Čarls Darvin je veoma patio zbog ekstremno lošeg zdravlja većinu svog radnog vijeka. Enciklopedija Britanika kaže: „Neki od simptoma: bolna nadutost, povraćanje, nesanica, lupanje srca pojavili su se čim je počeo pisati svoju bilježnicu o promjeni vrsta 1837. godine. [Ovo je godina kad se vratio u Englesku nakon petogodišnjeg putovanja na brodu H.M.S. Beagle.] Iako je bio izložen insektima u Južnoj Americi i moguće je da je donio bolest čagas ili neke druge tropske bolesti, pažljiva analiza napada u kontekstu njegovih aktivnosti ukazuje na psihogeno porijeklo.“[1] (Psihogeni ili psihički poremećaji imaju porijeklo u umu ili u mentalnom stanju.) Ostali simptomi uključuju „mučninu, glavobolju… osjetljiv želudac, slabost, trzanje mišića, stanje izgubljenosti, mrlje pred očima“.[2] Danas bismo ovo nazvali anksioznost uzrokovanu psihoneurozom.[3]
Dakle, što je uzrokovalo ovo stanje ekstremnog stresa kod Darvina? Zašto je on bio toliko zabrinut? I zašto je to relevantno za nas danas?
Odbijanje vjerskih uticaja
Čarlsovo razmišljanje i pisanje na temu evolucije i prirodne selekcije uzrokovalo je da odbaci sve vjerske uticaje u svom životu. Jedan od njih bio je Vilijam Pejli.
U svojim ranim dvadesetim godinama Čarls se spremao da postane anglikanski sveštenik. U okviru svojih teoloških studija na Kembridžu pročitao je knjigu Vilijama Pejlija Prirodna teologija,[4] koja počinje poznatim argumentom za stvaranje na temelju „ručnog sata“ (sat zahtijeva časovničara i tako dizajn zahtijeva dizajnera), o čemu je Čarls rekao: „Nije bilo knjige kojoj sam se više divio od Pejlijeve Prirodne teologije. Nekada sam je gotovo mogao izgovoriti napamet.“[5]
Drugi vjerski uticaj dolazio je od njegove žene Eme, kojom se oženio 1839. godine, a koja je čitala iz Biblije svojoj djeci. Kako je Darvin razvio svoju teoriju prirodne selekcije, ti uticaji su se smanjivali. Njegov sin Frensis podsjetio se njegovih riječi: „Nikada nisam odustao od hrišćanstva sve do svoje četrdesete godine.“[6] A smrt njegove najstarije kćeri Ani od groznice u tom razdoblju njegovog života zakucala je zadnji ekser u kovčeg njegovog hrišćanstva.
Više od svega toga, međutim, Darvin je znao da je njegova teorija bila obični ateistički materijalizam – bomba koja će, jednom bačena na viktorijansko društvo, potkopati vjeru ljudi u Boga, Bibliju i crkvu. U stvari, on je zamahivao šakom prema svemogućem Bogu. Profesor Adam Sedžvik na Kembridžu, prije svega vodeći geolog svoga vremena i kreacionista, prepoznao je to čim je pročitao O porijeklu vrsta oko 1861. godine. On je napisao: „Od početka do kraja ovo jelo je čisti materijalizam, pametno skuvano i posluženo… A zašto je to učinio? Ni zbog čega drugog, siguran sam, osim da bi nas učinio nezavisnima o Stvoritelju.“[7]
Darvinov glavni zagovornik bio je najistaknutiji nevjernik, mrzitelj religije i glavni neprijatelj crkve svoga vremena Tomas Henri Haksli, prozvan „Darvinov buldog“. Ser Džulijan Haksli, Tomasov unuk, koji je održao pozdravni govor na proslavi stote godišnjice objavljivanja O porijeklu vrsta, koji je održan u Čikagu 1959. godine, rekao je: „Darvinov pravi uspjeh bio je da je uklonio cijelu ideju o Bogu kao tvorcu organizama iz sfere racionalne diskusije.“[8]
Psihološki ne može biti ni malo sumnje da je Čarls Darvin patio od osjećaja krivice. To je nesumnjivo nastalo iz njegove želje da pobjegne od Boga i od snažnih Pejlijevih argumenata o dizajnu u njegovoj Prirodnoj teologiji. To jest, Darvinova teorija prirodne selekcije bio je njegov pokušaj da se objasni dizajn bez potrebe za inteligentnim dizajnerom. Profesor Stiven Džej Guld sa Univerziteta Harvard se slaže. On smatra da je „Darvin konstruisao teoriju prirodne selekcije u velikoj mjeri kao direktno opovrgavanje argumenta iz dizajna“.[9]
Međutim, to nije sve. Darvinova prirodna selekcija nije bilo nešto progresivno, kao što to mnogi moderni pisci prikazuju, a još manje proces koji je Bog koristio prilikom stvaranja, kao što to teistički evolucionisti pokušavaju ukazati; to je nešto što je bilo potpuno bez plana i bez svrhe. Guld o tome govori kao o „besciljnom naturalizmu“.[10] Darvin je znao da je to ideja koja bi mogla i koja će uništiti vjeru milionima vjernika i on je bio taj koji je trebao objaviti tu ideju svijetu koji ništa nije sumnjao. Ali što ako je on bio u krivu? Kako je mogao prihvatiti odgovornost za ono što će se dogoditi drugima? Nije nimalo čudno da je „dobijao ospice“ (vidi dolje), da je O porijeklu vrsta govorio kao o svojoj „prokletoj knjizi“[11] i čini se da je za sebe mislio da je „vražji kapelan“.[12]
Objavljivanje knjige O porijeklu vrsta
Rezultat toga bio je da je Darvin odložio objavljivanje svoga rada za 20 godina. Juna 1858. godine dobio je pismo od Alfreda Rasela Valasa (prirodnjaka koji je radio na Malajskom arhipelagu) s rukopisom koji je savršeno sažeo teoriju prirodne selekcije o kojoj je Čarls Darvin tako dugo razmišljao te je konačno stupio u akciju. Kao rezultat toga, napustio je svoje prvobitne planove da napiše ep u više tomova i radije je napisao jedan „Sažetak“, kako je to više puta opisao u uvodu. Ovaj „Sažetak“ objavljen je 24. novembra 1859. pod naslovom O porijeklu vrsta.[13]
To je bilo povezano sa znatnim traumama. U toj godini objave rijetko je bio u stanju pisati više od 20 minuta odjednom bez bolova u stomaku, a korekturu je završio 1. oktobra 1859. između napada povraćanja.
Deset dana prije štampe knjige napisao je svom prijatelju J. D. Hukeru: „Ja sam bio vrlo loše u zadnje vrijeme; nakon što sam imao strašnu ‘krizu’, jedna noga mi je otekla kao slonovska, imao sam gotovo uvijek sklopljene oči, noge su bile prekrivene osipom i čirevima, ali su mi rekli da će mi sigurno biti mnogo bolje. To je bilo kao da sam bio u paklu.“[14] Njegovi moderni biografi govorili su o njegovoj „ličnoj sumnji, o prigovorima, o strašnom strahu“ kad je mislio da je „posvetio svoj život fantaziji“.[15]
Bio je previše bolestan da bude u Londonu kada su prvi primjerci njegove knjige prodati ili da prisustvuje raspravi između Tomasa Hakslija i biskupa Semjuela Vilberforsa održanoj u Oksfordu 30. juna 1860., ili za sudjelovanje na sastanku Kraljevskog Društva London koji mu je dodijelio svoju Copley medalju u novembru 1864.[16] Iste godine pisao je Hukeru: „Mislim da je malo ljudi povraćalo tako često kao ja zadnjih pet mjeseci.“[17]
Ono što Darvin nije znao
Mi sada znamo da, kad bi Darvin mogao predvidjeti naučna postignuća, imao bi dobar razlog za zabrinutost da će njegova teorija jednog dana biti opovrgnuta.
Konkretno, Gregor Mendel još nije završio i objavio svoj rad o zakonima nasleđivanja i genetike, kad je rekao da se karakteristike potomstva prenose s roditelja prema preciznim matematičkim omjerima i da ne proizlaze iz slučajnih procesa koje je Darvin nazivao „miješanje nasleđa“.
Džejms Džul, R. J. E. Klazijus i Lord Kelvin tek su razvijali koncepte termodinamike, prvi zakon koje tvrdi da energija ne može biti stvorena niti uništena (tako da svemir ne može stvoriti samoga sebe), dok drugi zakon kaže da svemir silazno nazaduje u smjeru povećanja neorganizovanosti (tako da stvari ne mogu same po sebi postati sve više organizovane s vremenom).
Luj Paster je bio tek na početku svojih slavnih pokusa koji su pokazali da život (čak i život mikroba) dolazi iz života, a ne iz nežive tvari. Matematički zakoni vjerovatnoće, koji pokazuju da su izgledi da život nastane slučajno zapravo ravni nuli, nisu još primijenjeni na teoriju evolucije. Molekularna biologija, sa svojim otkrićem da je ćelija tako moćno složena da nije mogla nastati slučajno, još nije ni počela.
Fosilni zapis još nije bio dovoljno istražen tako da paleontolozi nisu mogli reći, kao što sada mogu, da ne postoji neprekinuti lanac „karika koje nedostaju“. Da je bilo koji od ovih pojmova i zakona bio poznat Čarlsu Darvinu u vrijeme kada je pisao svoju O porijeklu vrsta (1856-1859), bio bi dovoljan da torpeduje njegove ideje, a uzete sve zajedno, teoriji evolucije zadale bi smrtni udarac!
Današnje značenje
Danas su ovi protivargumenti teoriji evolucije dobro poznati i kao takvi, nesavladiv su predmet protiv evolucije. Ukratko, oni pokazuju da se evolucija nije mogla dogoditi, a fosilni zapisi pokazuju da se evolucija nije dogodila. Nevjerovatno je da se inače racionalni naučnici i dalje drže koncepta evolucije i mijenjaju je kako bi zaobišli dokaze protiv nje, bez obzira na destruktivni učinak na moral i društvo kroz uticaj teorije evolucije. Kao što Majkl Denton kaže: „…danas je možda Darvinov pogled na prirodu više nego bilo koji drugi odgovoran za agnostičke i skeptične poglede dvadesetoga vijeka.“[18] Darvin je s razlogom bio zabrinut zbog dugoročnih učinaka svoje teorije!
Ali zašto se to dogodilo? Zašto je teorija postala toliko važnija od dokaza koji su potrebni da je održe?
Odgovor: Zbog onoga što uključuje alternativa. Ako je biblijski izvještaj o stvaranju istinit, onda će biti Sudnji dan jer Bog Stvoritelj je rekao: „Jer je odredio dan u kom namjerava da sudi svijetu po pravdi, preko čovjeka kog je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga iz mrtvih.“ (Djela 17:31) Ljudi jednostavno odbacuju moralnu odgovornost, a zabluda je „intelektualna potreba“ čovjeka kojom pokušava opravdati svoje (neodržive) stavove.
Russell Grigg
____________________________
[1] The New Encyclopaedia Britannica, 1992., Vol. 16, p. 980.
[2] Gertrude Himmelfarb: Darwin and the Darwinian Revolution, Chatto and Windus, London, 1959., pp. 108–109.
[3] Ser Džordž Pikering, poznati engleski klinički istraživač i regius profesor medicine na Univerzitetu Oksford, opisan u Chambers Biographical Dictionary kao „ključna figura u medicinskom obrazovanju u Velikoj Britaniji od 1950“, napisao je u vezi Darvina: „Dokaz za psihoneurozu je najprije da simptomi to sugerišu, te da, uzeti u cjelosti, ne odgovaraju ničem drugom. Drugo, nema dokaza da su ikada pronađeni fizički znakovi koji su trebali postojati nakon četrdeset godina organske bolesti, a Darvin je konsultovao najbolje ljekare svoga vremena… Treće, okolnosti prenagljenih trenutnih napada. Četvrto, bolest je dobio pred kraj svog života, a to je dosta netipično za organske bolesti. Na kraju, nema drugih predloženih dijagnoza kojih bi se mogao sjetiti, sve se činjenice uklapaju.“ George Pickering: Creative Malady, George Allen & Unwin Ltd, London, 1974., p. 142.
[4] William Paley: The Works of William Paley, svezak 4, ‘Natural Theology’, William Baynes and Son, London, 1825.
[5] Citirano u: William R. Fix: The Bone Peddlers, Macmillan, New York, 1984., p. 178.
[6] Citirano u: Adrian Desmond i James Moore: Darwin, Michael Joseph Ltd, London, 1991., p. 658.
[7] Citirano u: Ronald Clark: The Survival of Charles Darwin, Random House, New York, 1984., p. 139.
[8] Citirano u: William R. Fix: The Bone Peddlers, Macmillan, New York, 1984., p. 213.
Engleski psihijatar dr Renkin Gud povezuje Darvinove zdravstvene simptome s njegovim osjećajima zamjeranja prema svojom tiranskom ocu i kaže: „Dakle, ako Darvin nije ubio svoga oca tjelesno, onda je sigurno ubio nebeskog Oca u području istorije prirode.“ Citirano iz: Ralph Colp: To Be An Invalid, Univ. of Chicago Press, 1977., p. 123.
[9] Transkript govora koji je održao prof. Stiven Guld 6. juna 1990. godine na Victoria University, Wellington, Novi Zeland, pod nazivom „The Darwinian Revolution of Thought“.
Istina je da je u drugom izdanju O porijeklu vrsta (1860.) Darvin dodao „kroz Stvoritelja“ iza riječi „udahnuo“ u zadnjoj rečenici svoje knjige, koja u prvom izdanju glasi: „Tu je veličina u tom pogledu života, u svojih nekoliko formi, nakon što je prvobitno udahnuo nekoliko oblika u jedan…“ Međutim, ovaj koncept potpuno je stran cjelokupnoj etici O porijeklu vrsta, a dodatak se pojavio samo da umiri cjelokupnu hrišćansku zajednicu — Ian Taylor: In the Minds of Men, TFE Publishing, Toronto, 1984., p. 463, No. 9.
[10] Ref. 9.
[11] Ref. 6, p. 475.
[12] Ref. 6, p. 449.
[13] Puni naziv prvih pet izdanja je On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation of Favoured RacesintheStruggle for Life. U šestom izdanju Darvin je izostavio riječ „On“. Mi ga nazivamo Porijeklo vrsta.
[14] Citirano pod Ref. 6, p. 476.
Ovi simptomi ukazuju na fizički uzrok, a dobro je poznato da ekstremni psihološki stres čini tjelesnu bolest češćom.
[15] Citirano pod Ref. 6. p. 477.
[16] Ser Džordž Pikering napisao je: „Simptomi psihoneuroze su pacijentovi vlastiti odgovori na njegov inače nepodnošljivi sukob.“ — Ref. 3, sp. 33.
U daljnjem prilogu ovoj tezi, treba napomenuti da je „tokom sljedećih decenija Darvinova bolest oslabila i nestala. No, tokom poslednje decenije svog života, kada je bio koncentrisan na botanička istraživanja, a ne nagađanja o evoluciji, iskusio je najbolje zdravlje za svojih godina na Kembridžu“. — Ref. 1, p. 980.
[17] Citirano pod Ref. 8, p. 77.
[18] Michael Denton: Evolution: A Theory in Crisis, Adler and Adler, Maryland, 1986., p. 358.
Ispričavam što se dugo nisam javljao, no imao sam mnogo obaveza i razne osobne probleme. Rijetko nešto komentiram na internetu, ali ovo je vrijedno toga.
Istraživači sa Instituta Discovery i također sa Instituta za istraživanje stvaranja odavno su otkrili da je teorija evolucije krivotvorena, što svakako važi i za Darvina koji se na svojim putovanjima po Južnoj Americi često družio s tamošnjim poganskim plemenima čijim se običajima divio i koji su ga doslovce inspirirali. Ne znam koliko je to točno, ali mi se ipak čini vjerojatnim da je on pred smrt tadašnjem engleskom nadbiskupu poslao tajno pismo u kojem mu se povjerava da sve jače čuje podrugljive glasove koji mu govore kako ne smije vjerovati u laž da Bog postoji i da nipošto ne zabacuje slavu koja će poslije njegove smrti postati još veća, pa misli da je to uzročilo njegove glavobolje i povraćanje. Ali to pismo nije sačuvano mada je i njegova supruga tvrdila da je često buncao u snu i svadio se s nekim nevidljivim na koga je vikao da ga više ne uznemirava, a nakon tih svađa je padao u nesvjest ili se žalio da mu nije dobro. Ona je to povjeravala samo najbližim prijateljicama jer se bojala da će joj se ljudi smijati. I Lawrence Collins, koji se smijao otkrićima dr. Roberta Gentrya nedavno je priznao da se uvjerio kako je dr. Gentry zaista otkrio otiske stvaranja i govorio istinu, ali je svoje radove u kojima ga napada morao objavljivati jer mu je bilo zaprijećeno da će izgubiti posao i završiti u zatvoru zbog ogromne utaje poreza. Naravno da to u mainstream medijima nikada nećete pročitati.
Nije ništa čudno da su Darvin, Engels, Nietsche, Paul Tillich, Freud, Antonen Artoau, Michele Fuccau, Maljenkov i svi drugi bili mučeni strašnim tjelesnim, duhovnim i duševnim bolovima jer ateizam sam po sebi jest najveća i najopasnija bolest. Zanimljivog materijala ima i na sajtu Kreacionističke udruga Postanak, ali ipak treba biti oprezan jer mi se čini kako nisu tako blizu ispravnom razumijevanju svetopisanskih istina.
I slažem se da stranice “Poganstvo” i “Crkve i sekte” treba obogatiti sa još dosta materijala, koliko je god to moguće jer izgleda kao da je korova skoro koliko i pred Potop. Molim vas lijepa, adventist Miroslav Vukmanić objavljuje knjigu s kineskim poslovicama, netko drugi se poziva na kinesku ili koju drugu tradicijsku medicinu… a da nitko od njih nigdje nije objasnio kakve to veze ima sa Božjom Riječju (veliko slovo R stoga što to nije neka riječ koju izgovaramo ja, vi ili bilo tko od nas) i spasenjem. I ja sam prevodio , radio i vjerovao doslovce u svašta (skoro su me i neki Claytonovci pokušali nagovoriti da im pristupim), zbog čega mi nimalo nije drago, pa dobro znam o čemu govorim.
I hvala vam što ste objavili do sada najbolji i najtočniji prijevod Svetoga Pisma koji na neki način smatram ispravljanjem nepravde koju su Petrović, Stanojević i njima slični učinili mom pokojnom prijatelju Marku Popoviću koji je skoro umro od leukemije te još nekim njihovim bivšim suradnicima, za što su u mnogome i oni sami još kako krivi. Nadam se da ćete objaviti i audio verziju Novog revidiranog prevoda.
Sve vam najljepše od Boga želim i još jednom oprostite što se rijetko javljam,
Ladislav Antulović
Retko nešto komentarišem na internetu, ali ovo je vredno toga.
Istraživači sa Instituta Diskaveri i takođe sa Instituta za istraživanje stvaranja odavno su otkrili da je teorija evolucije krivotvorena, što svakako važi i za Darvina koji se na svojim putovanjima po Južnoj Americi često družio s tamošnjim paganskim plemenima čijim se običajima divio i koji su ga bukvalno inspirisali. Ne znam koliko je to tačno, ali mi se ipak čini verovatnim da je on pred smrt tadašnjem engleskom nadbiskupu poslao pismo u kojem mu se poverava da sve jače čuje podrugljive glasove koji mu govore kako ne sme verovati u laž da Bog postoji i da se nikako ne odriče slave koja će posle njegove smrti postati još veća, pa misli da je to uzrokovalo njegove glavobolje i povraćanje. Ali to pismo nije sačuvano mada je i njegova supruga tvrdila da je često buncao u snu i svađao se s nekim nevidljivim na koga je vikao da ga više ne uznemirava, a nakon tih svađa je padao u nesvest ili se žalio da mu nije dobro. Ona je to poveravala samo najbližim prijateljicama jer se bojala da će joj se ljudi smejati. I Lorens Kolins, koji se smejao otkrićima dr Roberta Džentrija nedavno je priznao da se uverio kako je dr Džentri zaista otkrio otiske stvaranja, ali je svoje radove u kojima ga napada morao objavljivati jer mu je bilo zaprećeno da će izgubiti posao i završiti u zatvoru zbog ogromne utaje poreza. Naravno da to u mejn strim medijima nikada nećete pročitati.
Nije ništa čudno da su Darvin, Engels, Niče, Pol Tilih, Frojd, Antonen Arto, Mišel Fuko i svi drugi bili mučeni strašnim telesnim, duhovnim i duševnim bolovima jer ateizam sam po sebi jeste bolest. Zanimljivog materijala ima i na sajtu Kreacionističke udruga Postanak, ali ipak treba biti oprezan jer mi se čini da nisu tako bliski ispravnom razumevanju biblijskih istina.
I slažem se da stranice “Paganizam” i “Crkve i sekte” treba obogatiti sa još dosta materijala, koliko je god to moguće jer izgleda kao da je korova kao pred Potop. Molim vas lepo, adventista Miroslav Vukmanić objavljuje knjigu sa kineskim poslovicama, neko drugi se poziva na kinesku ili koju drugu tradicionalnu medicinu… a da niko od njih nije objasnio kakve to veze ima sa Biblijom i spasenjem. Prevodio sam bukvalno svašta, i to ne samo za Miroljuba (skoro su me i neki Klejtonovci pokušali zavrbovati), zbog čega mi nimalo nije drago, pa dobro znam o čemu govorim (imejl adresu sam morao promeniti jer su mi gašeni nalozi uz obrazloženje da sam teoretičar zavera, zbog nekakvih “sumnjivih aktivnosti” itd).
I hvala vam što ste objavili do sada najbolji i najtačniji prevod Svetog Pisma koji na neki način smatram ispravljanjem nepravde koju su mi naneli Petrović, Stanojević i njima slični, za šta sam u mnogome i sam još kako kriv. Nadam se da ćete objaviti i audio verziju Novog revidiranog prevoda.
Sve vam najlepše od Boga želim
Marko
Hvala na komentaru. Možete i vi pripremiti neke članke na temu crkve i sekte, uključujući iskustva sa Miroljubom Petrovićem, pa da objavimo.
Zanimljiv članak i odgovor na komentar. Koliko znam, Šopenhauer, Vunt i Niče su takođe bolovali od raznih bolesti koje su i nasledili i stekli, ali ne shvatam kako i pored svega toga najnepokolebljivi ateisti uporno ostaju tvrdoglavi i čak tvrde da im je drago što će biti osuđeni uz izgovore tipa “radije ću skončati u ognjenom jezeru nego svirati harfu i zuriti Bogu u lice čitavu večnost” itd.
I ja sam skoro sreo jednog novopečenog istočnjaka koji misli da je taj Mo Ci bio “nesvesni predhrišćanin koji nije znao za Hrista” jer prema njegovom shvatanju Bog ne može voleti samo Izraelce više od svih drugih naroda ako ih je sve stvorio jednakima i s ljubavlju, šta god mu to značilo. Ne znam ništa o tom Mo Ciju ili kako se već zove, ali kako se njegovo učenje može sagledati iz biblijskog aspekta? Mada, istočnjaci se baš hvale da se evolucija slaže s njihovim učenjima.
Pišući o Dostojevskom, Vladeta Jerotić reče da bolest oslobađa smatrajući da je bolest kod Dostojevskog bukvalno oslobodila njegovog ogromnog genija, mada ja nisam u njegovim knjigama naišao na nešto hrišćanskog osim deklarativnog isticanja verovanja iako ga i danas mnogi nazivaju “savremenim raspetim Hristom”.
Jeste da to nema veze s temom ovog članka, ali kako treba gledati na Rusiju i njenu ulogu danas?
Rusija se od komunizma okrenula krivoslavlju i, premda se čini da stoje kao brana protiv talasa moralne dekadencije koja se propagira i nameće sa Zapada, nema od toga praktične koristi jer se zasniva na tradiciji i mitomaniji, nešto slično kao u Srbiji.
Nije ni čudo što se takve teorije poput evolucije pojavljuju u društvima koja su ionako utemeljena na lažnim hrišćanstvima. I Darvinu i njegovoj supruzi s kojom je bio bliži srodnik smetale su doktrine o paklu i trojstvu, ali nije bilo nikog da im objasni da to nema nikakve veze s Biblijom. Čak i da se Darvin pred smrt zaista pokajao u hrišćanskom smislu te riječi, nije bilo nikog poznatijeg ko bi ga mogao preobratiti na pravo, izvorno biblijsko hrišćanstvo (ili on to namerno nije ni tražio). Prema tadašnjim zakonima, niko se u Engleskoj nije mogao baviti naukom ako nije bio anglikanski sveštenik, a znamo da je anglikanstvo od početka bilo i ostalo katoličanstvo gdje je bezumni kralj sam sebi namijenio mjesto još bezumnijeg pape. Suvišno je podsjećati da je njihov glavni spis tzv. Knjiga zajedničke molitve koja se na Bibliji temelji koliko i papske enciklike. Ni protestanti nijesu ništa bolji (nije Kalvin slučajno nazvan ženevskim papom), pa je ekumenizam sasvim logična posljedica takve samozaljubljenosti usled prenaglašavanja slova nasuprot odbacivanja duha Zakona.
Antihristov najveći trik nije u otvorenom poricanju Hrista, nego u izopačavanju Njegovog učenja i pogotovu Jevanđelja, što nije lako raskrinkati i razobličiti. Tako danas imamo i poklonike Kenta Hovinda, islamske kreacioniste koji su ubijeđeni da će njihova riječ na posljednjem sudu biti konačna, masonski pokret inteligentnog dizajna koji je nesposoban nešto konkretno reći o Dizajneru, teističke evolucioniste koji kažu da Biblija ne može za nauku biti autoritet jer to nije njena svrha, progresivne kreacioniste koji nas ubjeđuju da mi ne možemo znati kako je to Dizajner dizajniran ili nedizajniran te da se abiogeneza ne suprotstavlja biogenezi jer se nastanak živog iz neživog odnosi samo na nekakav najprostiji prvobitni oblik života, hinduističke kreacioniste koji, kao i gnostici, vjeruju da je čovjek devoluirao tako što je iz najvišeg nebeskog svijeta pao na Zemlju i tako dospio u zlu materiju, čak i neke jevrejske kreacioniste koji ne znaju o čemu pričaju itd. Budisti, taoisti i ostali istočnjaci likuju što se njihova učenja slažu sa evolucijom, dok se biblijski kreacionisti nazivaju krenkovima, vuvovima, ravnozemljašima i “ravnomozgašima”, kao da je malo što se međusobno svađaju zbog različitih pogleda i tumačenja. Najviše nominalnih kreacionista je u sodomskoj Americi, dok je taj broj oko 15% u Rusiji koja se sve više uživljava u mesijansku ulogu spasilaca čovječanstva i zaštitnika hrišćanstva.
Da budem jasan: ne promovišem nikakve izopačene doktrine niti to čitam po internetu, nego se uživo sve češće srećem s njihovim propovjednicima kojih i na ovim prostorima ima sve više, a mislim da njihovom razobličavanju treba posvetiti više pažnje na stranicama “Paganizam” i “Crkve i sekte” kako lakovjerni i naivni ljudi ne bi makar nesvjesno upadali u zablude.
Na kraju imam nekoliko pitanja:
1. – Zašto se sve češće čuje da je mocistička filozofija na neki način pretječa hrišćanske, tj. da je filozof Mo Ci bio kineski prorok kog je Bog poslao da Kinezima najavi Hristov dolazak (ovo sam baš juče čuo i nijesam znao šta da mislim)?
2. – Koliko je Elen Vajt posvećivala pažnje kreacionizmu jer ne poznajem toliko njene spise, a danas na internetu ima svakojakih papazjamija od prevoda njenih spisa?
3. – Vrijedi li čitati knjige Džordža Mekridija Prajsa koje su, navodno, inspirisale Morisa i Vitkomba, mada su oni bili i ostali trinitarci?
4. – Šta mislite o hrišćanskom četbotu koji bi se temeljio na ispravnom biblijskom kreacionizmu i davao najtačnije odgovore u skladu sa najčistijim i neiskvarenim biblijskim porukama, ali samo onoliko koliko je ljudima to zaista potrebno? Jedan prijatelj programer mi je to predložio, ali ja ne znam koliko bi to bilo dobro.
Hvala na odgovorima i ne dozvolite sebi da se uznemirite ako sam nešto pogrešno rekao ili pitao. Pravi hrišćanin uvijek ostaje strpljiv i smiren i bez toga je spasenje nemoguće.
1) To su besmislena poređenja zasnovana na potpuno pogrešnim pogledima na hrišćanstvo koje uopšte nije filozofija. To je kao kad evolucionisti nalaze genetske sličnosti među vrstama tvrdeći da to dokazuje zajedničkog pretka.
2) EGW je čvrsto stajala na doslovnom shvatanju izvještaja o Postanju, baš kao i kasniji biblijski pisci. Oštro je kritikovala teoriju jaza (navodne milione godina između Postanja 1:1 i 1:2) kao i geologe koje su u to vrijeme izlazili sa teorijama o milionima godina.
3) Čovjek treba biti baš dokon da bi čitao sve te autore. Čini mi se da je to gubljenje vremena i snage na nebitne stvari.
4) Nije dobro da ljudi ne misle svojom glavom i oslanjaju se na bilo vještačku inteligenciju. Internet je takođe pun informacija ali to ljude ne čini nimalo pametnijim, čak se čini naprotiv.