Egzorcista

Velika popularnost i bojažljiva znatiželja oko istjerivanja demona, odnosno veće isticanje te misteriozne prakse u javnosti počelo je sa holivudskim filmovima kao što je „Egzorcista“ (1973), nakon čega su snimljeni mnogi drugi u tom duboko okultnom i horor žanru. Da li slučajno?

Pojam egzorcizam potiče iz grčkog jezika i predstavlja moć, umjeće ili dar istjerivanja zlih duhova, đavola iz tijela njima opsjednutih ljudi. Ova praksa prisutna je u vjerskom sistemu mnogih religija. Pošto je teško napraviti razliku između opsjednutosti i onoga što se u medicini naziva psihijatrijskim poremećajima, zvanična nauka ostaje nemoćna u dijagnostici stvarnog problema.

Egzorcisti vjeruju da prije samog čina otklanjanja problema moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako se vjeruje da je u osobi više demona, svakoga treba istjerati posebno, što može produžiti vrijeme obreda egzorcizma u kojima se, prema svjedočenjima učesnika, mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti i jezivih natprirodnih scena.

 

Duhovna realnost nevidljiva za ljudske oči

Koliko u svemu ovome ima istine? Biblija nas informiše o postojanju duhovnog svijeta izvan domena koji mi opažamo svojim čulima. U osnovi, biblijsku nauku po tom pitanju možemo sumirati na sledeći način: duhovna bića koja nemaju materijalnu formu kao čovjek, već ono što Biblija naziva „duhovno tijelo“ (1. Korinćanima 15:44; uporedi sa Jevrejima 1:14) zapravo su anđeli, stvorenja koja egzistiraju prije čovjeka i čije mjesto boravka je u blizini Božjeg prestola, zvanog „treće nebo“ (2. Korinćanima 12:1-4). Nema sumnje da se radi o realnoj lokaciji, a Božje boravište se vjerovatno naziva „trećim nebom“ ako se računaju atmosfersko nebo i međuzvjezdani prostor našeg univerzuma kao prva dva. Anđeli se opisuju kao moćna bića, na višem nivou od čovjeka, sa svim odlikama ličnosti, inteligencijom, emocijama i voljom (Matej 8:29; 2. Korinćanima 11:3; 1. Petrova 1:12; Luka 2:13; 8:28-31; Jakov 2:19; Otkrivenje 12:17; 2. Timoteju 2:26; Juda 1:6).

Kao duhovna bića nepodložna propadanju i smrti, anđeli, pored znanja koje su stekli od svog Tvorca i u neposrednom Božjem okruženju, takođe neprekidno stiču i akumuliraju znanje dugim proučavanjem i posmatranjem ljudskih aktivnosti, kao i iz same Božje objave (Jakov 2:19; Otkrivenje 12:12). Za razliku od ljudi, oni ne moraju proučavati prošlost, jer su je već iskusili i nemaju problem sa gubitkom pamćenja.

Dalje, Biblija nabraja neke od anđeoskih aktivnosti: oni slave Boga (Psalam 148:1-2; Isaija 6:3); oni ga obožavaju (Jevrejima 1:6; Otkrivenje 5:8-13); raduju se Njegovim djelima (Jov 38:6-7); služe Bogu (Psalam 103:20; Otkrivenje 22:9); pojavljuju se pred Bogom (Jov 1:6; 2:1); oni su oruđa Božjih sudova (Otkrivenje 7:1; 8:2; 1. Mojsijeva 19. glava); oni donose odgovore na molitve (Danilo 10:5-14; Djela 12:5-10); oni pomažu u zadobijanju ljudi za Hrista (Djela 8:26; 10:3); oni prate hrišćansko djelo, rad i stradanje (1. Korinćanima 4:9; 11:10; Efescima 3:10; 1. Petrova 1:12); oni ohrabruju i pomažu u vrijeme opasnosti (Djela 27:23-24)…

 

Pobunjeni anđeli ili demoni

Iz Biblije takođe saznajemo o pobuni najvišeg anđela iz reda heruvima protiv Boga:

„Kako pade s Neba, Svjetlonošo, zorin sine! Kako se obori na zemlju, ti što si gazio narode! A govorio si u svom srcu: ‘Do nebesa ću se podići. Iznad Božjih zvijezda podići ću svoj presto i sješću na zbornu goru na krajnjem sjeveru. Podići ću se iznad oblaka. Izjednačiću se sa Svevišnjim.’“ (Isaija 14:12-14)

„Ovako kaže Gospod: ‘Ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti i savršeno si lijep. Bio si u Edenu, vrtu Božjem. Pokrivalo te je svako drago kamenje, rubin, topaz, jaspis, hrizolit, oniks, žad, safir, tirkiz, smaragd i zlato; tamburine i svirala bili su ti pripremljeni onog dana kad si bio stvoren. Bio si pomazani heruvim zaštitnik, ja sam te postavio. Bio si na svetoj gori Božjoj. Hodio si usred plamenih stijena. Bio si besprekoran na svojim putevima od dana kad si stvoren pa sve dok se u tebi nije našla nepravednost.“ (Ezekijel 28:12-15)

O kakvoj vrsti „nepravednosti“ odnosno motivima bezakonja se radi, otkriva nam isti prorok: „Zato što svoje srce izjednačavaš s Božjim srcem… Tvoje srce se uzoholilo zbog ljepote tvoje. Uništio si mudrost svoju zbog svog sjaja.“ (Ezekijel 28:6, 17).

Na drugom mjestu u Bibliji nalazimo izvještaj da se na Nebu vodio duhovni rat između palog heruvima i njegovih anđela pristalica, trećine od ukupnog broja koje je uspio zavesti za svoju stvar (vidi Otkrivenje 12:4), protiv Sina Božjeg, nama na zemlji poznatog kao Isus Hrist, i Bogu lojalnih anđela:

„A na nebu je izbio rat: Mihailo i njegovi anđeli borili su se sa aždajom. A borila se i aždaja i njeni anđeli, ali nije pobijedila. I za njih više nije bilo mjesta na nebu. I bila je zbačena velika aždaja, stara zmija, koja se zove Đavo i Sotona, koja zavodi cio svijet. Bila je zbačena na zemlju, a s njom su bili zbačeni i njeni anđeli.“ (Otkrivenja 12:7-9)

Dakle, odavde saznajemo da je glavni protivnik Lucifera odnosno Sotone zapravo Sin Božji Isus Hrist, čije mjesto i položaj je poželio za sebe, da i on prima obožavanje. Pobuna se razvila u protivljenje i osporavanje Božjeg autoriteta, poretka i Zakona života.

Nakon protjerivanja sa Neba, Sotona sa svojim palim anđelima odnosno demonima našao je novo uporište na novostvorenoj planeti Zemlji, tako što je iskušao i obmanuo naše praroditelje da otkažu vjernost i poslušnost Stvoritelju u zamjenu za navodno prosvjetljenje u smislu spoznaje dobra i zla i sticanja statusa „nezavisnosti“, boga za sebe (vidi 1. Mojsijeva 3. glava).

 

Još neki „vanzemaljci“?

Postoje li još neka bića čije porijeklo nije sa ove planete koja dolaze u kontakt sa ljudima? Iako je razumno vjerovati da je Bog stvorio još svjetova sa inteligentnim moralnim bićima, oni, zbog stanja pobune i „karantina“ u kojem se zemlja nalazi, izvjesno ne komuniciraju sa nama na bilo koji način. Božji anđeli to čine u službi Plana spasenja (vidi Jevrejima 1:14), dok je za Sotonu i demone ovo „osvojena“ teritorija i boravište koje smatraju da im pripada. Zbog čega onda NASA i druge „svemirske agencije“ uporno rade na pokušajima otkrivanja i stupanja u kontakt sa „vanzemaljcima“, valjda to znaju oni sami, ili su možda već u dosluhu sa „ET“ koje Božja Riječ identifikuje kao demone.

 

Mogućnost opsijedanja čovjeka demonima je realnost

Anđeli u izvjesnoj mjeri i pod određenim okolnostima mogu uzeti fizičku ljudsku formu. Iako mehanizmi kako se to događa nijesu poznati, brojni primjeri svjedoče da je to činjenica. Ovo se odnosi kako na Božje anđele tako i na demone. Naravno demoni takve aktivnosti sprovode uvijek u obmanjivačke i destruktivne svrhe, iako se najčešće lažno predstavljaju kao anđeli svjetlosti (vidi 2. Korinćanima 11:14). Neki od glavnih razloga zašto anđeli ili demoni nemaju direktni kontakt sa ljudima su: (i) Božji mehanizmi ograničenja čovjeka posle Pada u grijeh; (ii) stanje u kojem se čovjek nalazi onemogućuje mu da podnese pojavu bića okruženog svjetlošću i silom; (iii) otuđenje ljudskog roda u „karantinu“ gdje se dvije sile bore za našu lojalnost, pri čemu Bog koristi legalna i pravična sredstva poštujući našu slobodnu volju, a Sotona i demoni djeluju iza kulisa radi održavanja obmane.

Od suštinske je važnosti da uočimo osnovnu razliku između Božjih i palih anđela. Dok prvi djeluju isključivo u pokornosti i skladu sa Božjom voljom, drugi rade na propasti čovjeka. Mi ne možemo sa sigurnošću praviti razliku s kakvim anđelima imamo posla bez temeljnog poznavanja Božje Riječi, kao i poznanja Isusa Hrista kao našeg Gospoda. U protivnom, možemo postati žrtve lake manipulacije bića koja su intelektualno i na svaki drugi način daleko superiornija od nas. To je od ključnog značaja kad dođemo do samog problema egzorcizma odnosno egzorcista.

Dakle, demonske aktivnosti ne svode se samo na kreiranju ideja i događaja iza kulisa, bez direktnog kontakta sa ljudskim bićima. Biblija uči da se događa opsjednutost demonima kao najviši oblik destrukcije čovjeka koju ova duhovna bića poduzimaju. Kako oni imaju pravo da to rade? Zašto im Bog dopušta? Razlog je prost, jer su odstupili od Boga i sami sebe doveli u situaciju da demoni mogu manipulisati s njima na takav način. Može se reći da se opsjednutost dešava na dva različita nivoa: (1) kad profesionalni okultisti, magovi, vračevi, spiritistički medijumi, astrolozi i dr. koriste stanje sopstvene posjednutosti jednim ili više demonskih duhova za upražnjavanje navodno svojih „magijskih“ moći ili za dobijanje informacija koje kao obični ljudi nikako ne bi mogli znati (vidi 2. Samuelova 28. glava); (2) kad sami demoni u određenom stepenu duhovnog i moralnog uniženja ljudskog bića i njegovog karaktera odluče da im takva osoba postane neka vrsta prebivališta da „uživaju“ u destrukciji i propadanju iste, kao i unošenju sujeverja i panike u njenom okruženju.

Neki od razloga opsjednutosti demonima su nemoral (vidi Marko 16:9), bavljenje ili sudjelovanje u bilo kakvim okultnim radnjama (vidi 5. Mojsijeva 18:9-12), otvorenost srca za zlo i pohlepu (Jovan 12:6), dopuštanje nekom grijehu da vlada srcem, što je jednako pozivu za demone, kao i idolatrija (3. Mojsijeva 17:7; 5. Mojsijeva 32:17; Psalam 106:37; 1. Korinćanima 10:20). Ovo je takođe suštinski važno da znamo da bismo razumjeli egzorcizam. Ovdje treba napomenuti i to da uzimanje droga i supstanci koje mijenjaju stanje svijesti ili isključuju razum, kao i upražnjavanje mistične meditacije, vježbi (joga i sl.) ili alternativne medicine takođe mogu dovesti do opsjednutosti.

Neke biblijske primjere opsjednutosti demonima možete pogledati na sledećim mjestima: Matej 9:32-33; 12:22; 17:18; Marko 5:1-20; 7:26-30; Luka 4:33-36; Luka 22:3; Djela 16:16-18… Međutim, treba razlikovati opsjednutost od demonskog uticaja kojemu može podleći čak i biblijski religiozna osoba (vidi Petrov slučaj zapisan u Mateju 16:21-23).

Simptomi ili manifestacije opsjednutosti demonima su različiti, počevši od raznih psihosomatskih bolesti, nijemosti, epilepsije, depresivnog i nenormalnog ponašanja, ludila, ubilačkih i samoubilačkih poriva, natprirodne snage, prisustva „glasova“ u glavi, govorenja nepoznatim jezicima, sposobnosti proricanja u svrhu obmane, širenja sujeverja i lažne religije; harizme za širenje lažnih svjedočanstava i učenja (2. Korinćanima 11:3-4, 13-15; 1. Timoteju 4:1-5; 1 Jovan 4:1-3), sposobnosti zavođenja širokih masa na nemoral i bezbožnost, itd.

 

Opasnosti od traženja pomoći zbog opsjednutosti

Mi živimo u društvu u kojem dominira ateistička ideologija, te, shodno tome, zvanična nauka i medicina apriori isključuju svaku mogućnost miješanja natprirodnih sila u ljudske živote. To znači da je opasnost po uslovno rečeno pacijenta višestruka: (1) ako se obrati zvaničnim medicinskim ustanovama, najvjerovatnije će završiti kao psihijatrijski slučaj i biti podvrgnut tretmanima za tu vrstu bolesnika; (2) uobičajeni pogubni savjeti često vode unesrećenu osobu okultistima, nadriljekarima, vračarima i gatarima, ili „bijelim“ magovima, što se najčešće završava prividnim olakšanjem, da bi se zatim problemi umnožili; (3) odlazak egzorcistima u zvaničnim opšteprihvaćenim religijama.

 

Egzorcisti nekad i sad

Zašto bi zvanični egzorcisti predstavljali dodatnu opasnost po opsjednutu osobu? Da bismo to shvatili prvo moramo da naučimo koji je jedini način da demon napusti ili odustane od osobe koju je potčinio svojoj vlasti. Naravno najveći i najpouzdaniji primjer imamo u djelima Isusa Hrista kao Sina čovječijeg na zemlji. On nikad nije sagriješio i kao takav nije ni mogao biti žrtva demonske obmane na bilo koji način (vidi Jovan 14:30)! Nije teško priznati da to sa nama nije slučaj, što nas diskvalifikuje kao pouzdani autoritet. Kako je Isus zapravo obavljao istjerivanje demona?

Najprije treba znati da se to NIKAD ne radi u svojoj sili. U Judinoj poslanici 1:9 zapisano je da je Isus kao Zapovjednik anđela (Mihael) imao spor sa Sotonom oko Mojsijevog tijela koje je namjeravao vaskrsnuti (vidi Matej 17:3 kao dokaz da je Mojsije vaskrsnut).

„Ali kad je arhanđeo Mihailo imao spor s Đavolom oko Mojsijevog tijela, nije se usudio da ga osudi hulnim riječima, već je rekao: ‘Neka te Gospod prekori!’“ Izraz „hulne riječi” odnosi se na optuživanje ili korišćenje nedopustive slobode i vlasti u Božje ime.

Razmotrimo sada jedan drugi slučaj zapisan u jevanđelju po Mateju 12. glava:

„Onda mu doniješe jednog demonom opsjednutog čovjeka, slijepog i nijemog, i on ga izliječi pa nijemi čovjek progovori i progleda.“ (22. stih)

Reakcija prisutnog naroda bila je prepoznavanje obećanog Mesije u Isusu, što je izazvalo gnjev i protivljenje među vjerskim vođama uplašenim za svoj uticaj, autoritet i privilegije od religijskog biznisa:

„Kad su fariseji to čuli, rekoše: ‘Ovaj istjeruje demone samo pomoću Balzevuva, demonskog vladara!’“ (24. stih)

Balzevuv je jedno od imena za Sotonu.

Šta, dakle, odavde zaključujemo? Da postoji opcija da Sotona ili jači demoni u njihovoj hijerarhiji mogu da „istjeruju“ slabije iz opsjednutih ljudi! Zašto? Očito u svrhu pravljenja veće vjerske zbrke i verifikovanja lažnog autoriteta svojim „egzorcistima“ (slično se dešava u sukobima magova). Fariseji kao učeni sveštenici su znali za ovu mogućnost i to su iskoristili da optuže Isusa. Konačnu potvrdu ove teze nalazimo u Isusovoj izjavi da će mnogi od onih koji su se bavili istjerivanjem demona, čak i u Njegovo ime, završiti osuđeni na Božjem sudu zbog činjenja bezakonja (vidi Matej 7:22-23).

Isus je znajući šta misle logičnim argumentima osporio optužbu, a zatim dodao nešto vrlo važno:

„Ako ja istjerujem demone pomoću Balzevuva, pomoću koga ih istjeruju vaši sinovi? Zato će vam oni biti sudije.“ (27. stih)

Kakvo pitanje! Kao što vidimo, Isus je znao da se egzorcizam obavljao u Njegovo vrijeme baš kao što je to slučaj i dan danas. Njegova primjedba i konstatacija za sud jasno govore o motivima i duhovnoj pozadini takvog lažnog egzorcizma.

U Djelima apostolskim 19:13-16 zapisan je izvještaj o izvjesnim Judejcima iz svešteničkih porodica koji su pokušali sebi steći slavu i pazariti na račun egzorcizma, oponašajući apostola Pavla i njegova djela u ime Gospoda Isusa. Da ovi ljudi nijesu jedini koji su mislili da se Božja sila može koristiti za potrebe njihove okultne djelatnosti,  svjedoči i primjer Simona maga, zapisan u Djelima 8:18-24. Želja palog čovjeka je da ima moć, nebitno odakle ona potiče, a takvu želju mu ispunjava Sotona, ne Bog. U slučaju Skevinih sinova sami demoni su se izrugivali sa tim egzorcistima u pokušaju i žestoko ih fizički šikanirali preko opsjednutog čovjeka. Mislite li da se danas nešto promijenilo? Naravno da nije ništa, osim što „istjerivači duhova“ sada imaju bolju reklamu pod okriljem svojih vjerskih ustanova.

Karakteristika lažnih egzorcista je što oni tvrde kako posjeduju znanje i kvalifikacije da mogu kontrolisati duhove u korist opsjednute osobe i istjerati demone iz nje, uz pomoć određenih tehnika, rituala i mantri, što je često uslovljeno korišćenjem „svetih“ predmeta i boravkom na određenim „svetim“ lokacijama. Nesumnjivo da je manifestovanje sila tame tako najveće, ako znamo da su idoli, relikvije, okultni predmeti i paganska svetilišta magnet za demone. Treba li onda da nas čude bukvalna demonska divljanja u takvom okruženju i okolnostima?

 

Ključna razlika

„Ali, ako ja u Duhu Božjem istjerujem demone, onda vam je došlo Božije carstvo.“ (28. stih)

Na koji se jedino način mogu istjerivati demoni? Ako je ljudsko oruđe preko kojeg se obavlja taj čin U DUHU BOŽJEM. Jedino natprirodna Božja sila može izvršiti oslobađanje od prisustva natprirodne demonske sile. Ako ovo ne shvatamo, postoji realna opasnost da postanemo lake žrtve obmane. Vrlo je važno zapaziti da Božja Riječ ne propisuje nikakav ritual, tehniku ili mantru za istjerivanje demona. Korišćenje imena Isusa Hrista takođe može postati mantra s kojom Božja sila i zaštita nemaju ništa.

Iz Biblije saznajemo da i sami anđeli Božji imaju problema da se izbore sa silom Sotone i demona a kamoli ljudi! Kazivanje anđela Gabrijela Danilu: „…ja sam došao zbog tvojih riječi. Ali knez persijskog carstva stajao mi je nasuprot dvadeset i jedan dan, i gle, Mihailo, jedan od najviših knezova, došao je da mi pomogne.“ (Danilo 10:12, 13) Knez persijskog carstva je Sotona, a Mihael sam Hrist kao Zapovjednik anđela (vidi Otkrivenje 12:7; Danilo 12:1; 1. Solunjanima 4:16)!

Prema tome, osnovni uslov za istjerivanje demona je vođstvo Duhom Božjim preko kojeg se može manifestovati Njegova sila.

 

Prevara

U protivnom, na djelu je prevara i zabava demona na račun ljudskog nevjerstva, praznovjerja i gluposti. Ne može okultista, idolopoklonik ili kršitelj Božjih Zapovijesti biti egzorcista u Božje ime niti vođen Božjim Duhom. To je nemoguće (vidi Matej 7:21-23; uporedi sa Isaija 8:20).

Rože Morno, koji se Božjom intervencijom izbavio iz „elitnog“ satanizma ovako je savjetovao osobu koja je upala u nevolje zbog kontakta sa navodnim hrišćanskim egzorcistima:

„Ima pojedinaca koji žele da obave djelo Svetog Duha… i time samo izazivaju nevolje. Kao rezultat djelovanja istjerivača demona, mnogi hrišćani postali su žrtve sotonske surovosti…

Prvo, dozvolite mi da vam obratim pažnju na činjenicu da će se neki među onima koji su se bavili istjerivanjem demona naći među odbačenima izvan zidina Novog Jerusalima. Saslušajte Isusove riječi: ‘Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nismo li u ime tvoje prorokovali i tvojim imenom đavole izgonili… i tada ću im ja kazati: nikad vas nisam znao, idite od mene koji činite bezakonje!’“ (Matej 7:22, 23)

Zaključujem iz toga da neki među onima, koji su Isusovim imenom naizgled istjerivali demone iz ljudi, nisu obavljali Isusovo, već Sotonino djelo…

Tekst u 5. Mojsijevoj 18:10-12. daje listu od devet aktivnosti koje ljude dovode u dodir s natprirodnim silama. Mojsije izjavljuje da bavljenje tim aktivnostima posebno gnjevi Boga, jer zna koliko su opasne.

Deseti stih: ‘Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik.’

Jedanaesti stih: ‘Ni bajač, ni koji se dogovara sa ‘prijateljskim’ duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve.’

Dvanaesti stih: ‘Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini i za takve gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe.’…

Sotona najuspješnije potkopava povjerenje ljudi u Boga, kada djeluje preko njihovih duhovnih vođa.

Na primjer, kada sveštenik kaže nekome da je opsjednut demonom straha (ili bilo kojom drugom ‘vrstom’ demona), tada mu ustvari kaže da će cio svoj život provesti u nekoj vrsti duhovne tamnice.

Sotonski duhovi odmah govore toj osobi da ju je Isus potpuno iznevjerio. Govore joj da Onaj, kome su poklonili svoje povjerenje, nije bio u stanju da ih zaštiti od opsjednutosti demonima.“[1]

Morno dalje nastavlja u istom poglavlju:

„Osim Božje izričite naredbe da ne razgovaramo s demonima, postoji još jedan razlog zašto ne treba da stupamo u vezu sa službama za istjerivanje zlih duhova. Ukoravati demone kao što ti ljudi čine znači prisvajati sebi božanske atribute. Oni koji se bave istjerivanjem demona preuzimaju na taj način ulogu samoga Boga. Samo Bog ima vlast da ukorava demone…

Adam i Eva željeli su da steknu božanske atribute i Bog ih je istjerao iz Edema. Službe za istjerivanje demona preuzimaju Božju ulogu i to jedino može da dovede do zbrke i razaranja. Kada god neko pokušava da preuzme Božju ulogu i istjeruje demone, ponovo čini Adamov i Evin grijeh. Sotona i njegovi zli anđeli raduju se kada ljudi pokušavaju da istjeruju demone, jer se tako predaju njemu u ruke.“

Jedan drugi visoko rangirani poznavalac religije i okultizma, budući da je sam kao jezuitski sveštenik bio obučen za egzorcizam, iznosi potresno vlastito iskustvo egzorcizma, saznanja i zaključke o lažiranom religijskom sistemu i demonskim radnjama.[2]

 

Direktne posljedice učešća u obredu egzorcizma

Posle prividnog olakšanja ili povlačenja nekog problema koji su demoni izazvali, osoba koja je tobože oslobođena demonskih duhova upravo postaje njihov trajni rob, čak iako to možda nije bila prije prepuštanja svog života u ruke egzorcistima. Istraživanjem bi se lako dokazale veze mnogih unesrećenih života, što se nerijetko završava na najtragičnije načine, sa prethodnim dolaskom u kontakt tih osoba sa okultizmom i okultistima povezanih sa demonima, koji se često predstavljaju kao vjernici ili nastupaju kao predstavnici različitih svjetskih religija. Treba imati na umu da je egzorcizam mnogo opasniji od uobičajenih obraćanja za pomoć vračarima, gatarima, pogađačima sudbine, astrolozima i sl. Pripadnost okultiste – osobe čije natprirodne moći i radnje nemaju veze sa Bogom – određenoj popularnoj crkvi ili vjerskoj zajednici ne znači nikakvu prednost ili olakšavajuću okolnost, već naprotiv, čini ga još opasnijim medijumom sila tame od klasičnog maga zbog lakšeg i praktično neometanog pristupa široj populaciji.

 

Šta možemo da uradimo u odbrani od demona?

Najprije, samo pobožan i posvećen život, biblijska religioznost, može da bude garant naše natprirodne zaštite od natprirodnih sila. Biti hrišćanin znači poštovati i slušati Boga i Isusa Hrista onako kako je zapisano u Božjoj Riječi, a ne prema različitim crkvenim dogmama, tradicijama i mišljenjima raznih njihovih autoriteta. Ali Božja zaštita generalno se odnosi na sve ljude koji se kreću u granicama normalnog, čak iako možda nijesu religiozni, jer svaki čovjek zaslugama Isusa Hrista dobija šansu za pomirenje sa Bogom. Kao što smo vidjeli, Biblija upozorava na velike opasnosti od demonskih zamki, lažnih čuda i prevara svake vrste. Jedna od opasnijih obmana je lažni egzorcizam, čiji rezultati se ogledaju u još težim oblicima opsjednutosti, potpunom gubitku zdrave religioznosti i ropskom fanatičnom podređenošću lažiranom vjerskom sistemu.

Dakle, ako nijesmo na određen način vođeni Božjim Duhom, ovlašćeni od Boga (vidi Matej 10:1, 8; uporedi sa Matej 17:14-21), mi se ne smijemo upuštati u otvoreno suprotstavljanje demonima ili u bilo kakav oblik komunikacije sa njima. Ono što možemo i trebamo da činimo jeste da se molimo u ime Isusa Hrista i Njegovih zasluga da nas same ili osobe za koje posredujemo u molitvi na poseban način zaštiti od demonske sile. Preduslov za djelotvornost takvih molitvi je pokajanje i ostavljanje svakog poznatog grijeha, kao i prekidanje kontakta sa demonski „kontaminiranim“ osobama, predmetima (razne relikvije, talismani, brojanice, krstovi, vračarska znamenja i sl.) i literaturom, jer sve navedeno može da posluži kao „pozivnica“ demonima koji polažu pravo na teritoriju koju su već osvojili.

„I ne dajte mjesta Đavolu… jačajte u Gospodu i u njegovoj silnoj moći. Obucite svu Božju ratnu opremu da biste mogli da se oduprete Đavolovim spletkama. Jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv vrhovnih poglavara, protiv sila, protiv kosmičkih vladara tame ovog doba, protiv zlih duhovnih sila na nebesima.“ (Efescima 4:27; 6:10-12)

Drugim riječima, živite u čistoti, povjerenju i poslušnosti Bogu i demoni nemaju prava pristupa, mogu samo da vas mrze.

U iskustvu starosaveznog Božjeg Izraela nalazimo čvrsto uvjerenje da Gospod svojom silom štiti svoj narod od demonskih i ljudskih zlobnih namjera: „Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela.“ (4. Mojsijeva 23:23; vidi poglavlja 23. i 24. za širi uvid), ali i upozorenje da vlastitim pogrešnim izborima i postupcima sebe možemo staviti van okrilja spasonosne milosti i zaštite Božje (vidi poglavlje 25)! Ova planeta je neprijateljska teritorija dokle se ne završi istorija pobune i grijeha, i to nikad ne smijemo izgubiti iz vida.

Pavle Simović

_______________

[1] Vidi „Skriveni svijet natprirodnih sila“, knjiga „Molitva zašto“, poglavlje 11, Službe za istjerivanje demona.

[2] Vidi „Vatikanske ubice“, Alberto Rivera, poglavlje „Sila“.