Dispenzacionalizam i treći hram?

Ko je Izrael? Kako je nastala jevrejska nacija? Šta je Bog obećao Izraelu?

Biblijska istorija je zaista fascinantna. Ono što je potpuno razlikuje od svjetovne istorije je duhovna dimenzija i otkrivanje realnosti iz perspektive našeg Stvoritelja i velike borbe između dva koncepta – Božjeg i satanskog.

Da bismo se uopšte bavili proučavanjem biblijske istorije i ispravno je shvatili, neophodni su određeni preduslovi. Prvo i osnovno je povjerenje u našeg Tvorca i pouzdanost Njegove Riječi. Drugi isto tako bitan uslov je poznavanje Božjeg Plana spasenja. Naravno, mi sami moramo biti prijatelji istine, spremni da je prihvatimo onakvu kakva jeste, bez kompromisa, povođenja za tuđim neosnovanim mišljenjima, dodvoravanja vjerskim ustanovama, lažnim autoritetima i sl.

Ovako „naoružani“ možemo krenuti u naše kraće i sažeto istraživanje danas veoma popularnog koncepta o obnovi Izraela kao nacije sa kojom Bog navodno ima neraskidivi vječni savez (zavjet), izgradnji trećeg hrama u Jerusalimu, ponovnom uspostavljanju hramske žrtvene službe, dolasku Mesije i sl., što bi sve predstavljalo konačno Božje svjedočanstvo svijetu.

 

Božji savez sa čovječanstvom

Kada je Bog uspostavio svoj savez sa ljudima i o kakvom se savezu radi? Odgovor nalazimo u knjizi Postanja 3. glava. Odmah po Padu u grijeh, Bog je intervenisao u korist čovječanstva. Božji savez milosti, zasnovan na Planu spasenja, omogućio je čovjeku sledeće:

i) Nastavak života podložnog propadanju, starenju i biološkoj smrti, koji je sada postao prilika za pomirenje sa Bogom i prihvatanje ponuđenog dara spasenja.

ii) Slobodu izbora ili: (a) odgovor vjerom i poslušnošću na Božju inicijativu; (b) odgovor nevjerstvom ili pobunom na tu ponudu. Stoga, odmah u početku Gospod objavljuje da će čovječanstvo praktično biti polarizovano u dvije grupe: „sjeme ženino“ (Božji sledbenici) i „sjeme zmijino“ (satanisti).

Oni koji su se držali Boga i Njegovih obećanja slijedili su Njegove upute i vjerom upražnjavali tipsku obrednu službu koja je imala za svrhu da ih neprekidno podsjeća na strahotu grijeha i pobune i u detalje ukazuje na stvarno djelo pomirenja koje može izvršiti samo Spasitelj – Sin Božji. Kruna svih proročanstava i Božjih najava bila je dolazak i intervencija tog Mesije. Polarizacija među ljudima uslovila je neophodnost odvajanja. Oni koji su željeli slijediti svog Gospoda u posvećenju vjerom nijesu mogli dijeliti praktični život sa pristalicama satanizma. Međutim, sa umnožavanjem broja stanovnika na zemlji, zlo se takođe umnožavalo, a broj ljudi odanih Bogu smanjivao, te su popustili pod pritiskom opšteg nemorala (Postanje 6:1-8), što je napokon dovelo do najveće Božje neposredne intervencije na Zemlji u vidu globalnog Potopa.

 

Nakon Potopa

Bog je sačuvao Noja i njegovu užu porodicu, jer su poslušali upozorenje, ali karakter nekih očito je bio „inficiran“ pretpotopnim nemoralom, što se pokazalo u djelima Hama i njegovih potomaka (vidi Postanje 9:20-27; 10:6-12, 15-20; 11:1-9). Satanizam je vrlo brzo podigao glavu u namjeri da preuzme potpunu dominaciju i kontrolu. Ali Bog je imao svoje vjerne ljude, čiju genealogiju možemo pratiti od Sima (Šem na hebrejskom), preko njegovih potomaka do Abrahama (Avrama), koji se smatra ocem jevrejske nacije (vidi Postanje 9:18; 10:1, 21-31; 11:10-32).

 

Važno!

Za naše dalje proučavanje trebamo imati na umu sledeće činjenice:

i) Božji savez sa čovjekom uspostavljen je odmah nakon Pada u grijeh.

ii) Jedina stvarna podjela među ljudima bila je na one koji vjerom i poslušnošću prihvataju Božji Plan spasenja, i – u drugom taboru – one koji istrajavaju u pobuni, nemoralu i zlu.

iii) Moguć je prelazak iz jednog u drugi tabor slobodnim izborom.

 

Kako i zašto je Bog podigao svoj posebni narod?

Najbolje je da nam sam Bog to objasni, da ne bismo nagađali. Evo što je Bog kazao Isaku, jednom od „tri oca“ jevrejske nacije:

„Umnožiću tvoje potomstvo da ga bude kao zvijezda na nebesima i tvom potomstvu daću sve ove zemlje, i preko tvog potomstva blagosloviće se svi narodi na zemlji, zato što je Abram slušao moj glas i izvršavao obaveze prema meni, moja uputstva, moje odredbe i moje zakone.“ (1. Mojsijeva 26:4, 5) Drugim riječima, Abram je bio čovjek vjere, baš kao što su to bili Abel, Enoh ili Noje. „I povjerova Abram Gospodu, i on mu to zaračuna u pravednost.“ (1. Mojsijeva 15:6)

Peta i poslednja knjiga Zakona sumira sve što je Bog učinio za svoj narod i daje mnoga objašnjenja, pa tako i ovo koje mi tražimo. U 7. glavi nalazimo razloge zašto je Bog želio odvojiti svoj narod i lako zaključujemo da je svrha ista kao u svakom drugom vremenu – prije Potopa, posle Potopa ili u hrišćanskoj eri – a to je potreba za očuvanjem izvorne spasonosne vjere! (vidi 5. Mojsijeva 7:1-5; 2. Korinćanima 6:14-18; Otkrivenje 18:4)

„Gospod vam nije pokazao naklonost niti vas je izabrao zato što ste bili najveći od svih naroda, jer ste vi zapravo bili najmanji od svih naroda. Gospod vas je izabrao zato što vas voli i zato što se drži zakletve kojom se zakleo vašim praočevima. Zato vas je Gospod izveo snažnom rukom i otkupio vas iz doma robovanja, iz ruku faraona, egipatskog kralja. I zato znaj da je Gospod, tvoj Bog, Bog istiniti, vjeran Bog koji čuva savez i pokazuje milost i hiljaditom koljenu onih koji ga vole i drže njegova uputstva, ali vraća onima koji ga mrze i uništava ih. On neće oklijevati da to učini onima koji ga mrze, nego će im vratiti. Zato drži uput, odredbe i propise koje ti danas dajem da ih vršiš. Zato što slušate ove zakone, držite ih i postupate po njima, Gospod, tvoj Bog, održaće savez s tobom i biće milostiv kao što se zakleo tvojim praočevima.“ (5. Mojsijeva 7:7-12)

Dakle, Bog ne pravi nikakve superiorne nacije kao što se stvaraju svjetske sile, niti je to Njegova namjera. Istorijat izraelskog naroda možete pratiti u Mojsijevim knjigama, da se ne bavimo time. U svim tim događajima, očigledno je Božje vođstvo i intervencija.

„A sada, ako budete dobro slušali moj glas i držali se mog saveza, bićete moje blago između svih drugih naroda, jer je sva zemlja moja. I bićete mi kraljevsko sveštenstvo i sveti narod.“ (2. Mojsijeva 19:5-6) Kao što vidimo, stvari su vrlo jednostavne: pod uslovom poslušnosti i držanja saveza sa Bogom dobija se pravo na „kraljevsko sveštenstvo“ i posvećenje. Tjelesno nasleđe tu ne pomaže ništa, baš kao što nije ni u slučaju Adamovih ili Nojevih sinova. Ovo je od ključne važnosti. Evo šta je mnogo vjekova kasnije rekao o tome jedan posvećeni Jevrej, Isusov savremenik: „Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko sveštenstvo, svet narod, narod koji je Božje vlasništvo, da biste objavljivali vrline onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost. Jer nekad niste bili narod, a sad ste Božji narod.“ (1. Petrova 2:9-10) Kome se ovdje Petar obraća? Onima koji „po tijelu“ nijesu bili Božji narod, ali zato što su primili spasonosnu vjeru i ušli u savez sa Bogom, sada to JESU. Eto cijele priče o „izabranom narodu“.

Za detalje o ovom pitanju preporučujemo sledeće:

• Prof. dr Valter Fajt: Nasleđe Izraela (video)
• Pavle Simović: Božji narod i poslednji događaji (pdf)

 

Tip i antitip, lokalno spasenje i veliko spasenje

Iz Biblije možemo vidjeti jasne veze između izvođenja i spasavanja Božjeg naroda u starosaveznom periodu i konačnog mesijanskog oslobođenja ropstva grijehu i smrti. Tako, na primjer, boravak Izraelaca u Egiptu povezan je sa Isusovim boravkom u Egiptu (vidi Osija 11:1, Matej 2:15). Vođenje u hanansku „Obećanu zemlju“ je slika Božjeg vođstva u Nebeski „Hanan“. Kao što su se bunili protiv Boga tada, tako i sada (vidi Jevrejima 3:14-17).

Bog je dao starom Izraelu USLOVNI blagoslov (5. Mojsijeva 28:1-14), ali i USLOVNO prokletstvo (5. Mojsijeva 28:15-25), u slučaju poslušnosti ili neposlušnosti.

Istorija Božjeg starosaveznog naroda puna je uspona i padova, Božjih disciplinskih mjera, reformi i, na žalost, sve dubljeg zastranjivanja od izvorne Božje namjere. Preko formiranja monarhije, po ugledu na druge neznabožačke narode, do velike okupacije od stranih sila, Asirije i Vavilona, izraelski narod se razbijao i odvajao od svojih korijena. Juda i Benijamin su čak ratovali protiv ostalih deset plemena Izraela. Napokon su i ova dva plemena odvedena u Vavilonsko ropstvo, nakon čega više ne nalazimo 12 plemena doslovnog Izraela zajedno. Uprkos brojnim opomenama preko proroka, oni nijesu slušali. I onda u takvoj situaciji, Bog preko proroka Danila objavljuje krucijalno važna vremenska proročanstva, među kojima se nalazi i POSLEDNJI POZIV odnosno VRIJEME MILOSTI za Jevreje kao naciju, da se pokaju i spreme za dolazak Mesije. Božja milost prema čovjeku uvijek ima svoj ROK, i to nikad ne bismo smjeli zaboraviti.

Dakle, od godine kad je data naredba da se Jerusalim obnovi, Izraelu je dato 70 proročkih sedmica ili 490 godina da se pokaju i dovedu u red za dolazak Mesije.

Za detalje vidjeti:

• Prof. dr Valter Fajt: Istina i naše vreme, str. 8-13 (pdf)

Ova vremenska proročanstva mogu se ispravno protumačiti isključivo na jedan način, i zbog toga ih izbjegavaju i spinuju kako Jevreji tako i lažirane hrišćanske crkve.

Znači, Jevreji su imali IZBOR, kao i svi ostali prije njih, u skladu sa datom nam slobodnom voljom od Boga, bez koje ljubav nije moguća, ili poslušnost iz ljubavi, ako hoćete.

Šta bi bilo da su Jevreji poslušali? Tada bi se na njih ispunila sva ona OBEĆANJA koja je Gospod unaprijed dao preko proroka, i oni bi bili nosioci dobre vijesti (jevanđelja) svijetu.

 

Zloupotreba Božjih obećanja

Grešan čovjek bi da ostane grešan a istovremeno da polaže pravo na Božja obećanja, što nije moguće. Jedan od rezultata zloupotrebe Božjih obećanja upravo je DISPENZACIONALIZAM. To je učenje koje tvrdi da je Izrael ostao Božji izabrani narod i da se period milosti za njih od 490 godina iz Danilovog proročanstva nikada nije završio. Godina 34. posle Hrista, kada se navršilo proročanstvo o 70 sedmica, za njih je više godina obraćenja Saula, a ne toliko kamenisanja Stefana; Izrael kao nacija nije odbacio Isusa – samo su vjerske vođe to učinile, iz čega proističe zaključak da je uništenje Jerusalima očigledno bio nepravedan sud. Oni su i dalje bili Božji izabrani narod i svjedoci za Boga kroz vjekove koji su slijedili, progonjeni od strane otpalih hrišćana. U poslednje dane Bog će ponovo skupiti sva plemena i ispuniti sva obećanja koja je dao u Starom savezu. Formiranje savremene države Izrael 1948. godine je prvi korak ka tome i ko god blagosilja Izrael biće blagosloven, a ko god proklinje Izrael biće proklet. Dakle, osnova dispenzacionalizma je mišljenje da su Jevreji kao nacija još uvijek Božji izabrani narod.

Propovjednici dispenzacionalizma kažu da ni jedan drugi događaj nije toliko opisivan u Bibliji kao obraćenje Izraela. Mi bismo to negirali i rekli da je Biblija hristocentrična knjiga i da je svaka njena priča vezana za Plan spasenja do konačnog oslobođenja od ropstva grijehu i smrti.

Zastupnici dispenzacionalizma dalje pogrešno tvrde da u Bibliji ne postoje uslovna proročanstva ili obećanja za Izrael, već da se ona NEMINOVNO moraju ispuniti. Tako oni sva proročanstva i uslove koji su trebali biti ispunjeni do Prvog Hristovog dolaska, lukavo pokušavaju prebaciti u drugi vremenski kontekst, a to je pred Njegov drugi dolazak. Na taj način sami sebe zapliću u nemoguć scenario. Osim toga, time idu na ruku Katoličkoj crkvi, okultistima i kreatorima Novog svjetskog poretka, čiji planovi se veoma tiču lažiranja Izraela, trećeg hrama i pripreme puta Antihristu.

Međutim, Božja Riječ je više nego jasna: „Ovako kaže Gospod nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Popravite svoje puteve i svoja djela, pa ću vas ostaviti da živite na ovom mjestu (Jerusalimu – prim. aut.). Ne uzdajte se u lažne riječi i ne govorite: ‘Gospodnji hram, Gospodnji hram, ovo je Gospodnji hram!’… Ali vi svoje povjerenje polažete u lažne riječi – a od toga nikakve koristi nema.“ (Jeremija 7:1-5, 8) Šta ćemo, dakle, sa ovim? Ovdje je postavljena precizna dijagnoza lažnih naslednika po tijelu, starih i savremenih dispenzacionalista.

Koje to starosavezne tekstove dispenzacionalisti najviše zloupotrebljavaju?

Jeremija 23:7, 8: „‘Zato dolaze dani, govori Gospod, ‘kad se više neće govoriti: ‘Živ bio Gospod koji je Izraelove sinove izveo iz egipatske zemlje’, nego će se govoriti: ‘Živ bio Gospod koji je potomstvo Izraelovog doma izveo i doveo iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja po kojima sam ih rasijao i oni će živjeti u svojoj zemlji.’“ Na ovom temeljnom tekstu, oni dalje nadograđuju druge starosavezne citate kako bi poduprli svoje učenje. Međutim, ovo proročanstvo je nešto ŠTO JE MOGLO BITI da je Izrael prihvatio Mesiju, što, na žalost nije bio slučaj, osim INDIVIDUALNO. Ako bolje pogledamo 23. glavu Jeremije, vidjećemo zapravo da se radi o klasičnom izvlačenju iz konteksta. Pogledamo pažljivo.

Jeremija 23:1-2 – Bog osuđuje lažne pastire koji su rastjerali „stado“. Stihovi 3, 4 – „Ja ću (ili ja hoću) sakupiti OSTATAK“ i napraviću red. Stihovi 5, 6 – tipično mesijansko proročanstvo koje najavljuje Prvi dolazak Mesije – Hrista. Zbog toga u Novom savezu NEMA NI POMENA o, za dispenzacionaliste, „najvećem od svih događaja“, prosto zato jer to pripada prošlosti. Primijetićete da dispenzacionalisti ne vole Novi savez niti se njime bave, već naprotiv siju sjeme sumnje u te spise.

U koje dane će se „spasti Juda i Izrael živjeti spokojno“ (Jeremija 23:6)? U dane Hristove, ali se oni nijesu pripremili (pokajali) i to se nije dogodilo. Niti su prihvatili Hrista ni Njegove pastire (uporedi sa 1. Petrova 5:2; Djela 3:13-26; Djela 7. glava).

Slično proročanstvo o Izdanku nalazimo i u knjizi proroka Zaharije 3. glava. Ima tu i određene simbolike. Kako će to Gospod „ukloniti prestup u jednom danu“ (9-i stih)? Pa naravno Hristovom posredničkom smrću za grijehe svima onima koji Ga prihvate! Znači, ovo proročanstvo se ispunilo, kao što svjedoči tekst u Mateju 21:42-43: „Isus ih upita: ‘Zar nikad niste čitali u Pismima: ‘Kamen koji graditelji odbaciše postade kamen ugaoni. Gospod to učini i to je divno u našim očima’? Zato vam kažem: biće vam oduzeto Božije kraljevstvo i dato narodu koji donosi njegove plodove. I ko god padne na taj kamen, razbiće se; a na koga on padne, satrće ga.’“

Čitamo dalje u proročkim knjigama o istoj temi:

Isaija 4:2-3: „Tog dana Gospodnji izdanak biće ukras i slava, a plod zemlje biće ponos i ljepota Izraelovim sinovima koji su preživjeli. Za ostatak na Cionu i preostale u Jerusalimu reći će se da su mu sveti, svi koji su zapisani među živima u Jerusalimu.“

Jeremija 33:15-16: „U tim danima i u to vrijeme učiniću da Davidu nikne pravedan izdanak, i on će pokazivati pravdu i pravednost u zemlji. U tim danima Juda će se spasti, Jerusalim će živjeti spokojno i zvaće se ‘Gospod je naša pravednost’.“

O čemu sva ova proročanstva govore? O spasenju kroz Mesiju – Sina Božjeg – koje se duhovno prima kroz pokajanje, obraćenje i savez sa Bogom, a konačno ostvaruje po okončanju Plana spasenja.

 

Šta je zapravo „treći“ hram i ko ga gradi?

Zaharija 6:12-13: „Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Evo čovjeka kome je ime Izdanak. I niknuće sa svog mjesta i sagradiće Gospodnji hram. On će sagraditi Gospodnji hram i krasiće ga slava. Sjedeće i vladaće na svom prestolu i biće sveštenik na svom prestolu, i savjet mira biće između obojice.“

Jevreji, a takođe i dispenzacionalisti, tvrde da će jedan od glavnih znakova dolaska Mesije biti izgradnja hrama i ponovno uspostavljanje žrtvene službe i praznika. „Jer oni koji žive po tijelu razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu, a oni koji žive po Duhu o onome što je svojstveno Duhu.“ (Rimljanima 8:5) „Braćo, želja je mog srca i moja usrdna molitva Bogu za njih (Jevreje – prim. aut.) da se spasu. Jer svjedočim za njih da imaju revnost za Boga, ali ne u skladu sa spoznajom. Jer, pošto ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje da uspostave svoju, nisu prihvatili Božju pravednost. Jer Hristos je svršetak Zakona, za pravednost svakom koji ga vjeruje.“ (Rimljanima 10:1-4)

Ali proročanstvo o hramu se već ispunilo! Novi, treći DUHOVNI hram, gradi sam Mesija i ukida drugi ZEMALJSKI nakon okončanja svoje misije o Prvom dolasku! Pogledajmo!

A) PODIZANJE NOVOG HRAMA

Jovan 2:18-22: „Tada su ga Judejci upitali: ‘Kakvim čudesnim znakom ćeš nam pokazati da to smiješ da činiš?’ Isus im je odgovorio: ‘Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.’ A Judejci su rekli: ‘Ovaj hram je građen četrdeset i šest godina, a ti ćeš ga podići za tri dana?’ Ali hram o kome je govorio bilo je njegovo tijelo. Kad je ustao iz mrtvih, njegovi učenici su se sjetili da je to govorio i povjerovali su Pismu i Isusovim riječima.“

Svjedoci protiv Isusa na suđenju: „Ovaj je rekao: ‘Mogu da porušim Božiji Hram i da ga ponovo sagradim za tri dana’.“ (Matej 26:61) „A prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama i govorili: ‘Spasi samog sebe, ti koji rušiš Hram i gradiš ga za tri dana! Siđi sa krsta ako si Sin Božiji!’“ (Matej 27:39-40) „Mi smo ga čuli kako govori: ‘Razvaliću ovaj hram načinjen ljudskim rukama i za tri dana sagradiću drugi koji neće biti načinjen ljudskim rukama’.“ (Marko 14:58)

B) SVRŠETAK STAROG HRAMA

Matej 23:38: „Eto, ostavlja vam se vaša kuća pusta.“ Hram ostaje „pust“ zbog Božjeg napuštanja zemaljske svetinje i prestanka tipske službe.

Luka 23:45: „Tada se zavjesa svetilišta rascijepila po sredini.“ Hristova smrt na krstu označila je kraj važnosti službe u zemaljskom svetilištu.

Matej 24:1-2: „Isus izađe iz Hrama, i dok je odlazio, priđoše mu njegovi učenici, pokazujući mu hramsko zdanje. ‘Vidite li sve ovo?’ upita ih on. ‘Istinu vam kažem: neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji neće biti razvaljen’.“ Istorijski, hram je razoren 70. godine n.e. i nikada se više nije obnovio.

Zapazimo da Zaharijino proročanstvo takođe najavljuje Hristovu svešteničku službu! Upravo prema preciznoj tipologiji obreda i praznika, Mesija je prvo morao da se KVALIFIKUJE za Spasitelja svojim rođenjem, životom po Zakonu i napokon svojim POSREDNIČKIM prihvatanjem bremena grijeha i PRVOM smrću, da bi ga kao takvog Bog podigao da PREUZME ULOGU ISTINSKOG PRVOSVEŠTENIKA, posrednika za Božji narod (vidi Jevrejima poslanicu). Hrist nikako nije mogao biti sveštenik prije ispunjenja navedenih uslova. Istovremeno, to je značilo okončanje zemaljske tipske službe, praznika i Hrama (vidi Danilo 9:27; Matej 23:38; Jovan 4:20, 21; Jevrejima 3:1; 4:14-16; 5:1-6; 7:11-28; 8:1-13; 9:1-28;  10:18).

Za detalje agende gradnje trećeg hrama vidi:

• Valter Fajt: Treći hram (video)

 

Suština modernog dispenzacionalizma

Odbacivanje Isusa, Mesije, Izdanka, Spasitelja, Pravednika, dovelo je do toga da se Božja obećanja Izraelu data u Starom savezu, nijesu nad njima bukvalno ispunila niti ta obećanja imaju dalje značenje u kontekstu jevrejske nacije, pa ih zato ni Isus ni apostoli ni Novi savez i ne pominju. Sva Božja obećanja ispuniće se na kraju, na novoj Zemlji i u novom Jerusalimu (vidi Otkrivenje 21:1-4).

Građenje hrama i uspostavljanje službe u njemu predstavljalo bi bogohuljenje najvećeg stepena i ismijevanje Hristove vječne i jedinstvene žrtve koja nas jedina može spasiti.

Dispenzacionalisti Hristovog vremena (judaisti) tvrdili su iste stvari koje danas tvrde njihovi savremeni simpatizeri: da će njihovo carstvo konstituisano kao teokratska država nastaviti da postoji zato što Božja obećanja koja se tiču zemaljske slave i superiornosti Izraela moraju da se ispune po svaku cijenu; da će sam Mesija podržati njihovo buduće postojanje kao izabrane nacije; da je Njegov primarni zadatak bio da potčini neprijatelje Izraela; da Danilovo proročanstvo o određenom vremenu „odsiječenom“ specijalno za Jevreje ne treba da se razumije kao Božje raskidanje saveza i (za)kletve sa njima; da to proročanstvo ne treba ni da se proučava; da je njihov prosperitet, dobrobit i spasenje Božji jedini izbor pošto nijedan drugi narod na svijetu nije čak ni uzet u obzir za spasenje; da ih njihova djela zakona preporučuju za spasenje (oni su „najmoralniji“, „imaju najbolje porodice“, „najviše drže Zakon“…), i da mora da je po srijedi neka zabuna s Božje strane pošto s njima nije razgovarao toliko dugo vremena (dispenzacionalisti vole da kažu da je Bog „suspendovao“ službu 70. godine n.e., ali ko je još čuo za suspenziju koja traje dvije hiljade godina); da je Bog bio vezan savezom koji je sklopio sa Abramom i da su oni, budući da su djeca Abramova, jedini legitimni naslednici svih blagoslova obećanih njemu.

Kakav je bio Božji odgovor, nalazimo u Novom Savezu. Vrlo važno je zapaziti da se svaka Isusova propovijed ili priča o carstvu vezivala za KRALJEVSTVO NEBESKO, a ne zemaljsko.

Judaizam je u dane kada je hrišćanstvo već bilo osnovano u suštini bio isto što i dispenzacionalizam. Bio je to reaktivni pokušaj agitatora infiltriranih u novosaveznu zajednicu koji su pokušavali da:

a) natjeraju te obraćenike da se vrate starosaveznom uređenju;

b) vrate istoriju Plana spasenja od „boljeg“ na „dobro“;

c) od nebeskog Jerusalima upoređenog sa majkom pravih naslednika Božjeg nasledstva i sa slobodnom ženom, Sarom, koja je imala obećanje, vrate vjernike natrag na zemaljski Jerusalim upoređen sa robinjom, Hagarom, čiji sin nije bio obećani naslednik (Galatima 4:24-31);

d) od obrezanja srca odvojenog od svjetovnih aspiracija i želja i potpuno posvećenog i „vjenčanog“ sa nebeskim Mladoženjom u ljubavi vječnog saveza, okrenu natrag na obrezanje tijela koje za one u Hristu nije imalo nikakav značaj, pošto nijedan pravi hrišćanin iz Jevrejstva nikada nije ni pomislio da ne sklapa brak sa hrišćankom iz ne-Jevrejstva;

e) od stvarnosti i ispunjenja u Hristu skrenu natrag na sjenke i običaje koji su ukazivali na te stvarnosti;

f) od slobode u Hristu vrate se natrag u ropstvo.

Posljedica uticaja ovih „agitatora“ i „grupe iz obrezanja“ bila je pogubna za obraćenje Jevreja koji su na kraju prestali da se pridružuju ranoj hrišćanskoj zajednici.

Uticaj savremenih dispenzacionalista takođe je poguban, pošto oni tvrde da je jevrejska nacionalnost još uvijek važan predmet, jer su oni još uvijek izabrani Božji narod i nikada nisu ni prestali da budu izabrani narod. Taj uticaj, ako se ne razobliči, mogao bi da spriječi obraćenje Jevreja u svijetu u današnje vrijeme.

Dispenzacionalizam je nastao kao reakcija vjerskog Vavilona na Reformaciju i njeno obilježavanje pape kao antihrista.

Takav odgovor nije bio nov; u svojoj suštini to je bio farisejski judaizam u vrijeme kada je radosna vijest o nebeskom Kraljevstvu počela da se objavljuje i to je bio glavni razlog što su Jevreji odbacili jevanđelje i Mesiju.

U vrijeme apostola neki vjernici su dodali judaističkoj zbrci govorenje nerazumljivih jezika; u današnje vrijeme dispenzacionalizam ima veliku podršku harizmatičnih pokreta i otpalog protestantizma („protestantska“ Amerika je najveća podrška državi Izrael).

Savremeni dispenzacionalizam i farisejski judaizam u osnovi su iste doktrine. Ove „judejske bajke“ se intenziviraju kad god Božji narod prolazi kroz neke ranjive periode. Uticaj ovih doktrina bio je fatalan za obraćenje Jevreja u ranom periodu hrišćanstva i mogao bi biti fatalan u sadašnje vrijeme zato što ih protestantski dispenzacionalistički propovjednici guraju natrag u stari nacionalni ponos i aroganciju. Pored toga, današnji Izrael finansirali su i projektovali osvjedočeni satanisti koji su u direktnoj vezi sa jezuitima i masonima i raznim drugim okultističkim pokretima, „krojači“ svjetske politike, ekonomije, ratova, itd. Nije teško procijeniti koliko je to dijametralno suprotno i udaljeno od mogućnosti Božjeg blagoslova.

Konačno, da bi lakše razumjeli kakav zajednički interes veže judaiste, dispenzacionaliste i otpale crkve, evo nekih zajedničkih imenitelja:

i) Svi oni razmišljaju „po tijelu“ i ne zanima ih stvarno pokajanje, promjena karaktera i obraćenje Bogu.

ii) Oni preferiraju PRIPADNOST određenoj naciji, ustanovi ili crkvi, jer je to, po njima, preduslov za spasenje.

iii) Svi zajedno žele SKRENUTI pažnju sa ključnih faza Plana spasenja i jasne IDENTIFIKACIJE glavnih aktera pobune, odnosno žele sa sebe skinuti hipoteku Božjih neprijatelja. Oni bi to naravno mogli da hoće, ali samo kao pojedinci (u čoporu ljudi imaju osjećaj lažne sigurnosti) i pod uslovima spasenja koje je Bog dao.

iv) Iza cijele te koncepcije stoje Sotona i demoni, kao duhovni mentori koji preko okultne elite i tajnih društava usmjeravaju čovječanstvo u pogrešnom pravcu, gdje god to mogu. Jedna od najdjelotvornijih metoda je pravljenje plagijata iz biblijske istorije, što ujedno omogućava stvaranje teološke zbrke.

v) Priprema svijeta za konačni veliki sukob između Hrista i Sotone, kako bi se ljudi što masovnije svrstali na pogrešnu stranu, uključujući sve „velike“ svjetske religije.

 

Ovim zaključujemo temu o dispenzacionalizmu. Detaljisanje, ako neko posle svega izloženog uopšte ima takvu potrebu, prepušteno vama.

Dragi čitaoče, ukoliko se nalaziš u ovoj priči kao eventualna žrtva manipulacije, vjerujemo da će ovo za tebe biti više nego dovoljno za pravilan i pošten sud. Znamo da to može biti bolno i potrajati kao proces, ali izbor je samo tvoj. Ako, međutim, i dalje insistiraš na očiglednoj obmani, sud je takođe samo tvoj. Ne postoje dalji argumenti koji te mogu razuvjeriti.

Neka Bog blagoslovi sve one koji iskrena srca traže Njegovu istinu.

Pavle Simović