Zašto je Mesija nazvan „Emanuel“? Matej 1:23 direktno citira Isaiju 7:14, navodeći da Isusovo djevičansko rođenje ispunjava ovo proročanstvo.
„Evo, djevica će začeti i rodiće sina, i daće mu ime Emanuel,“ što znači „s nama Bog.“ (Matej 1:23)
Šta, dakle, ovo tačno znači? Da li primjena proročanstva otkriva da je Mesija u stvari sam Bog?
Najprije pogledajmo kontekst Isaijinog proročanstva.
Tada je Isaija rekao: „Molim vas, slušajte, dome Davidov. Zar vam je malo što dosađujete ljudima, pa morate da dosađujete i mom Bogu? Zato će vam sam Gospod dati znak: Evo, djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina i daće mu ime Emanuel. On će jesti samo maslac i divlji med dok ne nauči da odbacuje zlo i da bira dobro. Jer prije nego što dječak nauči da odbacuje zlo i da bira dobro, opustjeće zemlja dvojice kraljeva kojih se mnogo bojiš.“ (Isaija 7:13-15)
Počevši od početka 7. poglavlja vidimo da je Ahaz kralj Izraela i da je Izrael pod prijetnjom uništenja od strane dva strana kralja. Ahaz nije dobar, pobožan kralj, ali Isaija je poslan da ga uvjeri da ova dva strana kralja neće uništiti Judu. Ahaz se pretvara da je pobožan i kaže da neće tražiti znak da iskuša Boga. Isaija na to kaže: „U redu, Bog će ti ionako dati znak, evo ti znaka da te ovi kraljevi neće uništiti.“ Zatim slijedi Isaija 7:14-16 – znak Ahazu.
Ako je znak o kojem je Isaija govorio bio beba koja će se roditi nekoliko stotina godina nakon Ahazove smrti, onda Bog nije uspio dati ovaj obećani znak Ahazu.
Dakle, u Ahazovo vrijeme rođena je beba po imenu (ili čak nije dobila ime, već se zvala) Emanuel. I život ovog dječaka bio je dokaz da je Bog bio s njima i da ih nije napustio. Da li je to ime dokaz da je ta beba doslovno bila i sam Bog? Ne, zapravo mnoga hebrejska imena u Bibliji uključuju skraćenu verziju imena JHVH ili Elohim, bilo da se radi o nekoj izjavi o Bogu ili blagoslovu ili nekoj vrsti nade za to kako će poštovati ili služiti Bogu u svom životu.
Međutim, očito je da postoji nešto više u ovom Isaijinom proročanstvu od bavljenja tekućim prilikama za Judejce!
Važno je razmotriti i kontekst u Mateju:
Ali, dok je on još o tome razmišljao, u snu mu se pojavi Gospodnji anđeo i reče: „Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju za ženu jer je ono što je u njoj začeto od Duha svetoga. Rodiće sina, a ti ćeš mu dati ime Isus, jer će on svoj narod spasti od grijeha njihovih.“ Sve se to dogodilo da se ispuni ono što je Gospod rekao preko proroka: „Evo, djevica će začeti i rodiće sina, i daće mu ime Emanuel,“ što znači „s nama Bog.“
Kad se Josif probudio iz sna, učinio je kako ga Gospodnji anđeo uputio i uzeo Mariju da mu bude žena, ali nije s njom spavao dok nije rodila svog prvorođenog sina. I dade mu ime Isus. (Matej 1:20-25)
U ovih par stihova otkriveno je nekoliko činjenica:
- Josifove nedoumice oko Marije rješava pojava anđela Božjeg u snu.
- On potvrđuje Josifu natprirodno začeće kod Marije.
- Anđeo upućuje Josifa kako da nazovu dijete: Isus – hebrejski Ješua – što u prevodu znači „Gospod je spasenje“.
- Razlog za ovo je jasan: spasavanje naroda od grijeha, što podrazumijeva mesijansku misiju.
- Josif je poslušao upute anđela i dao Marijinom prvorođenom sinu ime Isus – Ješua.
- Stihovi 22-23 su Matejev komentar.
- Matej povezuje Isusovo rođenje sa spasenjem, što je jednako Božjoj prisutnosti u Njegovom narodu.
Matej prepoznaje da je ovaj stih iz Isaije 7:14 dvostruko ispunjeno proročanstvo. Ime je i dalje istinito za Isusa, iako u Svetim pismima Isusa niko nikada ne naziva Emanuel, ali Isus je isticao da su riječi koje je govorio bile riječi Oca i da ako biste mogli iskreno i istinito vidjeti Isusa, onda biste mogli vidjeti Oca. Isus je došao da nam pokaže Boga i ko je Bog. On je „Bog s nama“, ne u doslovnom smislu (baš kao što beba rođena u Ahazovo vrijeme nije bila doslovno Bog), već na način koji otkriva da je Bog živ i da djeluje u svijetu, da nismo napušteni i da nam je Bog zapravo pokazivao put do spasenja kroz Isusa Hrista.
Zašto Isus nije dobio ime Emanuel?
Najprije, moramo razumjeti da Biblija pod „imenom“ ne podrazumijeva ono što danas obično mislimo. U Bibliji, davanje imena bebi je trasiranje njenog karaktera, njene osobitosti i životnog puta. Ime otkriva suštinske karakteristike njegovog nosioca.
Postoje mnoga „imena“ data Isusu u Starom i Novom savezu, a Emanuel je jedno od njih. Isaija je na drugim mjestima prorokovao o Mesiji: „Jer Dijete nam se rodi, Sin nam se dade; poglavarstvo će doći na njegovom ramenu. I nazivaće ga Čudesnim, Glasnikom Savjeta Božjeg, Ocem budućeg doba, Predvodnikom blagostanja.“ (Isaija 9:6) Isusa ljudi koje je sreo u Galileji ili Judeji nikada nisu zvali nijednim od tih „imena“, ali to su tačni opisi onoga što je uključeno u njegovoj misiji, posebno u kontekstu postignuća. Anđeo je rekao da će se Isus „zvati Sin Najvišega“ (Luka 1:32) i „Sin Božji“ (stih 35), ali nijedno od toga nije bilo njegovo pravo ime.
Prorok Jeremija piše o „pravednom izdanku, kralju koji će vladati i postupati razborito, sprovodiće pravdu i pravednost u zemlji“ i daje nam ime budućeg Mesije: „A on će se zvati Gospod je naša pravednost“ (Jeremija 23:6). Isusa nikada nisu zvali „Gospod naša pravednost“, ali mi ga možemo tako zvati! On nam donosi Božju pravednost – ono što sami nikada ne bismo mogli postići (1. Korinćanima 1:30; 2. Korinćanima 5:21).
Sam Isus je izjavio u Otkrivenju da spaseni mogu očekivati njegovo „novo ime“: „Onoga ko pobijedi učiniću stubom u hramu mog Boga i on više neće izaći odatle. Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime.“ (Otkrivenje 3:12) Zanimljivo je takođe zapaziti da Isus jasno kaže da je Otac njegov Bog i to ponavlja tri puta.
Da li ime „Emanuel“ znači doslovno utjelovljenje Boga među ljudima?
Pozivajući se na Isaijine riječi, Matej je prepoznao Isusa kao Emanuela. Trinitarci će spremno ukazati da je Isus „Bog s nama“! Ali da li je to ono što je Matej zaista mislio? Ako je tako, morali bismo naći još referenci u njegovom jevanđelju u kojima se Isus prepoznaje kao Bog. Međutim, Matej sve vrijeme jasno ukazuje da je Isus Sin Božji, ali nijednom da je Bog.
Stoga očito ne možemo dozvoliti našim teološkim premisama da podređuju biblijsku tekst.
Trinitarci zapravo koriste argument teoforskog imena.[1]
Kako ovo ikada ikome može izgledati kao uvjerljiv dokaz trojstva ili da je Isus Bog?
To je skoro jednako loše kao i argument „moj Otac i ja smo jedno“ – površan pogled koji naizgled zadovoljava određenu premisu.
Da bi ovo bilo jasnije, razmotrimo još neka teoforska imena.
SAMUEL znači „ime Božje“
JEHU znači „Jehova je on“
ELIHU znači „moj Bog je on“
Ako Matej 1:23 dokazuje da je Isus Bog, onda koristeći isto razmišljanje, Samuel, Jehu i Elihu takođe moraju biti nazvani Bogom. Kao što vidite, ovakav način razmišljanja nije ispravan.
U Brojevima 13:12 spominje se čovjek po imenu Amiel, jedan od špijuna koje je Mojsije poslao da izvide zemlju Hanan. Njegovo ime znači „Moj rođak je Bog/Jedan od Božjeg naroda“. To ne znači da je Amiel u srodstvu sa samim Bogom. To je samo izraz njihove vjere.
U Bibliji postoji mnoštvo imena koja predstavljaju vjeru.
Ideja iza Isusove službe je da je Bog bio s njim, a time i s Izraelom. Postoji jevrejska tradicija koja se zove Šalija. To je princip zastupništva, a Šalija znači da kada osoba A pošalje osobu B, osoba B treba biti primljena kao da je on/ona sama osoba A. To je Zakon posredništva.
Ovo se prvo i najvažnije vidi u Postanju 24 gdje Abram šalje svog slugu da izabere ženu za Isaka. Ovo se takođe jasno vidi kroz obrazac djelovanja Mojsija i Arona koji Bog daje u Izlasku 4:16 i 7:1.
Na ovo se sam Isus stalno pozivao u svojoj službi:
„Ko vas prima, mene prima; a ko prima mene, prima Onoga koji me je poslao.“ (Matej 10:40)
„Ko prima jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima. A ko mene prima, ne prima samo mene nego i onoga koji me je poslao.“ (Marko 9:37)
„Ko sluša vas, sluša i mene. Ko odbacuje vas, odbacuje i mene. A ko odbacuje mene, odbacuje i onoga koji me je poslao.“ (Luka 10:16)
A Isus im je rekao: „Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao i da dovršim njegovo djelo.“ (Jovan 4:34)
„…da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima vječni život.“ (Jovan 5:23-24)
„Ja ne mogu ništa da učinim sam od sebe – kako čujem onako sudim. Moj sud je pravedan, jer ne vršim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.“ (Jovan 5:30)
„I Otac koji me je poslao sam je posvjedočio o meni. Vi nikada niste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegov lik.“ (Jovan 5:37)
„A volja onoga koji me je poslao jeste da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem u poslednji dan.“ (Jovan 6:39)
A Isus im je odgovorio: „Moje učenje nije moje, već od Onog koji me šalje.“ (Jovan 7:16)
„Ko govori sam od sebe, traži svoju slavu, a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti.“ (Jovan 7:18)
Zato je Isus povikao dok je poučavao u hramu: „Vi me poznajete i znate odakle sam. Ja nisam došao sam od sebe, nego zaista postoji onaj koji me je poslao, a vi ga ne poznajete.“ (Jovan 7:28)
Tada je Isus rekao: „Još sam malo vremena s vama, a onda ću otići k onome koji me je poslao.“ (Jovan 7:33)
„A ako i sudim, moj sud je istinit, jer nisam sam, nego je sa mnom Otac koji me je poslao.“ (Jovan 8:16)
„Ja sam onaj koji svjedoči o sebi, a i Otac koji me je poslao svjedoči o meni.“ (Jovan 8:18)
„Imam mnogo toga da kažem o vama i da sudim. A onaj koji me je poslao je istinit, i ono što sam čuo od njega, to govorim u svijetu.“ (Jovan 8:26)
„Onaj koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.“ (Jovan 8:29)
„Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me je poslao.“ (Jovan 9:4)
Isus im je odgovorio: „Rekao sam vam, ali ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime svog Oca, ona svjedoče o meni.“ (Jovan 10:25)
„I ko gleda mene, vidi i onoga koji me je poslao.“ (Jovan 12:45)
„Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao nauk šta da kažem i šta da govorim.“ (Jovan 12:49)
„Ali sve će vam to činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me je poslao.“ (Jovan 15:21)
„A sada idem k onome koji me je poslao, ali niko od vas me ne pita: ‘Kuda ideš?’“ (Jovan 16:5)
Koliko god puta Isus izgovorio frazu „Onaj koji me poslao“, to je vjerovatno najzanemaranije Isusovo učenje. Isus je dosljedno ponavljao da je neko ko je poslan od Boga da čini dobra djela i govori u Božje ime. Ovo je 100% zakon posredništva na djelu. Isus se nije ponašao kao da je „samostalan“, radeći stvari koje je želio. Uvijek je djelovao u Božje ime.
Na isti način se izražava Boga s nama. Nema nikakve samostalne istine ili dobrih djela koja su došla samo od Isusa. Sve je poteklo od Oca.
Na kraju svoje misije na zemlji, Isus šalje učenike u svijet, baš kao što je Bog poslao Isusa u svijet. Apostolima je data vlast da zastupaju Isusa kao što je On Boga Oca!
„Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet.“ (Jovan 17:18)
Zato im je Isus ponovo rekao: „Mir vama! Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas.“ (Jovan 20:21)
Riječ apostol doslovno znači onaj koji je poslan, a učenici se prvi put nazivaju apostolima kada su izabrani i nakon što ih je Isus poslao u cijeli Izrael da propovijedaju njegovu poruku. Nije svako pozvan da bude apostol, ali je svako pozvan da bude Isusov učenik.
Isus Hrist je Spasitelj svijeta i doslovni Sin Nebeskog Oca. „Bog je s nama“ i ne namjerava prenijeti poruku da je nosilac ovog posebnog imena zapravo sam Bog, kao što značenje nečijeg imena doslovno ne opisuje šta oni jesu. Umjesto toga, ovo ime predstavlja ispunjenje Božjeg obećanja da će biti blizu svom narodu, kao što On svakako jeste kroz osobu i djelo Isusa Hrista, svog voljenog sina i savršenog predstavnika.
Biblija kaže da je Isus „slika nevidljivog Boga“ (Kološanima 1:15), „jasno obličje bića Njegovog“ (Jevrejima 1:3). Zaista, Isus je tako savršeno pokazao karakter i namjere Božje da je mogao reći: „Ko mene gleda, vidi onoga koji me poslao“ (Jovan 12:45). Isus je objasnio da nije ništa učinio sam od sebe (Jovan 5:30), već umjesto toga „Otac koji prebiva u meni, on čini djela“ (Jovan 14:10). Pavle se slaže u 2. Korinćanima 5:19 da je „Bog bio u Hristu pomirivši svijet sa sobom“. Imajte na umu da se ne kaže da je Hrist bio Bog. Umjesto toga, Bog je bio u njemu (Jovan 14:10) i s njim (Djela 10:38) i djelovao je kroz njega (Djela 2:22). Isus sam ne mora biti Bog da bi manifestovao Boga među nama. Preko svog voljenog Sina, jedinog kvalifikovanog predstavnika između Neba i zemlje, Bog je došao svom narodu da im pruži nadu i spasenje.
Dakle, poruka teksta o „Emanuelu“ je da je u Isusu Bog prisutan da donese spasenje svom narodu, a ne da je Isus, kao Bog, lično prisutan sa svojim narodom.
„Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga. Jedinorođeni Sin, koji je blizak Ocu, on ga je obznanio.“ (Jovan 1:18) Ako je Isus zaista „drugo lice Božanstva“ ili jedan od tri su-jednaka i su-vječna boga u trojstvu, ova izjava bi bila netačna, a sve Isusove izjave o poslanju od Boga besmislene.
_______________________
[1] Teoforsko ime je ime koje sadrži riječ ili korijen koji potiče od grčke riječi „teos“ (θεός), što znači „Bog“ ili „božanstvo“. Ova vrsta imena se odnosi na ime koje ima značenje „dar Božji“, kao što je grčko ime Teodor (Θεόδωρος), gdje se „teos“ kombinuje sa „doron“ (δῶρον), što znači „dar“.
