Tokom poslednjih dvije stotine godina, kritički naučnici su tvrdili da Petoknjižje, ili Tora (od knjige Postanja do Ponovljenog zakona), nije završeno sve do postegzilskog perioda (oko 587–538 prije n.e.). Na primjer, kao dio svog argumenta u poricanju istoričnosti Adama, starozavjetni učenjak i teistički evolucionista Piter Ens izjavio je: „Petoknjižje nije od cijelog platna napisao Mojsije iz drugog milenijuma, već je krajnji proizvod složenog književnog procesa – pismenog, usmenog ili oboje – koji nije došao do kraja sve do postegzilskog perioda.“[1] Ova tvrdnja je imala ogroman uticaj na povjerenje u autoritet i tačnost Biblije. Iako je ovo gledište popularno kod mnogih kritičkih starozavjetnih učenjaka i među skepticima prema Bibliji, postoji nekoliko linija dokaza koji ovo isključuju.
Tradicionalno pripisivanje Tore Mojsiju
Prvo, Tora (tj. Učenje) se istorijski pripisuje Mojsiju (vidi Marko 12:26; Luka 16:29–31; Jovan 1:45, 7:19–22; Rimljanima 10:5; Jevrejima 9:19), koji je izveo narod Izraela iz Egipta (Djela 7:40) i doveo ih pred Obećanu zemlju (Djela 7:45). Nesumnjivo, Mojsije je bio najkvalifikovaniji kandidat da napiše tako monumentalno djelo (uključujući pripovjetke, istorijske genealogije, zakone, govore i poeziju), s obzirom da je školovan u Egiptu (Djela 7:22) u vrijeme velike moći i međunarodnog prestiža (1526–1486 prije n.e.) te zemlje.[2] Iako ni u jednoj knjizi Tore ne postoji jasna izjava koja ukazuje da je Mojsije napisao svaku riječ svih pet knjiga, ovo je daleko od kraja priče.[3] Tora tvrdi da je zakon u njoj Bog dao Mojsiju: „Gospod je još rekao Mojsiju: ‘Zapiši sebi ove riječi, jer na temelju ovih riječi sklapam savez s tobom i s Izraelom.’“ (Izlazak 34:27) Ponovljeni zakon 31:24 takođe implicira da je Mojsije barem napisao sve zakone u Ponovljenom zakonu: „Kada je Mojsije do kraja zapisao riječi ovog zakona na svitku…“[4] Izraz „riječi ovog zakona“ odnosi se na poglavlja Ponovljenih zakona 5–28, središnji tekst saveza, kojem poglavlja 1–4 daju prolog, a poglavlja 29–34 epilog. Mojsije nije pisao samo o zakonodavstvu, jer je takođe zabilježio istorijski materijal kao što je pobjeda Izraela nad amaličanskom vojskom: „Gospod reče Mojsiju: ‘Zapiši to na svitku za spomen i kaži Jošui: Izbrisaću spomen na Amaličane pod nebesima.’“ (Izlazak 17:14). Bog je čak dao nalog Mojsiju da zabilježi korake kojima je izveo svoj narod Izrael iz Egipta u Obećanu zemlju: „Ovo su putovanja Izraelovih sinova koji su izašli iz egipatske zemlje po svojim četama, pod vođstvom Mojsija i Arona. Mojsije je po Gospodnjem nalogu zapisivao polazne tačke njihovog putovanja. Ovo su njihova putovanja od jedne do druge polazne tačke.“ (Brojevi 33:1-2) Geografski detalji u Brojevima 33 pretpostavljaju da je autor znao iz prve ruke o tim mjestima. Mojsije je čak napisao pjesmu o istoriji saveza Izraela, koja će služiti kao svjedok protiv nacije u generacijama koje dolaze (Ponovljeni zakoni 31:19–22, ref. 32:1–43). Kada se Mojsije spominje u ostatku Starog saveza, on je povezan sa Torom (Jošua 1:7, 8:31; Sudije 3:1–4; 1. Kraljevima 2:3; 2. Dnevnika 23:18; Ezra 3:2; Nehemija 8:1; Danilo 9:11; Malahija 4:4).
Umjesto da redaktor sastavlja više nizova izvora (tj. dokumentarnih hipoteza) u postegzilskom periodu, književna struktura Tore pokazuje da je namijenjena da se čita kao cijela knjiga. Na primjer, Tora počinje naracijom (Postanje 1–48), nakon čega slijedi poetski dio (Postanje 49) i završava epilogom (Postanje 50). Ovaj obrazac se nastavlja kroz Toru s narativima o egzodusu i Sinajskoj pustinji koji se završavaju poetskim djelovima (Izlazak 15; Brojevi 23–24). Posljednja knjiga Tore takođe se završava pjesmom (Ponovljeni zakon 32–33) i dovršava se epilogom (Ponovljeni zakon 34). Ove pjesme nose glavnu temu naracije. U svim pjesmama (osim Izlaska 15), glavni lik (tj. Jakov, Balam, Mojsije) ukazuje da će se ispunjenje ovih odlomaka dogoditi u „danima koji dolaze / poslednjim danima“ (Postanje 49:1; Brojevi 24:14; Ponovljeni zakon 31:29, ref. 4:30); Mojsije koristi prošle događaje da predvidi budućnost. Pojava ove fraze ukazuje na to da je u sastavljanju Tore postojao plan da se konačno djelo formira u jednu knjigu. Perspektiva postegzilske kompozicije Tore ne može objasniti ovu književnu karakteristiku jer bi njeno interesovanje za istoriju Izraela bilo gledanje unazad, a ne unaprijed. Najvjerovatniji mogući datum za pisanje Tore bio bi kada je Mojsije bio na Sinaju ili u ravnicama Moaba preko puta Jerihona (Brojevi 22:1, 26:63; ref. Ponovljeni zakon 1:5), kada su Izraelci trebali ući u Hanan (oko 1494–1455 prije n.e.). Ovo bi Mojsiju dalo najmanje trideset devet godina da napiše Toru.[5]
Istoriografske razlike između Tore i kasnijih biblijskih zapisa
Drugo, postoje jasne istoriografske razlike između Tore i one iz kasnijih biblijskih spisa (tj. 1–2 Kraljevima). Na primjer, knjiga Izlaska ne navodi imena nijednog od egipatskih kraljeva (faraoni, Izlazak 1:8, 2:15, 10:28, ref. Postanje 47:7). Razlog za to nije teološki već istoriografski. U vrijeme kada je Mojsije napisao Toru, bila je uobičajena praksa među egipatskim pisarima da ne pišu imena stranih kraljeva.[6] Mojsije, koji je školovan u Egiptu, slijedio je istorijsku konvenciju svog vremena tako što nije imenovao strane kraljeve Egipta, neprijatelja Izraela. Međutim, budući da su kasniji biblijski pisci slijedili različite istoriografske konvencije, zabilježili su imena egipatskih kraljeva (vidi 1. Kraljevima 11:40; 2. Kraljevima 23:29). Istoriografske konvencije koje se koriste u Tori ne mogu se objasniti teorijom njenog sastava u postegzilskim vremenima.
Srebrni svitak iz sedmog vijeka prije nove ere koji sadrži segment Tore
Treće, 1979. godine u grobnici na zapadnoj strani doline Henom u Jerusalimu, arheolozi su, između ostalog, iskopali dva srebrna svitka (99% sadržaja srebra, 1% bakra), poznata kao svici Ketef Hinom, koji su vjerovatno bili nošeni kao amajlije oko vrata. Nakon što su svici bili razmotani, otkrili su pisani tekst vrlo vješto ugraviranim paleo-hebrejskim slovima (ref. Jeremija 10:9, 17:1). Epigrafi su na kraju otkrili da su svici zabilježili dio Aronovog blagoslova u Brojevima 6:24–26 (i možda neki stihovi iz Ponovljenog zakona 7:9):
„Neka te Gospod [JHVH] blagoslovi i neka te čuva.
Neka te Gospod obasja svojim licem i neka ti bude milostiv.
Neka Gospod obrati svoje lice k tebi i neka ti da mir.“
Ono što je zanimljivo napomenuti „je činjenica da su riječi blagoslova, uključujući i sveto lično Božje ime, bile ispisane na srebru. Ovo baca svjetlo na Psalam 12:6: ‘Riječi su GOSPODNJE [= JHVH] čiste riječi, kao srebro pročišćeno u topioničkoj peći u zemlji, sedam puta pročišćeno,’ tako pokazujući da je ovaj stih doslovno istinit, kao i duhovno.“[7] Iako su kritički naučnici prvobitno pokušali da datiraju svitke u međusavezni period (oko 400. godine prije nove ere) nakon što su napravljene detaljne slike svitaka u visokoj rezoluciji, pokazalo se da pripadaju periodu prije egzila.[8] Paleografski dokazi pokazuju da bi svitke trebalo datirati na kraj sedmog vijeka prije Hrista. Ovo se dobro uklapa sa odgovarajućim arheološkim podacima.[9] Svici su pronađeni sa drugom robom od zlata i bakra, što znači da su morali biti zakopani u grobnici mnogo prije prve vavilonske invazije na Judeju (oko 597. godine prije Hrista). Svici su pronađeni izvan gradskih zidina u dolini Henom i bili bi uzeti kao pljačkaški plijen da su nađeni. Datum za svitke iz sedmog vijeka prije nove ere čini ih najranijim poznatim artefaktima iz antičkog svijeta koji dokumentuju dio Starog saveza. Šta to znači za sastav Tore? Različiti naučnici su priznali da „prisustvo svešteničkog blagoslova u ovom kasnom predegzilskom kontekstu samo po sebi ne dokazuje da je biblijski kontekst u kojem se blagoslov pojavljuje u Mojsijevom vremenu već bio konsolidovan.“[10] Ipak, tekst Brojeva 6:23–27 postojao je krajem sedmog vijeka prije nove ere i stoga „onemogućava pretpostavku da se sveštenički blagoslov iskristalizovano tokom perioda posle egzila“.[11]
Birkat kohanim 22: Autor fotografije: Tamar Hayardeni, Wikipedia
Vanbiblijski tekstualni dokazi za protohebrejsko pismo
Četvrto, postoje dodatni dokazi izvan Biblije koji pokazuju da je Mojsije mogao napisati Toru. U svojoj knjizi iz 2016. Najstarija abeceda na svijetu – hebrejski kao jezik protokonsonantnog pisma, dr Daglas Petrovič[12] tvrdi da nisu Feničani izmislili prvi alfabet, već grupa hebrejskih došljaka u Egiptu (Lahun, Wadi el-Ḥôl) i u Sinaju (Serâbît el Khadîm & Wadi Nasb) koji obuhvata period od Josifa do Mojsija. Ako je dr Petrovič u pravu, onda su Izraelci odigrali centralnu ulogu u uspostavljanju jednog od velikih stubova civilizacije: pisma. Petrovič je identifikovao i preveo protokonsonantne hebrejske (PCH) natpise egipatskog Novog kraljevstva (1560–1069 prije n.e.) koje su pisali pastiri, rudari, zanatlije i vinogradari. Ovo ne samo da potvrđuje da je Mojsije mogao da zapiše Toru na hebrejskom jeziku, već da su Izraelci mogli da čitaju i pišu (vidjeti Ponovljeni zakon 6:9).
U svojim prevodima natpisa, Petrović je otkrio ime Mojsije, kao i nekoliko drugih starosaveznih ličnosti koje nikada nisu pronađene izvan Biblije. Sinaj 361, dio od dva fragmenta ugraviranog kamena, ima natpis koji glasi: „Naše služenje u ropstvu se odužilo. Mojsije je tada izazvao čuđenje. Ovo je godina zaprepašćenja…“[13] Iako Sinaj 361 nije datiran, nalazi se među drugim natpisima u rudnicima u Serâbit el Khadimu u egipatskom Novom kraljevstvu. Grnčarija pronađena u tim rudnicima korištena je za vrijeme vladavine Tutmoza III (faraona koji je otjerao Mojsija iz Egipta) i Amenhotepa II (faraona iz Izlaska[14]) – tako da grnčarija datira natpis (oko 1495. prije n.e.). Sinaj 361 odnosi se na godinu zapanjujućih događaja, a jedna osoba se zove Mojsije (Petrovič je otkrio da nijedna druga gramatička opcija nije izvodljiva – samo Mojsije kao vlastita imenica). Svi događaji opisani na natpisu odnose se na istorijski period onoga što vidimo da se dešava neposredno prije izlaska Izraelaca iz Egipta. Prisustvo imena Mojsije na natpisu iz petnaestog vijeka prije nove ere ozbiljno potkopava ideju da je Tora sastavljena u postegzilskom periodu. Ako ne, moralo bi se predložiti (kao u dokumentarnoj hipotezi) da su skoro 1000 godina imena vodećih biblijskih ličnosti ispravno pogađana od onih za koje se tvrdi da su uređivali Toru u postegzilskom periodu. Natpis na Sinaju 361 „može stajati kao najvažniji PCH natpis cijelog bronzanog doba.“[15] Ako je Petrovičev prevod ovih natpisa tačan, onda oni snažno potvrđuju pouzdanost starosaveznih izvještaja o boravku Izraelaca u Egiptu pod Jakovom, o izlasku Izraelaca iz Egipta i pisanju Tore pod Mojsijem.[16]
Zašto je Mojsijevo autorstvo Tore od vitalnog značaja: Isus
Zašto je Mojsijevo autorstvo Tore važno? Jedan od razloga je taj što je Isus vjerovao da jeste.[17] Isus je jevrejskim vođama svog vremena rekao da će ih Mojsije smatrati odgovornim za njihovo nevjerstvo u ono što je napisao (Jovan 5:45–47) i da će on biti taj koji će biti njihov tužitelj pred Bogom. Međutim, da bi ova optužba bila održiva, dokument ili svjedoci moraju biti pouzdani (Ponovljeni zakon 19:16–19), a ako Mojsije nije napisao Toru, kako onda Jevreji mogu biti smatrani odgovornima od njega i njegovih spisa? Jednostavna činjenica je da učenjaci koji odbacuju Mojsijevo autorstvo Tore nisu voljni kao i jevrejske vođe (Jovan 5:40) da slušaju Isusove riječi o ovoj temi.
__________________________
[1] Peter Enns, The Evolution of Adam: What the Bible Does and Doesn’t Say about Human Origins (Grand Rapids, Michigan: Brazos Press, 2012), 23.
[2] Prema biblijskoj hronologiji, izlazak Izraelaca iz Egipta dogodio se 1495. godine prije n.e. (1. Kraljevima 6:1 nam govori da se egzodus iz Egipta dogodio 480. godine prije izgradnje hrama, što je bilo 1015. prije n.e. 1015 + 480 = 1495 prije n.e.). U dobi od 40 godina, nakon što je ubio Egipćanina, Mojsije je pobjegao iz Egipta i ostao živjeti u zemlji madijanskoj 40 godina (Izlazak 2:15; Djela 7:23). Mojsije je imao 80 godina u vrijeme izlaska iz Egipta (Izlazak 7:7). To znači da je Mojsije odrastao i školovao se u Egiptu između 1575. i 1535. godine prije n.e.
[3] Mojsijevo autorstvo Tore ne isključuje upotrebu usmene tradicije i izvora (tj. Postanje 5:1; Brojevi 21:14) ili, pod vođstvom svetog Duha, kasnijih tekstualnih ažuriranja od strane kasnijih pisaca (npr. imena „Haldejci“ u Postanju 11:28). Mjesto Abramovog rođenja, Ur, nije bilo poznato kao „Ur Haldejski“ sve do mnogo kasnije od Mojsijevog vremena, tako da ga je najvjerovatnije ažurirao kasniji pisar.
[4] Biblijski učenjaci razložno vjeruju da Mojsije nije pisao o svojoj smrti i sahrani (Ponovljeni zakoni 34:5-7) i da je to kasnije, vjerovatno, dodao Jošua (Ponovljeni zakon 32:44, 34:9) ili neki drugi pisar.
[5] Čak do vremena svoje smrti, Mojsije je posjedovao sve svoje sposobnosti (Ponovljeni zakon 34:7).
[6] Vidi Douglas Petrovich, “Amenhotep II and the Historicity of the Exodus-Pharoah,” 2006, 2–4.
[7] Stephen Caesar, “The Blessing of the Silver Scrolls,” January 6, 2010, Associates for Biblical Research.
[8] Caesar, “Silver Scrolls.”
[9] Gordon Franz, “Remember, Archaeology is NOT a Treasure Hunt!” Bible and Spade 18, no. 2 (2005): 58–59.
[10] G. Barkay et al., “The Amulets from Ketef Hinnom: A New Edition and Evaluation,” BASOR 334 (2004): 68.
[11] Franz, “Remember, Archaeology is NOT a Treasure Hunt!”, 59.
[12] The World’s Oldest Alphabet – Hebrew as the Language of the Proto-Consonantal Script, by Dr. Douglas Petrovich.
[13] Douglas Petrovich, The World’s Oldest Alphabet—Hebrew as the Language of the Proto-Consonantal Script (Jerusalem, Israel: Carta, 2016), 158–172.
[14] Amenhotep II je jedini kandidat u drugom milenijumu prije nove ere koji odgovara svim autobiografskim zahtjevima faraona Izlaska.
[15] Petrovich, The World's Oldest Alphabet, 172.
[16] Dr Petrovič je odgovorio na kritiku njegove teze od strane naučnika iz različitih oblasti biblijskih studija (sva tri kritičara nikada nisu ni pročitali njegovu knjigu ili istraživanje):
- “The Reading of Sinai 115’s Caption: An Open Response to Thomas Schneider,” December 12, 2016, https://www.academia.edu/30408017/.
- “The First Alphabet is Hebrew, Not Canaanite: An Open Response to Christopher Rollston's Rebuttal of 10 December 2016,” December 20, 2016, https://www.academia.edu/30545786/.
- “A Reply to Alan Millard’s Response to My “Hebrew as the Language behind the World’s First Alphabet?”, April 21, 2017, https://www.academia.edu/32571538/.
[17] Kritički naučnici poput Pitera Ensa prigovaraju ideji da je Isusovo vjerovanje u Mojsijevo autorstvo Tore validno, jer je on jednostavno prihvatio kulturnu tradiciju svog vremena. Enns, The Evolution of Adam, 153. Za opovrgavanje ovog gledišta, vidi Simon Turpin, “Jesus, Scripture and Error: An Implication of Theistic Evolution,” Answers Research Journal, 6 (2013): 377–389.
