Depresija je široko rasprostranjeno stanje od koga pate milioni ljudi, bilo vjernici ili ateisti. Ljudi koji pate od depresije mogu da imaju izuzetan osjećaj tuge, bijesa, bespomoćnosti, umora i mogu da imaju još mnogo drugih simptoma. Mogu da se osjećaju beskorisnima, mogu da imaju samoubilačke misli, da izgube interes za ljude i stvari u kojima su nekada uživali.
Depresija je sindrom sa sledećim karakteristikama: i) nemogućnost uživanja i doživljaja zadovoljstva; ii) neraspoloženje, odnosno intenzivno tužno raspoloženje; iii) smanjena energija, bezvoljnost, gubitak motivacije i interesovanja; iv) tjeskoba, negativne, „crne“ misli; v) poremećaj funkcionisanja autonomnog nervnog sistema što se odražava na spavanje (naročito rano buđenje), apetit, tjelesnu težinu, seksualne potrebe; vi) kognitivni simptomi u vidu otežanog mišljenja i koncentracije, oslabljenog pamćenja; vii) osjećanje bezvrijednosti; viii) hronični umor, oslabljena intelektualna i fizička efikasnost; ix) poremećaj socijalnog i porodičnog funkcionisanja; x) sklonost glavoboljama i drugim bolnim tjelesnim senzacijama; xi) razmišljanja o smrti i samoubistvu; xii) gubitak strpljenja prema bliskim osobama.
Postoje uglavnom četiri vrste depresije. Prvo, depresija koja je organske prirode (tjelesni nedostaci, hormonska ili bio-hemijska neuravnoteženost). Zatim, depresija prouzrokovana okolnostima: životni problemi koji potiskuju čovjeka ka dnu. Neke depresije su povezane sa grijehom. I, na kraju, depresija koja je direktna posljedica aktivnosti palih anđela. Prepoznati tip depresije u koju je neka osoba upala nije uvijek lako, jer može biti uzrokovana kombinacijom više gore navedenih faktora.
Ako je uzrok organski, tada će tretman prvenstveno biti medicinski. Klinička depresija je fizičko stanje koje mora ljekar da dijagnostikuje. Ona nije posledica nesrećnih životnih okolnosti, niti se simptomi mogu ukloniti snagom nečije volje. Suprotno onome što se vjeruje u nekim hrišćanskim krugovima, klinička depresija nije uvijek uzrokovana grijehom. Depresija ponekad može da bude poremećaj koji se mora liječiti ljekovima (po mogućnosti prirodnim, što može uključiti i adekvatnu ishranu, fizičke vježbe i sl.) i terapijama.
Što se tiče depresije uzrokovane teškim životnim okolnostima, nije uvijek materijalna situacija odnosno nemaština glavni uzrok; to često mogu biti i nerealne težnje i očekivanja od materijalizma u kojem nikad nema istinske satisfakcije za dušu. Biblija savjetuje: „Neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate. Jer on [Bog] je rekao: Nikada te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti.“ (Jevrejima 13:5)
Kad razmišljamo o grijehu, treba imati na umu da tri snažna činioca zla pokušavaju da zavladaju svakim od nas, tri činioca protiv kojih smo bez Božje pomoći potpuno bespomoćni.
- Sila grijeha.
- Sila smrti.
- Sila odvajanja od Boga.
Isus je spomenuo neka zla koja sila grijeha može da pokrene u životu svakog pojedinca: „Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva, preljube, lakomstvo, zloba, prevara, besramnost, zavidno oko, hula, oholost, nerazumnost. Sva ta zla izlaze iznutra i čovjeka čine nečistim.“ (Marko 7:21-23) Nije nikakvo čudo što Biblija kaže da je srce čovjekovo „prevarno iznad svega i smrtno bolesno“. (Jeremija 17:9)
Mnoge ljude progone nečiste misli.
Sila smrti navodi ljude na samouništavajuće porive: da puše, da piju alkohol, da uzimaju droge ili da popuštaju navikama koje im skraćuju život. Oni zanemaruju naučna upozorenja da su takve navike opasne, odbijaju da poslušaju savjete zdravog razuma.
Drugi se bore sa sklonošću da se izlažu nepotrebnim rizicima. Što je veća opasnost, to je veće i ugodnije uzbuđenje koje ih prožima. To je uzrok što među mladima ima toliko žrtava u saobraćajnim nesrećama. Mnogi preživjeli govorili su o nekoj unutrašnjoj sili koja ih je gonila da brzo voze i da se tako izlože opasnosti.
Kada analiziramo silu odvajanja od Boga tada ustanovljavamo da se sastoji od dva elementa: nepovjerenja u Boga i nevjerovanja u Boga. Ova sila uništila je nebrojene milione života tokom mnogih stoljeća.
Posle grijeha za koje smo očekivali da će nam donijeti zadovoljstvo i sreću ostaje praznina i depresija. Sila Božja je jedina koja može izbaviti čovjeka iz ovog ponora. „Dakle, budući opravdani vjerom, imamo mir s Bogom kroz našeg Gospoda Isusa Hrista.“ (Rimljanima 5:1)
Sa tačke gledišta iskusnog biblijskog vjernika, bez obzira na uzrok depresije uvijek postoji njen sotonski aspekt. Stoga svaka depresija, bez obzira na njen izvor, treba da bude liječena biblijskim savjetovanjem i uz molitvu.
Svaka osoba koja ima problem sa depresijom treba da sagleda svoje okolnosti, pređašnje i sadašnje postupke koje kada rezimira shvatiće da je depresija sa postupcima u uzročno-posljedičnoj vezi. Depresivna osoba pokušava da riješi problem pribjegavajući: materijalnim dobrima, spoljnim izgledom, uglađenošću, raznim društvenim aktivnostima, pogotovo destruktivnim, pod izgovorom da mora malo da se „trgne“. Nakon ovakvih obrazaca ponašanja, kao rezultat ljudi zapadaju u još teže stanje depresije, jer tada pogotovo nijesu zadovoljni plodovima u njihovom životu. Dakle, ne postoje instant rješenja za nešto što godinama pokušavamo da uništimo.
Posledice depresije su uglavnom istrajavanje u grijehu, odbijanje postupanja po savjesti. Bog sve vrijeme u toku života jednog čovjeka pokušava da dopre do njega neprisilnim načinima. Teško ćete sresti osobu da je u depresiji, a da je u isto vrijeme visoko moralna. Nemoguće je sresti depresivnu osobu koja je biblijski religiozna, koja se uzda u Boga, jer je takvoj osobi jasno kako stvari funkcionišu, odakle dolazi, kuda ide i kako riješiti problem.
Najpoznatija aktivnost palih anđela je iskušavanje ljudskog roda. Iskušenje je težnja i popuštanje zlu; što je zajedničko iskustvo svih ljudi bez obzira na to da li su vjernici ili nijesu. Sotona mrzi čovjeka i želi da ga uništi. On zna da „grijeh kad se učini rađa smrt“ (Jakov 1:15). Kada Petar opisuje Đavola kao „ričućeg lava“ koji „traži koga da proždere“ (1. Petrova 5:8), on bez sumnje misli na Sotoninu aktivnost u iskušavanju čovjeka. Sa smrću i uništenjem kao ciljem kušača, ne smijemo sebi dozvoliti da olako shvatamo samo iskušenje.
Prvo što treba da uradimo u vezi sa iskušenjem je da naučimo prepoznavati kada smo kušani, što nije uvijek jednostavno. Sledeći važan aspekt je izbjegavanje iskušenja, posebno situacija za koje smo ustanovili da smo slabi. Biblijska formula za prevazilaženje iskušenja je naizgled jednostavna ali vrlo djelotvorna: „Pokorite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Đavolu, i pobjeći će od vas. Približite se Bogu, i on će se približiti vama. Očistite svoje ruke, grešnici, i pročistite svoje srce, neodlučni.“ (Jakov 4:7,8) Vjera sama po sebi, bez pokoravanja praktičnim uputstvima koja Bog daje, ne znači ništa. Dakle, ako smo iskušenju, a ne preduzimamo konkretne korake, udružene sa povjerenjem u Božju zaštitu, „vjera“ nam neće biti od koristi više od običnog mentalnog tripa. To je zamka u koju upadaju mnogi zbog pogrešnih predstava o vjeri. „Svim srcem svojim tebe tražim. Ne daj da zastranim od uputstava tvojih. U srcu svome čuvam riječ tvoju, da ti ne zgriješim.“ (Psalam 119:10,11)
Naš um, naše navike, treba da stavimo u funkciji čistote: „Što je god istinito, što je god plemenito, što je god pravedno, što je god čisto, što god podstiče na ljubav, što je god pohvalno, što je god čestito i što je god hvale vrijedno, o tome razmišljajte.“ (Filipljanima 4:8). Božija namjera za nas da živimo radostan i zahvalan život. Ovo nije lako nekom ko pati zbog duhovne depresije, ali se iz nje može izaći kroz Božiji dar molitve, izučavanjem Biblije i njenom primjenom, zajedništvom i empatijom sa drugim ljudima, opraštanjem i savjetovanjem. Mi moramo da se potrudimo da ne ostanemo okrenuti sami sebi, već da se radije okrenemo i potražimo pomoć od drugih. Osjećanje depresije se često može riješiti kada osoba koja pati od nje se fokusira na Boga i druge, umjesto na sebe samu. Postoje neke stvari koje ljudi koji pate od depresije mogu da urade da bi se bolje osjećali. Oni treba da se pobrinu da ostanu u Božijoj riječi, čak i kada im nije do toga. Emocije mogu da nas dovedu u zabludu, ali Božija riječ je čvrsta i nepromjenljiva. Naše povjerenje u Boga ne treba da zavisi od promjenljivih okolnosti, već treba da budemo još bliže do Njega kada prolazimo kroz probleme i iskušenja u životu. Biblija nam kaže da Bog nikada neće dopustiti iskušenja u našem životu koja ne možemo da izdržimo (1. Korinćanima 10:13; uporedi sa Jevrejima 4:14-16).
Depresija sama po sebi nije grijeh, ali uzroci koji su do nje doveli uglavnom su povezani sa silom grijeha i odvajanjem od Boga, te smo stoga uvijek odgovorni kako ćemo da reagujemo na svoja iskušenja i probleme kako nas ne bi breme promašenog života gurnulo suviše duboko i za ovaj život i za onaj koji dolazi.
Vanja Marinović
Pavle Simović