Dvije smrti i dva vaskrsenja

Vaskrsenje je srž jevanđelja i najveća nada svih vjernika koji su „u Hristu“. Pravilno shvatanje vaskrsenja je moguće samo kada se prethodno shvati da, prema Bibliji, kao što postoje dva života – ovaj ograničeni koji sada živimo i vječni život koji hrišćani iščekuju, postoje i dvije smrti.

 

3.4 Smrt kojom umiremo je privremena i Bog je upoređuje sa snom

Prema Bibliji, plata za grijeh je smrt. Kakva smrt? Biblija kaže: vječna smrt ili smrt zauvijek. Biblija nas obavještava da smrt kojom svi ljudi umiru nije vječna smrt i nije plata za grijeh.

Čovjekov život postao je vremenski ograničen jer su se, kao posljedica grijeha i sotonske vladavine, na planeti Zemlji i u čovjekovom organizmu pokrenuli mehanizmi uništenja. Bog je dopustio umiranje, smrt je postala neminovnost i uništavajući proces kao posljedica grijeha.

Biblija kaže da ta smrt nije plata za grijeh, jer je Bog kroz Hristovo rođenje, život, smrt i vaskrsenje spasio od plate za grijeh svakog čovjeka koji vjeruje u Hrista.

Adamov život je po Zakonu trebao da bude okončan zauvijek, odmah nakon pada u grijeh. Bog je produžio Adamu život samo zbog aktiviranja plana spasenja kojim će čovjek pred Božjim zakonom kroz Hrista biti iskupljen od plate za grijeh – vječne smrti.

Smrt kojom svi umiremo u Bibliji je upoređena sa snom iz kojeg će se ljudi probuditi, da bi primili Božju presudu prema svom izboru o prihvatanju ili neprihvatanju Božjeg dara spasenja koji su načinili tokom života.

„A mnogi od onih što spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni za vječni život, a drugi za sramotu i vječni prezir“ (Danilo 12:2).

Jedan od najpoznatijih događaja u Novom zavjetu, kada je Isusov prijatelj Lazar umro govori nam o smrti koju Isus upoređuje sa snom:

„Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali idem da ga probudim.“ Na to su mu učenici rekli: „Gospode, ako spava, ustaće.“ Ali Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. Tada im je Isus otvoreno rekao: „Lazar je umro.“ (Jovan 11:11-14).

Slično je bilo i u drugom slučaju, kada je Jairova ćerka umrla:

„Svi su plakali i naricali za njom. Tada je Isus rekao: ‘Ne plačite, jer nije umrla, nego spava.’ A oni su mu se podsmijavali jer su znali da je umrla. On ju je uzeo za ruku i povikao: ‘Djevojko, ustani!’ i vratio joj se duh i odmah je ustala, a on je zapovijedio da joj daju da jede.“ (Luka 8:52-55).

Isus ovdje kaže da djevojka nije umrla za vječnost („nije umrla nego spava“). Na taj način se jedino mogu pravilno shvatiti ove Isusove riječi:

„I svako ko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti“ (Jovan 11:25)

Svaki čovjek koji vjeruje u Isusa zaista nikada neće umrijeti, jer smrt kojom svi umiremo nije kraj životu, nego privremeni završetak života zbog posljedica grijeha ili san iz kojeg će nas Bog probuditi. Na dan vaskrsenja ljudima će biti kao buđenje iz sna koji je trajao jednu sekundu, jer svi koji umru nijesu svjesni prolaženja vremena niti bilo čega drugog.[1]

Život koji nam je Bog dao, iako vremenski ograničen, je isključivo dar i vrijeme milosti, nezasluženo vrijeme od Boga kako bi smo prihvatili spasenje i oproštenje grijeha i dobili novi, vječni život.

Prema Bibliji, jedini cilj, svrha ili smisao života kojim sada živimo je da se čovjek upozna sa jevanđeljem – Božjom ponudom spasenja kroz Isusa Hrista, i da ga prihvati vjerom, a nakon prihvatanja da drugim ljudima objavi da postoji spasenje. To objavljivanje spasenja u Bibliji se naziva propovijedanje jevanđelja.

 

3.5 Vječna smrt je kazna za Sotonu, demone i ljude koji odbace spasenje

Plata za grijeh – vječna smrt, koja je nad Adamom trebala biti sprovedena odmah nakon što je sagriješio, nije ukinuta, iako je Bog odlučio da kroz Hrista čovjeku oprosti grijehe i spasi ga.

Zašto vječna smrt nije ukinuta? Svaki čovjek je grešnik i svakom čovjeku je potrebno oproštenje grijeha da bi ga Bog mogao pravedno i legalno spasiti, ali Biblija kaže da neće svaki čovjek prihvatiti spasenje.

Bog nas u Bibliji uvjerava da ne postoji grijeh koji ne može biti oprošten čovjeku koji vjeruje u Isusa Hrista kao svog Spasitelja. Svaki čovjek koji je „u Hristu“ stoji savršen pred Bogom i Njegovim vječnim Zakonom, jer Bog takvom čovjeku uračunava Hristove zasluge ostvarene Njegovim rođenjem, životom, smrću, vaskrsenjem i posredničkom svešteničkom službom očišćenja.

Oproštenje grijeha nije moguće samo ako čovjek ne vjeruje. Čovjek koji ne vjeruje on ne stoji „u Hristu“ i Bog njemu ne može uračunati Hristove zasluge. Grijeh nevjerovanja ili nevjerstvo nije moguće pravedno i legalno oprostiti.[2] Zbog nevjerstva čovjeku ne mogu biti oprošteni grijesi, jer on odbija jedino moguće sredstvo spasenja. Zato je vječna smrt predviđena za ljude koji ne vjeruju ili odbiju Božji dar spasenja kroz Hrista. Božja Riječ takve naziva „zlima“, jer ne prihvataju Boga i Njegove zakone života, a Hristovu žrtvu ignorišu ili preziru (vidi Matej 12:24-37; 16:4; Luka 16:13).

Vječna smrt je konačna kazna i za Sotonu, kao začetnika grijeha, i njegove pale anđele. Svi oni, kako nas Biblija izvještava, pred Bogom i cijelim svemirom umrijeće zauvijek nakon što ih Bog vaskrsne da bi primili presudu koju su sami načinili tokom života. Vječna smrt je u Bibliji nazvana druga smrt.

„A kukavice, bezvjerni, izopačeni, ubice, bludnici, vračari, idolopoklonici i svi lažljivci završiće u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Ono predstavlja drugu smrt“ (Otkrivenje 21:8).

„A Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u ognjeno i sumporno jezero…“ (Otkrivenje 20:10).

„Ovo je druga smrt. I ko se god nije našao zapisan u Knjizi života…“ (Otkrivenje 20:14-15)

Biblija kaže da na Nebu postoji Knjiga života u kojoj nema imena onih koji će umrijeti drugom smrću.

„Onoga ko mi zgriješi, njega ću izbrisati iz svoje knjige“ (2. Mojsijeva 32:33).

Biblija kaže da se pravi vjernici, hrišćani, odnosno svi oni koji su „u Hristu“, ne moraju plašiti druge ili vječne smrti, jer ona nad njima nema bilo kakvu vlast. Isus Hrist je u ljudskoj prirodi pobijedio grijeh kao čovjekov Zastupnik pred Zakonom i na taj način, u ime svih onih koji Ga prihvataju, pobijedio drugu, vječnu smrt koja je konačna kazna za grijeh.

„Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti Božji i Hristovi…“ (Otkrivenje 20:6).

 

3.6 Spašeni vaskrsavaju na vječni život, osuđeni vaskrsavaju da bi primili smrtnu kaznu

Prema Bibliji, kao što postoje dva života i dvije smrti, postoje i dva vaskrsenja koja se dešavaju između privremene i vječne smrti, jer neće svi ljudi u istom trenutku ustati iz mrtvih.[3]

Svi ljudi koji će prihvatiti Isusa Hrista za Spasitelja, kao što Biblija kaže, biće vaskrsnuti na vječni život prilikom Hristovog drugog dolaska, i to je prvo vaskrsenje.

„Jer će sam Gospod sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i prvo će ustati oni koji su mrtvi u Hristu. Zatim ćemo mi živi (oni koji budu živi prilikom Hristovog drugog dolaska), koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom u zraku“ (1. Solunjanima 4:16-17).

Oni koji odbace spasenje biće vaskrsnuti odvojeno, nakon 1000 godina, i to je drugo vaskrsenje.

„I vidio sam prestole. Onima što su sjeli na njih dato je da sude. Vidio sam duše onih koji su pogubljeni zato što su svjedočili za Isusa i zato što su govorili o Bogu… Ostali mrtvi nijesu oživjeli dok se nije navršilo hiljadu godina. To je prvo vaskrsenje. Srećan je i svet svako ko ima udio u prvom vaskrsenju. Nad njima druga smrt nema vlasti“ (Otkrivenje 20:4-6).

Prvo vaskrsenje u novom neraspadljivom tijelu[4] obuhvata one koji su „u Hristu“ i nad njima, kao što Biblija kaže, druga smrt nema vlasti. Drugo vaskrsenje, o kojem govori Biblija, dešava se nakon 1000 godina i predstavlja samo privremeni produžetak života (u raspadljivom tijelu) onih koji su odbili dar spasenja, kako bi im Bog zajedno sa Sotonom i demonima presudio (izvršni sud, smrtna kazna).

„Ali vatra je sišla od Boga s neba i pojela ih“ (Otkrivenje 20:9).

„Jer gle, dolazi dan koji gori kao peć, i svi oholi i svi koji zlo čine postaće kao strnjika. I proždrijeće ih dan koji dolazi“, kaže Gospod nad vojskama, „i neće im ostaviti ni korjena ni grane“ (Malahija 4:1).

Gdje će se vaskrsli spašeni nalaziti za vrijeme 1000 godina prije nego što Bog vaskrsne zle? Biblija kaže da će vladati sa Hristom na Nebu, dok se ne vrate na Zemlju, kada će uslijediti treći Hristov dolazak, izvršni sud i konačna obnova planete Zemlje i našeg univerzuma.

„Oni su oživjeli i vladali kao carevi s Hristom hiljadu godina“ (Otkrivenje 20:4; vidi takođe Jovan 14:2, 3).

U 1. poslanici Korinćanima 6:2-3, izjava apostola Pavla daje određeniji uvid u aktivnosti spasenih na Nebu.[5] Oni će učestvovati u istražnom Božjem sudu, što znači da će im biti omogućen uvid u živote izgubljenih kako bi se uvjerili u pravednost Božjeg suda. Nakon toga slijedi izvršni sud i Bog nanovo stvara Nebo i Zemlju gdje će spašeni živjeti u vječnost, kako je bila prvobitna namjera kada je čovjek stvoren.

„I vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prethodno nebo i prethodna zemlja nestali“ (Otkrivenje 21:1).