Droga i religija

„Religija je opijum za narod“, jedna je od najčešće ponavljanih i parafraziranih izjava Karla Marksa[1] koje se mnogi drže kao pijan plota. Čak i bez ulaska u dublje razmatranje ove Marksove izjave, ili analize šta je on smatrao religijom, praktični rezultati njegove ideologije pokazali su se pogubnim u svakom pogledu. Marks je primijenio formulu koja uvijek uspijeva: pomijašajte laž sa dovoljnom količinom istine (ili namjerno iskrivljenih činjenica) i eto vašeg stada za mužu. Na žalost, komunizam je „pomuzao“ daleko više krvi i moždane mase nego mlijeka. Ateistički i nihilistički fanatici pokazali su se mnogo surovijim od religijskih fanatika i profitera.

Kakve veze ideologija ima sa drogom? Mentalno i duhovno drogiranje kao prethodnica fizičkom drogiranju. Ko su bili prvi narkomani?

 

Upotreba droga među drevnim narodima

Stari Grci su koristili droge, prvenstveno u religijskim obredima, zatim u medicinske i rekreativne svrhe. Nabrojaćemo neke od njih.

Endeogen je psihoaktivna i psihodelična droga koja prvobitno potiče od jedne vrste kaktusa zvane pejoti ili đavolji korjen (lophophora williamsii). Hiljadama godina korištena je u ritualne svrhe, uključujući antičku Grčku.

Kanabis se u Grčkoj najčešće koristio tako što se zeleno sjemenje potapalo u vodi ili vinu koje se kasnije vadilo a topli ekstrakt pio u razne svrhe.

Nipenti (nephente) ili droga zaborava pominje se u drevnim tekstovima kao ono što „odagoni tugu“, što znači antidepresant. Smatra se da potiče iz Egipta.

Američki urođenici (Indijanci) koristili su jaki gorki čaj od biljke kužnjak za halucinogena „putovanja“ i susret sa „bogovima“. Oni su i duvan koristili u ritualne svrhe. Prilikom otkrivanja novog kontinenta, konkvistadori su bili zaprepašćeni kad su po prvi put vidjeli druge ljude da puše. Tu je došlo do razmjene poroka, Evropljani su prenijeli rasad duvana, a urođenicima uvalili alkohol zajedno sa raznim drugim boleštinama „napredne“ civilizacije.

Mnogi ratnički orjentisani narodi koristili su droge kao stimulans za bitku. Na primjer, Vikinzi su imali ratnike „ludake“ od kojih su se svi najviše plašili. Oni su uzimali biljnu drogu zvanu anmirifta koja je raspirivala bijes, okrutnost i žudnju za bitkom i nasiljem. Slične metode koristili su i Rimljani, s tim što su razvili i neke droge koje stvaraju imunost na bol.

Poznato je takođe da su u prošlosti korišćena razna doping sredstva za pojačavanje sposobnosti sportista i gladijatora, spravljana iz pečurki ili biljaka, uključujući stimulanse kao što su kofein i strihnin (otrovni alkaloid).

Neke biljke upotrebljavane su kao afrodizijaci, kao recimo plavi lotosov cvijet.

Treba zapaziti da upotreba droga u medicinske i rekreativne svrhe, zbog predrasuda (obmana) u medicini, može izgledati kao pozitivna praksa, međutim, sama riječ farmacija je grčkog porijekla (farmakeja) i označava vračarstvo ili je u uskoj vezi sa tim pojmom. Ova riječ se takođe veže za otrove koji izazivaju promjene stanja uma, zatim kozmetiku, losione, parfeme, itd. Kako ovo da shvatimo? Primarna svrha droga (farmacije) u antičkim vremenima bila je zaštita od demonskih sila. Ovakva praksa danas bi se najviše mogla povezati sa psihijatrijskom medicinom.

Da li se negdje u Bibliji pominje farmacija? „A djela tjelesna su očigledna. To su: preljubočinstvo, blud, nečistota, besramnost, idolopoklonstvo, vračarstvo, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdnje, prepirke, podjele, jeresi, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično. To vam unaprijed kažem, kao što sam vam već i rekao, da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Božje kraljevstvo.“ (Galatima 5:19-21) Termin „vračarstvo“ je prevod grčke riječi „farmakeja“. Vrlo važno je uočiti i ostale pokazatelje „tjelesnosti“ koje diskvalifikuju ljude iz nasleđa vječnog života. Naravno sve ove prakse prisutne su i danas.

„I nisu se pokajali za svoja ubistva, ni za svoja vračanja, ni za svoj blud, ni za svoje krađe. …Jer su tvoji trgovci bili zemaljski velikaši i tvojim su vračanjem bili zavedeni svi narodi.“ (Otkrivenje 9:21; 18:23) Ovdje nalazimo da je „farmacija“ jedno od glavnih zavodničkih sredstava za sluđivanje čovječanstva kojim se služi otpali sistem poznat u Bibliji kao Vavilon.

Sada ćemo zaći malo dublje u ovu problematiku kako bismo razumjeli o čemu se zapravo radi.

 

Droga u funkciji izmjene stanja svijesti, pomućivanja ili eliminacije razuma

Čemu zapravo služe droge („ljekovi“)?

Kršenjem fizičkih, mentalnih i duhovnih zakona zdravlja, čovjek na sebe navlači različite bolesti koje se odražavaju na sva tri pomenuta aspekta ličnosti. I šta mu onda treba? Naravno liječenje.

Šta navodi ljude na samodestrukciju? Najčešće loš primjer. „Tjelesan“ čovjek[2] ima potrebu za pokazivanjem i dokazivanjem kako bi kamuflirao svoju bijedu. Kad se zanemare ljubav prema bližnjemu, skromnost i poniznost i isključi svijest o zavisnosti od našeg Stvoritelja i Iskupitelja, tada kreće šou program malih „bogova“. Počinju se podsticati i razvijati niski porivi, materijalizam i razne ružne sklonosti. Oni koji prednjače u drskosti i razuzdanosti uskoro postaju idoli/uzori ostalima. U takvoj situaciji nije teško raznim manipulativnim metodama prigrabiti važne resurse i uspostaviti „višu“ vladajuću klasu.

Iza scene koju opažamo našim čulima, u duhovnoj realnosti, arhi neprijatelji Boga i čovjeka, dakle Sotona i njegovi pali anđeli, neumorno rade na održavanju sistema mješavine dobra i zla, čija okosnica je zloupotreba dobra u sebične svrhe i „nezavisnost“ od Boga. I to je upravo ono na čemu se zasniva „uspjeh“ vodećih svjetskih manipulatora. Svaki, bukvalno svaki, aspekt života se zloupotrebljava.

Ljudska bića od samog svog rođenja se navlače na samouništavajuće prakse, a zatim im se prodaju sredstva koja ih navodno liječe. Profit zlih tako postaje dvostruk. „A zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se.“ (2. Timoteju 3:13) I kao što kaže apostol Pavle, oni napreduju iako su i sami obmanuti. U čemu se sastoji njihova obmana? Suština je gubitak vječnog života zarad sebičnih privilegija i privremenih koristi do kojih dolaze varanjem i iskorištavanjem drugih ljudi (vidi Otkrivenje 11:18).

Kako to zapravo funkcioniše u praksi? Šta želi hedonista[3]? Da što duže uživa u svom hedonizmu a istovremeno izbjegne njegove posljedice. Pogađate, u tu svrhu nema ništa učinkovitije od droge. Nabrojaćemo neke njene učinke:

i) droga može privremeno da eliminiše osjećaj bola;

ii) droga može privremeno da stimuliše rad i poveća snagu određenih organa;

iii) droga „daje krila“ ili privremeni nalet energije;

iv) droga može privremeno da neutralizuje simptome bolesti;

v) droga mijenja stanje svijesti i može drastično da umanji osjećaje opreznosti, opasnosti, odgovornosti i trezvenosti;

vi) droga može da pomuti ili eliminiše razum;

vii) napokon, droga izaziva zavisnost i stvara potrebu za ponovnim konzumiranjem, čime se pravi začarani krug i sprega hedonističkih navika i drogiranja.

Možemo zaključiti da cilj upotrebe droga nikada nije pozitivan i ne služi na dobrobit ili stvarno izlečenje. Mi, ako želimo da se izliječimo u bilo kojem pogledu, moramo da obrnemo proces i otklonimo same uzroke bolesti. U prirodi možemo naći i iskoristiti cijelu riznicu sredstava koja nam pomažu u procesu obnove zdravlja.

Svaka stvar ima svoju upotrebu i zloupotrebu. U Bibliji nalazimo informaciju da su se korovi pojavili na zemlji kao direktna posljedica pada u grijeh (vidi Postanje 3:18). Nije, dakle, slučajno što se veliki broj droga organskog porijekla spravlja upravo od korova. I da zlo bude veće, ljudi su povrh toga proizveli sintetičke (hemijske) droge.

Sve ono negativno što se radilo u antičkoj prošlosti, danas je podignuto na još opasniji nivo. Sva zla koja su činjeli drevni pagani upražnjavaju se i danas, često prikrivena pod maskom modernizma. Tako, na primjer, u direktnoj vezi sa drogom nalazimo destruktivnu muziku, izopačenu umjetnost, idolatriju, razne vrste sakaćenja tijela (body art, nakaradni imidž i frizure…), razvrat i blud. Bili bismo zaista pravi slijepci ako ovo ne vidimo.

 

Filozofija proizvođača droge

Ako nema potrošača droge (bolesnika), nema ni profita. To je prilično jasna logika, zar ne? Ako zbog profita treba namjerno učiniti bolesnim što više ljudi, sa stanovišta biznisa, to takođe može izgledati opravdano. Ako treba proizvesti ili izmisliti mnoštvo boleština, virusa i bakterija, i to može izgledati OK, zar ne? Ako su potrebni „naučnici“ koji će sve to „argumentovati“ svojim „otkrićima“ i „istraživanjima“, nije ih teško školovati ili kupiti, zar ne? Ako nema para, nema ni ustanova i sprege medicine i farmacije. A cijelu stvar vode i finansiraju oni koji ubiraju najveći profit.

Već početkom XX vijeka unosan biznis sa „ljekovima“ prepoznala je, otpočela i razvila familija Rokfeler. Oni su uspjeli prigrabiti i monopol nad tehnološkim rješenjima u hemijskoj industriji, posebno njemačkoj. Vremenom su se razvile moćne svjetske korporacije i biznis je cvjetao. Ali trebalo je naći tržište za razne sintetičke vitamine,  analgetike, antibiotike, sulfapreparate, anestetike, barbiturate, antiseptike, antimalarijale, arsenikale, antibakterijske i digestivne fermente,  paste za zube, kreme za sunčanje, njegu kože itd. Ljekari su morali da postanu dileri. I Rokfeleri su dobili zadatak da ih preko svoje fondacije nauče da nema medicinske prakse bez farmakopeje, odnosno nema liječenja bez hemikalija. To je morala da postane okosnica moderne medicine.

Odskora, dvije najpoznatije dinastije finansijera u Evropi i SAD – porodice Rokfelera i Rotšilda – dogovorile su se o strateškom partnerstvu. Imovinom od skoro 40 milijardi dolara upravljaće zajedničko preduzeće.

Pametnome bi trebalo da bude dovoljno. Ako bismo pratili tragove ovih „dinastija“, našli bismo ih svuda, a naviše na mjestima povezanim sa najvećom manipulacijom i profitom. Ako bismo otišli dovoljno daleko u prošlost, krvne i okultne veze vodećih svjetskih manipulatora dovele bi nas do začetnika drevnih misterija i korjena satanizma. Tradicija.

I tako s jedne strane imamo tržište legalnih droga (navodno ljekova), a sa druge ilegalno, navodno zabranjenih droga, što im naravno mnogostruko uvećava tržišnu vrijednost zbog (ne)dostupnosti i „poslovnog“ rizika. U tom biznisu svakako najmanje rizikuju oni koji kontrolišu cijelu stvar.

 

Droga i duhovnost

Već smo rekli da su droge u antička vremena korišćene uglavnom u ritualne svrhe za susret sa „bogovima“ ili za „odbranu“ od mračnih sila. Šamani, vračevi i gurui poznavali su tajne recepture njihovog spravljanja. Dakle, droge su uvodile konzumente u sferu „uzvišenog“. Ko su zapravo bogovi koji su preko svojih posrednika (vračeva) tražili tako nešto od svojih sledbenika?

„Tuđim bogovima izazivali su ljubomoru njegovu, vrijeđali su ga gadostima. Žrtve su prinosili demonima, a ne Bogu, bogovima koje nisu poznavali, novim bogovima koji su se nedavno pojavili, za koje praočevi vaši nisu znali.“ (5. Mojsijeva 32:16, 17)

„Neka se kod tebe ne nađe niko ko bi svog sina ili svoju kćer provodio kroz vatru, ni koji gata, ni koji se bavi magijom, ni koji proriče po zvijezdama [astrolog], ni vračar, ni koji baca čini, ni koji priziva poznate duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. Jer ko god tako nešto čini odvratan je Gospodu, i zbog takvih odvratnih stvari Gospod, tvoj Bog, tjera te narode ispred tebe.“ (5. Mojsijeva 18:10-12)

„Šta dakle hoću da kažem? Da ono što je žrtvovano idolu znači nešto ili da idol znači nešto? Ne, nego kažem da ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu. A ja ne želim da vi imate išta zajedničko s demonima. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demonsku. Ne možete jesti sa stola Gospodnjeg i sa stola demonskog.“ (1. Korinćanima 10:19-21)

Uzgred, pojam idolatrije je veoma širok. Vaš idol ne mora biti neki kip, relikvija ili totem. Savremeni idoli kojima se prinose iste žrtve o kojima govori apostol Pavle mogu biti popularni muzičari, pjevači, glumci, umjetnici… Političari? Da. Vjerske vođe? Da. Sveci koje navodno poštujemo i slavimo? Da, da se ne lažemo. Sjetimo se Pavlove izjave u Galatima poslanici gdje je to jasno povezano (vidi takođe Djela apostolska 19:22-40).

Žrtva demonima se prinosi kad se unizi i izopači jasno biblijsko otkrivenje o Bogu (vidi Rimljanima poslanicu 1:21-32).

Zašto nas dakle lažni bogovi (demoni) preko svojih posrednika navode da se drogiramo? Jer droga umrtvljuje, onesposobljava ili eliminiše razum. Demonima je ovo potrebno da bi preuzeli kontrolu nad ljudskim bićem i povukli ga u ponor. Sličan ili isti učinak postiže se kroz odavanje nemoralu i bludu, sudjelovanjem u magijskim i okultnim radnjama, preko raznih tehnika pražnjenja uma (npr. joga i meditacija), psihijatrijskim tretmanima (hipnoza i sl.) i uopšte ulaskom u svijet poroka i hedonizma.

Putevi droge i svake druge destrukcije dovešće nas do određenih ideologa, promotera i profitera koji manipulišu svijetom. Na višoj duhovnoj razini, iza njih se nalazi svemirska banda palih anđela, o kojoj teško da bismo imali ikakve ispravne pojmove i saznanja kad ne bi bilo životno važnih informacija i nauke Svetog Pisma koju nam je dao sam Tvorac.

„Neki se put čoveku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.“ (Izreke Solomonove 16:25) Dakle, pamet u glavu i ne dozvolite nikome da vam postavlja lažne putokaze koji ne vode Putu, Istini i Životu (Jovan 14:6).

Pavle Simović