Jedan od najvažnijih predmeta u teologiji je Hristova služba pomirenja. Ona se direktno tiče našeg spasenja i stoga je od ključne važnosti da razumijemo Hristove kvalifikacije, postignuća i učinke u korist palog ljudskog roda.
Najprije treba da znamo da je kompletna vjerska služba od pada u grijeh koju definiše i autorizuje Bog – sve aktivnosti, nade i očekivanja – zasnovana na Planu spasenja koji sprovode Bog Otac i Njegov Sin Isus Hrist.
Dakle, osnovni cilj Plana spasenja je pomirenje sa Bogom i povratak prvobitnog statusa čovječanstva, što podrazumijeva oslobođenje i očišćenje od grijeha i zla.
Da bismo uopšte vrednovali i cijenili Plan spasenja, mi moramo biti svjesni težine problema u kojem se nalazimo. Na žalost, koliko god to izgledalo jednostavno, svijest o potrebi za spasenjem i Spasiteljem među ljudima je generalno vrlo niska. Uzroci za to nalaze se u duhovnom sljepilu zbog grijeha, oholosti i samodovoljnosti ljudske pale prirode, kao i spoljnim faktorima, prije svega indoktrinaciji i neinformisanosti. Ljudi imaju ignorantna i konfuzna gledišta po pitanju spasenja ponajviše „zahvaljujući“ mnoštvu pseudo religijskih učenja koja imaju isti zajednički imenitelj: zastranjivanje od (ili poricanje) Božje objave date u Bibliji. Čovjek u grijehu ima „potrebu“ za obmanom (jer želi „spasenje“ bez stvarnog odricanja od grijeha), zbog čega ona i uspijeva. S druge strane, istina nosi pečat glavnih Božjih karakternih osobina. Istina ima trajni kontinuitet od početka i sve od Boga date istine su u međusobnoj saglasnosti.
Bez namjere da ulazimo u „duboku“ teologiju, zajedno ćemo se uvjeriti kako je Božji plan spasenja jedinstven, vjerodostojan, razumljiv i provjerljiv. Dopustićemo Bibliji da govori.
Jedinstvenost vjere u Boga i Isusa Hrista
Za nas postoji jedan Bog Otac od koga je sve, i mi u Njemu, i jedan Gospod, Isus Hrist, kroz koga je sve, i mi kroz Njega. (1. Korinćanima 8:6)
Originalna religija i vremenski okviri
Pisac ovdje ukazuje na neophodnost vjere da se pravilno shvati svijet u kojem živimo. Eoni određuju ključne faze Plana spasenja, i bez Božje objave nije moguća spoznaja istine samim posmatranjem onog što se vidi.
A najprije znajte ovo: Nijedno proročanstvo Pisma ne proizilazi iz nečijeg vlastitog tumačenja. Jer nikad proroštvo nije prenošeno od čovječije volje, nego vođeni Duhom svetim govoriše sveti Božiji ljudi. (2. Petrova 1:20,21) Duh Gospodnji govorio je preko mene, riječ njegova bila je na mom jeziku. (1. Samuelova 23:2) Dakle, vjera proističe iz propovijedanja, a propovijedanje kroz objavu Božju. (Rimljanima 10:22)
Jedan Izvor i jedan Posrednik
Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Hristos Isus. (1. Timoteju 2:5) Zato je Isus opet rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama. Svi koji su došli prije mene lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale. Ja sam vrata. Ko uđe kroz mene, biće spasen… Ja sam dobri pastir. Dobri pastir polaže svoj život za ovce… Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i ja poznajem Oca. I svoj život polažem za ovce. Niko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Imam vlast da ga položim i imam vlast da ga opet primim. Takvo sam uputstvo primio od svog Oca.“ (Jovan 10:7-11) Vjerujte u Boga, i u mene [Isusa Hrista] vjerujte. (Jovan 14:1)
Plan spasenja se zasniva na inicijativi Boga Oca i posredničkoj misiji Njegovog Sina
Objavite šta imate, iznesite svoje dokaze… Ko je to rekao još davnih dana? Ko je to još davno objavio? Zar nisam ja, Gospod? Osim mene nema drugog Boga. Ja sam pravedan Bog i Spasitelj, i nema drugog osim mene. Obratite se k meni i bićete spaseni, vi koji živite po svim krajevima zemaljskim, jer sam ja Bog i nema drugog. (Isaija 45:21,22) Vi istražujete Pisma jer mislite da u njima imate vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. (Jovan 5:39) Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog sjemena. Ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti. (1. Mojsijeva 3:15)
Ovo obećanje o Spasitelju ponovljeno je mnogo puta u starosaveznom proroštvu.
Znajte svi vi i sav izraelski narod: u ime Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog podigao iz mrtvih… On je kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao ugaoni kamen. I ni u kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom datog među ljudima kojim bi se mi mogli spasiti. (Djela 4:10-12)
Utjelovljenje Sina Božjeg kao Čovjeka neophodna kvalifikacija za Spasitelja čovječanstva
U početku je bila Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Bog je bio Riječ. Ona je bila u početku sa Bogom. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo… I Riječ je postala tijelo i prebivala u nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine. (Jovan 1:1-3, 14) A pošto su ta djeca [ljudi] sudionici tijela i krvi, tako i on sam [Hrist] uze udijela u tome, da kroz smrt uništi onoga koji ima silu smrti, to jest Đavola, i da oslobodi sve koji su zbog straha od smrti cio život bili podložni ropstvu. Jer on ne uze na sebe prirodu anđela, već uze na sebe sjeme Abramovo. Zato je u svemu morao da postane poput svoje braće, da bude milosrdan i vjeran kao prvosveštenik u Božjoj službi, kako bi prinio žrtvu pomirenja za grijehe naroda. A pošto je i sam trpio kad je bio iskušavan, on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama. (Jevrejima 2:14-18)
Dakle Sin Božji je zbog spasenja palog ljudskog roda postao Sin čovječiji kako bi se u svemu mogao poistovjetiti sa nama i posredovati za nas.
Isus Hrist kao Opšti Čovjek, drugi Adam
Nasleđe pale prirode dobili smo od Adama, praoca čovječanstva. U Adamu ili kroz Adama svi smo sagriješili, kompletan ljudski rod. Posledica pada u grijeh je propadanje i (prva) smrt, a konačna kazna za grijeh (druga) vječna smrt. Nasuprot tome, rezultat koji ostvaruje Hrist kao Opšti Čovjek poslat od Boga sa uzvišenijeg odnosno božanskog nivoa je život.
Zato, kao što je kroz jednog čovjeka u svijet ušao grijeh i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili… (Rimljanima 5:12) Adam… je tip onoga koji je imao da dođe [Hrista]. (Rimljanima 5:14) Zato, dakle, kao što je sagrešenjem jednog na sve ljude došla osuda, tako i pravdom jednog dođe na sve ljude opravdanje života. (Rimljanima 5:18)
Dakle, kroz Adama smo dobili kolektivno nasleđe grijeha i smrti. Analogno tome, i Hristova posrednička misija takođe ima kolektivni karakter tj. obuhvata sve ljude. Zbog toga svi ljudi dobijaju pravo na ovaj prolazni život kao priliku da iskoriste Dar spasenja, živeći pod opštom Božjom blagodaću, omogućenom kroz Hrista.
Hristova bezgrešnost kao neophodna kvalifikacija za našeg Posrednika i Nosioca grijeha
Onoga koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u njemu. (2. Korinćanima 5:21) I grijeha u njemu nema. (1. Jovanova 3:5) Jer znate da niste nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, izbavljeni od svog ispraznog načina života koji ste naslijedili od svojih praočeva, nego dragocjenom Hristovom krvlju, koja je poput krvi nevinog i čistog jagnjeta. (1. Petrova 1:18,19)
Hristova posrednička žrtva i smrt kao zalog života za nas
Budući da je Zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab, Bog je, poslavši svog Sina u obličju grešnog tijela, za grijeh osudio grijeh u tijelu. (Rimljanima 8:3) Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih. (Matej 1:21) Evo Jagnjeta Božjeg koje odnosi grijeh svijeta! (Jovan 1:29) Koji je sam ponio grijehe naše u tijelu svom na drvo, da bismo prekinuli s grijesima i živjeli za pravednost. „Njegovim se ranama iscijeliste.“ (1. Petrova 2:24) A među najvažnijim poukama koje sam primio i vama predao jeste ovo: Hristos je umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima. (1. Korinćanima 15:3) On je žrtva pomirenja za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za grijehe cijelog svijeta. (1. Jovanova 2:2) I znate da se on javi da grijehe naše uzme. (1. Jovanova 3:5) Ljubav je u ovome: nismo mi voljeli Boga, nego je on volio nas i poslao svog Sina kao žrtvu pomirenja za naše grijehe. (1. Jovanova 4:10) I Hristos je jednom zauvijek umro za grijehe, pravednik za nepravednike, da bi vas doveo k Bogu… (1. Petrova 3:18) Tako je i Hristos bio jednom zauvijek prinesen da ponese grijehe mnogih. (Jevrejima 9:28)
Spasenje u Hristu postaje efektivno ličnim prihvatanjem
Premda je Božji plan spasenja primjenljiv na kompletno čovječanstvo, spasenje postaje efektivno ličnim prihvatanjem i ulaskom u savez sa Bogom i Njegovim Sinom. Osim kolektivnog nasleđa kroz Adama, mi imamo lične grijehe za koje se neophodno pokajati i zatražiti oproštenje u Hristovo ime, tj. poistovjećivanjem sa Njegovim životom, smrću i posredništvom u našu korist. Izlaganje i pronošenje vjere podrazumijeva poruku o potrebi za pokajanjem i prihvatanjem spasenja u Hristu.
Kad je Petar sa drugim apostolima izložio jevanđelje okupljenima na praznik Pedesetnice, na pitanje šta da rade on je ovako odgovorio ljudima:
Pokajte se dakle i obratite se da se izbrišu vaši grijesi. (Djela 3:19)
„Pokajati se“ znači promijeniti kurs, dotadašnje (pogrešno) mišljenje, unutrašnje motive, zažaliti zbog grijeha i poželjeti istinski život ljubavi i pravednosti sa Bogom, ispunjen Njegovim duhom…
Prihvatiti Hrista znači primiti Ga kao svog ličnog Spasitelja i Gospoda.
Druga faza Plana iskupljenja: Hristova sveštenička služba
Hristova posrednička Žrtva i smrt kvalifikovale su Ga za uskrsenje na život kako bi mogao postati Prvina svima onima koji prime spasenje. Bog je, dakle, imao legalno pravo da podigne u život svog Sina jer je u potpunosti ispunio misiju na Zemlji (Djela 2:24; vidi takođe Jovan 10:17,18), kao što će imati isto legalno pravo na sve one koji budu iskupljeni u Hristu.
Ne boj se. Ja sam Prvi i Poslednji, i živ sam. Bio sam mrtav, i evo živim u vjekovima vjekova, i imam ključeve od smrti i hada. (Otkrivenje 1:17,18)
Kao što nije u zemaljskoj tipskoj službi pomirenja, sistematizovanoj u Mojsijevom zakonu, bilo dovoljno prinijeti žrtvu za grijehe, tako ni Hristova služba pomirenja nije okončana žrtvom. I baš kao što se u zemaljskom svetilištu odvijao dalji proces unošenja grijeha putem žrtve i njegovog daljeg tretmana do Dana pomirenja kada su se svi grijesi čistili iz Svetinje, isto to događa se u velikom antitipu u nebeskoj Svetinji, o čemu detaljno govori poslanica Jevrejima.
Zapazite da je naš udio da vjerom pratimo Hrista na prestolu blagodati kao našeg Posrednika.
Veoma je važno znati da sveštenstvo u smislu posredničke službe može postaviti samo Bog, i da je ono kao takvo jedinstveno, bilo da se radilo o zemaljskom sveštenstvu, čija funkcija je bila tipsko predstavljanje Plana spasenja, ili o Hristovoj službi na Nebu. Sve mimo toga nema i ne može imati Božju autorizaciju.
A u ovome što je rečeno glavno je ovo: imamo takvog prvosveštenika, koji je sjeo s desne strane prestola Veličanstva na nebesima. On je sluga koji služi za ljude na svetom mjestu i u pravom hramu koji je podigao Gospod, a ne čovjek… A sada je on [Isus] dobio službu koja je uzvišenija od one prethodne, pa je postao posrednik saveza koji je isto tako bolji od onog prethodnog, saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima. (Jevrejima 8:1,2,6) Jer Hristos nije ušao u sveto mjesto načinjeno rukama, koje je kopija onog stvarnog, već u samo nebo, da se sada pojavi pred Božjim licem za nas. I nije ušao da bi mnogo puta prinosio sebe, kao što prvosveštenik svake godine ulazi u sveto mjesto s tuđom krvlju, jer bi inače trebalo da mnogo puta strada od postanka svijeta. Ali sada, na svršetku ovog poretka, pojavio se jednom zauvijek da svojom žrtvom odstrani grijeh… tako je i Hristos bio jednom zauvijek prinesen da ponese grijehe mnogih. A kad se drugi put pojavi, a to neće biti zato da bi opet uklanjao grijeh, vidjeće ga oni koji ga željno očekuju da bi dobili spasenje. (Jevrejima 9:24-26, 28) A gdje su grijesi oprošteni, nema više [hramske] žrtve za grijeh. (Jevrejima 10:18)
Drugim riječima, svaka zemaljska hramska služba (uključujući i onu prvobitnu u jerusalimskom hramu; vidi: Matej 23:38,39; Zaharija 6:13) koja navodno polaže pravo za posredništvo između čovjeka i Boga pod Novim savezom nema Božju autorizaciju i nije ništa drugo do obmana i odvraćanje pažnje od Hristove službe pomirenja. Kao što apostol Pavle jasno konstatuje, pogled naše vjere treba biti usmjeren ka prestolu blagodati na Nebu gdje Hrist vrši drugu i poslednju fazu Njegove službe pomirenja i čišćenja grijeha. Na sličan način u zemaljskom svetilištu, grešnik je nakon priznanja grijeha nad žrtvom, što je bio njegov udio, dalje vjerom pratio ostatak procesa očišćenja grijeha kroz jesenje praznike i glavnu službu za Dan pomirenja. Svakodnevna žrtva se i dalje prinosila, baš kao što je to omogućeno posredstvom Hrista na Nebu.
Kolektivna primjenljivost i rezultati Hristovog djela pomirenja
Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovečiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izaći će – oni koji su činili dobro u uskrsenje života, a oni koji su činili zlo u uskrsenje osude. (Jovan 5:26-29)
„Dobro“ i „zlo“ su kategorije definisane Božjim Zakonom i odnosom prema Bogu i Spasitelju Isusu Hristu.
Božja želja i namjera je spasenje ljudi ali mi imamo slobodu da prihvatimo ili odbijemo taj Dar
A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život. (Jovan 5:40) Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta sam htio da skupim tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali niste htjeli. (Matej 23:37) A ovo je život vječni: da upoznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao. (Jovan 17:3)
Povezivanje i upoznavanje sa Bogom i Isusom Hristom moguće je samo prihvatanjem istine u Duhu Božjem i Hristovom, kakva je data u Svetom Pismu.
To je jedini način da se kvalifikujemo među one na koje je primjenljivo ovo proroštvo:
Dakle, šta god na kraju bude s nama, ne možemo optužiti Boga za neki propust ili nejasnoću.
