji je trasiran od Boga i Hrista.
_______________________________
[1] Vidi: Lamentations, Soncino ed., p. 65, note 3.; Nazir 326, Soncino ed., p. 118, note 6.; Yoma 54a, Soncino izd., str. 254, note 6.;
[2] Isaac Leeser, The Twenty-four Books of the Holy Scriptures (1853), on Dan. 9:24, 25, p. 1243, note 47.
Ovo je fenomenalno! Ko ovo piše ?
Pisaniju po sajtu uglavnom radi Pavle Simović, ali ovakvi članci su proizvod prikupljanja relevantnih materijala.