Duhovno (mentalno) zdravlje je preduslov za dobro fizičko zdravlje. Čovjek koji je slabog duha neće imati volju da uči i da radi dobre stvari u životu. Zato je kvalitetna „duhovna hrana“ izuzetno važna za čovjekovo duhovno zdravlje. Čovjek bi stalno trebao da se hrani informacijama koje promovišu moral, požrtvovanost, čovječnost, mudrost, ljubav, a najbolji izvor za to je Biblija. Takođe, čovjek može da uči od starih i mudrih ljudi, kao i iz mnogobrojne nebiblijske literature koja govori o uzvišenim vrijednostima iz domena morala i zdravlja. Duhovna hrana može da bude i muzika i pjesma, čija melodija i riječi jačaju čovjekovu duhovnost i podstiču ga na moralna i uzvišena djela.
Podrazumijeva se da je poznavanje Biblije preduslov za prepoznavanje tačnih informacija od netačnih. Biblijski principi su najbolja vrsta filtera kojim testiramo sve informacije koje dolaze do nas, kao i sve naše postupke, i postupke ljudi oko nas. Podsjetimo da je Biblija pisana najprije za nepismene jevrejske pastire, tako da se njena poruka vrlo lako može razumjeti.
Vrlo je važno istaći da je čovjek koji „dobro radi i dobro misli“ pod posebnim uticajem Božjeg Duha i Njegovom zaštitom. Sa druge strane, čovjek koji krši zakone zdravlja (koje još zovemo moralnim zakonima, prirodnim zakonima ili Božjim zakonima) dovodi sebe u stanje da demoni polažu pravo na njega.
Dakle, u pitanju je pravni princip. Dokle god čovjek živi moralno i sklanja se od grijeha, zla i nemorala, on se nalazi pod posebnom Božjom zaštitom. Kada čovjek počne da živi nemoralno ili da „živi u grijehu“, automatski odbacuje Boga od sebe i otvara se put za pristup demona koji opsijedaju čovjekov um, pa za takvog čovjeka kažemo da je „opsjednut demonima“ ili „demonizovan“. Drugim riječima, takva osoba je luda – u stanju je da uradi nepredvidivo loše stvari.
Spomenuli smo termin „živjeti u grijehu“. Pojam „grijeh“ je pojam suprotan pojmu „stvaranje dobrih ljudi“. Dakle, „grijeh“ je pojava ili proces suprotan procesu „stvaranja dobrih ljudi“ i predstavlja proces „uništenja čovjeka“. Čovjek koji „živi u grijehu“ je onaj koji uništava sebe i sve one sa kojima dolazi u kontakt, a koji pod njegovim uticajem prihvataju njegov stil života (život u grijehu).
Navešćemo neke od najpoznatijih primjera kako čovjek životom u grijehu postaje opsjednut demonima, i na taj način dramatično narušava svoje duhovno zdravlje.
Zaljubljenost. – Veoma je važno praviti razliku između „ljubavi“ i „zaljubljenosti“. Prema Bibliji, ljubav je briga o onome što nam je povjereno na dar (od Boga). Čovjek voli svog roditelja, bračnog druga, svoje dijete ili prijatelja tako što brine o njima.
Sa druge strane, zaljubljenost je najpoznatiji i najrašireniji oblik ludila i opsjednutosti demonima. U stanju zaljubljenosti čovjek je u stanju da se posvađa sa najboljim prijateljima, rodbinom, da rasproda i uništi sve što ima, da počini najteža krivična djela, uključujući ubistvo i samoubistvo.
Postoje tačno utvrđeni duhovni zakoni koji definišu odnose između osoba suprotnog pola. Sinovi bi trebali, čim malo ojačaju i stasaju, da najveći dio vremena provode sa očevima od kojih bi trebali da uče da rade, da budu mudri, i da od drugih vrijednih i pobožnih muškaraca uče kako da što prije postanu sposobni da osnivaju porodicu. Na sličan način, ćerke bi trebale da provode najviše vremena sa majkama i drugim vrijednim i mudrim ženama, od kojih bi trebale da uče da rade i da se osposobljavaju da budu majke i supruge.
Kada odrastu i postanu spremni za brak, neophodno je da mlade osobe ispoštuju određenu proceduru, odnosno duhovne zakone prilikom ulaska u brak, kako bi brak bio uspješan. Važno je zapaziti da mlada osoba nije sposobna da samostalno izabere svog bračnog druga. Dakle, prilikom ulaska u brak obavezno je posredovanje starijih, iskusnijih, pobožnijih i mudrijih ljudi. Mlada osoba bira bračnog druga tako što analizira i procjenjuje da li je osoba suprotnog pola sposobna da bude njegov saradnik u projektu stvaranja dobrih ljudi. Za donošenje tako odgovorne odluke neophodan je savjet i sugestija starije, iskusne i pobožne osobe (ili osoba).
U brak se ulazi tako što iskusna, upućena i odgovorna osoba predlaže osobu iz dobre porodice, koja je adekvatno vaspitana i obrazovana, i osposobljena za brak. Osoba koja ulazi u brak može da prihvati ili odbije ponuđeni prijedlog, i da čeka dok mu se ne ponudi adekvatna osoba, ali nikada ne može samostalno da donosi odluku, jer kao neiskusna i neupućena osoba nije u stanju to da učini.
Upravo zato što se ovakav zdrav princip ulaska u brak ne poštuje, u savremenom svijetu se više od polovine brakova raspada, a veliki procenat preostalih brakova jako loše funkcioniše. Posljedice su velika nebriga o deci, maloljetnička delikvencija i moralni raspad društva.
U najkraćem, Bog ljudima nudi brak kao mehanizam za stvaranje najvećeg bogatstva – dobrih ljudi (djece), a Sotona nudi koncept „zaljubljivanja“ i „zabavljanja“, čije su posljedice nesagledive.
Narkotici. – Sve vrste narkotika mijenjaju hemiju mozga i omogućavaju demonima da lakše opsjednu čovjeka. Poznato je da su pušači duvana i alkoholičari skloni depresiji i paničnim napadima, dok u slučaju konzumiranja težih droga, kao što je LSD, narkoman ima „vizije“ i „halucinacije“ u kojima mu demon prikazuje „predivnu prirodu“, „druge svetove“, susrete sa „vanzemaljcima“, „sirenama“, itd, tokom čega narkoman biva fasciniran. Ubrzo posle toga narkoman pada u stanje teške depresije i rastrojstva, što je posljedica djelovanja demona i odvajanja od Boga. Slična iskustva imaju osobe koje upražnjavaju jogu i meditaciju, o čemu ćemo govoriti u nastavku.
Takmičarski sportovi. – Profesionalni i takmičarski sport je prava pozornica za djelovanje demona. Lica i grimase takmičara i publike u takmičarskom sportu najbolje oslikavaju (demonski) duh kojim su opsjednuti. Njihova „radost“ nije radost roditelja koji se susreće sa svojim djetetom, ili čovjeka koji se susreće sa prijateljem, već „radost“ bolesnog ubice koji je upravo usmrtio svoju žrtvu. Mržnja i histerija koja vlada na sportskim borilištima prevazilazi mržnju sukobljenih strana na ratištu, što dodatno govori o demonskom duhu kojim su prisutni opsjednuti. Već smo istakli da istraživanja pokazuju da su osobe koje upražnjavaju takmičarski sport mnogo sklonija nasilničkom ponašanju, seksualnom zlostavljanju, prevarama i drugim oblicima nemoralnog ponašanja, u odnosu na osobe koje se bave fizičkim radom ili rekreativnim (netakmičarskim) sportom.
Kockanje. – Kada bi ljudima bilo moguće da vide nevidljivi svijet, bili bi šokirani prizorom koji bi ugledali prilikom ulaska u kockarnicu ili sportsku kladionicu. Ugledali bi mnoštvo demona koji ih zadovoljno čekaju da im uzmu novac i dušu. Ovaj prizor bi se mogao uporediti sa prizorom male djece, kojima su roditelji dali sav svoj novac, a koja su ušla u prodavnicu droge, koja je uređena kao prodavnica slatkiša. Prodavci su ljubazne i nasmijane osobe, dok dileri droge (demoni), iza zatamnjenih stakala trljaju ruke i pripremaju prostor u čituljama dnevnih novina za svoje nove „mušterije“.
Upražnjavanje sotonske religije. – Ogromna većina ljudi nije svjesna da je upražnjava. Kao što smo rekli, najteža stvar koja može da zadesi čovjeka nije da oboli od raka, side, dijabetesa ili neke druge teške bolesti, već da poludi. Biti lud, znači biti opsjednut demonima. Doslovno svi pacijenti koji se liječe u psihijatrijskim bolnicama nikada ne mogu da budu izliječeni jer su ljekari, koji se njima bave, teološki nepismeni, a metode liječenja su potpuno neadekvatne – u pitanju su metode uspavljivanja i drogiranja pacijenata čime se postiže da čula pacijenata otupe tako da u polusvjesnom ili nesvjesnom stanju oni izgledaju koliko-toliko „normalno“, a demoni ne mogu da ih takve koriste.
Iako čovjek može da bude demonizovan zaljubljivanjem, drogiranjem ili na neki drugi način, najteže i najopasnije stanje opsjednutosti demonima je usljed upražnjavanja sotonske religije. Sama riječ „religija“ potiče od latinskih riječi: „re“ – što znači „ponovo“, i „legare“ – što znači „povezati se“. U izvornom smislu, pod „religijom“ se podrazumijeva „ponovno povezivanje sa Bogom“. Kada je u pitanju sotonska religija, u pitanju je povezivanje sa Sotonom i demonima, odnosno opsjednutost njihovim duhom.
Najveća sotonska prevara kojom su zahvaćene skoro sve religije svijeta i skoro svi ljudi (i religiozni i nereligiozni) povezana je sa naizgled banalnim, ali u praksi izuzetno važnim pitanjem – šta se dešava sa čovjekom nakon njegove smrti? Vidjećemo da zbog nerazumijevanja odgovora na ovo pitanje, široke mase ljudi, koji za sebe tvrde da su religiozni, bivaju doslovno opsjednuti demonima.
Naime, velika većina ljudi i svjetskih religija vjeruje da je moguće komunicirati sa ljudima nakon njihove smrti, odnosno da je moguće komunicirati sa mrtvima. Sa druge strane, Bog u Bibliji jasno kaže da to nije moguće i da oni koji pokušavaju da komuniciraju sa mrtvima u stvari prizivaju demone, što je u Bibliji okarakterisano kao „gad pred Gospodom“.
Zbog pokušaja „komuniciranja sa mrtvima“ (ili „dušama umrlih“) dešava se da veliki broj ljudi doživljava šokantna i nevjerovatna iskustva, slično kao osobe koje konzumiraju halucinogene droge – oni izjavljuju da su imali „susret“ sa mrtvim ljudima, svojim mrtvim rođacima i slično. Oni opisuju svoje „susrete“ sa mrtvim ljudima kao sa duhovnim bićima istog oblika i iste boje glasa kao bića koja su poznavali prije njihove smrti. Takođe, oni tvrde da su imali susret sa poznatim religioznim ljudima iz prošlosti koji su davno umrli.
Iskustvo ovakve vrste je nešto nevjerovatno i teško za opisati, ali fascinantno za one koji su ga iskusili. Ovakvu vrstu demonskih prevara nazivamo „spiritizam“ (od engleske reči „spirit“ što znači „duh“).
Simuliranje umrlih ljudi je najveća prevara koju demoni mogu da učine. Hiljade i hiljade ljudi tvrdi da je vidjelo Devicu Mariju koja se „pojavljivala“ na raznim mjestima. Mnogi tvrde da su vidjeli apostola Petra, Pavla, Svetu Petku i mnoge druge umrle ljude iz istorije. Mnogi tvrde da su imali „susret“ sa svojim umrlim rođacima i prijateljima. Svi ti opisi su identični – u pitanju su bila duhovna bića predivnog izgleda, bez znakova starosti i bolesti, koja su im se obraćala „umilnim glasom“ i donosila im „poruku sa neba“.
Reći takvim ljudima da su komunicirali sa demonima predstavljalo bi uvredu najvišeg reda.
Dakle, većina ljudi vjeruje, jer je pogrešno naučena, da nakon čovjekove smrti „čovjekova duša ide kod Boga na nebo“ i da mi sa tom dušom „možemo da komuniciramo“.
Ali, kako možemo znati šta se dešava sa čovjekom nakon njegove smrti? Možemo znati jedino ako nam Bog to otkrije. Bog nam u Bibliji jasno kaže da se čovjek nakon smrti nalazi u nesvesnom stanju koje se opisuje kao „spavanje“, i u tom stanju čovjek ostaje sve do trenutka vaskrsenja. Sa umrlim čovjekom nije moguće komunicirati.
Dakle, u Bibliji nam je rečeno šta se dešava sa čovjekom nakon njegove smrti. Nakon smrti, dešava se suprotan proces od onog prilikom stvaranja. O stvaranju čovjeka biblijski tekst kaže: „Bog je oblikovao čovjeka od praha zemaljskog, udahnuo mu u nozdrve duh životni i postao je čovjek duša živa.“
Kao što vidimo, Bog stvara čovjeka u dva koraka:
1) najprije se oblikuje čovjekovo tijelo (u slučaju prvog čovjeka tijelo se oblikuje od praha zemaljskog).
A zatim je u tako oblikovano tijelo
2) udahnut duh životni. Na taj način je nastala duša živa ili živo biće.
(Sličan proces se odvija prilikom rađanja, kada Bog preko roditelja stvara novog čovjeka. Tada u utrobi majke dolazi do oblikovanja čovjeka (spoj gena spermatozoida i jajne ćelije određuje fizičke osobine čovjeka), da bi kasnije duh životni, dat od Boga, postao dio novorođenog čovjeka ili nove duše žive.)
Dakle, spoj tela i duha životnog daje dušu ili živo biće.
Zapazimo da Bog prilikom stvaranja čovjeka spominje tri elementa:
1) tijelo – nastalo od praha zemaljskog ili tijela roditelja;
2) duh životni – koji dolazi od Boga;
3) duša živa – koja nastaje spojem prethodna dva elementa – tijela i duha životnog.
Dobra analogija za objašnjenje ovog fenomena je drveni sanduk. I tu imamo tri elementa:
1) daske
2) eksere
3) sanduk
Kada spojimo daske i eksere, dobijamo sanduk (kao što spajanjem tijela i duha životnog dobijamo dušu).
Ili da navedemo primjer električnog svijetla. Tu imamo takođe tri elementa:
1) sijalicu
2) električnu struju
3) svjetlost
Kada spojimo sijalicu i struju, dobijamo svjetlost.
I još jednom da ponovimo: kada spojimo tijelo i duh životni, dobijamo dušu.
Šta se dešava kada razdvojimo daske i eksere? Nema više sanduka.
Šta se dešava kada razdvojimo sijalicu i struju? Nema više svijetla.
Šta se dešava kada se razdvoji tijelo od duha životnog? Nema više duše.
Dakle, veoma je važno da zapazimo da duša postoji samo dok su tijelo i duh životni spojeni. Termin „duša“ u stvari označava „živog čovjeka“ ili „živo biće“. Kada čovjek umre, duh životni se odvaja od tijela i duša ne postoji (čovjek kao živo biće ne postoji). Iz tog razloga nije moguće komunicirati sa umrlim ljudima.
Na žalost, Sotona je uspio da uvjeri ljude u pogrešno razumijevanje pitanja stanja mrtvih i da na taj način, kroz bezbrojna navodna pojavljivanja umrlih osoba, manipuliše velikim brojem ljudi.
Treba istaći da je pravilno razumijevanje odgovora na pitanje „Šta se dešava sa čovjekom nakon njegove smrti?“ veoma važno da bi se čovjek ohrabrio i uvjerio u predivna obećanja koja Bog daje čovjeku vezano za život posle smrti. Naime, spavanje je najbolji opis onoga što se dešava sa čovjekom nakon njegove smrti, pa sve do vaskrsenja. Evo jedne dobre analogije.
Zamislimo da smo legli da spavamo u 10 sati uveče i da smo se probudili u 7 ujutru (spavali smo 9 sati). Ako nismo ništa sanjali, naš san od 9 sati je prošao kao jedan trenutak – kada smo se ujutru probudili, prvo čega smo se sjetili jeste trenutak kada smo legli da spavamo prethodne noći. Nije važno da li smo spavali 5 sati, ili 7 sati, ili 10 sati – za nas taj period spavanja uvijek predstavlja samo jedan trenutak (ako nismo ništa sanjali).
Isto se dešava sa čovjekom prilikom smrti – u trenutku smrti on „zaspi“ i „spava“ sve do trenutka vaskrsenja, koje je Bog obećao svim ljudima. Da li je neko bio mrtav (spavao) 10 godina ili 5.000 godina, svejedno je iz perspektive onog ko je umro – jer on period smrti doživljava kao spavanje – kao jedan trenutak.
Kao što ćemo vidjeti u nastavku, Bog je obećao dva vaskrsenja. U prvom vaskrsenju će biti vaskrsnuti svi oni koji budu bili na Božjoj strani, a u drugom vaskrsenju svi oni koji budu bili uporni u pobuni protiv Boga i Njegovog moralnog zakona.
Lažna religioznost. – Sotona je razvio veliki broj lažnih religija preko kojih ljudi padaju u trans, odnosno dolaze u stanje opsjednutosti demonima. Najpoznatiji primjeri su razni oblici religioznosti koji dolaze iz Indije. Ove hinduističke religije su poznate po „tehnikama za opuštanje“ (odnosno, tehnikama za prizivanje demona) kao što su joga, meditacija i mantranje.
Razni oblici joge i meditacije se promovišu kao vještine „spajanja tela i duha“, a u stvari su suptilne tehnike kojima čovjek dolazi u kontakt sa demonima. Velika većina ljudi nije svjesna da ima posla sa demonima jer nevjerovatna iskustva koja doživljavaju pripisuju Božjem djelovanju. Naime, oni koji upražnjavaju jogu i meditaciju veoma često imaju različite vizije u kojima ih „posjećuju bića sa drugih planeta i vode ih na putovanja po drugim svjetovima“. Ova bića im se najčešće predstavljaju kao „vodiči“ ili „bogovi“.
Ljudi u stanju transa doživljavaju „susret“ sa nevjerovatnim stvarima i fenomenima koje im demoni prikazuju.
Kao i kod svake droge, period ushićenosti ovim vizijama ne traje dugo. Nakon nekoliko sedmica ili mjeseci, ljudi dolaze u teška duševna stanja. Demoni vješto vode cio proces manipulacije, tako da pojedine učitelje joge i meditacije ostavljaju u „normalnom stanju“ da bi se što veći broj ljudi uvukao u ovu demonsku prevaru.
Hinduistički koncept molitve je takođe vrsta padanja u trans, odnosno prizivanja demona. U stanju transa ili hipnoze, čovjekov mozak radi u takozvanom „alfa“ režimu, kada se informacije koje dolaze do mozga kritički ne analiziraju, i osoba se doslovno ponaša kao robot – onako kako sa njom manipuliše lažni učitelj, guru ili sam demon.
Kod zdravog čovjeka, mozak je u takozvanom „beta“ režimu, kada se informacije koje dolaze do mozga kritički analiziraju i osoba procjenjuje da li je nešto dobro ili ne.
Jedan od satanističkih oblika molitve jeste „mantranje“ kada osoba ponavlja iste riječi veliki broj puta, bez razmišljanja, i na taj način dolazi u stanje transa, odnosno opsjednutosti demonima. Poznata je hinduistička mantra „Hare Krišna, Hare Hare…” koju hinduisti u transu ponavljaju bezbroj puta. U drugim neznabožačkim religijama se upražnjavaju neke druge riječi koje se takođe ponavljaju onoliko dugo dok osoba ne dođe u stanje „prosvjetljenja“, odnosno transa ili opsjednutosti demonima. U savremenom svijetu mantranje se masovno upražnjava kroz muziku i pjesme u kojima se isti obrazac melodije i teksta ponavlja veliki broj puta.
Poseban oblik lažne religioznosti predstavlja djelovanje vračara, gatara, magova, astrologa, lažnih iscjelitelja i dr. Sve ove „lažne proroke“ nazivamo zajedničkim imenom „okultisti“ (od latinske riječi „okultus“ što znači „tajni“, „skriven“). U pitanju su osobe koje, najčešće nesvjesno, imaju komunikaciju sa tajnim i skrivenim silama – demonima. Oni svojim nemoralnim životom prizivaju demone koji ih opsijedaju i daju im „moći“. Ove osobe najčešće vjeruju da su povezane sa Bogom, a u stvari predstavljaju kanale preko kojih djeluju demoni.
Demoni preko okultista djeluju tako što saopštavaju klijentima tačne informacije iz njihove prošlosti, čime ovi bivaju fascinirani. U pitanju su detalji iz života koje samo pomenuti ljudi znaju, a pošto oni nisu upoznati sa postojanjem duhovnih bića (demona), onda vjeruju da niko drugi nije upoznat sa tim detaljima. Pošto demoni postoje od stvaranja svijeta, oni poznaju svaki detalj života svakog čovjeka i lako mogu da kažu okultisti informacije kojima će klijenti biti fascinirani.
Pošto informacija dolazi od demona, okultisti mogu da razgovaraju sa klijentom preko telefona, dakle da ga fizički ne vide, pa da mu opet daju tačne informacije. Najčešće su u pitanju informacije o privatnom životu ili bolesti klijenta i nekog njegovog člana porodice.
Na taj način, naivni klijenti počinju slijepo da vjeruju okultisti i da u životu primjenjuju sve njegove „savjete“. U pitanju su najčešće bizarni i suludi „savjeti“ koje klijenti bezpogovorno prihvataju. U početku oni veoma često osjećaju „poboljšanje“, jer najprije demoni djeluju na njih tako da se osjećaju bolje. Međutim, ubrzo dolazi do naglog pogoršanja zdravlja, sa povremenim periodima „poboljšanja“. Na taj način demoni djeluju na psihu čovjeka kao što djeluje droga – kratkotrajno olakšanje koje je praćeno strahovitim duhovnim slomom.
Često puta kada demonizovani ljudi dolaze kod okultista, demoni se privremeno povuku od svojih žrtvi tako da ovi osjete poboljšanje, a svoju zahvalnost upućuju okultisti, o čemu obavještavaju sve svoje prijatelje i rodbinu. Na taj način se pravi reklama okultistima i sve veći broj ljudi dolazi kod njih i biva izložen djelovanju demona. Naravno, eventualna „poboljšanja“ traju kratko i često se završavaju smrtonosnim ishodom, kada demon stavi čovjeka u tako teško psihičko stanje da na kraju uspije da ga ubijedi da izvrši samoubistvo.
Treba reći da se u svim tim slučajevima Bog bori za čovjeka i na razne načine pokušava da ga odvoji od okultiste i demona, ali da mnogi to odbacuju.
Posebnu vrstu demonske prevare predstavljaju „lažna iscjeljenja“, kada „iscjelitelji“ koriste drevne istočnjačke vještine „iscjeljenja“ (prizivanja demona), kao što su akupunktura, akupresura, homeopatija, iridologija, refleksologija, bioenergija i dr. Ono što je astrologu natalna karta, to su lažnim iscjeliteljima gore pomenute tehnike. Njima se naivnom narodu predočava „ozbiljna nauka“ kojom se okultisti navodno bave.
Da ponovimo, u najvećem broju slučajeva okultisti nisu svjesni da su sredstvo preko kojih demoni manipulišu ljudima, već zaista vjeruju da imaju „dar od Boga“ i da „rade za Boga“.
Još jedan oblik demonske manipulacije ljudima, koji postaje sve učestaliji, jeste navodna pojava vanzemaljaca. U pitanju je pojava svjetlećih i drugih predmeta širom svijeta koji fasciniraju ljude. I to je klasično djelo demona. Najčešći oblik vidljivog prikazivanja demona je u obliku svjetlosti ili svjetlećeg bića.
Postoje i mnogi drugi oblici demonskog djelovanja, i oni su uglavnom povezani sa natprirodnim fenomenima. Nekada su to neobične pojave u prirodi (krugovi u žitu, neobične građevine kao Stounhendž i sl.), a nekada neobične „moći“ pojedinaca (pomijeranje predmeta pogledom, privlačenje teških predmeta uz svoje tijelo, hodanje po vatri, bušenje tijela bez osjećanja bola, otpornost čovjeka na visoki napon i sl.).
Dr Miroljub Petrović (preuzeto sa sajta Centra za prirodnjačke studije)
