Biblija mnoge pojedince opisuje kao divove, a spominje i nekoliko grupa divovskih ljudi. Tumači su nagađali o veličini ovih ljudi s pretpostavkama u rasponu od 6 stopa do više od 30 stopa u visinu. Takođe, mnogo dezinformacija o divovima u Bibliji se proširilo na Internetu zajedno sa nekim lažnim slikama navodnih divova. Dakle, da li su ovi divovi zaista postojali? Ako jesu, koliko su bili veliki?
Ovaj članak ispituje sve pojedince i grupe ljudi opisane kao divovi u Svetom pismu. Zatim će se ispitati neki drevni zapisi i arheološki podaci koji potvrđuju neke od biblijskih podataka. Članak završava studijom o tome koliko su ti ljudi mogli biti veliki na osnovu onoga što trenutno razumijemo o genetici i biologiji.
Starosavezni divovi
Jedno od najranijih pominjanja divova u Bibliji nalazi se u Postanju 14.
„Četrnaeste godine Hodologomor i kraljevi koji su bili s njim došli su i porazili Refaime u Astarot-Karnaimu, Zuzeje u Hamu, i Emeje u Šave-Kirijataimu, i Horeje u njihovoj gori Seir, sve do El-Farana, pored pustinje. Zatim su se okrenuli i došli u En-Mispat, to jest Kadeš, i pokorili svu zemlju Amaličana i Amoreje koji su živjeli u Asason-Tamaru.“ (Postanje 14:5-7)
Postanje 14 ne otkriva da su Refaimi, Zuzeji, Emeji ili Amorejci bili divovi, ali ove informacije se mogu naći na drugim mjestima.
Amoreji
Amoreji se spominju više od 80 puta u Svetom pismu, a na početku su neki bili u savezu s Abramom (Postanje 14:13). Oni su bili potomci Nojevog unuka Hanana (Postanje 10:15-16). Iako Biblija ne pruža ove informacije, jevrejski general koji je postao istoričar Josif Flavije daje ime njihovog pretka kao Amoreusa.[1] Iako se Amoreji nekoliko puta spominju u istom kontekstu kao i drugi divovi, oni su posebno opisani kao divovi u Malim prorocima.
„A ja sam ispred njih istrijebio Amoreje, koji su bili kao kedrovi visoki i koji su bili kao velika stabla jaki, i uništio sam plodove njihove odozgo i korijenje njihovo odozdo. Ja sam vas izveo iz zemlje egipatske i vodio sam vas kroz pustinju četrdeset godina, da biste zauzeli zemlju amorejsku.“ (Amos 2:9-10)
Preko Amosa, Bog je jasno rekao da su Amoreji uopšteno bili vrlo visoki i snažni. Neki bi mogli umanjiti opis Amoreja u ovom odlomku, jer ovi stihovi koriste figurativni jezik, ali postoje neki dobri razlozi da se ovaj odlomak shvati na direktan način.
Ideju da su Amoreji bili divovi podržavaju izvještaji špijuna koje je Mojsije poslao kroz zemlju Hanan. Amoreji su bili jedna od grupa ljudi koju su vidjeli (Brojevi 13:29) i tvrdili su da su „svi ljudi koje smo vidjeli u njoj ogromni“ (Brojevi 13:32). Indikativno je da u svom odgovoru, Jošua i Kalev nisu osporavali veličinu stanovnika ove zemlje (Brojevi 14:6-9).[2]
Emeji
Ponovljeni zakon 2 otkriva da su Emeji, što vjerovatno znači „strahota“, bili divovi:
„Ranije su tu živjeli Emeji, narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi. I na Refaime se gledalo kao da su Enakimi, a Moabci su ih zvali Emeji.“ (Ponovljeni zakon 2:10-11)
Mojsije je rekao ljudima da su Emeji živjeli na teritoriji koju je Bog dao potomcima Lotovog sina Moaba (Postanje 19:37).
Zuzeji (Zamzumi)
Zamzumi (gotovo sigurno isto što i Zuzeji u Postanju 14:5) su takođe nazivani divovima i navedeni u istom poglavlju kao i Emeji:
„I za nju [zemlju Amona] se smatralo da je zemlja Refaima. Ranije su u njoj živjeli Refaimi, a Amonci su ih zvali Zamzumi. Bio je to narod moćan, brojan i visokog rasta kao Enakimi. Gospod ih je istrijebio pred njima da bi zauzeli njihovu zemlju i da bi se naselili na njihovo mjesto.“ (Ponovljeni zakon 2:20-21)
Ovi stihovi objašnjavaju da je grupa divova poznatih kao Zamzumi živjela u zemlji Amona, „zemlji divova“. Bog je uništio Zamzume da bi potomci Lotovog sina Ben-Amija (Amonci) mogli živjeti u toj zemlji (Postanje 19:38).[3]
Prema Postanju 14:5, Zuzeji su bili u zemlji Hamovoj. Ovo se može odnositi na Nojevog sina, Hama, budući da su oni potekli od njega. Ali vjerovatnije je da se radi o Hamitima, koji su bili potomci Hanana, Hamovog sina. Iako su Zuzeji i Zamzumi možda bile različite grupe ljudi, postoji dovoljno sličnosti u nazivu, opisu i geografskoj lokaciji da se zaključi da su to bile varijante imena za istu grupu.
Refaimi
Najčešći termin koji se koristi za opisivanje divova u Bibliji je refaim (npr. Ponovljeni zakon 3:11, 13). Može se odnositi na određenu grupu ljudi,[4] ili može biti izraz koji jednostavno znači divove. Oblik jednine, rafah, takođe se pojavljuje nekoliko puta (npr. 2. Samuelova 21:16, 18, 20).[5]
Treće poglavlje Ponovljenog zakona sadrži zanimljiv izvještaj o pobjedi Izraelaca nad Sihonom, kraljem Amorejaca, i Ogom, kraljem Bašana.[6] Ovdje saznajemo jedan intrigantan detalj o Ogu:
„Jer je od Refaima bio ostao još samo bašanski kralj Og. Gle, postolje njegova ležaja je od gvožđa, i zar se još uvijek ne nalazi u Ravi koja pripada Amonovim sinovima? Dugo je devet lakata, a široko četiri čovječja lakta.“ (Ponovljeni zakon 3:11)
Neki prevodi koriste riječ sarkofag (NEB) ili lijes (TEV, CEV) umjesto ležaja, za hebrejsku riječ עֶרֶשׂ (eres). Većina Biblija ovaj izraz prevodi kao krevet ili ležaj, što ima smisla jer eres znači kauč, divan, krevet ili ležaj. Takođe, bilo bi zaista čudno prevesti ga kao sarkofag jer su oni bili napravljeni od kamena ili mermera, a Ogov „ležaj“ je bilo od gvožđa.[7]
Da li je Mojsije govorio o Ogovom ležaju ili kovčegu nije posebno relevantno za diskusiju o kojoj je riječ. Međutim, veličina ovog objekta je vrijedna pažnje. Rečeno nam je da je bio devet lakata dugačak i četiri lakta širok „prema standardnom laktu“. Budući da lakat iznosi 44,5 centimetara, to znači da je postolje bilo dimenzija oko 400×180 cm! Da se ovo stavi u perspektivu, ako bi se uspravio, visina ovog kreveta bila bi tačno dvostruko veća od osobe koja je visoka 2 metra. Naravno, možda nije bio tako velik kao njegov ležaj. Neki autori su pokušali umanjiti značaj ovih dimenzija, ali Biblija jasno identifikuje Oga kao diva.
Nefili
Najranije spominjanje divova u Bibliji je neposredno prije izvještaja o Potopu.
„U to vrijeme, a i kasnije, bilo je divova [nefila], kad su sinovi Božji dolazili k kćerima ljudskim a one su im rađale djecu. Bili su to silni, znameniti ljudi, koji su živjeli u staro doba.“ ( Postanje 6:4).[8]
Riječ koja je u ovom stihu prevedena kao „divovi“ je hebrejska riječ nefilim, a mnoge biblijske verzije je jednostavno transliteriraju kao takvu. Bilo je mnogo debata o značenju ove riječi. Neki vjeruju da dolazi od hebrejskog glagola nefal, dok drugi tvrde da je od aramejske imenice nafil.[9] Ove osobe su na hebrejskom opisane kao giborim („moćni ljudi“).[10]
Nefili su ponovo spomenuti kada su se špijuni vratili sa svoje istraživačke misije u zemlji Hanan. Ovi ljudi su izvijestili da Ahiman, Šešaj i Talmaj (potomci Enaka, rodonačelnika Enakima) žive u Hebronu. Oni su takođe izjavili da „narod koji živi u toj zemlji jak, gradovi su utvrđeni i veoma veliki, a tamo smo vidjeli i Enakove potomke.“ (Brojevi 13:28). Poglavlje se završava sa deset špijuna koji daju „loš izvještaj“ pokušavajući da ubijede Izraelce da ne mogu da osvoje zemlju:
„Zemlja koju smo prošli i izviđali jeste zemlja koja proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo vidjeli u njoj su ogromni. Tamo smo vidjeli i divove, Enakove sinove, koji su divovskog roda, tako da nam se činilo da smo naspram njih kao skakavci, a takvi smo se i mi njima činili.“ (Brojevi 13:32-33)[11]
Enakimi
Enakim se spominje u nekoliko od ovih pasusa. Bili su možda najpoznatiji od divova koji su živjeli u zemlji Hanan u vrijeme Egzodusa. Kao što je rečeno u stihu iznad, oni su bili dio nefilima. Ako se nefili jednostavno odnose na divove uopšteno, onda se za Enakime kaže da su divovi u Brojevima 13:33, što je u skladu s njihovim opisom u ovom odlomku. Dakle, Amoreji i drugi džinovski ljudi bi takođe bili nefili. Ako se nefilim odnosi na određeno divovsko pleme, onda su Enakimi bili dio ove linije.
U Brojevima 13:22 stoji da su Ahiman, Šešaj i Talmaj bili potomci Enaka, po kome su očigledno dobili ime Enakimi. I Emeji i Zamzumi su upoređivani sa Enakimima, jer su oboje bili „narod velik i brojan i visok kao Enakimi“ (Ponovljeni zakon 2:10, 21; 9:2).
Enak je bio Arbin sin (Jošua 15:13). O Arbi se malo zna, a njegovo porijeklo nije navedeno. Međutim, on je očigledno bio pomalo legendaran kao što pokazuju izjave u zagradama u tekstu kada se pojavljuje njegovo ime. Grad Hebron, gde su se Abram, Isak i Jakov nastanili i gdje su sahranjeni, takođe se zvao Kirijat-Arba.[12] Rečeno nam je da je „Arba bio najveći čovjek među Enakimima“ (Jošua 14:15) i „Enakov otac“ (Jošua 15:13; 21:11). Kirjat-Arba je takođe nazvan „Mamrije“ u Postanju 35:27. Mamrije je bio Amorejac, koji je bio Abramov saveznik (Postanje 14:13). Ovaj čovjek je posjedovao neka stabla uz koja se Abram naselio, a u nekom trenutku dio Hebrona postao je sinonim za njegovo ime.
Jošua je vodio nekoliko bitaka s Enakimima i Amorejcima. Na kraju, on je „istrijebio Enakime iz brda, iz Hebrona, Debira, Anava, iz cijelog Judinog brdovitog područja i cijelog Izraelovog brdovitog područja. Jošua ih je uništio zajedno s njihovim gradovima. Nijedan od Enakima nije ostao u zemlji Izraelovih sinova. Ostali su samo u Gazi, Gatu i Ašdodu“ (Jošua 11:21-22). Ovi postupci postavili su pozornicu za čuveni izvještaj o Golijatu u Prvoj Samuelovoj knjizi.
Golijat
Naravno, najčuveniji div bio je moćni Filistej kojeg je ubio David. Evo kako je on opisan u Svetom pismu.
„Iz filistejskog logora izašao je jedan ratnik koji se zvao Golijat, iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao kacigu od bakra i bio je obučen u pločasti oklop od bakra težak pet hiljada sikala. Na nogama je imao bakarne štitnike za potkoljenice, a na leđima kratko koplje od bakra. Drvena drška njegovog dugačkog koplja bila je kao tkalačko vratilo, a gvozdena oštrica tog koplja bila je teška šesto sikala. Štitonoša koji je nosio veliki štit išao je ispred njega.“ (1. Samuelova 17:4-7)
Zapazite da je Golijat bio iz Gata, što je bilo jedno od tri mjesta gdje su Enakimi ostali, prema Jošui Nunovu 11:21-22. Dakle, iako se ne naziva jednim u 1. Samuelovoj 17, moguće je da je Golijat bio potomak Enakima koji su se miješali sa filistejskim stanovništvom na tom području.[13]
Postoji određena rasprava o Golijatovoj visini zbog tekstualnih varijanti u drevnim rukopisima. Većina prevoda slijedi mazoretski tekst u navođenju njegove visine na „šest lakata i jedan pedalj“ (otprilike 2,90 m).
Mnogi moderni naučnici vjeruju da postoji jača tekstualna podrška za nižeg Golijata. Ali iako se u ovom odlomku ne naziva izričito divom, 2. Samuelova 21:15-22 čini se da identifikuje Golijata kao „diva“ (rafah) iz Gata. Postoje i drugi detalji koji čine „šest lakata i jedan pedalj“ vjerovatnijom cifrom. Na primjer, sama težina njegovog naoružanja zahtijevala je da je morao biti ogromne veličine i snage. Njegov oklop je težio oko 57 kg, a samo vrh njegovog koplja težio je 7 kg. Ovo čak ne uzima u obzir njegov šljem, oklop na nogama, koplje ili mač. Takođe, teško je povjerovati da bi se svaki pripadnik izraelske vojske uplašio nekoga ko je bio njihove visine ili malo veći.
Postoje mnogi drugi detalji o izvještaju o Davidu i Golijatu koji se često zanemaruju. Većina ljudi pretpostavlja da je David bio nizak mladić kada se borio protiv diva, ali Biblija je vrlo jasna da se David smatrao „hrabrim čovjekom, junakom i ratnikom“ (1. Samuelova 16:18) prije borbe protiv Golijata.
Drugi divovi u Bibliji
Biblija spominje još četiri filistejska diva, koji su bili rođaci Golijata iz oblasti Gata. Druga Samuelova 21:15-22 pruža detaljniji prikaz ovih divova od zapisa iz 1. Dnevnika 20:4-8, ali poslednji odlomak pruža neke dodatne informacije koje nam pomažu da shvatimo odlomak.
„Filisteji su opet zaratili s Izraelom, tako da je David otišao sa svojim slugama da se bori protiv Filisteja. Na kraju se David umorio. Išbi-Benob, jedan od Refaima, čije je bakarno koplje bilo teško trista sikala i koji je imao pripasan novi mač, htio je da ubije Davida. Ali Abišaj, Serujin sin, priskočio je Davidu u pomoć, udario Filistejina i ubio ga. Tada su se Davidovi ljudi zakleli Davidu: ‘Više nećeš ići s nama u boj, da ne bi ugasio Izraelovu svetiljku!’
Posle toga, opet je izbio rat s Filistejima u Gobu. Tada je Sibehaj iz Huša ubio Safa, jednog od Refaima.
Kada je opet izbio rat s Filistejima u Gobu, Elhanan, sin Jare-Oregima iz Betlehema, ubio je brata Golijata iz Gata, čije je koplje imalo dršku kao tkalačko vratilo.
Onda je opet izbio rat u Gatu, gde je bio jedan ogroman čovjek, koji je imao šest prstiju na svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio jedan od Refaima. Kad se rugao Izraelu, ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja.
Ta četvorica bili su Refaimi iz Gata, a poginuli su od Davidove ruke i od ruku njegovih slugu.“ (2. Samuelova 21:15-22)
„Posle toga je izbio rat s Filistejima u Gezeru. Tada je Sibehaj iz Huša ubio Sifaja, jednog od divova, i tako su Filisteji bili pokoreni. Kad je opet izbio rat s Filistejima, Elhanan, Jairov sin, ubio je Lamiju, brata Golijata iz Gata, čije je koplje imalo dršku kao tkalačko vratilo. Onda je opet izbio rat u Gatu, gde je bio jedan ogroman čovek, koji je imao po šest prstiju na rukama i nogama, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio jedan od divova. Kad se rugao Izraelu, ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeje. To su bili divovi iz Gata, a poginuli su od Davidove ruke i od ruku njegovih slugu.“ (2. Dnevnika 20:4-8)
Svaki od ovih ljudi mogao je poticati od Enakimovog ostatka koji je preživio u regiji Gata, Gaze i Ašdoda (Jošua 11:22).
Egipatski div?
Jedan od Davidovih moćnika, Benaja, sin Jodajev, porazio je velikog Egipćanina:
„Ubio je i jednog ogromnog Egipćanina koji je bio visok pet lakata. Premda je Egipćanin u ruci imao koplje, čija je drška bila kao tkalačko vratilo, on je izašao na njega sa štapom, istrgao mu koplje iz ruke, a zatim ga ubio njegovim kopljem.“ (1. Dnevnika 11:23)
Iako se često smatra divom, Biblija ne identifikuje ovog čovjeka izričito kao jednog, niti stavlja ovaj izvještaj sa podvizima Davidovih drugih ljudi koji su ubijali divove, ali navodi da je njegova visina „pet lakata“ (otprilike 222 cm).
U paralelnom izvještaju datom u 2. Samuelovoj 23:21 Egipćanin se naziva „ogromnim čovjekom“. Iako moderni čovjek može misliti o čovjeku od 222 cm kao o divu, intrigantno je da ga Biblija ne identifikuje kao takvog. Možda je ovo trag da su oni koji su identifikovani kao divovi bili veći od Egipćanina koje je ubio Benaja. Drugo objašnjenje za ovaj propust je da su mnoge divove zvali po njihovim određenim plemenima (Enakimi, Emeji, itd.), ali se ne kaže da visoki Egipćanin pripada nijednoj od ovih divovskih grupa. Ako je to slučaj, zanimljivo je zašto biblijski pisci ne bi jednostavno koristili generički izraz za „diva“, kao što je rafa.
Slijedeći ove izvještaje u 2. Samuelovoj i 1. Dnevnika, divovi nestaju sa stranica Svetog pisma (osim retrospektivnog spominjanja Amorejaca kao divova u Amosu 2:9).
Vanbiblijske reference na divove
Desetine džinovskih skeleta navodno su otkopane u proteklih nekoliko vjekova. Ove tvrdnje su bile posebno popularne u devetnaestom vijeku. Do sada nisu izneseni nikakvi konkretni dokazi za ove tvrdnje. Iako neki tvrde da su dokazi ignorisani, uništeni ili sakriveni, čini se vjerovatnijim da je velika većina ovih izvještaja bila lažna iz različitih razloga.
Nekoliko web stranica prikazuje slike ljudi koji stoje pored ili drže ogromnu ljudsku butnu kost, ali te kosti su skulpture, navodno replike prave kosti pronađene u Turskoj ili Grčkoj. Još jednom, postoje fantastične tvrdnje, ali malo ili nimalo čvrstih dokaza koji bi ih potkrijepili.
Koliko je poznato, niko nije otkrio fosilne dokaze o divovskim ljudima. Ali opet, ljudski fosili su prilično rijetki, jer su ljudi sposobniji izbjeći brzo zakopavanje u sedimentu i druge uslove koji bi mogli dovesti do fosilizacije njihovih ostataka. Ono što je zaista značajno je da su mnoge džinovske verzije drugih stvorenja postojale u prošlosti ili postoje i danas. Da navedemo samo neke, to uključuje sledeće:
- pauci (npr. pauk koji jede ptice, raspon nogu do 12 inča)
- moljci (npr. Atlas moljac, sa rasponom krila od 11 inča)
- stonoge (dužine do 13 inča)
- puževi (npr. afrički džinovski puž, dužine do 15½ inča)
- žabe (npr. Belzebufo, visoka 16 inča)
- vreten konjic (npr. Meganeura, sa rasponom krila većim od 2½ stope)
- pacovi (npr. Josephoartigasia, sa konzervativno procijenjenom tjelesnom masom od 750 funti)
- dabrovi (npr. Trogontherium, dug oko 7½ stopa)
- škorpioni (npr. morski škorpion Jaekelopterus, procijenjen na više od 8 stopa)
- rakovi (npr. džinovski rak pauk, s rasponom kandži većim od 12 stopa)
- oklopnici (npr. Gliptodon, dužine do 13 stopa)
- kornjače (npr. Archelon, dužine do 16 stopa)
- riba (npr. Xifactinus, duga 19 stopa)
- lenjivci (npr. Megatherium, koji je stajao oko 20 stopa)
- crvi (npr. džinovska glista, duga do 22 stope)
- morske krave (npr. Hydrodamalis, dužine 25 stopa ili više)
- krokodili (npr. Sarcosuchus, dužine do 40 stopa)
- zmije (npr. Titanoboa, dužine preko 42 stope)
- rakovi (npr. supergigantski amfipodi 10 puta veći od onih koji su ranije otkriveni)
- lignje (npr. Mesonychoteuthis, dužine 50 stopa ili više)
- ajkule (npr. Rhincodon, dužine do 65 stopa)
- hobotnice sa 100 stopa dugim pipcima.[14]
Činjenica da su naučnici otkrili životinje sa tjelesnim veličinama daleko većim od onih koje se danas posmatraju sugeriše, barem u teoriji, mogućnost da su u prošlosti postojali i ogromni ljudi, kao što je zabilježeno u Bibliji.
Mnogi moderni naučnici rugaju se ideji da su mogli postojati džinovski ratnici viši od 2,20 m. Shodno tome, biblijske dimenzije ovih ljudi često su umanjivane ili ignorisane. Međutim, biblijskim podacima o ovim ljudima može se vjerovati jer se nalaze u Riječi Božjoj. Osim toga, drugi drevni izvori opisuju divove, a Enakim se čak spominje kao prebivalište u zemlji Hanan.
Egipat
Tokom dvanaeste dinastije starog Egipta, koja se tradicionalno datira od dvadesetog do devetnaestog vijeka prije nove ere,[15] Egipćani su praktikovali nešto slično modernoj upotrebi vudu lutaka. Grnčar bi napravio glinenu figuricu neprijatelja kojeg su se bojali. Figura je imala ruke iza leđa i na njoj bi bilo ispisano ime grupe ili njenih vođa. Ponekad se za popis neprijatelja koristila zdjela ili blok gline. Figurica ili zdjela su zatim razbijeni na simboličan način proklinjući neprijatelje kako bi bili poraženi.
Arheolozi su rekonstruisali mnoge od ovih tekstova Eksecrationa (koji se nazivaju i Proskripcijskim spiskovima), a pronađeni su i neki vrlo zanimljivi detalji u vezi sa Enakimima. Ovo je primjer teksta koji ih spominje:
„Vladar Ij’ anaka, Eruma, i svi zaslužnici koji su s njim; vladar Ij’ anaka, Abi-jamimu i svi zaslužnici koji su s njim; Vladar Ij’anak’Akiruma i sluge koji su s njim.“[16]
Treba napomenuti da je anak uobičajena transliteracija hebrejske riječi za Enak, עְַנָק (Brojevi 13:33).
Drugi tekst o egzekcaciji stavlja Enakime u zemlju Hanan i čak spominje grad Jerusalim.[17] Stari Egipćani su takođe zvali stanovnike zemlje Hanan „Šasu“. Kasniji tekst pod naslovom Zanat pisara (oko 1250. prije n.e.), koji je korišćen za obuku egipatskih pisara, govori o hananskom planinskom prolazu tokom prošle bitke.
„Lice prolaza je opasno sa Šasuom, skrivenim ispod grmlja. Neki od njih su 4 ili 5 lakata, od nosa do stopala, divljeg lica.“[18]
Egipatski laktovi su bili duži od hebrejskog uobičajenog lakta. Sa 20,65 inča po egipatskom laktu, Šasu spomenut u ovom pismu bi mogao biti visok i do 2,5m. Ovaj opis pokazuje da tradicionalno mjerenje Golijata nije tako čudno kao što mnogi kritičari vjeruju.
Drugi drevni izvještaji
Gotovo svako mjesto širom svijeta ima legende o divovima koji žive u zemlji. Svakako, treba biti oprezan kada čitate ove priče na internetu jer je veliki dio informacija na internetu u suprotnosti s Biblijom. Na primjer, prije nekoliko godina, slike džinovskih kostura počele su da se pojavljuju na web stranicama, ali su očigledno bile izmišljene.
Grčka i rimska mitologija spominju Titane, Kiklope i nekoliko drugih divova.[19] Nordijska mitologija sadrži priče o ledenim divovima iz Jötunheima. Ali ovi zapisi nisu ograničeni na evropske mitologije ili samo na drevnu prošlost. Afrički i azijski narodi takođe imaju legende o divovima, kao i Indijanci.
Na primjer, u svojoj autobiografiji „Bafalo“ Bil Kodi napisao je sledeće riječi o legendi koju su mu ispričali pripadnici plemena Sijuksa.
„Mudraci ovog plemena su učili da su Zemlju prvobitno naseljavali divovi, koji su bili tri puta veći od modernih ljudi. Bili su toliko brzi i moćni da su mogli trčati uz bivola, uzeti životinju ispod jedne ruke, otkinuti joj nogu i pojesti je dok su trčali. Toliko su sujetni bili zbog svoje veličine i snage da su poricali postojanje Stvoritelja. Kada je sijevalo, oni su proglasili svoju superiornost nad munjom; kad je zagrmilo, smijali su se.
To je izazvalo nezadovoljstvo Velikog Duha, i da bi ukorio njihovu aroganciju, poslao je veliku kišu na zemlju. Doline su se napunile vodom, a divovi su se povukli u brda. Voda je puzala uz brda, a divovi su tražili sigurnost na najvišim planinama. Kiša je ipak išla, vode su se podigle, a divovi, koji nisu imali drugog utočišta, su se udavili.“
Ova tradicija je očigledno referenca na globalni Potop i stanovnike koji su živjeli u toj eri.
Nesumnjivo, mnoge od ovih priča sadrže preuveličavanja nevjerovatne visine i snage divova. Ali da li je razumno automatski odbaciti svaku od ovih tradicija, ili, poput priča o zmajevima, postoji li možda nešto istine iza legendi, kao što je često slučaj? Zanimljivo je da veliki dio gigantskih predanja uključuje opise potopa koji je Bog (ili bogovi) poslao da uništi ove zle ljude. Da li je moguće da, iako Biblija sadrži pravu istoriju naše prošlosti, ove grupe jednostavno ponavljaju svoje iskrivljene verzije svjetske istorije prije, a možda i posle rasijanja u Vavilonu?[20]
Moderni džinovi
Dakle, da li su svi ovi divovi samo ljudi koji su razvili gigantizam? Iako gigantizam može objasniti neke od drevnih divova, ovo predloženo rješenje ne objašnjava mnoge biblijske izvještaje.
Moderni gigantizam često je uzrokovan abnormalnostima koje dovode do prekomjerne proizvodnje hormona rasta.[21] Malo je vjerovatno da su Golijat, nefili, Enakimi ili većina drugih starosaveznih divova patili od takvog stanja jer su ih često opisivali kao ratnike ili „moćne ljude“, dok su moderni „divovi“ obično nespretni, nekoordinisani, i pate od nekoliko fizičkih oboljenja. Bilo je rijetkih slučajeva u kojima bi se ta osoba mogla tačno opisati kao „moćan čovjek“.[22]
Nadalje, moderni gigantizam nije nasledan, dok Biblija često opisuje divove kao potomke drugih divova (npr. Ponovljeni zakon 9:2; 1. Dnevnika 20:6). Dakle, grupe poznate kao divovi nisu jednostavno bile sastavljene od pojedinaca sa modernim oblikom gigantizma.
Divovi u Bibliji: Koliko su bili visoki?
Dakle, koliko su bile visoke različite grupe divova u Bibliji? S obzirom na neslaganje u drevnim tekstovima o Golijatovoj visini, teško je temeljiti našu procjenu na njegovim dimenzijama. Egipćanin kojeg je ubio Benaja imao je najmanje 230 cm (možda i više ako se ne koristi običan lakat), ali se ne naziva divom. Egipatski dokument, Zanat pisara, postavio je Šasu (Enakima?) između 180 cm i 260 cm. Morali su biti dovoljno veliki da Izraelci tvrde da izgledaju kao skakavci u očima divova i da Bog uporedi visinu Amorejaca sa kedrovima.
Postoje dva glavna pravca mišljenja o ovoj temi. Jedna ideja gleda na moderno razumijevanje ljudskog rasta. Na naš stas prvenstveno utiče naš DNK sa nekim uticajem faktora iz okoline, ali čini se da smo ograničeni zakonom „kvadratne kocke“.[23] Dakle, ako bismo, primjera radi, udvostručili svoju visinu, onda bismo takođe morali povećati svoju širinu i dubinu proporcionalno da kompenzujemo.
To znači da bi se, zajedno sa našom visinom, i širina i dubina udvostručile, tako da bismo morali da pomnožimo svoju težinu sa faktorom osam. To bi bila ogromna težina![24] Ne samo da nam je teško zamisliti osobu tako veliku, već i kada uzmemo u obzir čvrstoću kostiju na pritisak, zaključili bismo da bi Ogov skeletni sistem bio pod ogromnim stresom i da bi bilo mnogo vjerojatnije da će pretrpjeti slomljene kosti nego osoba normalne veličine,[25] da ne spominjemo opasan stres koji se stavlja na druge sisteme njegovog tijela.
Drugi stav je zasnovan na tri gore navedene tačke. Prvo, da li bi se osoba od 170-180 cm zaista osjećala kao „skakavac“ u poređenju sa nekim ko je visok 220-240 cm? Doduše, ovo je pomalo subjektivno, ali čini se da kontrast zahtijeva višeg diva. Dalje, kao što je istaknuto u drugoj fusnoti, postoji snažno poređenje visine i snage Amoreja sa stablima kedra i hrasta u Amosu 2:9. Treće, dokazi o drugim stvorenjima u fosilnim zapisima koja su daleko od dvostruko veća od svojih modernih kolega pružaju podršku ideji da granice koje nameće zakon kvadratne kocke možda nisu tako stroge kao što ih zamišljamo. Na primjer, meganeura je izumrli vilin konjic, čiji je raspon krila bio veći od 30 inča. Unos Wikipedije o ovom stvorenju navodi sledeće:
„Prevladale su kontroverze o tome kako su insekti iz perioda karbona mogli narasti tako veliki. Način na koji se kiseonik difunduje kroz tijelo insekta preko njegovog trahealnog sistema za disanje postavlja gornju granicu na veličinu tijela, koju su praistorijski insekti izgleda dobro premašili.“[26]
Iako biblijski pogled na svijet ne uključuje nikakva „praistorijska“ stvorenja (budući da je čovjek na zemlji od šestog dana, a Bog je otkrio šta se dogodilo tokom prvih pet dana u istorijskom izveštaju), meganeura pokazuje da granice veličine živih organizama mogu biti veće od očekivanog. Oni koji drže drugo gledište nemaju problema s biblijskim divovima koji prelaze visinu od devet stopa.
Nadalje, treba istaći da je zakon kvadratne kocke tačan kada se primjenjuje na građevinske materijale, ali se čini da se ne odnosi u potpunosti na biološke organizme, iako vjerovatno pruža neka „osnovna“ ograničenja. Na primjer, prosječna kućna mačka je duga oko 30 inča (od glave do repa), 9-10 inča i teška je do 5 kg, dok tigrovi dostižu 12 stopa u dužinu (od glave do repa), 3 stope u visinu i težinu do oko 220 kg. Ako bismo procijenili težinu 10 stopa dugačke i 3 metra visoke mačke koristeći zakon kvadratne kocke, na osnovu dimenzija prosječne kućne mačke, onda se brojevi ne bi poklapali s onim što vidimo u stvarnosti. Prema ovom pravilu, kada učetvorostručimo dužinu (2,5 stopa na 10 stopa), tada bismo morali pomnožiti težinu sa 64 (4 x 4 x 4), što znači da bismo očekivali da težina bude približno 320 kg. To je znatno veće od težine tigra ove veličine.
Ovaj primjer pokazuje da tigrovi i kućne mačke ne dijele potpuno iste proporcije, ali to je upravo poenta. Obje životinje pripadaju stvorenoj mačjoj „vrsti“, a mnogo veće varijante (lavovi, tigrovi, itd.) nisu savršeno „povećane“ u odnosu na manje varijante. Ako je to bio slučaj sa divovskim ljudima, onda možda Og od oko 3,5 m (sa pretpostavkom da je ležaj napravljen nešto duži i širi od njegove stvarne veličine) nije izvan domena mogućnosti, ali pojam da su neki biblijski divovi bili mnogo viši gotovo izvjesno je „natezanje“.
Zaključak
Dakle, koji je pogled tačan? Ne znamo pouzdano, ali čini se da zakon kvadratne kocke daje neke gornje granice, tako da je malo vjerovatno da su visine „divova“ prelazile 4 m. Međutim, znamo da Biblija jasno uči da su divovi postojali u prošlosti. Sasvim je izvjesno da su svi ljudi pretpotopne generacije bili „divovi“ u poređenju sa današnjim gabaritima prosječnog čovjeka. Razumno je zaključiti da je zbog efekta staklene bašte gigantizam bio uopštena pojava i da je to bilo potpuno normalno. Mnogi „divovi“ su živjeli i u poslepotopnoj eri u zemlji Hananu i oko nje, a Jošua je bio uključen u nekoliko bitaka s njima. Logično je da ljudska genetika „povuče“ dio nasleđa iz pretpotopne ere i da se to relativno brzo gubilo u uslovima koji su vladali posle Potopa, slično kao dugački ljudski vijek. David i njegovi ratnici ubili su neke filistejske divove. Egipćani su znali za Enakime i bojali su ih se. Konačno, kulture iz cijelog svijeta imaju legende koje su često izuzetno slične biblijskim izvještajima, uključujući postojanje divova.
Izvještaji o divovima u Bibliji nisu samo „uveličane“ priče. Ovi ogromni ljudi su zaista postojali i nikakva količina ismijavanja ili racionalizacije od strane skeptika neće promijeniti tu činjenicu.
_______________________
[1] Josephus, Flavius. The Antiquities of the Jews I.6.139. in Whiston, William (translator). 1996. The Works of Josephus: Complete and Unabridged. Peabody, Massachusetts: Hendrickson.
[2] Nekanonske (apokrifne) knjige Baruha 3:22-28 i Siraha 16:6-9 ukazuju na to da su divovi (grčki; gigantes, gigantōn, respektivno) ranije živjeli u zemlji Hanan prije nego što ih je Izrael osvojio. Odlomak u Baruhu kaže da su „izginuli jer nisu imali mudrosti, izginuli su svojom ludošću“ (Baruh 3:28).
[3] Sledeći stih u ovom odlomku (st. 22) spominje Horeje, koji su takođe mogli biti divovi, iako se u Svetom pismu ne nazivaju divovima. Međutim, u dva od tri poglavlja u kojima se spominju, pojavljuju se u istom kontekstu s drugim divovima (Postanje 14:6; Ponovljeni zakon 2:12, 22), tako da su oni takođe mogli biti divovi.
[4] Ovo je bio stav C.F. Keila, koji je, komentarišući 2. Samuelovu 21:16-22, tvrdio da je „Refa bio plemenski otac Refaima, drevnog plemena divovskog rasta, od kojeg je ostalo samo nekoliko porodica čak i u Mojsijevo vrijeme“ [Keil & Delitzsch. 2006. Komentar Starog zavjeta, tom 2, Jošua, Sudije, Ruta, 1 i 2 Samuelova, str. 680. Peabody, Massachusetts: Hendrickson Publishers].
[5] Strogo govoreći, postoje dva hebrejska oblika jednine sa malo drugačijim načinom pisanja (i izvorno se izgovaraju malo drugačije): רָפָא (rafa) i רָפָה (rafah). Ali čini se da su to samo dva pravopisa za istu riječ.
[6] Sihon, amorejski kralj Hešbona, takođe je možda bio div. Bio je Amorej i naveden je u istom kontekstu kao i drugi divovi (npr. Brojevi 21:21-35; Ponovljeni zakon 2:24).
[7] Zašto se truditi spominjati ogromnu veličinu ovog predmeta ako Og nije div? Možda je ležaj bio napravljen od željeza umjesto drveta da bi izdržao tako velikog čovjeka.
[8] Diskusija o identitetu „sinova Božjih“ je izvan okvira ovog članka. Za više informacija o ovoj fascinantnoj temi, pogledajte članak Ko su bili nefilimi?
[9] Hebrejski glagol nefal može teoretski imati oblik aktivnog ili pasivnog participa, נֹפְלִים (nofelim) ili נְפוּלִים (nefulim), respektivno. Prvi se pojavljuje 18 puta u Hebrejskom pismu, uglavnom u značenju „oni koji padaju“ (kao u borbi, vidi Ezekiel 32:22-24 za tri primjera), ali ovo drugo nije potvrđeno. Nijedan od ovih pojmova ne odgovara morfologiji (oblik, uključujući obrazac samoglasnika) nefilima (נְפִלִים u Postanju 6:4 i Brojevima 13:33b ili נְפִילִים u 33a). Hebrejski jezik ne zahtijeva da morfologija svake riječi slijedi unaprijed određeni obrazac. Ovo se posebno odnosi na vlastite imenice, koje ponekad zvuče kao druge riječi koje dijele ista korijenska slova. Ako bi se za ovaj izraz koristio drugačiji obrazac samoglasnika, onda bi se on možda mogao povezati s hebrejskim glagolom nefal („pasti“). Jedan primjer ove vrste samoglasnika nalazi se kod hebrejskog glagola מָשַׁח (mašač), što znači „pomazati“. Aktivni participski oblik je מֹשְׁחִים (moshchim, „pomazanje“ [nekog]), ekvivalentno u obliku nofelimu. Pasivni participski oblik je מְשֻׁחִים (meshuchim, „pomazani [oni]“), po obliku ekvivalentan nefulim. Pridjevna imenička forma riječi je מְשִׁיחִים (meshichim, takođe „pomazani [oni]“) po obliku je ekvivalentna nefilima. Strogo govoreći, Stari savez ne uključuje precizan oblik ove poslednje riječi, ali postoji u kombinaciji sa sufiksom u 1. Dnevnika 16:22 i Psalmu 105:15.
S druge strane, upoređujući varijante pisanja nefilima, lako je uočiti dodatni י (jod) u riječi iz Brojeva 13:33a. Ovo možda ne izgleda kao velika stvar, ali prema dr. Michaelu Heiseru (doktorat, hebrejska Biblija i drevni semitski jezici), ovo dodatno slovo pruža snažan trag o porijeklu riječi. Aramejski je usko povezan s hebrejskim, a neki mali djelovi Starog saveza napisani su na aramejskom. Na aramejskom, riječ nafil (נָּפִיל) ima dodatni י (jod) i znači „džinovski“. Oblik množine ove imenice je nefilin, što je ekvivalentno hebrejskoj riječi nefilim (aramejske množine muškog roda imaju završetak „-in“, dok hebrejske množine muškog roda imaju završetak „-im“.). Zanimljivo, ovo je takođe aramejska riječ koja se koristi za sazviježđe Orion, nazvano po divovskom lovcu iz mitologije. [Heiser, Michael S. The Meaning of the Word Nephilim: Fact vs. Fantasy]. Neki od leksikona i rječnika koji podržavaju prikazivanje nefilima kao „divova“ uključuju Hebrejsko-aramejski leksikon Starog zavjeta (HALOT, Koehler, Baumgardner), Novi međunarodni rječnik starozavjetne teologije i egzegeze (NIDOTTE, VanGemeren), Analitički hebrejski i haldejski leksikon (Davidson), i Rječnik o Targumima, Talmud Babli i Yerushalmi, te Midraška književnost (Jastrow). Braun-Drajver-Brigsov hebrejski i engleski leksikon (Brown, Driver, Briggs) takođe definiše riječ kao „divove“, ali navodi njenu etimologiju kao sumnjivu.
[10] Mnogi drugi pojedinci u Svetom pismu su klasifikovani kao „moćni ljudi“ (giborim), ali to ne znači nužno da su bili divovi (npr. Nimrod u Postanju 10:8 i Davidovi „moćni ljudi“ u 2. Samuelovoj 23:8-39). Dakle, iako nisu svi giborimi bili divovi, izgleda kao da su svi divovi bili giborimi.
Intrigantno je da se u Septuaginti, grčkom prevodu hebrejskog Starog saveza, Nimrod naziva „divom“ i „džinovskim lovcem“ (Postanje 10:8-9) – ne lovcem na divove, već divom koji je bio lovac. Zaista, grčka riječ γίγας (gigas) – oblik množine je γίγαντες (gigantes) – korištena u Septuagintinom tumačenju Postanja 10:8-9 takođe se koristi za prevođenje i nefilima i giborima u Postanju 6:4. Postoje određene poteškoće sa ovim pogledom na Nimroda. Postanje 10:8 kaže da je Nimrod „počeo biti moćan [gibor] na zemlji“. Kako se počinje biti džin? Ili jesi ili nisi. Rješenje se može naći u ESV-ovom izvođenju ovog stiha, koji kaže da je Nimrod „bio prvi na zemlji koji je bio moćan čovjek“. Ipak, prije Potopa je na Zemlji sigurno bilo „moćnih ljudi“, pa kako je on mogao biti prvi? Vjerovatno je značenje ove fraze da je on bio prvi div nakon Potopa.
[11] Postoji određena debata o istinitosti ovih tvrdnji jer su one uključene u „loš izvještaj“ špijuna. Neki tumači su tvrdili da su izvještaji o divovima jednostavno preuveličavanje od strane špijuna u svojim nastojanjima da obeshrabre ljude. Međutim, izraz „loš glas“ (hebrejski dibah) ne fokusira se na laž, već na loše namjere. Ova ista riječ je korištena za Josifov izvještaj o aktivnostima njegove braće u Postanju 37:2, i nema razloga da se misli da je lagao. Takođe, narativni izvještaj koji se nalazi u Brojevima 13:21-24 pokazuje da su špijuni otkrili da su Ahiman, Šešaj i Talmaj bili u Hebronu. Nadalje, ni Jošua ni Kalev se nisu sporili s ovim činjenicama, ali su ohrabrili ljude da mogu dobiti bitku jer je Bog na njihovoj strani. Dakle, ostaje činjenica da su špijuni tvrdili da su vidjeli nefile.
[12] Postanje 23:2; 35:27; Jošua 15:13, 54; 20:7; Sudije 1:10. Postanje 23:19 kaže: „Posle toga, Abram je sahranio svoju ženu Saru u pećini u polju Makpeli, ispred Mamrije, to jest Hebrona, u hananskoj zemlji.“
[13] Riječ „filistej“ može značiti „imigrant“ ili „stranac“, a Biblija nas obavještava da su Filisteji potekli od Hamovog sina Misraima, koji je bio otac Hasluhima, „od koga su Filisteji“ (Postanje 10:14).
[14] Izvori uključuju: The Diagram Group. 1980. The Book of Comparisons. Hampshire, England: Sidgwick & Jackson.; newswatch.nationalgeographic.com/2009/02/04/biggest_animals_of_all_time; news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/7408743.stm; Online Encyclopedia; prehistoricearth.wikia.com/wiki/Glyptodon; en.wikipedia.org/wiki/Meganeura; www.bbc.co.uk/news/science-environment-16834913.
[15] Mnogi biblijski kreacionisti smjestili bi dvanaestu dinastiju u 16. ili 17. vijeku prije n.e. Vidi: Ashton, John, and David Down. 2006. Unwrapping the Pharaohs, p. 78. Green Forest, Arkansas: Master Books.
[16] Pritchard, James B. editor. 1958. The Ancient Near East: Volume I, An Anthology of Texts and Pictures, p. 225. Princeton, New Jersey: Princeton University Press.
[17] Ibid.
[18] Hallo, W. W. ed. 2003. The Context of Scripture, 3 vols. 3.9. Leiden: Brill. Cited in Billington, Clyde E. Goliath and the Exodus Giants: How Tall Were They? Journal of the Evangelical Theological Society 50, no. 3:487–508.
[19] Apokrifna knjiga Judita spominje titane i divove. Prema ovoj tradiciji, jevrejski narod će biti napadnut od strane invazijskih Asiraca predvođenih generalom Holofernom (ova imena su možda bila zagonetna za Grke, odnosno generala Nikanora). Prelijepa jevrejska udovica dovedena je pred moćnog generala koji ju je pokušao zavesti. Četiri dana kasnije, Judita je pristala da jede i pije s njim, ali je pila samo ono što je njena sluškinja pripremila, dok je Holofernes toliko pio da se onesvijestio. Zatim mu je odsjekla glavu, što je na kraju dovelo do pobjede Jevreja. U Juditinoj pjesmi narod je izrazio kako je Gospod pobijedio Oloferna: „Jer njihov moćnik nije pao od ruku mladića, niti su ga sinovi Titana pobili, niti su ga visoki divovi [giganti] pali na njega; već ga je Judita kći Merarijeva svojom ljepotom lica omela“ (Judita 16:6).
[20] Tokom Solomonovih dana, „iz svih naroda dolazili su ljudi da čuju Solomonovu mudrost, ljudi koje su slali svi kraljevi na zemlji koji su čuli za njegovu mudrost“ (1. Kraljevima 4:34). 1. Kraljevima 10:22 objašnjava ogromnu trgovačku mrežu koju je Izrael uživao u to vrijeme. Detalji o istoriji Izraela mogli su se nadaleko proširiti tokom Solomonove vladavine, što može objasniti zašto neke od drevnih legendi drugih naroda zvuče slično biblijskim izvještajima.
[21] Eugster, Erica A. and Ora H. Pescovitz. 1999. Gigantizam. The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism 84. Izvanredan slučaj gigantizma uključuje mladog dječaka čiji je dvanaesti hromozom poremetio gen HMGA2, koji je sada poznat da bude od ključnog značaja za rast.
[22] Iako su oba muškarca očigledno patila od akromegalije, Andre Rusimof (aka Andre Džin, 228 cm, 238 kg) i džin iz Kejp Bretona, Angus Mek Askil (240 cm, 192 kg) posjedovali su legendarnu snagu u svojim najboljim godinama.
[23] Wikipedia definiše zakon kvadratne kocke na sledeći način: „Kada se veličina objekta proporcionalno povećava, njegov novi volumen je proporcionalan kocki množitelja, a njegova nova površina je proporcionalna kvadratu množitelja.“ Za izračunavanje volumena koristeći zakon kvadratne kocke, koristimo formulu v2 = v1 (l2/l1)3 , gdje je v2 novi volumen, v1 je originalni volumen, l2 je nova dužina, a l1 je originalna dužina.
[24] Kompresijska težina se odnosi na količinu težine koju kost može podnijeti. Iako zavisi od gustine kostiju i drugih faktora, prosječna pritisna čvrstoća sisara procjenjuje se na 280 MN/m2 (Mega Njutna/kvadratni metar). Zanimljiva studija o čvrstoći kostiju na pritisak i zašto je to toliko važno za veličinu i skaliranje životinja može se naći u Knut Schmidt-Nielsen, Scaling, Why Is Animal Size So Important (New York, NY: Press Syndicate of the University of Cambridge, 1984).
[25] Čvrstoća kostiju na pritisak je povezana sa gustinom kosti. Kada bi divovi imali gušće kosti, onda bi njihov skeletni sistem mogao izdržati veću težinu nego što bismo očekivali. Jedna studija je pokazala da lakatne kosti kod pacijenata koji pate od osteoporoze mogu izgubiti dvije trećine svoje gustine, što smanjuje njihovu čvrstoću na pritisak na samo jednu devetinu prvobitne čvrstoće. Vidi: Carter, Dennis R. and Wilson C. Hayes. 1976. Bone Compressive Strength: the Influence of Density and Strain Rate. Science 194:1174–1176.
[26] Izvorni unos na Wikipediji.